TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.1.2020.
Sa svakom novom kolekcijom uvijek nasmijane, komunikativne i kreativne Ene Dujmović koja stoji iza brenda Plusminus, iznova se zaljubimo u minimalistički, ali i umjetnički prizvuk koji ima svaki komad koji izađe iz njezine radionice.
Ena je od osnutka svog brenda razvila prepoznatljiv modni izričaj koji slavi sintagmu mode i grafike, jednostavnost, eleganciju, prirodne materijale i krojeve koji na suptilan način naglašavaju ženstvenost.
Nosivi su u dnevnim i svečanim prilikama, a u razgovoru s Enom odlučili smo saznati koliko je uopće vremena potrebno za izradu jednog takvog komada i koliko on zahtjeva truda, znanja i strasti…
Ena Dujmović
Foto: Senka Mušić
Kako bi opisala modnu filozofiju koja stoji iza brenda Plusminus?
Koncept koji gajimo od početka do danas svakako je simbioza umjetnosti i dizajna. Specifičnost izrade i apliciranja grafika na platno koje oživljavaju i žive kroz svaku osobu koja ih nosi. Funkcionalnost, estetika i kvalitet vodilje su nam u izradi svake kolekcije koja teži biti drugačija, ali i nosiva u raznim prilikama.
Sve proizvodimo lokalno i pripadamo generaciji “slow fashion” brendova koji bude svijest o kvalitetama dizajna i umjetnosti te ručne izrade u BiH.
Želimo da se sve osobe koje nose Plusminus osjećaju posebno i ponosno.
Zašto baš naziv Plusminus i koje su lekcije koje si naučila o osnivanju brenda, poslovanju, ali i modi u BiH od osnutka svog brenda?
Naziv Plusminus potiče iz samog koncepta i ideje o brendu, definitivno opisuje mnoge segmente dizajna kao i samog procesa. Mogu se nadovezati da baš taj koncept i diferencija jeste ono što je najbitnije za isticanje u moru onog što je ponuđeno. Oduvijek me zanimala moda, ali nisam vidjela smisao u tome da radim odjevne komade koji se rađaju bez priče i smisla. Bilo gdje da se nalazili u svijetu, to je za početak poslovanja jedna od najbitnijih stvari, imati ideju. Druga stvar definitivno biti uporan i pozitivan, mene niko ne može uvjeriti da nešto ne može. Moda u BiH se definitivno razvija, svakim danom tu je više i više pojedinaca i brendova, malo smo tržište, ali svakako da za sve ima mjesta, treba biti svoj.
Kako je došlo do suradnje između tebe i Denisa Haračića koji čine dio Plusminus tima?
Denisa Haračića upoznala sam na Akademiji Likovnih umjetnosti i prepoznala da ima onaj faktor kojeg sam uvijek tražila u grafikama, a to se jednostavno osjeti i ne može riječima opisati. To važi za svakog umjetnika koji je do sada surađivao sa Plusminusom.
Raduje me vidjeti kako se Denis svakim danom sve više umjetnički razvija i samostalno i u našem projektu. Njegove grafike definitivno su nešto veoma posebno i raduje me što oživljavaju kroz sve osobe koje nose Plusminus.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada - točnije hlača iz vaše kolekcije, ali i džempera?
Svaki Plusminus komad zahtjeva posebno tretiranje i sve zavisi da li štampa ide direktno na iskrojeni model ili se radi kao prišivka. Za izradu hlača zbog procesa sušenja potrebno je 5 dana, prvi dan je krojenje, drugi štampanje koje zahtjeva 48 sati sušenja i tek potom ide na šivanje. Kada pričamo o džemperu, on iako nema grafiku ima elemente koji se povezuju s našom pričom u smislu simbola plusa i minusa. Ručno je pleten i divne gospođe iz “Udružene” provedu otprilike dva dana da bi isplele jedan komad.
Možeš li nam dati mali osvrt kako teče tvoj kreativni proces, ali i detaljnije opisati proces dodavanja grafika na odjeću?
Kreativni proces zavisi od raspoloženja, nekada sam raspoložena za istraživanje i odem u biblioteku tražiti neke stare podatke koje ne mogu naći na internetu. Često mi se dogodi da prije nego zaspem razmišljam i smislim neke ideje… A možda najčešći proces je onaj u radionici, u interakciji s materijalima. Ja provodim skoro svaki dan u proizvodnji jer tako znam da svaki dan može biti taj kada ću smisliti nešto novo.
Grafika je veoma kompleksan proces, kojeg mnogi ne poznaju iako sam mnogo puta pisala o tome, zbog toga smo napravili video koji je mnoge ostavio bez teksta. Mi trenutno radimo linorez i bakropis tehniku i one imaju drugačije procese. Linorez nakon pripreme (rezanja) ploče se naboji i pod presom otisne na materijal, a bakropis nakon crtanja na cinku i jetkanja u kiselinama isto tako nanesemo boju, s tim da se ovdje višak boje mora očistiti te se potom pod presom otisne na materijal.
https://www.youtube.com/watch?v=k927BJ34Jqw
Dizajn: Ena Dujmović
Grafike: Denis Haračić
Krojači: Dervo Milišić & Mujo Redžepović
Model: Ena Martić
MUA: Naida Đekić
Studio: Spektroom
Kamera: Jasmin Spahić
Režija i montaža: Igor Hamzić
Koliko ljudi čini tvoj tim (krojači, grafike...)?
Trenutno naš tim čine dva krojača i jedna krojačica, Denis kao grafičar, te osoba koja meni pomaže oko svakodnevnih poslova. Također imamo mnogo vanjskih saradnika kao recimo ove zimske sezone sa “Udružene” koje nam izrađuju pletene stvari od vune.
Na koji komad si najviše ponosna?
Pa uvijek sam najviše ponosna na nešto novo što smislim, sad je to trenutno jedan novi komad koji spremamo za proljeće/ljeto. :)
Koga bi voljela odjenuti u komade iz Plusminus kolekcije?
Po koji put razmišljam o tome i uopšte nemam na prvu sad neku veliku želju niti odgovor ko bi to bio. Ima svakako divnih i inspirativnih ljudi sa scene, ali nekako sam ja uvijek najviše ponosna kada vidim nekog na ulici koga uopće ne poznajem a sa stavom i stilom iznese Plusminus stvari.
Što nam pripremate za proljeće?
Uvijek nešto novo, trenutno eksperimentišemo s apliciranjem grafike na materijale koje sam odabrala za tu sezonu. Moram reći da me ove sezone malo privlače i boje, obzirom da su nam rješenja većinom ahromatska.
***
Foto: Hamza Kulenović
TEKST: Lamija Muratagić
Erna Saljević za Bonjour.Lookback otvara arhivu svojih festivalskih red carpet izdanja i govori o eksperimentima, domaćim dizajnerima i lookovima koje i danas pamti.
Crveni tepih rijetko počinje potpunom sigurnošću. Prije nego što postane izraz jasno izgrađenog modnog identiteta, često otvara prostor za isprobavanje silueta, dizajnera, i styling odluka kroz koje se osobni stil postepeno definiše.
U novom izdanju Bonjour.Lookbacka, snimljenom u prostoru Atelje i M Rasvjeta, kroz vlastitu modnu arhivu vodi nas Erna Saljević, komunikologinja, kreatorica sadržaja i poduzetnica koju publika godinama poznaje kao Diva is Back. Nakon karijere u medijima, marketingu i odnosima s javnošću, svoj je osjećaj za vizuelno prenijela i u modu, pokrenuvši brend Anre, dok danas sa sestrom Irmom Saljević razvija brendove Anre i Freya.
Erna Saljević, komunikologinja, poduzetnica i osnivačica modnog brenda Anre
Za Ernu je dolazak na crveni tepih bio proces sazrijevanja, ali i traženja domaćeg modnog jezika s kojim se mogla poistovjetiti. Dok je čekala trenutak u kojem će se i sama osjećati spremno za takva pojavljivanja, pratila je i razvoj domaće večernje mode, tražeći dizajnerske potpise bliske vlastitom senzibilitetu.
Četiri odabrana looka zato nisu tek pregled haljina i modnih dodataka. Oni bilježe period u kojem je eksperimentirala s proporcijama, prenamjenjivala komade i kroz svaki izlazak postajala sigurnija u ono što želi od crvenog tepiha.
Prvi look izgrađen je oko crne haljine koju je Erna za ovu priliku pretvorila u dugu suknju s prorezom. Spojila ju je s jednostavnim crnim topom, dok su svjetlucava površina i nakit preuzeli glavni vizuelni fokus.
„U pitanju je haljina koju sam u tom trenutku pretvorila u suknju. Priču je vodila dijamantna ogrlica koju sam imala.“
Monohromatska baza ostavila je prostor teksturi suknje, dok su ogrlica i sandale looku dale opušteniji večernji karakter. Erna ga opisuje kao look namijenjen partyju nakon crvenog tepiha, umjesto strogo ceremonijalnom pojavljivanju.
Ružičasta haljina Studija Damjanović pripada ranijoj fazi Erninog odnosa prema crvenom tepihu. Kratka prednja linija prelazi u produženi šlep, dok detalj u struku dodatno naglašava asimetričnu konstrukciju.
„Stavila sam rajf, koji možda nije modni detalj koji često nosim, ali sam ga tada iskombinovala s ovim štiklicama. Definitivno su to bili počeci na crvenom tepihu, kada sam eksperimentirala.“
Rajf, koji inače nije dio njezina uobičajenog stilskog vokabulara, danas ovaj look jasno smješta u period istraživanja različitih red carpet kodova.
Erna se prisjeća da se ponuda svečanih komada s domaćim potpisom tada tek počela širiti, što ju je potaknulo da razmišlja o eveningwearu i u kontekstu vlastitog brenda.Iako još nije predstavila punu liniju haljina za crveni tepih, slip haljine iz njezinih kolekcija već su pronašle mjesto u večernjim izdanjima.
Za jedan od novijih izlazaka Erna bira dugu bijelu Max Mara haljinu čiji se vizualni učinak gradi kroz volumen i gotovo neprekinutu vertikalnu liniju. Kratki rukavi i visoko postavljen šav na prednjem dijelu daju kroju blagu grafičnost, dok široki pad tkanine zadržava lakoću i udaljava siluetu od klasične večernje forme.
Bijela Chanel torbica, sa svojom prošivenom teksturom i zlatnim lancem, uvodi taktilni kontrast, a Swarovski nakit zadržava svjetlost blizu lica, dok zalizana pletenica i naglašen makeup stvaraju oštriji kontrapunkt mekoći haljine.
Posljednji look nastao je nakon promjene prvobitno planiranog stylinga. Erna je tada posegnula za crnom Mykash haljinom koju je već nosila i potpuno promijenila način na koji komad funkcionira na tijelu.
„I još jedan outfit jako volim. Ovo je Mykash haljina i moja ekipa koja definitivno ima sjajne haljine za pojavljivanje na crvenim tepisima i neke svečane situacije.“
Umjesto da zatvarač ostane na leđima, haljinu je okrenula i nosila ga sprijeda, gdje je postao centralna linija looka.
„Ova haljina je meni interesantna zato što sam u posljednjem trenutku promijenila outfit koji sam željela da iznesem to veče. Nešto se desilo sa drugim outfitom i ja sam ovu haljinu, koju sam već nosila, reciklirala.“
Upravo je ta prenamjena jedan od najsnažnijih trenutaka u cijelom Lookbacku. Umjesto potpuno novog komada, postojećoj haljini promijenila je način nošenja i otvorila potpuno drugačije čitanje siluete.
„Jako sam ponosna na ovaj outfit i čini mi se da mi jako dobro stoji.“
Od haljine u boji fuksije i prvih eksperimenata do Mykash komada kojem je promijenila način nošenja, Ernina modna arhiva pokazuje stil koji se nije formirao kroz jednu veliku odluku. Razvijao se kroz niz suptilnih izmjena, a svaki od ovih lookova bilježi trenutak u kojem je Erna odjeću sve manje prihvatala u njezinu izvornom obliku, a sve češće prilagođavala vlastitom senzibilitetu.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
