TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
TEKST: Lamija Muratagić
Od arhivskog Givenchyja i Schiaparelli couturea do krila u New Yorku, izdvajamo sve lookove Zendayine press turneje za Odiseju.
Method dressing već je prijetio da postane umoran trik press turneja. Onda su Zendaya i Law Roach otvorili Odiseju i podsjetili nas kako izgleda kada se filmska referenca ne završava na očiglednom kostimu, već postaje čitava modna dramaturgija.
Zendaya u filmu Christophera Nolana igra Atenu, božicu mudrosti i rata, pa su za tu ulogu izgradili modni jezik od bijele i zlatne, draperije, skulpturalnog tailoringa, antičkih detalja i silueta koje su se kretale između božice, ratnice i savremene heroine.
Press turneja započela je arhivskom Trussardi haljinom iz kolekcije za proljeće 2006., građenom od prozračnih nabora koje su presijecali detalji nalik zakovicama i patchworku. Uz draguljima ukrašene Christian Louboutin cipele, taj prvi izlazak već je postavio osnovni vokabular cijele turneje, lakoću materijala, arheološki prizvuk i glamur koji djeluje kao da je upravo pronađen u nekoj vrlo dobro čuvanoj arhivi.
Za londonski photocall uslijedio je custom Jacquemus u boji slonovače, s duboko otvorenim leđima i maramom koja je čistoj silueti dala ceremonijalni karakter. Naušnice izrađene od antičkih diskova unijele su historijsku referencu bez kostimskog efekta.
Na premijeri je nosila Schiaparelli Haute Couture s korzetom nalik porculanskom odljevu tijela i svjetlucavom suknjom od resa. London je tako krenuo od arhivske lakoće, a završio gotovo nadrealnom couture skulpturom.
Najprecizniji arhivski potez turneje bio je Givenchy Haute Couture iz 1997., iz perioda Alexandera McQueena. Oštra ramena, predimenzionirane manšete i zlatni Philip Treacy headpiece ponudili su Atenu kroz autoritet forme, umjesto očekivane draperije.
Za premijeru je Nicolas Ghesquière kreirao custom Louis Vuitton oslonjen na vlastitu Balenciaga kolekciju iz 2006. Čipka, visoki prorez i strukturirani bolero dali su silueti energiju barokne rok zvijezde, raskošnu i svjesno teatralnu.
New York je otvorila bijelim Jacquemus lookom s bočnim izrezima i uvijenom konstrukcijom. Bila je to dnevna, rasterećenija verzija method dressinga, dovoljno povezana s filmom bez pretjeranog podvlačenja teme.
Arhivska Alberta Ferretti mini haljina iz 2008. spojila je bijelu draperiju, metalne lance i visoke gladijatorske sandale. Jedan od najpriklanijih lookova turneje ujedno je bio i jedan od najrazigranijih.
Finale je pripalo kreaciji Matières Fécales s asimetričnim gornjim dijelom, perjastim šlepom i monumentalnim krilima. Raspletena pletenica i gotovo neprimjetan makeup zadržali su lice mekanim, dok je odjeća preuzela sav mitološki spektakl.
Law Roach je još jednom je pokazao koliko daleko press turneja može otići kada se tretira kao uređena modna priča.
Ovo nije bila samo promocija filma. Bio je to modni ep sa Zendayom u glavnoj ulozi.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @givenchy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
