TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 26.8.2021.
Prve asocijacije na jesen svakako su dekica, uz svijeće, ugrijan dom i omiljenu knjigu koja će nam biti glavni alat za opuštanje i uživanje u cozy jesenskim danima.
U želji da pronađemo naslove koji će nam biti savršeno društvo za jesensko ušuškavanje, kontaktirali smo simpatičnu Ljiljanu, vlasnicu lovily.net bloga koja već duže vrijeme na svom blogu piše recenzije i preporuke za čitanje.
Njezin istančan način recenziranja i ljubav prema čitanju prepoznali su brojni fanovi koji rado iščekuju njenu sljedeću preporuku. Na svom Instagramu @thelovily druži se sa više od 7 000 zaljubljenika u čitanje s kojima dijeli fotografije, preporuke, ali i već tradicionalni giveaway knjiga petkom uz pomoć kojeg se posebno povezuje sa svojim fanovima.
Liljana Šipragić, osnivačica i autorica lovily.net bloga
Na njenom blogu dobiti ćete originalne i zanimljive recenzije knjiga koje će vam poslužiti kao odlično mjerilo je li neka knjiga za vas.
Upravo zato, zamolili smo Ljiljanu da nam otkrije kojih 5 knjiga bismo svakako trebali pročitati ove jeseni. Njene odgovore otkrijte u nastavku.
***
Educated, Tara Westover
“Educated” je knjiga za sve. Zabavna je, poučna je, interesantna je, inspirativna je. Ukoliko je čitate samo kao priču, nećete moći prestati da okrećete stranice. A ukoliko je posmatrate i proučavate književno, pronaći ćete da je jezik nevjerovatan i stil neprocjenjiv. Na kraju, najvažnije, riječ je o istinitoj priči koja vas mnogo uči o životu i brojnim njegovim aspektima.
Nažalost, još uvijek nije prevedena, pa ukoliko inače praktikujete čitanje literature na engleskom, molim vas - nemojte zaobići ovaj naslov. Čak i kada se prevod pojavi na policama naših knjižara, ja bih uzela primjerak na izvornom jeziku.
Za one koji vole da znaju o čemu se radi: pročitajte moju detaljnu recenziju na ovom linku.
***
Za Esme, Džerom D. Selindžer
Svi vole kultnu Selindžerovu knjigu “Lovac u žitu” osim mene, ali zato ja baš mnogo volim sva druga njegova djela, za koja bez imalo zadrške mogu da kažem da su bolja od gore pomenutog.
“Za Esme” je zbirka koja sadrži devet fenomenalnih priča. Sve one su svojevrsni uvod u ono što će Selindžer raditi u budućnosti. Svaka je nevjerovatna i posebna na svoj način, a mahom su im glavni junaci “prerano odrasla” djeca u surovom, stvarnom svijetu.
Ako ste, kao ja, osoba kojoj se nije dopao “Lovac u žitu”, nemojte odustati od Selindžera, već potražite “Za Esme” ili “Freni i Zui”. Otkrićete zašto je on toliko hvaljen pisac - vrlo brzo.
***
Pas, Ivan Tokin
“Pas” je moja omiljena knjiga. Kada je izašla, pročitala sam je isti dan i za nju sam dobila ubjedljivo najviše poruka od najraznolikijih ljudi da su je zbog mene kupili, pročitali - i da su oduševljeni.
Za sve je kriv ovaj tekst.
Kako sam naslov govori, ovo je priča o jednom psu i njegovom životu, ispričana u prvom licu. Dakle, vi zapravo čitate šta misli i kako živi jedan pas. I to ne običan pas, već jedan sasvim sjajan, zabavan, pametan pas. Broj opaski i komentara koji su me doveli do smijeha, oduševljenja, pa čak i suza je nezamislivo velik.
Znam da zvuči pomalo bizarno, možda čak i neinteresantno, ali obećavam da će vas naučiti svašta i zabaviti kao nijedna druga. Na kraju svega, mnoge važne lekcije ćemo naučiti od njega (a neki smo već i naučili!).
***
Sve što znam o ljubavi, Doli Olderton
Ovo sasvim sigurno nije najbolja knjiga ikad, ali ćete sasvim sigurno da uživate u čitanju ako ste žena dobi između 20 i 30 godina. O čemu je riječ? Pa o životu u ovoj deceniji, koji je prepun zabave, žurki, alkohola, izlaženja sa momcima, seksa, kriza, pronalaženja, avantura sa drugaricama i pravog prijateljstva.
Iako mi je na prvu bila odbojna, već nakon nekoliko stranica sam shvatila da me čeka mnogo smijeha i poistovjećivanja (barem sa nekim dijelovima, ipak nisam toliko nepromišljena kao glavna junakinja).
U svojoj bližoj okolini ne poznajem osobu kojoj se ovo djelo nije dopalo i koju nije zabavilo, tako da, ne premišljajte se mnogo! Ja sam čitala na engleskom, ali srećom postoji i prevedena verzija (Laguna).
***
Zavod za nagađanje, Dženi Ofil
Dženi Ofil sam pronašla prije nekoliko godina, sasvim slučajno, i potpuno se zaljubila u njeno djelo “Dept. of Speculation”, koje je ujedno osvojilo i brojne nagrade. Nekoliko godina kasnije, dobili smo prevedenu verziju (hvala izdavačkoj kući Booka!), što je ujedno značilo da mogu mnogo više da pričam o njoj svima vama.
Ova mlada autorka ima vrlo neobičan, jednostavan stil pisanja, na momente bizarno jednostavan, ali opet nekako potpuno privlačan i smislen. Glavna tema bi stala u dvije riječi: kriza braka. Nemojte da vas to odbije, jer je sve o čemu piše vrlo primjenjivo na partnerske odnose u bilo kojoj formi. Dženi piše o povjerenju, bliskosti, vjeri, čestim rasulima u odnosima i mnogim drugim važnim segmentima.
Citat iz knjige “Zavod za nagađanje”
Mene je pogodila direktno u srce mnogo puta, a nije čak ni mnogo obimna. Brza i dirljiva. Moćna i jedinstvena. Eto takva je ova knjiga.
To je sve! Nadam se da ćete pročitati neku od ovih knjiga, a ukoliko vam teba još preporuka, obratite pažnju na dva teksta koja sadrže ogroman broj preporuka: lista preporuka poznatih ljudi koji imaju veze sa pisanjem i ultimativna lista najboljih knjiga ikad (200+ naslova po izboru mojih pratioca).
***
Naslovna fotografija: @thelovily
Tekst: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
London ovog juna ponovo potvrđuje zašto ga mnogi smatraju jednom od najuzbudljivijih evropskih prijestolnica umjetnosti.
Dok se širom grada otvaraju nove izložbe, sajmovi i kulturni programi, pažnju nam je privukla jedna priča koja počinje mnogo bliže kući.
Večeras se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu otvara grupna izložba HOME: Mapping the Horizon, koja okuplja sedam bosanskohercegovačkih umjetnica čiji su životni i profesionalni putevi isprepleteni između Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.
Već nakon prvog susreta s vizualima izložbe bilo je jasno da ovo nije još jedna priča o migracijama ili nostalgiji. Kroz slikarstvo, ilustraciju, skulpturu, fotografiju i arhitekturu umjetnice istražuju šta zapravo znači osjećaj doma kada se život odvija između različitih gradova, jezika i kultura. 
Polazeći od ideje da dom nije nužno fizički prostor nego iskustvo koje se stalno iznova gradi, izložba HOME: Mapping the Horizon istražuje život između onoga što ostavljamo iza sebe i onoga što stvaramo na novim horizontima.
Kustosica Tatjana Palinkašev okuplja sedam umjetnica koje dijele iskustvo života između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, ali svaka od njih toj temi pristupa iz potpuno drugačijeg ugla. 
U središtu izložbe nalaze se pitanja pripadnosti, identiteta, kontinuiteta i kulturnog nasljeđa. Umjesto jednog odgovora, posjetioce očekuje sedam različitih interpretacija doma.
Umjetnica Davorka Anđelić kroz fotografiju i ručno izrađene figure Tilly i Milly istražuje kako izgleda potraga za mjestom kojem pripadamo. Njene male junakinje pojavljuju se u pejzažima Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, uvijek pomalo između dva svijeta.
Kroz motive igre, djetinjstva i mašte, Anđelić otvara pitanja identiteta koja su istovremeno vrlo lična i univerzalna. Njeni radovi djeluju nježno na prvi pogled, ali ispod površine nose slojeve iskustva, izmještanja i potrebe za povezivanjem. U njima dom postaje nešto što tražimo, a ne nešto što nam je unaprijed dato. 
Za Jasnu Bell dom se pojavljuje kroz sjećanje, pejzaž i simbol Latinske ćuprije u Sarajevu. Nakon što je početkom rata napustila grad, slikarstvo postaje njen način povratka mjestima koja više ne može doživjeti na isti način kao nekada.
U njenim djelima most nije samo arhitektonski element nego simbol kontinuiteta i veze između prošlosti i sadašnjosti. Kroz bogate slojeve boje i svjetla Bell istražuje kako uspomene mijenjaju naš odnos prema prostoru.
Njeni radovi podsjećaju da ponekad najduže putovanje nije ono kroz geografiju nego kroz vlastito sjećanje. 
Jedina arhitektica među umjetnicama, Aida Bratović dom promatra kroz prostor, atmosferu i način na koji ljudi nastanjuju interijere. Njeni projekti, od londonskih rezidencija do međunarodnih realizacija, pokazuju kako dom nastaje kroz slojeve iskustava, predmeta i priča.
Njen rad dobro je poznat i našim čitateljima jer smo i zavirili iza vrata londonskog studija STUDIOAida i razgovarali s njom o filozofiji stvaranja prostora koji spajaju arhitekturu, umjetnost i lične priče klijenata.
Na jednoj strani nalaze se bogato uređeni interijeri ispunjeni umjetninama i naslijeđem, a na drugoj minimalistički prostori u kojima materijali sami pričaju priču.
U oba slučaja fokus ostaje na čovjeku i emociji koju prostor stvara. Bratović nas podsjeća da dom nikada nije samo dizajn, nego način života. 
Foto: Michael Sinclair, Rachael Smith Photography, Mark Bolton, Duško Miljanić
Grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević inspiraciju pronalazi u jednom od najvažnijih simbola bosanskohercegovačke kulturne baštine: stećcima.
Njihove motive prevodi u savremeni vizualni jezik kroz seriju radova koji spajaju tradiciju i savremenost. Crna, bijela i crvena boja, pojednostavljene forme i simboli ljubavi stvaraju prepoznatljiv autorski rukopis.
Umjesto da prošlost posmatra kao nešto završeno, Knežević je koristi kao polazište za nove priče. U njenim radovima dom postaje kulturno sjećanje koje možemo nositi sa sobom bez obzira gdje živimo. 
Skulpture i instalacije Aleksandre Kokotović nastaju transformacijom svakodnevnih predmeta u snažne nosioce značenja. Klupko vune, ibrik ili fragmenti urbanog pejzaža pretvaraju se u umjetnička djela koja govore o sjećanju, izdržljivosti i identitetu.
Kroz metal, konstrukciju i materijalnu transformaciju umjetnica istražuje šta ostaje kada funkcija nestane, a ostane samo trag iskustva. Njeni radovi djeluju istovremeno poznato i pomalo uznemirujuće, upravo zato što preispituju naše razumijevanje doma. U njima je dom nešto što preživljava promjene oblika. 
Foto: Željko Jovanović
Slikarica Nina Pirić stvara male vizualne zapise mjesta koja su joj tokom života pružila osjećaj pripadanja. Njeni pejzaži i apstraktne kompozicije ne prikazuju konkretne lokacije koliko emocije koje su uz njih vezane.
Kroz boju, svjetlo i atmosferu nastaje svojevrsna emocionalna kartografija. Svaka slika djeluje kao kratko zaustavljanje na putu, uspomena koju ne želimo zaboraviti.
Njeni radovi podsjećaju da dom ponekad postoji samo u trenutku koji želimo sačuvati. 
U radu Sonye Radan centralno mjesto zauzimaju žene, ručni rad, naslijeđe i svakodnevni rituali koji se prenose generacijama. Umjetnica u svoje slike ugrađuje stvarnu čipku i druge tekstilne elemente, pretvarajući ih u nosioce porodične memorije.
Motivi tkanja, šivanja i zajedništva postaju metafora za načine na koje gradimo identitet. Njeni radovi govore o otpornosti, nježnosti i kontinuitetu koji opstaje uprkos promjenama.
Dom se ovdje ne nalazi u prostoru nego u rukama koje nastavljaju prenositi priče dalje. 
Iako se izložba otvara večeras u Londonu i traje do 1. jula, njena priča ne završava unutar zidova Ambasade Bosne i Hercegovine. Posjetioci će putem QR koda moći pristupiti i digitalnom katalogu koji detaljnije predstavlja kustoski koncept, umjetnice i njihove radove.
To znači da ovu priču o domu, pripadanju i identitetu možete istražiti bez obzira nalazite li se u Londonu, Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu. 
Možda je upravo to i najljepši zaključak izložbe HOME: Mapping the Horizon. Dom nije uvijek mjesto na koje se vraćamo. Ponekad je to priča koju nosimo sa sobom. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
