TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
TEKST: Ada Ćeremida
Vojnički šik se vraća. Napoleon jakne su modni odgovor na haotična vremena za jesen 2025.
Ako ste ikada bili dio one modne ere s početka 2000-ih, sigurno se sjećate trenutka kada su military ili Napoleon jakne bile svuda od Burberry kampanja Christophera Baileyja do Balmain pisti koje je tada vodio Christophe Decarnin.
Inspirisane 1800-im i uniformama koje su simbolizirale moć i disciplinu, ove, nekada i pod nazivom husarske, jakne su danas ponovo u centru pažnje.
Nova generacija dizajnera, od Ann Demeulemeester do Diora pod Jonathanom Andersonom, vraća strukturu, zlatne dugmiće i upečatljive ramene linije. Ove jakne su modni simbol koji spaja romantizam prošlosti i bunt savremenosti.
U vremenu kada moda sve češće služi kao ogledalo društva, nije slučajno da ponovno posežemo za krojevima koji djeluju kao svojevrsni oklop. Osjećaj kontrole, snage i autoriteta sada se prenosi kroz tkaninu, dok se detalji poput epoleta i veza reinterpretiraju u modernom, maksimalističkom kontekstu.
Povratak forme i moći od dvora do piste
Inspiracija potječe iz 1800-ih, iz uniformi koje su simbolizirale red, disciplinu i karizmu što je Napoleonov estetski pečat prepoznatljiv po simetričnim krojevima, epoletama i bogatom vezu.
Danas, Ann Demeulemeester reinterpretira taj duh kroz tamne, gotovo poetske verzije, Jonathan Anderson u Dioru ponovo gradi siluetu koja spaja prošlost i sadašnjost, dok Nicolas Ghesquière u Louis Vuittonu istražuje barokne proporcije kroz savremeni, futuristički okvir.
Na pistama, ovaj komad ne djeluje nostalgično, djeluje moćno, gotovo teatralno. U svijetu gdje je minimalizam dugo bio dominantan, moda se vraća ornamentima kao obliku otpora.
Foto: @annedemeulermeester_official
Sredinom 2000-ih, Christophe Decarnin je u Balmainu napravio mali modni preokret: njegove vojne jakne postale su predmet želje. Kombinovane s farmerkama, visokim potpeticama i frizurom koja kao da je pobjegla s rock koncerta.
Bio je to trenutak kada su žene nosile siluetu koja govori: ‘’Ja vodim svoju bitku, ali s perfektnim krojem.''
U isto vrijeme, Christopher Bailey je u Burberryju oživio britanski vojnički šik, dok su Dolce & Gabbana i Alexander McQueen istraživali dekadentnu, gotovo opernu verziju militarizma.
Foto: @alexandermcqueen
Povratak ovog trenda dio je šireg pokreta vraćanja korijenima u kojem dizajneri preispituju arhive i spajaju prošlost sa savremenim osjećajem slobode.
No, postoji i emotina dimenzija: možda ovakvi krojevi nisu samo pitanje stila, već i psihološke zaštite. U vremenima nesigurnosti, oblačimo se kao da gradimo vlastiti oklop. Elegantan, ali snažan.
Kako ih sada nosimo?
U 2025., Napoleon jakna više nije rezervisana za crveni tepih ili kostim. Ona ulazi u svakodnevicu, nosi se s denimom, midi suknjama, pa čak i pantalonama. Sudeći po kolekcijama i street style signalima, Napoleon jakne će uskoro marširati i u high street ponudu.
Ako postoji komad koji može spojiti historiju, estetiku i stav, to je onaj koji je preživio i dvore i decenije, a sada je trenutak da ih vratite u svoj ormar. Jer, kao i u 1800-im moda ponovo slavi moć, formu i onu vrstu elegancije koja traje.
U današnjem modnom pejzažu, povratak Napoleon jakne ne govori samo o estetici, već o potrebi za strukturom. Nakon godina oversized formi i fluidnih krojeva, ponovno tražimo definiciju.
Možda zato što živimo u vremenu koje traži orijentir, možda zato što je osjećaj kontrole sada emocionalna valuta. Nositi jaknu s epoletama znači stajati uspravno, doslovno i metaforički.
Iako ih neki nazivaju kostimskim, teško je poreći njihov uticaj na modu i kulturu.
U modnom smislu, Napoleon jakne oduvijek su bile tu da pričaju priču o grandioznosti, o stavu, o estetici koja se ne izvinjava. Danas, dok svijet balansira između haosa i nostalgije, one se vraćaju kao simbol samopouzdanja i individualnosti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
