Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.

Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.

Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…

Ena Dujmović 
Foto: Senka Mušić

Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?

Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.

Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
 

Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno. 

Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.

Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.

Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.

Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.

https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw

Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić 
 MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić

Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.

Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)

Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.

Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska. 

***
Foto: Hamza Kulenović

Prvi dan Haute Couture Weeka je uvijek test uzbuđenja: da li će nas moda još uvijek moći iznenaditi, dirnuti, natjerati da vjerujemo u zanat?

Ove sezone odgovor je stigao odmah. Schiaparelli otvorio je Paris Fashion Week Haute Couture Spring Summer 2026 na način koji podsjeća zašto couture nije nostalgija, već živa forma umjetnosti.

Uz kuće poput Julie de Libran, Georges Hobeike, Christian Dior i Rahul Mishra, Schiaparelli je već na startu postavio ton sedmice. I iskreno, djeluje kao da je svaka nova sezona ovog brenda bolja od prethodne. Ne zato što pokušava biti veća, nego zato što postaje hrabrija, iskrenija i emocionalno jasnija.

Daniel Roseberryjeva strast je zarazna. Njegove kolekcije ne gledamo samo zbog forme, već zbog osjećaja da se ispred nas dešava nešto stvarno nešto što vraća uzbuđenje modi i poštovanje prema zanatu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by PATRICK SAWAYA PHOTOGRAPHY (@patricksawaya)

Couture kao bajka: The Agony and The Ecstasy

Kolekcija nosi naziv The Agony and The Ecstasy, i to nije tek poetski okvir. To je svijet u kojem se sanjiva bića, moćne kraljice i mitske životinje susreću s historijom kuće Elsa Schiaparelli . Roseberry gradi bajku, ali ne onu nježnu već onu u kojoj emocije imaju težinu, oštrinu i svrhu.

Ovaj trenutak dodatno potvrđuje njegovu poziciju na svjetskoj sceni. Godine 2024. Roseberry je proglašen International Designer of the Year na CFDA Awards, čime je njegova reinterpretacija Schiaparellinog nadrealizma dobila i institucionalno priznanje. On ne oživljava arhivu on je prevodi za sadašnjost i to s uvjerenjem.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Up Next (@upnextdesigner)

Daniel Roseberry o bijesu, radosti i igri u couture

Roseberry kolekciju opisuje kroz dva pitanja koja je sebi postavio na početku sezone: kako koristiti bijes i gdje je radost stvaranja i da li su ta dva osjećaja povezana. Upravo tu nastaje srž ove kolekcije. Fokus više nije bio na tome kako nešto izgleda, već kako se osjeća dok nastaje.

Nakon sezona stroge discipline, SS26 je namjerno glasnija, ranjivija i izražajnija. Tehnike su sofisticirane, siluete moćne i agresivne, ali u svemu postoji igra, a pronaći igru u coutureu, kaže Roseberry, najveći je izazov. Upravo ta napetost između kontrole i slobode čini ovu kolekciju toliko uzbudljivom.

Foto: @dazed

Stvorenja, žene i mitologija mode

Umjesto nabrajanja lookova, ova kolekcija se čita kao niz likova. Svaki izgled spaja ženski arhetip i životinjsko biće, stvarajući novu modnu mitologiju.

Isabella Blowfish jedan je od ključnih trenutaka kolekcije. Transparentni „Elsa“ sako građen poput fotografske replike napuhane ribe, slojevi tila koji stvaraju oblačni efekat, kristali i organza bodlje — sve djeluje kao da prkosi gravitaciji. Ovdje couture nije ukras, već skulptura u pokretu.

Naziv nije slučajan. Referenca na Isabella Blow nosi cijelu emotivnu težinu ovog looka njenu ekscentričnost, instinkt, ljubav prema modi koja je bila radikalna, teatralna i duboko lična. U tom smislu, Blowfish djeluje kao duh jedne ere u kojoj je moda bila vizija, a ne proizvod.

Foto: @schiaparelli  
 

Estetika priziva i onaj osjećaj koji pamtimo iz McQueenovih najjačih trenutaka dramatičnost Horn of Plenty i mračnu romantiku Widows of Culloden. Ne kao kopija, već kao isto stanje duha: moda koja je istovremeno lijepa i nelagodna, krhka i agresivna. 

Upravo tu, u toj napetosti između zanata i emocije, Isabella Blowfish postaje jedan od onih lookova koji se ne zaboravljaju jer ne pokušava da se dopadne, već da se osjeti.

Foto: @oliviaphillipsbazaar

Foto: @davidmartingss

Scorpio Sisters donose možda i najjasniju emocionalnu poruku. Škorpionski repovi, čipka, crni crin i ručno rađeni detalji pretvaraju bijes u ljepotu. Inspirisane idejom da je bijes oblik brige, ove siluete spajaju djetinju noćnu moru i majstorstvo zanata sudar koji Schiaparelli čini tako prepoznatljivim.

Foto: @schiaparelli

U tom kontekstu posebno se ističe i povratak boje Sleeping Blue, Schiaparellijeve druge signature nijanse koja je prvi put predstavljena 1940. godine u ljetnoj haute couture kolekciji kuće. 

Njeno pojavljivanje u kolekciji The Agony and The Ecstasy djeluje kao tihi most između arhive i sadašnjosti nijansa koja u sebi nosi melankoliju, snagu i smirenost, ali i podsjetnik da je emocija oduvijek bila jednako važna kao forma. Upravo kroz ovakve suptilne reference, kolekcija dobija dodatnu dubinu i osjećaj kontinuiteta koji couture čini bezvremenskim.

Foto: @upnextdesigner

Foto: @schiaparelliarchive

Završni look, A Bird in a Cage, vraća nas direktno Elsi Schiaparelli. Referenca na Picassovu sliku Birds in a Cage simbolizira vječnu borbu između prilagođavanja i slobode. Bijela ptica, crna ptica, kavez moda kao prostor otpora, a couture kao bijeg.

Foto: @upnextdesigner

Schiaparelli SS26 nije kolekcija koju samo gledamo to je kolekcija koju osjećamo. Ona podsjeća da couture nije o savršenstvu, već o emociji, riziku i strasti. Daniel Roseberry ne pokušava redefinisati modu, on je podsjeća zašto nam je uopće važna.

Sam Roseberry je ovu sezonu gradio iz promjene fokusa ne razmišljajući o tome kako nešto treba izgledati, već kako se osjeća dok nastaje. Ta sloboda se osjeti u svakom looku. Proces stvaranja postaje jednako važan kao i krajnji rezultat, a instinkt dobija prednost nad pravilima.

Možda je upravo to poenta. Kada se umjetnost stavi u centar zanata, a stvaranje vodi osjećajem, dobijemo kolekciju koja ne nameće značenje, već ga tiho prenosi. 

U svijetu koji često traži brzinu i jednostavnost, Schiaparelli bira kompleksnost, zanat i maštu. I upravo zato, svake godine, s njihovih revija izlazimo s istim osjećajem uzbuđenjem za ono što moda još može biti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @dazed