TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
TEKST: Lamija Muratagić
Alisa Čajić za Bonjour.Lookback govori o festivalskim izdanjima, saradnjama s domaćim dizajnericama i lookovima koji su oblikovali njen stil.
Bonjour.Lookback vraća poznata lica pred njihovu modnu arhivu, ali ne kako bi tek pobrojao haljine i godine. Zanimaju nas odluke prije crvenog tepiha, saradnje koje su oblikovale pojedina izdanja i način na koji se vlastiti stil mijenja kada ga posmatramo s vremenske distance.
U novom izdanju, snimljenom u prostoru Ateljea 71 i M Rasvjete, svoju festivalsku arhivu otvorila nam je bh. glumica Alisa Čajić. 
Alisa Čajić, bh. glumica
Njezini lookovi sa Sarajevo Film Festivala godinama nastaju kroz saradnje s domaćim autoricama, ali i kroz vrlo instinktivan odnos prema odijevanju. Pojedine haljine prvi put je obukla svega nekoliko minuta prije izlaska, frizuru najčešće radi sama, a iza spontanosti uvijek ostaje jasan ukus.
Alisu privlače snažna grafika, izražene siluete i odjeća koja već u sebi nosi ideju. Upravo zato se njezina modna arhiva ne čita kao niz odvojenih crvenih tepiha, nego kao priča o povjerenju između glumice i dizajnerica koje je godinama poznaju.
Saradnja s brendom Plusminus, iza kojeg stoji Ena Dujmović, provlači se kroz nekoliko važnih poglavlja Alisine festivalske garderobe.
Za fluorescentnozelenu haljinu bio je dovoljan Enin poziv i prva proba. Duga, gotovo sasvim ravna silueta presječena je asimetričnim dekolteom, dok crni crtež na intenzivnoj podlozi preuzima ulogu nakita. Boja je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih se Alisa odmah prepoznala u kreaciji.
U drugom izdanju bijela haljina postaje podloga za grafiku u hladnim plavim tonovima. Sprijeda je zatvorenija i vizualno snažna, dok potpuno otvorena leđa otkrivaju njezinu mekšu stranu.
Upravo je taj dio haljine predložila Ajla Pustahija, a jednostavna punđa ostavila je kroju dovoljno prostora. Alisa se za izlazak spremila za desetak minuta i nije pokušavala dodatno stilizirati kreaciju koja je već imala jasan ritam.
Najstarija Plusminus fotografija vraća je bijeloj haljini s crnim linearnim crtežom, strukturiranim gornjim dijelom i visokim prorezom. Danas je zanimljiva jer u njoj već prepoznajemo motive koji će se vraćati i kasnije: crno-bijeli kontrast, grafiku velikog formata i konstrukciju koja prati sliku, umjesto da joj služi kao neutralna pozadina. 
Za ovo izdanje crveni tepih uopće nije bio dio prvobitnog plana. Alisa je namjeravala pogledati film, pa se odjenula kao za večernji izlazak.
Alisa je čipkani top visokog ovratnika spojila sa širokim crnim hlačama i sandalama s tankim remenjem. Budući da izlazak na crveni tepih nije bio planiran, look je ostao jednostavan i nenametljiv.
Crno odijelo Belme Tvico obilježilo je izdanje Sarajevo Film Festivala 2020. godine.
Sako vezan u struku i široke hlače stvaraju dugu, preciznu siluetu, dok duboki izrez pomjera odijelo iz dnevnog registra prema večernjem. Alisa je tada upravo skratila šiške, pa su čiste linije frizure dodatno naglasile ramena i strogoću kroja.
Odijelo nije tražilo mnogo dodataka. Crna boja, naglašen struk i širina nogavica bili su dovoljni da klasični tailoring dobije izrazito osoban karakter.
Saradnja s umjetnicom i prijateljicom Vildanom Brkić, koja stvara pod imenom Moon Drip by Vildana Brkić, donijela je dva potpuno različita izdanja.
Vildana je Alisu željela vidjeti izvan njezine uobičajene crne palete, dok je Alisa imala samo jedan uvjet: bez ružičaste. Završna kreacija spojila je upravo ružičastu i crvenu, ali ih je autorskim printom i odvažnim krojem potpuno oslobodila očekivane romantike.
Vildanina slika prenesena je na tkaninu, a izrezi, otvorena leđa i naglašeni bokovi razvijeni su zajedno s printom. Haljina je dovršena približno sat prije izlaska, dok ju je Alisa prvi put obukla desetak minuta prije crvenog tepiha. Uprkos toj vremenskoj stisci, konstrukcija izgleda promišljeno do posljednjeg detalja, posebno u načinu na koji se obojene plohe susreću s kožom.
Drugi look koji je Vildana osmislila za Alisu krenuo je u sasvim drugom smjeru. Nakon slikarskog printa i otvorene konstrukcije ružičasto-crvene haljine, uslijedila je metalizirana kreacija zamišljena kao futuristička interpretacija. 
Metalizirana tkanina prati tijelo u mekim, nepravilnim linijama, dok duga pletenica prelazi preko dekoltea i postaje produžetak same haljine. Umjesto klasičnog futurizma zasnovanog na oštrim formama, ovdje se sve kreće, presijava i mijenja s tijelom.
Kroz Plusminus, Belmu Tvico i Moon Drip by Vildana Brkić, Alisina modna arhiva otkriva koliko snažan look često počinje mnogo prije crvenog tepiha. U razgovoru, povjerenju i spremnosti da se ideja odvede do kraja.
Haljina može biti završena sat prije izlaska, a priprema trajati deset minuta. Ono što se ne može improvizirati jeste osjećaj za odjeću u kojoj se osoba zaista prepoznaje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba / @alisacajic
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
