TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.12.2018.
Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima.
Dizajnerica koja iza sebe ima i dvije samostalne izložbe, ali i nekoliko domaćih i regionalnih nagrada za svoj rad, kreacijom 'Igrokaz' dobila je priliku sudjelovati i na internacionalnoj bijenalnoj izložbi 'Pomeranje granica/4'. Izložba je konceptualnog sadržaja s polazištem od tekstila i suvremenog odijevanja i bit će postavljena u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu od 20. 12. ove do 20. 1. sljedeće godine.
Kada smo s Ljiljanom razgovarali o samom konceptu njenog rada, otkrila nam je:
„Kroz igru i dijalog s nevidljivim djeca razvijaju maštu i oslobađaju svoju stvaralačku energiju i pripremaju se za stvarni svijet, za budućnost. Kad dijete dovoljno poraste, razvije i izgradi svijest o okruženju i samome sebi, u očima onih koji su podlegli nametnutim normama, igra postaje suvereni čin. To je trenutak kada nas počinju učiti da smo prerasli igru, da nam ona ne priliči i podižu zid između nas i mašte, tog nepreglednog prostora slobode. Rušenje i nepristajanje, savladavanje te prepreke pomjera granice i mijenja svjetove. Bernard Show: 'Ne prestajemo se igrati zato što starimo, nego starimo, jer smo se prestali igrati'.“
Ljiljanu smo pitali i kako je tekao sam proces nastanka ove kreacije:
„Proces izrade projekta je kao i obično započeo istraživanjem materijala, uz kombinovanje i prožimanje ideja. Smatram da je materijal temelj rada i da se mora pažljivo odabrati za svaki novi dizajn. Ovaj put sam se odlučila za mekanu vunenu tkaninu, koja je prirodno elastična i dozvoljava savijanje i oblikovanje elemenata, čija je izrada bila polazna faza u nastanku ovog projekta.
Daljim eksperimentisanjem i spajanjem tih elemenata s malim odjevnim predmetima za lutke nastajao je ovaj kaput. Naravno lutke su bile ideja vodilja od samog početka. Dizajnirala sam ih baš kao lutku, koju bih ja voljela imati, a u izradi iste mi je pomogla slikarka Rebeka Abdagić.
Što se tiče vremena nastanka ovakvog konceptualnog rada teško ga je odrediti. Ideja je nastala dosta prije i po fazama se kristalisala, a sama izložba je bila glavni povod njene realizacije. Pošto je za predstavljanje svakog rada neophodna fotografija, njih je uradila grafička dizajnerica Mila Melank, dok je model bila teatrologinja Marija Šuković.“
Ljiljani čestitamo na još jednoj odličnoj prilici za promociju vlastitog rada te vas pozivamo ukoliko ste u Beogradu da i vi posjetite izložbu koja će se na adresi Muzej primenjene umetnosti, Vuka Karadžića 18, Beograd, održavati u periodu 20.12.2018. - 20.1.2019.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Može li odjeća sačuvati trag svog nastanka? Nova kolekcija bh. brenda Plusminus spaja tradicionalne grafičke tehnike i savremeno odijevanje, istražujući odnos između umjetničkog otiska, ljudskog dodira i svega što ostaje iza nas.
U vremenu u kojem se gotovo sve može proizvesti, umnožiti i dovesti do prividnog savršenstva, trag ljudske ruke postaje sve dragocjeniji. Otisak, nepravilnost, linija u kojoj se još naslućuje pokret koji ju je stvorio. Sve ono što bi industrijska preciznost nastojala izbrisati, a što predmetu daje nešto što nije moguće jednostavno reproducirati: karakter.
Šta se događa kada umjetnički otisak napusti papir i pronađe svoje mjesto na odjeći?
Odgovor donosi TRACES, nova kolekcija bh. brenda Plusminus, u kojoj tradicionalne grafičke tehnike dobivaju neočekivan nastavak. Linorez i bakropis ovdje nisu tek inspiracija za uzorke. Njihova logika, fizičnost i tragovi stvaralačkog postupka postaju polazište za odjeću koja ne skriva način na koji je zamišljena.
Linorez počinje urezivanjem motiva u površinu linoleuma, dok bakropis podrazumijeva rad s metalnom pločom na kojoj se crtež oblikuje postupkom jetkanja. Različite tehnike, ali sa zajedničkom osobinom: ono što vidimo na konačnom otisku nosi zapis svega što mu je prethodilo.
Iako obje tehnike omogućavaju umnožavanje slike, svaki motiv počinje jedinstvenim stvaralačkim procesom. Upravo je taj odnos između reprodukcije i originalnosti jedna od najzanimljivijih ideja kolekcije.
Plusminus tu ideju prenosi na tekstil, gdje grafički otisak dobija novu ulogu: postaje dio odjevnog predmeta koji se kreće, mijenja oblik i živi s osobom koja ga nosi.
Tu se krije i zanimljiv paradoks. Grafičke tehnike razvijale su se, između ostalog, kako bi omogućile umnožavanje slike. Plusminus ih koristi da nas podsjeti na pojedinca koji stoji iza nje.
Naziv TRACES nadilazi odnos umjetnika i materijala. Njegovo značenje proteže se i na iskustva koja oblikuju naš život, susrete koji mijenjaju naš pogled na svijet i trenutke čiji utjecaj prepoznajemo tek mnogo kasnije.
Neki tragovi ostaju vidljivi, drugi postoje samo u našem sjećanju, ali svi postaju dio iskustava od kojih gradimo vlastiti identitet.
Plusminus tu paralelu uvodi u modni kontekst, razmišljajući o stvaranju kao o odnosu u kojem ni čovjek ni materijal ne ostaju sasvim nepromijenjeni. Umjetnička ideja poprima oblik kroz fizički rad, a ono što nastaje nastavlja svoj život izvan ateljea, u susretu s osobom koja će taj predmet nositi.
Moda je oduvijek bila prostor u kojem se prošlost i sadašnjost neprestano susreću. Poznate siluete dobivaju nove interpretacije, tradicionalne tehnike pronalaze drugačiju primjenu, a ideje koje su obilježile jedno vrijeme postaju polazište za sasvim nove kreativne priče.
Originalnost, uostalom, ne mora uvijek značiti stvaranje nečega što nikada ranije nije postojalo. Jednako je zanimljiva sposobnost da u poznatom prepoznamo mogućnosti koje ranije nismo primjećivali.
U kolekciji Plusminusa pažnju ne privlači isključivo konačni izgled, već i ono što mu prethodi: vrijeme posvećeno radu, poznavanje tehnike i niz stvaralačkih odluka koje oblikuju rezultat.
Posebna vrijednost TRACES kolekcije leži u načinu na koji povezuje naslijeđeno znanje s novim mogućnostima izražavanja. Tradicionalne tehnike ovdje ne pripadaju isključivo prošlosti, već nastavljaju živjeti kroz drugačije materijale, forme i namjene.
Upravo se u toj razmjeni otkriva jedna od ljepših strana kreativnog rada: ono što je nastalo prije nas može postati početak nečega sasvim našeg.
Ideju kolekcije prati i novi modni editorijal, čiju fotografiju potpisuje Nikola Radišić, dok se u ulozi modela pojavljuje Vanja Dragojević.
Za grafike je zaslužan Denis Haračić, u realizaciji je učestvovao Studio Punkt, a kreativnu direkciju potpisuje Ena Dujmović.
Moda je, na kraju krajeva, mnogo više od onoga što se vidi na fotografiji. Iza svakog komada nalazi se niz izbora, vještina i ideja koje rijetko dobiju jednako prostora kao konačan rezultat.
Plusminus ih ovom kolekcijom vraća u prvi plan.
Otisak se može ponoviti. Ono što mu je prethodilo ne može se proživjeti dvaput.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Fotograf: Nikola Radišić
Model: Vanja Dragojević
Grafike: Denis Haračić
Studio: Punkt
Kreativni direktor: Ena Dujmović
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
