TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Diane von Furstenberg vratila se na službeni raspored New York Fashion Weeka prvi put nakon 2017. godine, a povratak je ujedno označio i debitantsku kolekciju Henryja Zankova za kuću. Umjesto da najpoznatiji DVF komad tretira kao relikviju sedamdesetih, Zankov je krenuo od njegove prvobitne ideje: odjeće koja prati ženu, njeno tijelo i način na koji se kreće.
Neke modne kuće imaju problem prepoznatljivosti. Diane von Furstenberg ima gotovo suprotan problem: jedan komad postao je toliko velik dio modne historije da je teško spomenuti tri slova DVF, a da se odmah ne pojavi slika wrap haljine.
Više od pedeset godina nakon što ju je Diane von Furstenberg učinila simbolom samostalne, senzualne i vrlo zaposlene žene, novi umjetnički direktor Henry Zankov dobio je nezahvalan, ali ambiciozn zadatak. Kako naslijediti nešto što svi već znaju, a da ga ne pretvorite u muzejski eksponat?
Njegov odgovor stigao je na njujorškom High Lineu, gdje je DVF otvorio službeni raspored sezone proljeće/ljeto 2027. Diane von Furstenberg sjedila je u publici, a prva silueta na pisti bila je leopard wrap haljina. Dakle, ikona nije nestala. Samo više nije bila kraj razgovora.
Izbor Zankova ima više logike nego što bi klasična priča o “novoj eri” dala naslutiti.
Prije nego što je 2020. pokrenuo vlastiti brend i postao prepoznatljiv po intenzivnoj boji, prugama i izrazito sofisticiranom knitwearu, Zankov je još 2014. radio u DVF-u kao dizajner pletiva. U kuću se kasnije vratio kao konsultant, a upravo mu je Diane, kako je sam rekao, pomogla da razvije slobodniji odnos prema boji.
Zato u debitantskoj kolekciji nema potrebe za velikim prekidom s prošlošću.
Umjesto toga, Zankov uzima ono što je kod DVF-a oduvijek bilo najvažnije i pomjera ga nekoliko centimetara dalje.
Wrap postaje šira ideja omatanja tijela. Pojavljuje se na tunikama, mekanim jersey formama i ballerina topovima, dok je sama haljina izvedena i u gotovo bestežinskom tissue jerseyju te transparentnijem mesh jerseyju s gingham printom.
To je mala, ali važna razlika. Zankov ne pokušava redizajnirati komad koji redizajn zapravo ne treba. Zanimljivije mu je istražiti zašto je ta konstrukcija funkcionirala.
Ako postoji mjesto na kojem se njihove dvije estetike susreću bez napora, onda je to boja.
Kolekcija proljeće/ljeto 2027 ne pokušava biti diskretna. Leopard otvara reviju, zatim dolaze snažni tonovi, neočekivani koloristički parovi, printovi koji se namjerno sudaraju i odijela koja sama imaju toliko karaktera da im nije potreban dodatni styling.
Foto: @dvf
Posebno dobro izgledaju upravo trenuci u kojima se nasljeđe DVF-a susretne sa Zankovljevim vlastitim instinktom. Shirtdress koji je Diane nosila na slavnoj naslovnici Newsweeka vraća se kroz izraziti color blocking, dok je stari logo print, nekada napravljen slaganjem etiketa brenda, ponovo upotrijebljen na bluzi s vezanjem oko vrata i plisiranoj suknji.
Foto: @dvf
Ni jedan ni drugi detalj ne djeluju kao arhivsko pokazivanje prstom.
To je najteži dio ovakvog debija: arhiva treba biti dovoljno prisutna da prepoznamo kontinuitet, ali ne toliko glasna da kolekcija počne izgledati kao greatest hits izdanje.
Zankov uglavnom uspijeva ostati na pravoj strani te granice.
Foto: @dvf
Postoji još jedan razlog zbog kojeg ova kolekcija djeluje kao uvjerljiv početak.
DVF je izgrađen na haljini, ali Zankov ne pokušava odjenuti današnju ženu isključivo kroz taj jedan komad.
Tu su jarko obojena odijela, opuštene wrap jakne, fluidne hlače i kombinacije različitih floralnih printova. Siluete ostaju blizu tijela tamo gdje to ima smisla, ali kolekcija nikada ne insistira na samo jednoj ideji ženstvenosti.
Foto: @dvf
I to je vjerovatno najprecizniji način da se danas pristupi nasljeđu Diane von Furstenberg.
Originalna wrap haljina nije postala važna zato što je bila samo lijepa. Postala je važna jer je odgovarala načinu na koji su žene željele živjeti. Mogla se obući brzo, djelovala je senzualno bez pretjerane ceremonije i nije zahtijevala da se žena prilagodi odjeći.
Ako DVF danas želi ponovo imati isti kulturni instinkt, pitanje zato nije kako napraviti novu verziju haljine iz 1974.
Pitanje je šta žena 2027. želi od svoje garderobe.
Foto: @dvf
Jedna revija, naravno, neće dati konačan odgovor na to pitanje. Ali Zankovljev debi pokazuje da ga kuća barem postavlja na pravom mjestu.
Wrap haljina je i dalje tu. Treba i biti. Teško je zamisliti uvjerljiv DVF koji bi se ponašao kao da jedan od najvažnijih dizajna njegove historije nikada nije postojao.
Ono što je zanimljivije jeste sve oko nje: jersey koji se ponaša drugačije, tailoring koji ulazi u priču bez ukočenosti, boja koja ponovo dobija centralno mjesto i arhivski motivi koji se pojavljuju bez nostalgije kao glavnog argumenta.
Foto: @dvf
Foto: @dvf
Nakon devet godina izvan službenog NYFW rasporeda, povratak DVF-a zato nije djelovao kao pogled unazad.
Više kao podsjetnik da prava modna ikona može preživjeti samo ako joj se dozvoli da nastavi živjeti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @ninaakollo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
