TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Modna industrija već mjesecima vrti ista pitanja o umjetnoj inteligenciji: ko je koristi, kome uzima posao i gdje u svemu tome ostaje autorstvo. H&M je na London Fashion Weeku odlučio preskočiti još jednu raspravu i pokazati kako to izgleda u praksi.
Za show nazvan H&M&YOU&I švedski brend udružio se s Nickom Knightom i njegovim SHOWstudio timom. Knight je već više od dvije decenije među ljudima koji modu guraju prema novim formatima, od fashion filma i livestreama do 3D tehnologije, stoga nije iznenađenje što je H&M upravo njemu povjerio osmišljavanje svog susreta s umjetnom inteligencijom.
Rezultat je bio show negdje između klasične revije, performansa i digitalne instalacije, u kojem ono što se dešavalo iza modela nije ostalo tek scenografija.
Cijeli koncept krenuo je od klasične modne produkcije. Nick Knight fotografirao je Alex Consani i Archieja Renauxa, dok je ilustrator Cliff Warner paralelno radio crteže s modelima u studiju. Taj materijal je zatim prošao kroz AI obradu i pretvoren u vizuale koji su se tokom revije mijenjali u realnom vremenu, prateći pokrete modela i publike.
Foto: @showstudio
U jednom dijelu showa modeli su hodali kroz mrak, uz kratke bljeskove bliceva koje su sami nosili. Njihove figure su se zatim pojavljivale na velikim ekranima, izmijenjene, razvučene i pretvorene u digitalne slike koje su nastavile reagovati na ono što se dešavalo u prostoru.
Poenta nije bila da AI napravi reviju umjesto ljudi. Fotografija, ilustracija, modeli i produkcija ostali su osnova, dok je tehnologija došla kao dodatni sloj. Knight je pritom otkrio da je na projektu radio čak i veći tim nego inače, što dosta dobro ruši ideju o AI-ju kao prečici do manje produkcije.
Na pisti dugoj 40 metara smjenjivali su se moda, ples, muzika i slika, a reviju je otvorila brazilska balerina Ingrid Silva. Među modelima su bile i Paloma Elsesser, Kristen i Lily McMenamy, Karen Elson, Lila Moss i Scarlett White.
Iza svih ekrana u fokusu ženskog dijela showa bila je H&M Studio kolekcija, a nju bi bilo šteta svesti na pozadinu za tehnološki eksperiment.
Krojenje je bilo oštro i samouvjereno, s naglašenim ramenima, dužim kaputima i odijelima koja imaju dovoljno strukture da ne traže dodatno objašnjenje. Nasuprot njima dolaze čipka, saten, korzetirani detalji i slip haljine koje cijeloj kolekciji daju mekšu, večernju stranu. Pojavljuju se i transparentni paneli, visoki ovratnici te voluminozniji komadi koji dobro podnose Knightovu dramatičnu produkciju.
Foto: @hm
Među polazištima kolekcije bili su Palermo i chiaroscuro fotografije Ferdinanda Scianne. Palermo je ovdje više atmosfera nego referenca. Osjeti se u tamnijoj paleti, u sjaju satena, težini čipke i napetosti između strogog kroja i senzualnijih silueta. Upravo ti kontrasti daju kolekciji dovoljno karaktera da ne nestane iza Knightove grandiozne produkcije.
Najviše karaktera kolekcija dobija upravo u sudaru preciznog krojenja i mekših, senzualnijih materijala. U tim trenucima ekrani nakratko prestaju biti glavna tema.
Foto: @hm
Najzanimljiviji dio ovog showa možda uopće nije AI, nego način na koji je H&M tretirao samu reviju. Kolekcija, scenografija, fotografija i pokretna slika ovdje su osmišljeni kao jedan vizuelni sistem, bez jasne granice između onoga što se događa na pisti i slike koja će od tog trenutka ostati.
Tu se zapravo vidi veći pomak u fashion industriji. Revija više nije samo mjesto na kojem kolekcija prvi put izlazi pred publiku, nego trenutak u kojem se gradi njen najvažniji vizuelni kod. U sezoni prepunoj showova, odjeća više ne konkurira samo odjeći. Potreban je kadar koji će je izdvojiti, preživjeti feed i u nekoliko sekundi objasniti zašto baš toj kolekciji treba posvetiti pažnju.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @hm
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
