TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Tri godine nakon prvog susreta s Damom, vratile smo se među njene kapute. Isprobale smo novu kolekciju i s Edinom i Arminom razgovarale o uspjehu koji se ne mjeri samo brojkama.
Prije tri godine, kada smo prvi put razgovarale s Edinom Begović, njen sin Armin već je imao prilično jasnu viziju onoga što bi Dama trebala postati. Danas, šest godina nakon osnivanja, iza njih je sedam kolekcija, tri uzastopno rasprodane sezone i gotovo 200 kaputa koji su pronašli svoje zadovoljne vlasnice. Sasvim dobar povod da nastavimo razgovor tamo gdje smo ga posljednji put ostavile.
Edina Begović i Armin Begović
Prilika se ukazala proteklog vikenda, kada je Dama ponovo stigla u sarajevsku Kawu, gdje se za isprobavanje kaputa čekalo u redu. Žene su s oduševljenjem razgledale novu kolekciju, odmjeravale krojeve, raspitivale se o materijalima i strpljivo čekale da na njih dođe red. Edina i Armin odlučili su proizvodnju ograničiti na svega 40 kaputa po sezoni. Koliko će ih žena poželjeti, očito je sasvim druga priča.
Među modelima od vune i kašmira pronašle smo i nekoliko svojih favorita, ali nas je podjednako zanimalo šta se u Dami promijenilo od našeg posljednjeg razgovora.
Šta su Edina i Armin naučili u međuvremenu, kako su njihove početne odluke izdržale test vremena i šta je ostalo jednako važno kao i prvog dana?
Dama je posljednje tri sezone ostala vjerna ograničenoj proizvodnji, a sve tri bile su rasprodane. Zanimalo nas je kako Edina danas gleda na razvoj brenda koji je odlučio zadržati vlastiti tempo.
Od našeg prvog razgovora 2023. godine do nove kolekcije, u čemu najviše prepoznajete razvoj Dame?
Edina Begović: „Najviše u povjerenju koje smo u međuvremenu izgradili. U prethodne tri sezone radili smo najviše 40 kaputa po sezoni i svaka od njih bila je rasprodana. Kada smo tek donijeli tu odluku, trebalo je vjerovati da za takav način rada postoji prostor. Danas su nam naše klijentice dale tu potvrdu.
S novom kolekcijom dolazi i više iskustva, bolje razumijevanje njihovih želja i sigurnost u ono što radimo. Posebno sam ponosna što smo ostali dosljedni sebi i sačuvali mogućnost da se svakom kaputu posvetimo kako treba. Žene to prepoznaju i mislim da je upravo njihovo povjerenje najljepši pokazatelj koliko je Dama od tada napredovala.“
Ograničenje proizvodnje danas je sastavni dio identiteta brenda. Ipak, kada je Armin prvi put predložio da se sezonska ponuda zadrži na 40 kaputa i prihvate duži rokovi isporuke, Edina nije bila uvjerena da će takav pristup naići na razumijevanje.
Postoji li Arminova ideja prema kojoj ste u početku bili skeptični, a danas Vam je drago što ste je prihvatili?
Edina Begović: „Upravo ograničenje na 40 kaputa po sezoni i prihvatanje dužih rokova isporuke. Kada je Armin to predložio, priznajem, bio mi je mali šok. Posebno mi je bilo teško reći ženi koja naruči kaput u novembru da će on biti spreman tek u februaru. Bojala sam se da će joj to biti predugo i da neće imati razumijevanja. Nekako sam podrazumijevala da kupac želi svoj kaput što prije.
Reakcije su me, međutim, baš lijepo iznenadile. Naše klijentice razumiju da svaki kaput izrađujem ručno, prema njihovim mjerama i željama, i da takav rad traži vrijeme. Svakom se komadu moram posvetiti i taj proces ima svoj tok. Danas o rokovima govorim mnogo mirnije, a na njihovom strpljenju sam zaista zahvalna. Armin je tu bio u pravu.“
Njihova saradnja i dalje spaja dva različita iskustva. Arminovo razumijevanje dizajna i razvoja brenda prati Edinino poznavanje zanata, materijala i procesa izrade. Odluke donose zajedno, ali u jednom području Edinini kriteriji ostaju posebno zahtjevni.
Sjećamo se da je Edina još 2023. godine kao jedan od najvećih izazova izdvojila pronalazak odgovarajućih materijala. Ovaj put, tokom razgovora u Kawi, Armin nam je otkrio koliko daleko ona zapravo ide u njihovom odabiru.
Šta kupci ne vide iza jednog Dama kaputa, a Vi izbliza znate koliko Vaša mama ulaže u njega?
Armin Begović: „Mislim da je to sam izbor materijala. Količina dostupnih materijala je velika, a mi zapravo nemamo veliki izbor, i to je iznenađujuća činjenica. Glavni razlog je perfekcionizam moje mame.
Kada kupujemo materijale i pregledamo njihovo tkanje, mama pod lupom gleda svaku dlačicu koja postoji na tom materijalu. Ukoliko je neki materijal presavijen ili dlačice ne stoje kako treba, mi ga ne biramo. Upravo je tu najteži dio procesa, pronalazak samih materijala.“
U Dami koriste vunu, kašmir i velur, a svaki kaput izrađuje se prema mjerama i željama njegove buduće vlasnice. Odabir boje i dužine samo je početak. Dugmad, rukavi i drugi detalji također se mogu prilagođavati, što znači da isti model na kraju može izgledati drugačije na dvije žene.
Edinina preciznost ima vrlo praktičan razlog. Od odabrane tkanine zavisi kako će kaput padati, koliko će dobro držati formu i kako će izgledati nakon godina nošenja. Zato njen odabir materijala podrazumijeva mnogo više od pronalaska odgovarajuće boje i sastava.
Tokom šest godina Dama je mijenjala i svoju paletu boja. Eksperimentisali su s ljubičastom i mint tirkiznom, ali su se klijentice najčešće vraćale crnoj, tamnoplavoj, kamel i bordo nijansi. Još zanimljivije, mnoge se nisu zadržale na jednom kaputu.
Kada Vam se klijentica vrati po drugi Dama kaput, šta Vam taj povratak govori o prvom? Je li to najiskrenija potvrda kvaliteta, ona koja dolazi nakon što kaput postane dio nečijeg svakodnevnog života?
Edina Begović: „Za mene jeste, jer tada povjerenje dolazi iz iskustva. Ta žena već zna kako joj naš kaput stoji, kako se u njemu osjeća i koliko ga rado nosi. Kada nam se ponovo javi, to mi govori da je bila zadovoljna i nakon onog prvog oduševljenja.
Imamo klijentice koje danas imaju i po četiri Dama kaputa. To je za mene najveći kompliment i potvrda da ono što radimo zaista vrijedi. Uz veliku radost, osjećam i odgovornost. Svaki sljedeći kaput treba opravdati povjerenje s kojim nam se vratila.“
Da se o njihovim kaputima razgovara i izvan radionice, saznale smo kroz anegdotu koju su nam Edina i Armin ispričali u Kawi. Jedna je žena s druge strane ulice ugledala nepoznatu prolaznicu u Dama kaputu i toliko se oduševila da joj je odlučila prići. Bez mnogo uvoda, rekla joj je: „Moram da znam gdje ste kupili kaput.“
A nakon što je saznala odgovor, i sama je postala vlasnica Dama kaputa.
Kada je Armin 2020. godine predložio mami da njeno dugogodišnje krojačko iskustvo pretoče u vlastiti brend, nisu mogli znati koliko će se žena prepoznati u njihovoj ideji. Šest godina kasnije, Dama je nadomak svog 200. isporučenog kaputa.
Koji Vas trenutak u zajedničkom radu podsjeti zašto ste željeli da mamin rad dobije vlastiti brend?
Armin Begović: „Ono što me podsjeća tokom svih šest godina jeste kada se sabere sve što je moja mama napravila. To je oko 200 isporučenih kaputa, a nama se nije vratio nijedan. To me podsjeća na to zašto sam ovo uradio, jer su kvalitet i povjerenje koje imam u svoju mamu ogromni.“
U našem prvom razgovoru Edina je priznala da je možda i ranije mogla pokrenuti nešto svoje, ali da takav korak nije bio jednostavan. Arminova inicijativa dala je njenom radu novu perspektivu, a sudeći prema načinu na koji danas govori o njemu, i sasvim lično zadovoljstvo.
Edinu smo pitali i šta joj je najvažnije kada žena prvi put obuče kaput koji je za nju izradila.
„Najvažnije je da je zadovoljna, da joj lijepo stoje i model i kroj i da je sretna.“
Nakon razgovora o materijalima i Edininom gotovo beskompromisnom pristupu njihovom odabiru, došao je red na isprobavanje. Kod kaputa me uvijek posebno zanimaju proporcije, način na koji materijal pada i koliko se silueta mijenja ovisno o tome nosite li ga otvorenog ili naglašenog u struku. Ovog puta izdvojila sam tri prilično različita modela.
Prva je bila Magna u kamel nijansi, klasični kaput s pojasom, širokim reverima i blago strukiranom siluetom. Kod ovakvog kroja sviđa mi se što ima dovoljno strukture da izgleda elegantno i kada je potpuno otvoren, dok vezivanje pojasa dodatno naglašava proporcije.
Tamnosmeđa Piera donosi sasvim drugačiji pristup. Dvoredno kopčanje, naglašenija ramena i ravnija, izdužena silueta daju joj izražen tailoring karakter. Posebno mi se svidjelo što tamnosmeđa ovdje djeluje jednako ozbiljno kao crna, ali zahvaljujući teksturi materijala ima nešto više dubine. Riječ je o tkanini s posebnom obradom koja stvara suptilan uzorak, a Armin nam je otkrio da je materijal bio limitiran i već rasprodan.
A onda Arabella. U burgundy nijansi. Vuneni kaput s pojasom, širokim reverima i opuštenijom siluetom bio je možda i najupečatljiviji među isprobanim modelima. Posebno mi se dopao odnos volumena i naglašenog struka, jer pojas omogućava da se forma kaputa mijenja bez gubitka njegove ležernosti. Duboka bordo nijansa dodatno ističe kroj, a dovoljno je bogata da se odlično uklapa u aktuelnu zimsku paletu tamnih, toplih tonova.
Dama svakoj kolekciji dodaje samo jedan potpuno novi model, dok se postojeći krojevi vraćaju kroz različite materijale i boje. Upravo je takav slučaj s Arabellom, koju su nakon duže pauze ponovo uvrstili u ponudu zbog velike potražnje. Armin nam je otkrio i da je burgundy ove sezone posebno tražena nijansa.
Meni su se ipak najviše izdvojile Piera i Arabella, svaka iz drugog razlog. Magna je zasigurno klasik s kojim je teško pogriješiti, ali priznajem da su me ova dva modela malo duže zadržala pred ogledalom.
U modi smo toliko navikli da uspješan brend mora postati veći da rijetko postavljamo pitanje šta se događa kada njegovi osnivači odluče da su zadovoljni veličinom koju već imaju. Kada interes raste, očekujemo nove modele, veću proizvodnju, kraće rokove. Zato mi je posebno zanimljiva odluka Edine i Armina da ostanu pri svojim granicama, čak i kada znaju da postoji potražnja za više.
Naravno, sama činjenica da je nešto proizvedeno u maloj količini ne garantuje kvalitet. Jedna rasprodana kolekcija može biti rezultat dobrog trenutka. Tri uzastopne, uz žene koje se iz godine u godinu vraćaju, govore nešto mnogo zanimljivije. Jer prvi kaput možete kupiti zbog fotografije, preporuke ili lijepog kroja. Drugi kupujete već znajući kako izgleda, kako se nosi i koliko ste bili zadovoljni prvim.
Upravo tu mali brendovi poput Dame imaju nešto što je velikim modnim sistemima sve teže sačuvati. Mogućnost da iza proizvoda i dalje stoji prepoznatljiva osoba, da se povratna informacija ne izgubi među hiljadama narudžbi i da zadovoljstvo klijentice zaista utiče na ono što će se raditi sljedeće sezone. Takav odnos zahtijeva vrijeme, a Dama je odlučila da ga sačuva čak i po cijenu manjeg broja narudžbi.
Na kraju, povjerenje kojim je Dama započela, ono jednog sina u rad svoje mame, s vremenom je postalo povjerenje tolikih drugih žena.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba / Sanela Babić (@mssanela) za Dama brend
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
