TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
TEKST: Ada Ćeremida
Prvi ponedjeljak u maju 2026. godine otvara pitanje šta moda postaje kada se vrati svom izvornom mediju: tijelu i umjetnosti.
Prvi ponedjeljak u maju odavno je više od glamurozne noći: on određuje način na koji ćemo posmatrati modu u godini pred nama. Prošlogodišnji fokus na arhivima i reinterpretaciji tradicije otvorio je razgovor o tome kako moda čuva svoje nasljeđe. Ove godine, priča postaje još direktnija, intimnija i sa suštinom.
Umjesto da se bavi onim što odjeća “pamti”, ovogodišnja izložba vraća se na početnu tačku: na tijelo.
Na načine na koje se ono kroz stoljeća oblikovalo, prikazivalo, štitilo, ukrašavalo i tumačilo. A tema koja stoji iza ovogodišnjeg prvog majskog ponedjeljka naglašava upravo to, odjeveni oblik kao temelj umjetničke i modne istorije.
Šta stoji iza ovogodišnje ideje Costume Art ?
Izložba koja određuje koncept ove godine zasnovana je na jednostavnoj, ali moćnoj ideji: odjeveno tijelo je jedan od ključnih motiva kroz cijelu istoriju umjetnosti. I to ne samo u modnom smislu. Gotovo svaki figurativni prikaz u Met muzeju — od skulptura do slika različitih epoha, prikazuje tijelo obučeno na određeni način.
Kroz putovanje od praistorije do savremenosti, postavka istražuje kako je “dressed body” mijenjao značenja, identitete i forme. Uparivanjem komada iz Costume Institute kolekcije sa remek-djelima iz ostatka muzeja, stvara se vizuelni dijalog: odjeća nije dekor, ona je kulturni tekst.
Tu ideju potvrđuje i historičarka umjetnosti mode Aileen Ribeiro, koja je još prije nekoliko decenija primijetila da se historija odijevanja često tretirala kao oblast “neprobojna za analizu”. Drugim riječima, moda se predugo držala izvan ozbiljnog umjetničkog diskursa. Ova izložba to konačno ispravlja.
Tri tijela tri načina čitanja mode
Tema se tumači kroz tri vrste tijela:
Tijelo kao umjetnost: Idealizirane, klasične siluete koje povezuju modu sa skulpturom i ikonografijom prošlih epoha.
Zanemareno tijelo: Tijela koja su historijski izostavljena iz modnog i umjetničkog kanona: trudno, starije, bolesno, stvarno tijelo.
Fizičko, univerzalno tijelo: Anatomska, simbolička forma; tijelo kao temelj bez kojeg moda ne postoji.
Ova tri pristupa otvaraju prostor dizajnerima da iskoriste punu snagu svoje imaginacije i da kroz modu ispričaju potpuno nove priče o ljudskom obliku.
Uparivanjem modnih komada sa umjetničkim djelima, izložba pokazuje ono što se dugo ignorisalo: moda i umjetnost nikada nisu bile odvojene discipline. Moda je uvijek učila iz umjetnosti. Umjetnost je uvijek koristila odjeću kao ključ za razumijevanje identiteta.
Šta možemo očekivati ovog maja?
Očekuje se da će ovogodišnji crveni tepih biti jedan od najkonceptualnijih u posljednjoj deceniji, jer tema otvara dizajnerima prostor za neobičnu slobodu, ali i odgovornost. Siluete će vjerovatno kliziti između skulpturalnih formi inspirisanim antičkim i renesansnim djelima i anatomskih konstrukcija koje prate samu arhitekturu tijela.
Vidjet ćemo i modele koji nose snažan društveni komentar, reinterpretacije zanemarenih ili cenzurisanih tijela, kao i arhivske kreacije izvučene iz depoa i postavljene u kontekst kulturnog artefakta. Mnogi će posegnuti za instalacijskim pristupom, stvarajući komade koji više podsjećaju na galerijske radove nego na klasičnu modu.
Sve ukazuje na to da će prvi ponedjeljak u maju postati susret skulpture, mode, društvenih pitanja i vizuelne poezije, noć u kojoj odjeća neće biti samo glamur, nego analiza, komentar i umjetničko djelo samo po sebi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
