TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 26.8.2021.
Prve asocijacije na jesen svakako su dekica, uz svijeće, ugrijan dom i omiljenu knjigu koja će nam biti glavni alat za opuštanje i uživanje u cozy jesenskim danima.
U želji da pronađemo naslove koji će nam biti savršeno društvo za jesensko ušuškavanje, kontaktirali smo simpatičnu Ljiljanu, vlasnicu lovily.net bloga koja već duže vrijeme na svom blogu piše recenzije i preporuke za čitanje.
Njezin istančan način recenziranja i ljubav prema čitanju prepoznali su brojni fanovi koji rado iščekuju njenu sljedeću preporuku. Na svom Instagramu @thelovily druži se sa više od 7 000 zaljubljenika u čitanje s kojima dijeli fotografije, preporuke, ali i već tradicionalni giveaway knjiga petkom uz pomoć kojeg se posebno povezuje sa svojim fanovima.
Liljana Šipragić, osnivačica i autorica lovily.net bloga
Na njenom blogu dobiti ćete originalne i zanimljive recenzije knjiga koje će vam poslužiti kao odlično mjerilo je li neka knjiga za vas.
Upravo zato, zamolili smo Ljiljanu da nam otkrije kojih 5 knjiga bismo svakako trebali pročitati ove jeseni. Njene odgovore otkrijte u nastavku.
***
Educated, Tara Westover
“Educated” je knjiga za sve. Zabavna je, poučna je, interesantna je, inspirativna je. Ukoliko je čitate samo kao priču, nećete moći prestati da okrećete stranice. A ukoliko je posmatrate i proučavate književno, pronaći ćete da je jezik nevjerovatan i stil neprocjenjiv. Na kraju, najvažnije, riječ je o istinitoj priči koja vas mnogo uči o životu i brojnim njegovim aspektima.
Nažalost, još uvijek nije prevedena, pa ukoliko inače praktikujete čitanje literature na engleskom, molim vas - nemojte zaobići ovaj naslov. Čak i kada se prevod pojavi na policama naših knjižara, ja bih uzela primjerak na izvornom jeziku.
Za one koji vole da znaju o čemu se radi: pročitajte moju detaljnu recenziju na ovom linku.
***
Za Esme, Džerom D. Selindžer
Svi vole kultnu Selindžerovu knjigu “Lovac u žitu” osim mene, ali zato ja baš mnogo volim sva druga njegova djela, za koja bez imalo zadrške mogu da kažem da su bolja od gore pomenutog.
“Za Esme” je zbirka koja sadrži devet fenomenalnih priča. Sve one su svojevrsni uvod u ono što će Selindžer raditi u budućnosti. Svaka je nevjerovatna i posebna na svoj način, a mahom su im glavni junaci “prerano odrasla” djeca u surovom, stvarnom svijetu.
Ako ste, kao ja, osoba kojoj se nije dopao “Lovac u žitu”, nemojte odustati od Selindžera, već potražite “Za Esme” ili “Freni i Zui”. Otkrićete zašto je on toliko hvaljen pisac - vrlo brzo.
***
Pas, Ivan Tokin
“Pas” je moja omiljena knjiga. Kada je izašla, pročitala sam je isti dan i za nju sam dobila ubjedljivo najviše poruka od najraznolikijih ljudi da su je zbog mene kupili, pročitali - i da su oduševljeni.
Za sve je kriv ovaj tekst.
Kako sam naslov govori, ovo je priča o jednom psu i njegovom životu, ispričana u prvom licu. Dakle, vi zapravo čitate šta misli i kako živi jedan pas. I to ne običan pas, već jedan sasvim sjajan, zabavan, pametan pas. Broj opaski i komentara koji su me doveli do smijeha, oduševljenja, pa čak i suza je nezamislivo velik.
Znam da zvuči pomalo bizarno, možda čak i neinteresantno, ali obećavam da će vas naučiti svašta i zabaviti kao nijedna druga. Na kraju svega, mnoge važne lekcije ćemo naučiti od njega (a neki smo već i naučili!).
***
Sve što znam o ljubavi, Doli Olderton
Ovo sasvim sigurno nije najbolja knjiga ikad, ali ćete sasvim sigurno da uživate u čitanju ako ste žena dobi između 20 i 30 godina. O čemu je riječ? Pa o životu u ovoj deceniji, koji je prepun zabave, žurki, alkohola, izlaženja sa momcima, seksa, kriza, pronalaženja, avantura sa drugaricama i pravog prijateljstva.
Iako mi je na prvu bila odbojna, već nakon nekoliko stranica sam shvatila da me čeka mnogo smijeha i poistovjećivanja (barem sa nekim dijelovima, ipak nisam toliko nepromišljena kao glavna junakinja).
U svojoj bližoj okolini ne poznajem osobu kojoj se ovo djelo nije dopalo i koju nije zabavilo, tako da, ne premišljajte se mnogo! Ja sam čitala na engleskom, ali srećom postoji i prevedena verzija (Laguna).
***
Zavod za nagađanje, Dženi Ofil
Dženi Ofil sam pronašla prije nekoliko godina, sasvim slučajno, i potpuno se zaljubila u njeno djelo “Dept. of Speculation”, koje je ujedno osvojilo i brojne nagrade. Nekoliko godina kasnije, dobili smo prevedenu verziju (hvala izdavačkoj kući Booka!), što je ujedno značilo da mogu mnogo više da pričam o njoj svima vama.
Ova mlada autorka ima vrlo neobičan, jednostavan stil pisanja, na momente bizarno jednostavan, ali opet nekako potpuno privlačan i smislen. Glavna tema bi stala u dvije riječi: kriza braka. Nemojte da vas to odbije, jer je sve o čemu piše vrlo primjenjivo na partnerske odnose u bilo kojoj formi. Dženi piše o povjerenju, bliskosti, vjeri, čestim rasulima u odnosima i mnogim drugim važnim segmentima.
Citat iz knjige “Zavod za nagađanje”
Mene je pogodila direktno u srce mnogo puta, a nije čak ni mnogo obimna. Brza i dirljiva. Moćna i jedinstvena. Eto takva je ova knjiga.
To je sve! Nadam se da ćete pročitati neku od ovih knjiga, a ukoliko vam teba još preporuka, obratite pažnju na dva teksta koja sadrže ogroman broj preporuka: lista preporuka poznatih ljudi koji imaju veze sa pisanjem i ultimativna lista najboljih knjiga ikad (200+ naslova po izboru mojih pratioca).
***
Naslovna fotografija: @thelovily
Tekst: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
