Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima.

Dizajnerica koja iza sebe ima i dvije samostalne izložbe, ali i nekoliko domaćih i regionalnih nagrada za svoj rad, kreacijom 'Igrokaz' dobila je priliku sudjelovati i na internacionalnoj bijenalnoj izložbi 'Pomeranje granica/4'. Izložba je konceptualnog sadržaja s polazištem od tekstila i suvremenog odijevanja i bit će postavljena u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu od 20. 12. ove do 20. 1. sljedeće godine.

Kada smo s Ljiljanom razgovarali o samom konceptu njenog rada, otkrila nam je:

„Kroz igru i dijalog s nevidljivim djeca razvijaju maštu i oslobađaju svoju stvaralačku energiju i pripremaju se za stvarni svijet, za budućnost. Kad dijete dovoljno poraste, razvije i izgradi svijest o okruženju i samome sebi, u očima onih koji su podlegli nametnutim normama, igra postaje suvereni čin. To je trenutak kada nas počinju učiti da smo prerasli igru, da nam ona ne priliči i podižu zid između nas i mašte, tog nepreglednog prostora slobode. Rušenje i nepristajanje, savladavanje te prepreke pomjera granice i mijenja svjetove. Bernard Show: 'Ne prestajemo se igrati zato što starimo, nego starimo, jer smo se prestali igrati'.“

Ljiljanu smo pitali i kako je tekao sam proces nastanka ove kreacije:
„Proces izrade projekta je kao i obično započeo istraživanjem materijala, uz kombinovanje i prožimanje ideja. Smatram da je materijal temelj rada i da se mora pažljivo odabrati za svaki novi dizajn. Ovaj put sam se odlučila za mekanu vunenu tkaninu, koja je prirodno elastična i dozvoljava savijanje i oblikovanje elemenata, čija je izrada bila polazna faza u nastanku ovog projekta.

Daljim eksperimentisanjem i spajanjem tih elemenata s malim odjevnim predmetima za lutke nastajao je ovaj kaput. Naravno lutke su bile ideja vodilja od samog početka. Dizajnirala sam ih baš kao lutku, koju bih ja voljela imati, a u izradi iste mi je pomogla slikarka Rebeka Abdagić.
Što se tiče vremena nastanka ovakvog konceptualnog rada teško ga je odrediti. Ideja je nastala dosta prije i po fazama se kristalisala, a sama izložba je bila glavni povod njene realizacije. Pošto je za predstavljanje svakog rada neophodna fotografija, njih je uradila grafička dizajnerica Mila Melank, dok je model bila teatrologinja Marija Šuković.“

Ljiljani čestitamo na još jednoj odličnoj prilici za promociju vlastitog rada te vas pozivamo ukoliko ste u Beogradu da i vi posjetite izložbu koja će se na adresi Muzej primenjene umetnosti, Vuka Karadžića 18, Beograd, održavati u periodu 20.12.2018. - 20.1.2019.

Marko Feher nikada nije igrao po pravilima modne industrije, on ih konstruiše, dekonstruiše, zatim ostavlja da lebde u zraku kao teorija koju tek trebamo razumjeti.

Njegove kolekcije su misaoni eksperimenti, vizualne hipoteze i kulturni komentari. Kolekcijom My Digital Legacy, predstavljenom u augustu 2024. očekivanja su bila visoko postavljena, ali Feher nikada ne isporučuje očekivano. On isporučuje iskorak.

Odlučio je premijerno s nama podijeliti svoju novu kolekciju.
 

Bez komentara 

„No Comment“ na papiru zvuči kao tišina, ali u Feherovom vokabularu to je najglasnija rečenica. „U svijetu savršeno generisanih tekstova, samo jednim klikom, ja biram govoriti manje. 'NO COMMENT' je moj poziv da više mislimo“, to je sve što nam je rekao dizajner. 





Šta se dešava vizuelno? Siluete su skulpturalne, gotovo brutalističke, volumen se tretira kao arhitektura, a odjeća kao manifest. Crna, bijela, siva i crvena, četiri boje koje se u modnoj teoriji često smatraju "primarnim emocijama garderobe" kod Fehera postaju emocionalna topografija. Crvenu smo interpretirali kao alarm, ali i puls.

 

Tačkasti motiv, koji otvara kolekciju, možda je njen najneočekivaniji element. Crna podloga s monumentalnim crvenim tačkama podsjeća na avangardne japanske studije forme (čitaj:Yayoi Kusama). Iznenađuje koliko uvjerljivo ovaj motiv funkcioniše i na oversized odijelu i na slip haljini.

 

Model kolekcije je glumica Tatjana Šojić. Šojić svojim izrazom i gestikulacijom nosi Feherovu modu kao performans, ali i kao svojevrsnu transformaciju identiteta. Njena pojava u kampanji otvara prostor za potpuno novu interpretaciju Feherovog dizajna, onu koja briše granice roda i ulogu tijela pretvara u čistu ekspresiju. Šojić u jednom kadru djeluje strogo, gotovo monumentalno, a u sljedećem eterično, meko, fluidno. Divno ju je posmatrati u toj smjeni energije.
 

Posljednji put kada je Feher angažovao glumicu u ovako snažnom kontekstu bilo je 2017. u projektu An Unwritten Novel sa Eminom Muftić. Ovaj povratak narativnom castingu nije slučajan. "No Comment" je kolekcija koja govori upravo kroz lice koje zna šutnjom ispričati najdublju emociju.

Siluete kroz kolekciju ostaju unisex. Feher je jedan od rijetkih dizajnera iz regije koji rod ne koristi kao granicu, nego kao materijal za oblikovanje. Od moćnih, strogo krojenih odijela do volumeniziranih jakni koje na trenutke djeluju kao wearable sculpture, pa do haljina koje su već sada spremne za crveni tepih raznih festivala. 

Feherova moda? Inteligentna i promišljena.

 

„No Comment“ ne govori mnogo, ali isporučuje sadržaj koji tjera na misao, pogled, ponovno iščitavanje. 

 

Fashion: Marko Feher

Talent: Tatjana Šojić

Photography: Edvin Kalić

Hair: Ensar Dervišbegović

Makeup: Renata Ponjević

Supernumerary: Alaoui Ismail  
Special thanks: BHRT, BINGO, Minja, Dejan, Maja, Amna