TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.12.2018.
Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima.
Dizajnerica koja iza sebe ima i dvije samostalne izložbe, ali i nekoliko domaćih i regionalnih nagrada za svoj rad, kreacijom 'Igrokaz' dobila je priliku sudjelovati i na internacionalnoj bijenalnoj izložbi 'Pomeranje granica/4'. Izložba je konceptualnog sadržaja s polazištem od tekstila i suvremenog odijevanja i bit će postavljena u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu od 20. 12. ove do 20. 1. sljedeće godine.
Kada smo s Ljiljanom razgovarali o samom konceptu njenog rada, otkrila nam je:
„Kroz igru i dijalog s nevidljivim djeca razvijaju maštu i oslobađaju svoju stvaralačku energiju i pripremaju se za stvarni svijet, za budućnost. Kad dijete dovoljno poraste, razvije i izgradi svijest o okruženju i samome sebi, u očima onih koji su podlegli nametnutim normama, igra postaje suvereni čin. To je trenutak kada nas počinju učiti da smo prerasli igru, da nam ona ne priliči i podižu zid između nas i mašte, tog nepreglednog prostora slobode. Rušenje i nepristajanje, savladavanje te prepreke pomjera granice i mijenja svjetove. Bernard Show: 'Ne prestajemo se igrati zato što starimo, nego starimo, jer smo se prestali igrati'.“
Ljiljanu smo pitali i kako je tekao sam proces nastanka ove kreacije:
„Proces izrade projekta je kao i obično započeo istraživanjem materijala, uz kombinovanje i prožimanje ideja. Smatram da je materijal temelj rada i da se mora pažljivo odabrati za svaki novi dizajn. Ovaj put sam se odlučila za mekanu vunenu tkaninu, koja je prirodno elastična i dozvoljava savijanje i oblikovanje elemenata, čija je izrada bila polazna faza u nastanku ovog projekta.
Daljim eksperimentisanjem i spajanjem tih elemenata s malim odjevnim predmetima za lutke nastajao je ovaj kaput. Naravno lutke su bile ideja vodilja od samog početka. Dizajnirala sam ih baš kao lutku, koju bih ja voljela imati, a u izradi iste mi je pomogla slikarka Rebeka Abdagić.
Što se tiče vremena nastanka ovakvog konceptualnog rada teško ga je odrediti. Ideja je nastala dosta prije i po fazama se kristalisala, a sama izložba je bila glavni povod njene realizacije. Pošto je za predstavljanje svakog rada neophodna fotografija, njih je uradila grafička dizajnerica Mila Melank, dok je model bila teatrologinja Marija Šuković.“
Ljiljani čestitamo na još jednoj odličnoj prilici za promociju vlastitog rada te vas pozivamo ukoliko ste u Beogradu da i vi posjetite izložbu koja će se na adresi Muzej primenjene umetnosti, Vuka Karadžića 18, Beograd, održavati u periodu 20.12.2018. - 20.1.2019.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Na prvi pogled, Dior SS27 djeluje nježno i poznato. Pogledate li malo bliže, gotovo ništa nije sasvim tamo gdje biste očekivali.
Diorova SS27 priča počela je s dva wénwán oraha.
U kineskoj tradiciji oni se godinama okreću u dlanu, poliraju dodirom i s vremenom dobijaju dublju boju i patinu, a posebno se cijene parovi koji izgledaju što sličnije. Potpuno isti, međutim, ne postoje.
Upravo je ta mala razlika između dva naizgled podudarna oblika postala Andersonovo polazište za kolekciju u kojoj se ravnoteža stalno blago pomjera: kroz asimetriju, detalje koji ostaju bez para i siluete koje rijetko završavaju tačno tamo gdje ih oko očekuje.
Ta ideja nastavila se i na pisti. Jedan rever može ostati podignut, čvor završiti sa strane, duga floralna naušnica ostati sama, dok transparentni slojevi otkrivaju pattern ispod sebe. Anderson asimetriju ne koristi kao veliki statement; zanimljivija mu je kada se pojavi kao sitna smetnja u inače vrlo sofisticiranom looku.
Anderson se u bilješkama kolekcije vraća pitanju koliko lagan jedan odjevni predmet može postati, a SS27 odgovara tako što i ono što je tradicionalno strukturirano tjera da se kreće.
Lakoća ovdje nema mnogo veze s jednostavnošću. Sheer tailoring otkriva pattern ispod sebe, metalik pantalone ulaze među chiffon i čipku, nježne suknje završavaju uz strožije jakne, a print, transparentnost, floralni detalji i nakit često dijele isti look bez potrebe da se međusobno smiruju.
Foto: Dior SS27 Show
Foto: @patricksawaya
Anderson siluetu gradi upravo iz tih malih neslaganja, pa ona djeluje uvjerljivije što je manje uredna. Asimetrija se zato rijetko nameće kao veliki dizajnerski gest; pojavljuje se u jednom podignutom reveru, čvoru pomjerenom u stranu ili dugoj floralnoj naušnici koja ostaje bez para.
Foto: @patricksawaya
Priroda se pritom ne zaustavlja na proljetnom printu. Latice prelaze preko površine odjeće, ulaze u jakne i torbe, mijenjaju rubove i ožive tek u pokretu, pa botanical motiv više djeluje kao princip konstrukcije nego kao dekoracija.
Upravo tu wénwán orasi s početka priče dobijaju puni smisao: Andersona zanima forma koja se ponavlja, ali nikada potpuno isto, ravnoteža koja postoji bez savršene simetrije i detalj koji cijelu siluetu pomjeri taman toliko da oko poželi ostati na njoj još nekoliko sekundi.
Foto: Dior SS27 Show
Još zanimljivije postaje u stylingu, gdje se sva ta preciznost vrlo uvjerljivo pretvara da je nema. Košulje ostaju otvorene, grudnjaci vidljivi ispod slojeva, rubovi djeluju pohabano, a nakit pada preko revera kao da je dodan u posljednjoj minuti.
I upravo tu se vidi koliko je taj nehaj zapravo skup: Chantilly čipka, ručno rezane latice, Murano staklo i vrlo precizan tailoring stoje iza lookova koji žele ostaviti utisak da ništa nije previše promišljeno. Andersonu trenutno posebno dobro ide ta vrsta kontrolisane nonšalancije, u kojoj se savoir-faire otkrije tek na drugom pogledu.
Foto: @decodetherunway
I asesoari i arhiva slijede istu logiku. Casual torba ili jednostavnija cipela mogu vrlo delikatnom looku skinuti dio ceremonije, dok se Saddle bag, houndstooth i reference na Gallianovu eru pojavljuju bez velike najave. 
Foto: @dior
Foto: @jonathan.anderson
Anderson više nema potrebu pokazivati koliko dobro poznaje Diorovu historiju; mnogo bolje mu je šta s njom može uraditi kada prestane tretirati arhivu kao obavezno gradivo. To je možda i najveći pomak njegovog Diora dosad. Reference ostaju prepoznatljive, ali konačno djeluju slobodno.
Foto: @suzymenkes
Pred publikom u kojoj su sjedili Rihanna, Jennifer Lawrence, Rosalía, Anya Taylor-Joy, Cynthia Erivo, Greta Lee, Mia Goth i Jisoo, Dior SS27 imao je front row kakav se od kuće tog kalibra i očekuje.
Ipak, najvažnije ime večeri nije bilo u prvom redu. Kolekcija je bila posvećena Mathilde Favier, dugogodišnjoj direktorici odnosa s javnošću Christian Dior Couture
Mathilde Favier - direktorica odnosa s javnošću Christian Dior Couture.
Foto: @dior
Nakon njene smrti u augustu, Jonathan Anderson opisao ju je kao osobu koja je predstavljala duh Haute Couturea. Zato završna posveta nije djelovala kao formalnost, nego kao omaž nekome ko je godinama oblikovao Dior i izvan piste.
Nema potrebe svaku laticu ili asimetriju čitati kao metaforu gubitka, ali kolekcija koja govori o vremenu, dodiru i nepravilnosti dobija drugačiju težinu kada se zna kome je posvećena.
Foto: @patricksawaya
Dior i dalje zna tačno ko je. Samo je zanimljivije kad nešto malo pobjegne kontroli.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @decodetherunway
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
