TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 26.8.2021.
Prve asocijacije na jesen svakako su dekica, uz svijeće, ugrijan dom i omiljenu knjigu koja će nam biti glavni alat za opuštanje i uživanje u cozy jesenskim danima.
U želji da pronađemo naslove koji će nam biti savršeno društvo za jesensko ušuškavanje, kontaktirali smo simpatičnu Ljiljanu, vlasnicu lovily.net bloga koja već duže vrijeme na svom blogu piše recenzije i preporuke za čitanje.
Njezin istančan način recenziranja i ljubav prema čitanju prepoznali su brojni fanovi koji rado iščekuju njenu sljedeću preporuku. Na svom Instagramu @thelovily druži se sa više od 7 000 zaljubljenika u čitanje s kojima dijeli fotografije, preporuke, ali i već tradicionalni giveaway knjiga petkom uz pomoć kojeg se posebno povezuje sa svojim fanovima.
Liljana Šipragić, osnivačica i autorica lovily.net bloga
Na njenom blogu dobiti ćete originalne i zanimljive recenzije knjiga koje će vam poslužiti kao odlično mjerilo je li neka knjiga za vas.
Upravo zato, zamolili smo Ljiljanu da nam otkrije kojih 5 knjiga bismo svakako trebali pročitati ove jeseni. Njene odgovore otkrijte u nastavku.
***
Educated, Tara Westover
“Educated” je knjiga za sve. Zabavna je, poučna je, interesantna je, inspirativna je. Ukoliko je čitate samo kao priču, nećete moći prestati da okrećete stranice. A ukoliko je posmatrate i proučavate književno, pronaći ćete da je jezik nevjerovatan i stil neprocjenjiv. Na kraju, najvažnije, riječ je o istinitoj priči koja vas mnogo uči o životu i brojnim njegovim aspektima.
Nažalost, još uvijek nije prevedena, pa ukoliko inače praktikujete čitanje literature na engleskom, molim vas - nemojte zaobići ovaj naslov. Čak i kada se prevod pojavi na policama naših knjižara, ja bih uzela primjerak na izvornom jeziku.
Za one koji vole da znaju o čemu se radi: pročitajte moju detaljnu recenziju na ovom linku.
***
Za Esme, Džerom D. Selindžer
Svi vole kultnu Selindžerovu knjigu “Lovac u žitu” osim mene, ali zato ja baš mnogo volim sva druga njegova djela, za koja bez imalo zadrške mogu da kažem da su bolja od gore pomenutog.
“Za Esme” je zbirka koja sadrži devet fenomenalnih priča. Sve one su svojevrsni uvod u ono što će Selindžer raditi u budućnosti. Svaka je nevjerovatna i posebna na svoj način, a mahom su im glavni junaci “prerano odrasla” djeca u surovom, stvarnom svijetu.
Ako ste, kao ja, osoba kojoj se nije dopao “Lovac u žitu”, nemojte odustati od Selindžera, već potražite “Za Esme” ili “Freni i Zui”. Otkrićete zašto je on toliko hvaljen pisac - vrlo brzo.
***
Pas, Ivan Tokin
“Pas” je moja omiljena knjiga. Kada je izašla, pročitala sam je isti dan i za nju sam dobila ubjedljivo najviše poruka od najraznolikijih ljudi da su je zbog mene kupili, pročitali - i da su oduševljeni.
Za sve je kriv ovaj tekst.
Kako sam naslov govori, ovo je priča o jednom psu i njegovom životu, ispričana u prvom licu. Dakle, vi zapravo čitate šta misli i kako živi jedan pas. I to ne običan pas, već jedan sasvim sjajan, zabavan, pametan pas. Broj opaski i komentara koji su me doveli do smijeha, oduševljenja, pa čak i suza je nezamislivo velik.
Znam da zvuči pomalo bizarno, možda čak i neinteresantno, ali obećavam da će vas naučiti svašta i zabaviti kao nijedna druga. Na kraju svega, mnoge važne lekcije ćemo naučiti od njega (a neki smo već i naučili!).
***
Sve što znam o ljubavi, Doli Olderton
Ovo sasvim sigurno nije najbolja knjiga ikad, ali ćete sasvim sigurno da uživate u čitanju ako ste žena dobi između 20 i 30 godina. O čemu je riječ? Pa o životu u ovoj deceniji, koji je prepun zabave, žurki, alkohola, izlaženja sa momcima, seksa, kriza, pronalaženja, avantura sa drugaricama i pravog prijateljstva.
Iako mi je na prvu bila odbojna, već nakon nekoliko stranica sam shvatila da me čeka mnogo smijeha i poistovjećivanja (barem sa nekim dijelovima, ipak nisam toliko nepromišljena kao glavna junakinja).
U svojoj bližoj okolini ne poznajem osobu kojoj se ovo djelo nije dopalo i koju nije zabavilo, tako da, ne premišljajte se mnogo! Ja sam čitala na engleskom, ali srećom postoji i prevedena verzija (Laguna).
***
Zavod za nagađanje, Dženi Ofil
Dženi Ofil sam pronašla prije nekoliko godina, sasvim slučajno, i potpuno se zaljubila u njeno djelo “Dept. of Speculation”, koje je ujedno osvojilo i brojne nagrade. Nekoliko godina kasnije, dobili smo prevedenu verziju (hvala izdavačkoj kući Booka!), što je ujedno značilo da mogu mnogo više da pričam o njoj svima vama.
Ova mlada autorka ima vrlo neobičan, jednostavan stil pisanja, na momente bizarno jednostavan, ali opet nekako potpuno privlačan i smislen. Glavna tema bi stala u dvije riječi: kriza braka. Nemojte da vas to odbije, jer je sve o čemu piše vrlo primjenjivo na partnerske odnose u bilo kojoj formi. Dženi piše o povjerenju, bliskosti, vjeri, čestim rasulima u odnosima i mnogim drugim važnim segmentima.
Citat iz knjige “Zavod za nagađanje”
Mene je pogodila direktno u srce mnogo puta, a nije čak ni mnogo obimna. Brza i dirljiva. Moćna i jedinstvena. Eto takva je ova knjiga.
To je sve! Nadam se da ćete pročitati neku od ovih knjiga, a ukoliko vam teba još preporuka, obratite pažnju na dva teksta koja sadrže ogroman broj preporuka: lista preporuka poznatih ljudi koji imaju veze sa pisanjem i ultimativna lista najboljih knjiga ikad (200+ naslova po izboru mojih pratioca).
***
Naslovna fotografija: @thelovily
Tekst: Marija Perić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
