TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 26.8.2021.
Prve asocijacije na jesen svakako su dekica, uz svijeće, ugrijan dom i omiljenu knjigu koja će nam biti glavni alat za opuštanje i uživanje u cozy jesenskim danima.
U želji da pronađemo naslove koji će nam biti savršeno društvo za jesensko ušuškavanje, kontaktirali smo simpatičnu Ljiljanu, vlasnicu lovily.net bloga koja već duže vrijeme na svom blogu piše recenzije i preporuke za čitanje.
Njezin istančan način recenziranja i ljubav prema čitanju prepoznali su brojni fanovi koji rado iščekuju njenu sljedeću preporuku. Na svom Instagramu @thelovily druži se sa više od 7 000 zaljubljenika u čitanje s kojima dijeli fotografije, preporuke, ali i već tradicionalni giveaway knjiga petkom uz pomoć kojeg se posebno povezuje sa svojim fanovima.
Liljana Šipragić, osnivačica i autorica lovily.net bloga
Na njenom blogu dobiti ćete originalne i zanimljive recenzije knjiga koje će vam poslužiti kao odlično mjerilo je li neka knjiga za vas.
Upravo zato, zamolili smo Ljiljanu da nam otkrije kojih 5 knjiga bismo svakako trebali pročitati ove jeseni. Njene odgovore otkrijte u nastavku.
***
Educated, Tara Westover
“Educated” je knjiga za sve. Zabavna je, poučna je, interesantna je, inspirativna je. Ukoliko je čitate samo kao priču, nećete moći prestati da okrećete stranice. A ukoliko je posmatrate i proučavate književno, pronaći ćete da je jezik nevjerovatan i stil neprocjenjiv. Na kraju, najvažnije, riječ je o istinitoj priči koja vas mnogo uči o životu i brojnim njegovim aspektima.
Nažalost, još uvijek nije prevedena, pa ukoliko inače praktikujete čitanje literature na engleskom, molim vas - nemojte zaobići ovaj naslov. Čak i kada se prevod pojavi na policama naših knjižara, ja bih uzela primjerak na izvornom jeziku.
Za one koji vole da znaju o čemu se radi: pročitajte moju detaljnu recenziju na ovom linku.
***
Za Esme, Džerom D. Selindžer
Svi vole kultnu Selindžerovu knjigu “Lovac u žitu” osim mene, ali zato ja baš mnogo volim sva druga njegova djela, za koja bez imalo zadrške mogu da kažem da su bolja od gore pomenutog.
“Za Esme” je zbirka koja sadrži devet fenomenalnih priča. Sve one su svojevrsni uvod u ono što će Selindžer raditi u budućnosti. Svaka je nevjerovatna i posebna na svoj način, a mahom su im glavni junaci “prerano odrasla” djeca u surovom, stvarnom svijetu.
Ako ste, kao ja, osoba kojoj se nije dopao “Lovac u žitu”, nemojte odustati od Selindžera, već potražite “Za Esme” ili “Freni i Zui”. Otkrićete zašto je on toliko hvaljen pisac - vrlo brzo.
***
Pas, Ivan Tokin
“Pas” je moja omiljena knjiga. Kada je izašla, pročitala sam je isti dan i za nju sam dobila ubjedljivo najviše poruka od najraznolikijih ljudi da su je zbog mene kupili, pročitali - i da su oduševljeni.
Za sve je kriv ovaj tekst.
Kako sam naslov govori, ovo je priča o jednom psu i njegovom životu, ispričana u prvom licu. Dakle, vi zapravo čitate šta misli i kako živi jedan pas. I to ne običan pas, već jedan sasvim sjajan, zabavan, pametan pas. Broj opaski i komentara koji su me doveli do smijeha, oduševljenja, pa čak i suza je nezamislivo velik.
Znam da zvuči pomalo bizarno, možda čak i neinteresantno, ali obećavam da će vas naučiti svašta i zabaviti kao nijedna druga. Na kraju svega, mnoge važne lekcije ćemo naučiti od njega (a neki smo već i naučili!).
***
Sve što znam o ljubavi, Doli Olderton
Ovo sasvim sigurno nije najbolja knjiga ikad, ali ćete sasvim sigurno da uživate u čitanju ako ste žena dobi između 20 i 30 godina. O čemu je riječ? Pa o životu u ovoj deceniji, koji je prepun zabave, žurki, alkohola, izlaženja sa momcima, seksa, kriza, pronalaženja, avantura sa drugaricama i pravog prijateljstva.
Iako mi je na prvu bila odbojna, već nakon nekoliko stranica sam shvatila da me čeka mnogo smijeha i poistovjećivanja (barem sa nekim dijelovima, ipak nisam toliko nepromišljena kao glavna junakinja).
U svojoj bližoj okolini ne poznajem osobu kojoj se ovo djelo nije dopalo i koju nije zabavilo, tako da, ne premišljajte se mnogo! Ja sam čitala na engleskom, ali srećom postoji i prevedena verzija (Laguna).
***
Zavod za nagađanje, Dženi Ofil
Dženi Ofil sam pronašla prije nekoliko godina, sasvim slučajno, i potpuno se zaljubila u njeno djelo “Dept. of Speculation”, koje je ujedno osvojilo i brojne nagrade. Nekoliko godina kasnije, dobili smo prevedenu verziju (hvala izdavačkoj kući Booka!), što je ujedno značilo da mogu mnogo više da pričam o njoj svima vama.
Ova mlada autorka ima vrlo neobičan, jednostavan stil pisanja, na momente bizarno jednostavan, ali opet nekako potpuno privlačan i smislen. Glavna tema bi stala u dvije riječi: kriza braka. Nemojte da vas to odbije, jer je sve o čemu piše vrlo primjenjivo na partnerske odnose u bilo kojoj formi. Dženi piše o povjerenju, bliskosti, vjeri, čestim rasulima u odnosima i mnogim drugim važnim segmentima.
Citat iz knjige “Zavod za nagađanje”
Mene je pogodila direktno u srce mnogo puta, a nije čak ni mnogo obimna. Brza i dirljiva. Moćna i jedinstvena. Eto takva je ova knjiga.
To je sve! Nadam se da ćete pročitati neku od ovih knjiga, a ukoliko vam teba još preporuka, obratite pažnju na dva teksta koja sadrže ogroman broj preporuka: lista preporuka poznatih ljudi koji imaju veze sa pisanjem i ultimativna lista najboljih knjiga ikad (200+ naslova po izboru mojih pratioca).
***
Naslovna fotografija: @thelovily
Tekst: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u subotu, 6. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
