Prve asocijacije na jesen svakako su dekica, uz svijeće, ugrijan dom i omiljenu knjigu koja će nam biti glavni alat za opuštanje i uživanje u cozy jesenskim danima.

U želji da pronađemo naslove koji će nam biti savršeno društvo za jesensko ušuškavanje, kontaktirali smo simpatičnu Ljiljanu, vlasnicu lovily.net bloga koja već duže vrijeme na svom blogu piše recenzije i preporuke za čitanje.

Njezin istančan način recenziranja i ljubav prema čitanju prepoznali su brojni fanovi koji rado iščekuju njenu sljedeću preporuku. Na svom Instagramu @thelovily druži se sa više od 7 000 zaljubljenika u čitanje s kojima dijeli fotografije, preporuke, ali i već tradicionalni giveaway knjiga petkom uz pomoć kojeg se posebno povezuje sa svojim fanovima.

Liljana Šipragić, osnivačica i autorica lovily.net bloga

Na njenom blogu dobiti ćete originalne i zanimljive recenzije knjiga koje će vam poslužiti kao odlično mjerilo je li neka knjiga za vas.

Upravo zato, zamolili smo Ljiljanu da nam otkrije kojih 5 knjiga bismo svakako trebali pročitati ove jeseni. Njene odgovore otkrijte u nastavku.

***

Educated, Tara Westover

“Educated” je knjiga za sve. Zabavna je, poučna je, interesantna je, inspirativna je. Ukoliko je čitate samo kao priču, nećete moći prestati da okrećete stranice. A ukoliko je posmatrate i proučavate književno, pronaći ćete da je jezik nevjerovatan i stil neprocjenjiv. Na kraju, najvažnije, riječ je o istinitoj priči koja vas mnogo uči o životu i brojnim njegovim aspektima.

Nažalost, još uvijek nije prevedena, pa ukoliko inače praktikujete čitanje literature na engleskom, molim vas - nemojte zaobići ovaj naslov. Čak i kada se prevod pojavi na policama naših knjižara, ja bih uzela primjerak na izvornom jeziku.

Za one koji vole da znaju o čemu se radi: pročitajte moju detaljnu recenziju na ovom linku.

***

Za Esme, Džerom D. Selindžer

Svi vole kultnu Selindžerovu knjigu “Lovac u žitu” osim mene, ali zato ja baš mnogo volim sva druga njegova djela, za koja bez imalo zadrške mogu da kažem da su bolja od gore pomenutog.

“Za Esme” je zbirka koja sadrži devet fenomenalnih priča. Sve one su svojevrsni uvod u ono što će Selindžer raditi u budućnosti. Svaka je nevjerovatna i posebna na svoj način, a mahom su im glavni junaci “prerano odrasla” djeca u surovom, stvarnom svijetu.

Ako ste, kao ja, osoba kojoj se nije dopao “Lovac u žitu”, nemojte odustati od Selindžera, već potražite “Za Esme” ili “Freni i Zui”. Otkrićete zašto je on toliko hvaljen pisac - vrlo brzo.

***

Pas, Ivan Tokin

“Pas” je moja omiljena knjiga. Kada je izašla, pročitala sam je isti dan i za nju sam dobila ubjedljivo najviše poruka od najraznolikijih ljudi da su je zbog mene kupili, pročitali - i da su oduševljeni.

Za sve je kriv ovaj tekst.

Kako sam naslov govori, ovo je priča o jednom psu i njegovom životu, ispričana u prvom licu. Dakle, vi zapravo čitate šta misli i kako živi jedan pas. I to ne običan pas, već jedan sasvim sjajan, zabavan, pametan pas. Broj opaski i komentara koji su me doveli do smijeha, oduševljenja, pa čak i suza je nezamislivo velik.

Znam da zvuči pomalo bizarno, možda čak i neinteresantno, ali obećavam da će vas naučiti svašta i zabaviti kao nijedna druga. Na kraju svega, mnoge važne lekcije ćemo naučiti od njega (a neki smo već i naučili!).

***

Sve što znam o ljubavi, Doli Olderton

Ovo sasvim sigurno nije najbolja knjiga ikad, ali ćete sasvim sigurno da uživate u čitanju ako ste žena dobi između 20 i 30 godina. O čemu je riječ? Pa o životu u ovoj deceniji, koji je prepun zabave, žurki, alkohola, izlaženja sa momcima, seksa, kriza, pronalaženja, avantura sa drugaricama i pravog prijateljstva.

Iako mi je na prvu bila odbojna, već nakon nekoliko stranica sam shvatila da me čeka mnogo smijeha i poistovjećivanja (barem sa nekim dijelovima, ipak nisam toliko nepromišljena kao glavna junakinja).

U svojoj bližoj okolini ne poznajem osobu kojoj se ovo djelo nije dopalo i koju nije zabavilo, tako da, ne premišljajte se mnogo! Ja sam čitala na engleskom, ali srećom postoji i prevedena verzija (Laguna).

***

Zavod za nagađanje, Dženi Ofil

Dženi Ofil sam pronašla prije nekoliko godina, sasvim slučajno, i potpuno se zaljubila u njeno djelo “Dept. of Speculation”, koje je ujedno osvojilo i brojne nagrade. Nekoliko godina kasnije, dobili smo prevedenu verziju (hvala izdavačkoj kući Booka!), što je ujedno značilo da mogu mnogo više da pričam o njoj svima vama.

Ova mlada autorka ima vrlo neobičan, jednostavan stil pisanja, na momente bizarno jednostavan, ali opet nekako potpuno privlačan i smislen. Glavna tema bi stala u dvije riječi: kriza braka. Nemojte da vas to odbije, jer je sve o čemu piše vrlo primjenjivo na partnerske odnose u bilo kojoj formi. Dženi piše o povjerenju, bliskosti, vjeri, čestim rasulima u odnosima i mnogim drugim važnim segmentima.

Citat iz knjige “Zavod za nagađanje”

Mene je pogodila direktno u srce mnogo puta, a nije čak ni mnogo obimna. Brza i dirljiva. Moćna i jedinstvena. Eto takva je ova knjiga.

To je sve! Nadam se da ćete pročitati neku od ovih knjiga, a ukoliko vam teba još preporuka, obratite pažnju na dva teksta koja sadrže ogroman broj preporuka: lista preporuka poznatih ljudi koji imaju veze sa pisanjem i ultimativna lista najboljih knjiga ikad (200+ naslova po izboru mojih pratioca).

***

Naslovna fotografija: @thelovily
Tekst: Marija Perić

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

 

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba