Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.

Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.

Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…

Ena Dujmović 
Foto: Senka Mušić

Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?

Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.

Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
 

Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno. 

Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.

Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.

Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.

Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.

https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw

Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić 
 MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić

Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.

Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)

Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.

Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska. 

***
Foto: Hamza Kulenović

Kada dizajner poput Matthieua Blazyja odluči debitovati u New Yorku i to u napuštenoj podzemnoj stanici Bowery, jasno je da publiku ne čeka samo revija, nego scena koja traži da joj priđete kao filmu. Upravo to se dogodilo sinoć, kada je CHANEL otvorio svoje Métiers d’art 2026 poglavlje na platformi koja inače čuva tišinu gradskog saobraćaja, ali je ovaj put poslužila kao kulisa za modnu priču o energiji, gradu i ženama koje koračaju vlastitim ritmom.
 

Moda koja ulazi u voz, izlazi kao lik iz filma

Revija je počela dolaskom voza. Ne metaforički već stvarni subway je polako ušao u stanicu, vrata su se otvorila, a modeli su se pojavili u kombinacijama koje spajaju rafinirani Chanelov kod i tempo New Yorka. Blazy je povukao liniju između stvarnosti i fantazije: od laganih tweed kompleta preko T-shirt silueta do pletenih haljina koje se nose kao da su dio svakodnevne priče, ali ispričane na Chanel način.
 

Krojevi su zadržali sofisticiranost kuće, dok su pokreti modela unijeli onu prepoznatljivu njujoršku nonšalantnost: brz korak, kratki pogled, osjećaj da ste negdje između sastanka i večernjeg izlaska.

Heroines of their own story

Blazyjeva inspiracija bila je jasna: žena koja postoji istovremeno u realnosti i u vlastitoj naraciji. Kao i u kratkom filmu kojim je CHANEL najavio reviju, gdje Margaret Qualley i A$AP Rocky predstavljaju moderan, razigran portret ljubavi u gradu koji nikad ne spava, i sama kolekcija prati isti ton rekli bismo: dinamika, kontrasti i neopisiva lakoća kretanja.
 

Kao hommage Gabrielle Chanel, koja je 1931. u New Yorku prepoznala snagu toga da se njene siluete pojavljuju na ženama koje nisu iz modnih salona, Blazy je donio priču o stilu koji pripada svima.

Kombinacije koje imaju Chanel DNA, ali hodaju kao da žive u stvarnom gradu

Siluete su fluidne, perlice i perje prate svaki korak, dok se klasični CHANEL simboli pojavljuju u razigranim, novim formama.
Da, jedna od torbi imala je noge i glavu žirafe, ali to je upravo Blazyjev potpis: humor koji ne umanjuje eleganciju.
 

Svaki look otkrio je ono zbog čega industrija već mjesecima piše o njegovom “pragmatičnom glamuru”: to je Chanel koji se kreće, Chanel koji diše, Chanel koji živi u dinamici gradu.

New York, ali očima novog kreativnog poglavlja

Ravnoteža između fantazije i svakodnevnog života bila je ključna: modeli hodaju kao putnici, ali odjeveni kao da su izašli iz kadra koji će tek postati kultan. Gosti, među njima Margaret Qualley i A$AP Rocky, gledali su sa platforme koja je potpuno promijenila svoj identitet za ovu jednu večer: od lokacije za filmske setove postala je mjesto gdje se ispisuje nova Chanel priča.
 

Zašto je ovo veliko poglavlje za kuću?

Métiers d’art kolekcije su uvijek oda zanatlijama, ručnim radionicama i vještinama koje definiraju CHANEL. Ovaj put, craft je stao u okvire grada koji ne trpi stagnaciju. Blazy je spojio dva svijeta: klasika koja se očekuje od Chanela i dinamika stalnog pokreta koju zahtijeva New York.

Rezultat? Pogledajte u nastavku.
 

Gosti koji su obilježili večer

Revija je privukla pažnju niza globalno prepoznatljivih imena iz filmskog, muzičkog i modnog svijeta, čiji je dolazak dodatno naglasio značaj ovog poglavlja za kuću CHANEL. U nastavku donosimo pregled gostiju koji su svojim prisustvom obilježili večer.
 

Foto: Chanel PR