Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.

Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.

Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…

Ena Dujmović 
Foto: Senka Mušić

Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?

Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.

Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
 

Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno. 

Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.

Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.

Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.

Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.

https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw

Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić 
 MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić

Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.

Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)

Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.

Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska. 

***
Foto: Hamza Kulenović

Volumen, brokat i osam godina dizajna sabrani su u prvoj reviji Petit Fil. 4371 se vraća počecima da bi pokazala gdje se brend nalazi danas.

4371 zatvara jedan krug za Petit Fil i otvara sljedeći

Broj 4371 Mateju Filipović prati gotovo koliko i njen dizajnerski rad. Za nju to nisu tek četiri slučajne cifre, već broj koji joj se kroz život vraćao dovoljno često da ga je počela čitati kao vlastiti znak. Pojavio se na prvoj šivaćoj mašini koju je kupila, zatim prije osam godina dao ime njenoj prvoj kolekciji, a sada se vraća u trenutku koji za Petit Fil označava nešto sasvim novo, prvi runway show brenda.



 

Na Zagreb Design Weeku Filipović zato nije krenula od prazne stranice. Umjesto kolekcije koja bi pokušala napraviti rez sa svime prije nje, na pistu je iznijela ono što je tokom godina postalo prepoznatljivo u jeziku Petit Fil, najprodavanije komade, karakteristične forme i materijale kojima se vraća, uz dovoljno izmjena da kolekcija pripada trenutku u kojem se brend nalazi danas.

4371 tako djeluje više kao autoportret nego kao sezonski reset.




 

Kaputi nose volumen, brokat nosi karakter

Sedam lookova bilo je dovoljno da se jasno vidi šta ostaje konstanta.

Oversized kaputi od valjane vune nose najveći volumen kolekcije, dok brokat uvodi sasvim drugu vrstu težine kroz svečana odijela i predimenzionirane sakoe. Predimenzionirana konstrukcija pritom nije samo pitanje proporcije: kaputi su zamišljeni tako da ista forma može funkcionirati na više veličina, pa volumen postaje dio same logike kroja. Dio komada već je bio predstavljen 2024. kroz Emerging Talents u Milanu, ali u Zagrebu su prvi put okupljeni u zajedničku runway cjelinu.



 

Kod Mateje Filipović upravo tkanina često pokrene ideju za komad: tekstura, težina i način na koji materijal pada određuju smjer dizajna prije nego što silueta dobije konačan oblik. Valjana vuna tako kaputima daje punoću i čvrstoću, dok kruti brokat odijelima donosi precizniju liniju i dozu kontrolirane raskoši.





 

Tu se pojavljuje i njena pomalo neočekivana Harry Potter referenca. Ne kroz kostimografiju ili očitu citatnost, već kroz dugačke, masivne kapute, zagasitu paletu i blagu nostalgiju koju nose njihove proporcije.

Jedno od odijela od krutog brokata na reviji je nosila i sama dizajnerica, a upravo taj komad ulazi i u prodaju.

Povratak počecima, pogled prema naprijed

Petit Fil je bosanskohercegovački brend, dok Filipović posljednje četiri godine intenzivno radi u Hrvatskoj, gdje danas i živi. Zagreb je zato bio logično mjesto za prvi runway, ali i trenutak u kojem se osam godina rada moglo sagledati kao jedna cjelina.

Program je zbog vremenskih neprilika premješten u unutrašnjost Akademije likovnih umjetnosti, revija je umjesto otvorenog prostora dobila kompaktniji, intimniji okvir među radovima drugih umjetnika. Muziku je potpisao mostarski umjetnik Vladimir Mićković, čija je pjesma Kortižo pratila kolekciju, uz lijepu poveznicu da je upravo na istoj Akademiji završio svoje obrazovanje.




 

Sve to dodatno odgovara kolekciji koja se više oslanja na kontinuitet nego na efekat novog pod svaku cijenu.

4371 okuplja komade koji su prošli kroz različite faze Petit Fil priče i vraća ih na pistu kao presjek onoga što se kroz godine zadržalo: volumena, ručnog rada, brokata, kaputa i ideje da jedan komad ne mora pripadati samo jednoj sezoni.



 

Kolekcija će biti dostupna od ove sedmice putem Instagram stranice Petit Fil, dok se uskoro otvara i online shop. Svi modeli izrađuju se ručno i individualno, a komadi koji više ne budu dostupni moći će se raditi po narudžbi.



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Dizajn: Mateja Filipović za Petit Fil 
Foto: Matija Lovrenović 
Muzika: Vladimir Mićković – Kortižo 
Revija: Zagreb Design Week 2026