TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
TEKST: Ada Ćeremida
Zamislite da hodate sarajevskim ulicama i na sebi nosite jaknu koja je jučer bila otpad u tekstilnim fabrikama, a danas nosi broj 07/10. Šta ovo znači?
U gradu koji rijetko slavi modu na ovaj način, pojavio se projekat koji ne govori o “održivosti” nego je živi.
Eterna, novi bh. brend kreiran iz viška, a napravljen da traje koji je prije dva dana eksplodirao na OREA Art Marketu u Domu mladih i već nestaje s online polica.
Kako iz sarajevskog otpada nastaje moda koja traje vječno?
Amila Hrustić, kreativna direktorica i dizajnerica Aleksandra Lovrić odlučile su uraditi ono što industrija izbjegava, umjesto novih materijala uzele su viškove tekstila od modnih kuća Inside by Ećo, Bontexa, Empressa, Treehane i dizajnera Marka Fehera i od njih stvorile unikatne komade.
Ručno rađeni, numerisani i limitirani na samo 10 primjeraka. Kada nestanu, gotovo je. Nema reprinta, nema “iduće sezone”.
„Htjeli smo da svaki komad ima broj, kao umjetničko djelo. Kada kupite 04/10, znate da vas samo devet ljudi na svijetu dijeli taj komad“, rekla je Amila.
Crvena nit koja sve povezuje
Fotografkinja Aida Redžepagić snimila je kolekciju u gdje crvena nit izgleda gotovo živa, kao da pulsira kroz šavove. Armin Karalić iz Métier studija snimio je lifestyle kadrove na krovu Sarajeva pri zalasku sunca sa jaknama koje izgledaju kao da su oduvijek bile vaše.
Za finalni izgled brinuli su vizažistkinja Renata Ponjević, stilistica Gordana Gasha Miladinović i umjetnik i scenograf Armin Ćosić, sve lokalno, sve Sarajevo.
Prije samog lansiranja brenda, 50 djece iz OŠ Grbavica II učestvovalo je na radionicama o reciklaži kroz modu. Dok mi skrolamo feed, oni već znaju da jakna može imati drugi život.
Dva komada, bez trunke viška
U kolekciji su samo dva komada i nijedan centimetar viška. Prvi, košulja, oversized kroja u bijeloj ili krem nijansi, nosi crvenu nit koja od ovratnika do manžetne djeluje kao potpis.
Može se nositi preko haljine, ispod kaputa ili samostalno, izgleda luksuzno, a planeti nije uzela ni metar nove tkanine. 
Drugi, jakna, sastavljena je od šest različitih viškova, patchwork koji svaku čini jedinstvenom, s asimetričnim džepovima i skrivenim zatvaračem. Kada je obučete, imate osjećaj da na sebi nosite arhivu bh. tekstilne industrije.
Bosna i Hercegovina nema industriju koja podržava male brendove, ali možda upravo zato ovakvi projekti nastaju iz tvrdoglave potrebe da se pokaže da je drugačiji sistem moguć.
Ovdje se održivost ne koristi kao marketinška riječ. Ona je doslovna: sve je napravljeno lokalno, od ostataka, ručno, u malim serijama. U tom smislu, ovaj brend ne pokušava “spasiti svijet” ali pokušava popraviti mali dio sistema.
Kao da poručuje, ako se promjena ne može dogoditi globalno, može barem početi ovdje, u jednoj radionici, među krojnim stolovima, u gradu koji još uvijek vjeruje u ruke koje stvaraju.
Svaki broj nosi priču o deset komada koji su preživjeli sistem, o ljudima koji su odlučili da sporije nije slabije, nego smislenije. Dok fast fashion zatrpava sam sebe, Eterna iz njih izvlači fragmente i pretvara ih u komade koji diše lokalno, ali govori jezikom svijeta.
Za one koji su umorni od stvari koje traju tri mjeseca, ovo je podsjetnik da pažnja može biti luksuz. A ako vam se posreći i dobijete broj 01/10, znajte da ste u vlasništvu nečega što se više neće ponoviti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
