TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.12.2018.
Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima.
Dizajnerica koja iza sebe ima i dvije samostalne izložbe, ali i nekoliko domaćih i regionalnih nagrada za svoj rad, kreacijom 'Igrokaz' dobila je priliku sudjelovati i na internacionalnoj bijenalnoj izložbi 'Pomeranje granica/4'. Izložba je konceptualnog sadržaja s polazištem od tekstila i suvremenog odijevanja i bit će postavljena u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu od 20. 12. ove do 20. 1. sljedeće godine.
Kada smo s Ljiljanom razgovarali o samom konceptu njenog rada, otkrila nam je:
„Kroz igru i dijalog s nevidljivim djeca razvijaju maštu i oslobađaju svoju stvaralačku energiju i pripremaju se za stvarni svijet, za budućnost. Kad dijete dovoljno poraste, razvije i izgradi svijest o okruženju i samome sebi, u očima onih koji su podlegli nametnutim normama, igra postaje suvereni čin. To je trenutak kada nas počinju učiti da smo prerasli igru, da nam ona ne priliči i podižu zid između nas i mašte, tog nepreglednog prostora slobode. Rušenje i nepristajanje, savladavanje te prepreke pomjera granice i mijenja svjetove. Bernard Show: 'Ne prestajemo se igrati zato što starimo, nego starimo, jer smo se prestali igrati'.“
Ljiljanu smo pitali i kako je tekao sam proces nastanka ove kreacije:
„Proces izrade projekta je kao i obično započeo istraživanjem materijala, uz kombinovanje i prožimanje ideja. Smatram da je materijal temelj rada i da se mora pažljivo odabrati za svaki novi dizajn. Ovaj put sam se odlučila za mekanu vunenu tkaninu, koja je prirodno elastična i dozvoljava savijanje i oblikovanje elemenata, čija je izrada bila polazna faza u nastanku ovog projekta.
Daljim eksperimentisanjem i spajanjem tih elemenata s malim odjevnim predmetima za lutke nastajao je ovaj kaput. Naravno lutke su bile ideja vodilja od samog početka. Dizajnirala sam ih baš kao lutku, koju bih ja voljela imati, a u izradi iste mi je pomogla slikarka Rebeka Abdagić.
Što se tiče vremena nastanka ovakvog konceptualnog rada teško ga je odrediti. Ideja je nastala dosta prije i po fazama se kristalisala, a sama izložba je bila glavni povod njene realizacije. Pošto je za predstavljanje svakog rada neophodna fotografija, njih je uradila grafička dizajnerica Mila Melank, dok je model bila teatrologinja Marija Šuković.“
Ljiljani čestitamo na još jednoj odličnoj prilici za promociju vlastitog rada te vas pozivamo ukoliko ste u Beogradu da i vi posjetite izložbu koja će se na adresi Muzej primenjene umetnosti, Vuka Karadžića 18, Beograd, održavati u periodu 20.12.2018. - 20.1.2019.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Kada dizajner poput Matthieua Blazyja odluči debitovati u New Yorku i to u napuštenoj podzemnoj stanici Bowery, jasno je da publiku ne čeka samo revija, nego scena koja traži da joj priđete kao filmu. Upravo to se dogodilo sinoć, kada je CHANEL otvorio svoje Métiers d’art 2026 poglavlje na platformi koja inače čuva tišinu gradskog saobraćaja, ali je ovaj put poslužila kao kulisa za modnu priču o energiji, gradu i ženama koje koračaju vlastitim ritmom.
Revija je počela dolaskom voza. Ne metaforički već stvarni subway je polako ušao u stanicu, vrata su se otvorila, a modeli su se pojavili u kombinacijama koje spajaju rafinirani Chanelov kod i tempo New Yorka. Blazy je povukao liniju između stvarnosti i fantazije: od laganih tweed kompleta preko T-shirt silueta do pletenih haljina koje se nose kao da su dio svakodnevne priče, ali ispričane na Chanel način.
Krojevi su zadržali sofisticiranost kuće, dok su pokreti modela unijeli onu prepoznatljivu njujoršku nonšalantnost: brz korak, kratki pogled, osjećaj da ste negdje između sastanka i večernjeg izlaska.
Blazyjeva inspiracija bila je jasna: žena koja postoji istovremeno u realnosti i u vlastitoj naraciji. Kao i u kratkom filmu kojim je CHANEL najavio reviju, gdje Margaret Qualley i A$AP Rocky predstavljaju moderan, razigran portret ljubavi u gradu koji nikad ne spava, i sama kolekcija prati isti ton rekli bismo: dinamika, kontrasti i neopisiva lakoća kretanja.
Kao hommage Gabrielle Chanel, koja je 1931. u New Yorku prepoznala snagu toga da se njene siluete pojavljuju na ženama koje nisu iz modnih salona, Blazy je donio priču o stilu koji pripada svima.
Siluete su fluidne, perlice i perje prate svaki korak, dok se klasični CHANEL simboli pojavljuju u razigranim, novim formama.
Da, jedna od torbi imala je noge i glavu žirafe, ali to je upravo Blazyjev potpis: humor koji ne umanjuje eleganciju.
Svaki look otkrio je ono zbog čega industrija već mjesecima piše o njegovom “pragmatičnom glamuru”: to je Chanel koji se kreće, Chanel koji diše, Chanel koji živi u dinamici gradu.
Ravnoteža između fantazije i svakodnevnog života bila je ključna: modeli hodaju kao putnici, ali odjeveni kao da su izašli iz kadra koji će tek postati kultan. Gosti, među njima Margaret Qualley i A$AP Rocky, gledali su sa platforme koja je potpuno promijenila svoj identitet za ovu jednu večer: od lokacije za filmske setove postala je mjesto gdje se ispisuje nova Chanel priča.
Métiers d’art kolekcije su uvijek oda zanatlijama, ručnim radionicama i vještinama koje definiraju CHANEL. Ovaj put, craft je stao u okvire grada koji ne trpi stagnaciju. Blazy je spojio dva svijeta: klasika koja se očekuje od Chanela i dinamika stalnog pokreta koju zahtijeva New York.
Rezultat? Pogledajte u nastavku.
Revija je privukla pažnju niza globalno prepoznatljivih imena iz filmskog, muzičkog i modnog svijeta, čiji je dolazak dodatno naglasio značaj ovog poglavlja za kuću CHANEL. U nastavku donosimo pregled gostiju koji su svojim prisustvom obilježili večer.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
