TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 10.1.2020.

Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.

Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.

Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…

Ena Dujmović 
Foto: Senka Mušić

Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?

Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.

Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
 

Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno. 

Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.


Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.

Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.


Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.

https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw

Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić 
 MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić

Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.


Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)

Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.

Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska. 

***
Foto: Hamza Kulenović


Bonjour

Dizajnerski osvrt s Markom Feherom donosi dubinski pogled na Iris van Herpen

TEKST: Lamija Muratagić

Dizajnerski osvrt s Markom Feherom donosi dubinski pogled na Iris van Herpen Dizajnerski osvrt s Markom Feherom donosi dubinski pogled na Iris van Herpen

Dizajnerski osvrt je Bonjour format u kojem revije ne čitamo samo kroz prvi vizuelni utisak, već kroz pogled ljudi koji svakodnevno rade s formom, konstrukcijom, materijalom, tijelom i idejom. Nakon prvog osvrta na Schiaparelli, ovaj put ulazimo u svijet u kojem moda sve rjeđe ostaje samo moda.

Naš sagovornik je Marko Feher, bh. dizajner čiji rad od početka nosi snažan autorski rukopis, preciznu konstrukciju i stalnu potrebu da odjeća govori više od sezonskog trenda. Za Bonjour je napisao dubinski osvrt na novu couture kolekciju Iris van Herpen, Sonic Starquakes, i otvorio pitanje koje je možda važnije od samog prvog dojma.

Šta se dogodi kada fotografija ne može pokazati sve ono što jedan couture komad zapravo jeste?


DO

Marko Feher, bh. modni dizajner  
 

U nastavku donosimo autorski osvrt Marka Fehera na novu couture kolekciju Iris van Herpen. Njegov tekst ne pokušava biti distancirana analiza, već iskren dizajnerski pogled na rad autorice od koje se uvijek očekuje ono nemoguće.


Iris van Herpen kroz pogled Marka Fehera u novom Dizajnerskom osvrtu


Kao dizajneru, uvijek mi je teško biti potpuno objektivan kada komentarišem tuđi rad. Često uhvatim sebe kako bih nečiju estetiku volio usmjeriti u drugom pravcu. Ne zato što mislim da je pogrešna, već zato što bih je lično volio vidjeti drugačije, onako kako je moj senzibilitet doživljava.

Zato se uvijek ograđujem kada govorim o estetici. Ona je stvar ličnog ukusa, osjećaja i unutrašnjeg ritma. O njoj je često gotovo besmisleno raspravljati kao o apsolutnoj kategoriji. Ono o čemu možemo govoriti objektivnije jesu tehnička izvedba, kvalitet materijala, nivo zanatstva, inovativnost i doprinos modi kao disciplini.


6

Iris van Herpen, AW26  
 

A kada govorimo o tim segmentima, Iris van Herpen je već godinama u samom vrhu.

Ponekad imam osjećaj da ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i u cijeloj regiji, nisu dovoljno svjesni koliko je Iris van Herpen važna za savremenu modu. Njeno ime možda nije toliko poznato široj publici kao neka druga luksuzna modna imena, ali njen uticaj na modnu industriju je ogroman.

Mnoge tehnologije, pristupe i istraživanja koje danas viđamo kod drugih autora, Iris je počela razvijati godinama ranije. Njena vrijednost ne leži samo u spektakularnim revijama, već u činjenici da je promijenila način na koji moda razmišlja o materijalu, tehnologiji i samoj konstrukciji odjeće.

Pratim njen rad još od samih početaka. Od studija na ArtEZ-u, preko stažiranja kod Alexandera McQueena i Claudy Jongstra, do osnivanja vlastitog brenda 2007. godine. Posebno me fascinirao trenutak kada je počela ozbiljno istraživati 3D print u modi, mnogo prije nego što je to postalo trend, pa čak i realna mogućnost.


Untitled design (6)

Iris van Herpen, AW26  
 

Taj spoj tehnologije, ručnog rada i couture zanata za mene je bio revolucionaran. Kasnije su uslijedili ulazak u parišku Haute Couture federaciju, kultna saradnja s Björk, od omota albuma do kostima za turneju, brojne saradnje s umjetnicima i sve ono što je danas čini jednim od najuticajnijih imena savremene mode.

Moram priznati i jednu svoju želju. Nakon preranog odlaska Leeja Alexandera McQueena, a kasnije i odlaska Sarah Burton sa čela kuće Alexander McQueen, priželjkivao sam da upravo Iris preuzme kreativno vodstvo brenda. Vjerovao sam da bi neko poput nje mogao odvesti kuću u potpuno novom, hrabrom i nepredvidivom smjeru, bez pokušaja da imitira ono što je McQueen već bio.

A upravo to je za mene McQueen. Novo, hrabro i nepredvidivo.

No, vratimo se na novu couture kolekciju Sonic Starquakes.

Prvi utisak je ono što od Iris očekujemo. Izrada je impresivna, konstrukcije su fascinantne, a tema je prevedena u odjeću na način koji danas rijetko ko uspijeva postići. U mnogim siluetama gotovo fizički osjećate bestežinsko stanje. Materijali lebde, forme pulsiraju i djeluju kao da pripadaju nekom drugom sistemu gravitacije.


Untitled design (7)

Iris van Herpen, AW26  
 

To je sposobnost koju Iris posjeduje gotovo bolje od bilo koga drugog.

Međutim, gledajući ovu kolekciju, nedostajalo mi je ono prvo, iskreno oduševljenje. Kao da je nešto izmaklo. Kao da sam pojedine stvari već vidio od Iris. Naravno, svaki veliki dizajner razvija vlastiti vizuelni jezik. Prirodno je da se autor vraća vlastitim referencama i gradi prepoznatljivu estetiku. To nije mana. Naprotiv, upravo je to ono što modne autore razlikuje od proizvođača trendova.

Ali od Iris uvijek očekujem nešto više.

U kolekciji su dva trenutka koja su me potpuno osvojila. Crveni couture komad ostavio me bez daha. Tu sam ponovo vidio onu Iris koja pomjera granice i zbog koje godinama s nestrpljenjem čekam svaku novu reviju. Jednako snažan utisak ostavio je i crno-zlatni look, koji nosi dozu hrabrosti i neizvjesnosti koju kod nje najviše volim.


DO-Marko2

Iris van Herpen, AW26, Nebula  
 

DO-Marko4

Iris van Herpen, AW26  
 

Ostatak kolekcije, koliko god bio tehnički briljantan, nije u meni odmah probudio uzbuđenje koje sam očekivao. Divio sam se izradi, ali nisam osjetio ono iznenađenje koje me nekada tjeralo da nakon Irisine revije satima analiziram svaki kadar.

Možda je upravo to najveći kompliment koji joj mogu dati.

Od većine dizajnera očekujem dobru kolekciju.

Od Iris van Herpen očekujem da redefiniše granice mode.


DO-Marko3
 

I dok pišem ovaj osvrt, upravo kada dolazim do tog zaključka, gledajući kolekciju kroz fotografije na modnim portalima, nailazim na Irisinu Instagram objavu u kojoj detaljno objašnjava jedan od outfita koji je nazvala The Helix Nebula.

 



I u tom trenutku zastanem.

Shvatim da možda sudim prebrzo. Odlučim da ne prepravljam tekst koji sam već napisao, nego da ga ostavim upravo ovakvim, jer je to najbolji dokaz koliko je često suština jednog komada potpuno nevidljiva na jednoj fotografiji.

The Helix Nebula nije couture haljina. Ona je mnogo više od toga. Spaja energiju plazme s elektromagnetnim poljem ljudskog tijela. Dvije ručno puhane staklene forme ispunjene plazmom, materijom od koje su sačinjene zvijezde, reaguju na dodir osobe koja nosi haljinu. Tijelo postaje provodnik, ulazi u interakciju s plazmom i na trenutak postaje dio njenog elektromagnetnog sistema.

To više nije samo odjeća.

Zapravo, to uopšte nije samo odjeća.

To je dijalog između čovjeka, nauke i mode.

Upravo u takvim trenucima shvatite zašto je Iris van Herpen posebna. Ona ne dizajnira samo siluete. Ona dizajnira ideje, istraživanja i iskustva. Nekada je potrebno znati priču iza komada da biste u potpunosti razumjeli njegovu vrijednost.

I upravo tada The Helix Nebula postaje moj prvi istinski trenutak zaustavljanja u ovoj kolekciji.

Ali priča tu ne staje.

Dok još razmišljam o The Helix Nebula, Iris objavljuje još jedan komad koji me ponovo natjera da zastanem. Fractal Universe.

Na prvi pogled vidite svijetleću haljinu s printom munje. Tek kada pročitate proces njenog nastanka, shvatite koliko je daleko Iris otišla. Haljina je prethodno bila izložena u akceleratoru čestica, a zatim kriogeno očuvana. Tokom njenog prirodnog pražnjenja, električna energija sama je iscrtavala tragove po površini materijala.


DO-Marko1
Untitled design (5)

Iris van Herpen, AW26, Fractal Universe  
 

Završne detalje nije oblikovala ljudska ruka.

Oblikovala ih je munja.

To je još jedan podsjetnik zašto Iris nikada nisam doživljavao kao dizajnericu koja stvara odjeću da bi bila poželjna širokim masama. Ona je mnogo više od toga. Ona inspiriše modne dizajnere. Inspiriše umjetnike. Inspiriše arhitekte. Inspiriše naučnike.

Na neki način, ona je inspiracija samim inspiracijama.

Zbog toga su moja očekivanja prema njoj vjerovatno nepravedno visoka.

Iris van Herpen je za mene među pet najkreativnijih modnih dizajnera. Upravo zato od nje uvijek očekujem ono nemoguće, još jedan trenutak zbog kojeg će cijeli modni svijet zastati i pomisliti da ovo nikada ranije nije vidio.


5
 

Možda je to potpuno nepravedno očekivanje. Jer kada bi Iris danas odlučila da se povuče i više nikada ne predstavi nijednu kolekciju, njen doprinos modi već je toliko veliki da bi njeno ime zauvijek ostalo upisano u historiju kao jedno od onih koje su promijenila način na koji razmišljamo o modi.

Hvala ti, Iris.

Pišući ovaj tekst, došao sam do zaključka koji će mi, vjerujem, ostati kao lekcija. Fotografije nisu dovoljne. Kroz jednu fotografiju publika može vidjeti siluetu, boju i formu, ali vrlo rijetko može razumjeti proces, istraživanje i ideju koja je dovela do nastanka jednog komada.

Iris me još jednom podsjetila da suština mode često nije ono što vidimo, nego ono što se krije iza onoga što vidimo.


Marko Feher

 
Iako sam neko ko nikada nije volio biti ispred kamere, ko ne voli snimati sebe niti stvarati velike količine sadržaja za društvene mreže, danas sam shvatio koliko je važno ljudima približiti proces, a ne samo rezultat.

Jer ponekad upravo taj put nosi najveću vrijednost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Naslovna fotografija: @irisvanherpen / @markofeher 

 


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!