TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 30.11.2025.
Ako tražiš način da ove zime uneseš sezonalnost bez odustajanja od svog stila ovo je trik koji ćete svake godine ponoviti.
Tokom godine često smo govorili o tome kako uokviriti svoje najdraže uspomene i pretvoriti zidove u galeriju trenutaka koji pričaju vašu priču.
No, kako se približava sezona u kojoj želimo da dom izgleda malo toplije i promišljenije, nameće se pitanje: kako ukrasiti bez narušavanja estetike koju smo gradili cijele godine?
Ovaj diskretni božićni akcenat girlanda s baršunastom mašnom postavljena iznad svakog okvira predstavlja upravo to: minimalistički, a vizualno snažan potez koji unosi sezonalnost, ali zadržava arhitektonski mir zida.
Ne preuzima prostor, ne natječe se s borom, ne unosi vizuelni šum. Umjesto toga, djeluje kao tihi, elegantni potpis koji božićno raspoloženje prevodi na jezik savremenog interijera.
U interijerima gdje dominiraju neutralni tonovi i uredna geometrija, bilo kakav dekor lako može djelovati prenaglašeno. Zato ovaj trik funkcioniše iznenađujuće dobro: girlanda i mašna uvode teksturu i vertikalnost, ali u mjeri koja poštuje postojeću strukturu prostora.
Kao i kod svakog dobrog stylinga, ključ je u proporciji. Jedna grančica iznad jednog okvira ništa više, ništa manje. Baršun u bordo ili tamnocrvenoj nijansi unosi toplinu, dok prirodna ili realistična zelena daje dozu klasičnog božićnog DNK-a, ali u modernoj interpretaciji.
Ono što ovaj pristup čini posebnim jeste način na koji utiče na arhitekturu prostorije. Grančice stvaraju novu liniju kretanja pogleda: podižu visinu zida, pojačavaju doživljaj simetrije i unose ritam koji inače nedostaje tokom praznika.
Umjesto da pretrpavate komode, police i pod, ovaj detalj prebacuje fokus na zid površinu koju gotovo nikad ne koristimo za sezonsku dekoraciju. Rezultat je balans koji djeluje dizajnerski, gotovo kuratorski.
Ako volite uredne prostore u kojima svaki predmet ima svoje mjesto, ovo je idealna sezonska intervencija. Ne zauzima površinu, ne stvara nered, a ipak daje osjećaj da ste prostor pripremili za praznike s pažnjom i ukusom.
U malim stanovima, gdje svaka dekoracija zahtijeva kompromis, ovaj pristup je gotovo strateški. Vizuelno „težak“ dekor ostaje na podu, dok zid dobija lagan, prozračan akcenat dovoljno prisutan da ga primijetite, ali dovoljno suzdržan da ne naruši minimalizam.
TEKST: Ada Ćeremida
U Gileriji se jasno vidi da dobar interijer ne nastaje iz kopiranja, već iz povjerenja, konteksta i hrabrih odluka.
Kada smo prvi put posjetili Gileriu, nedjeljno otvaranje imalo je gotovo ceremonijalni karakter kao prirodan nastavak priče koja je u Sarajevu počela puno ranije, izvan klasičnih ugostiteljskih okvira.
O toj fazi već smo pisali u našem ranijem tekstu, kada je Gileria tek otvorila vrata i potvrdila da iza nje stoji jasna ideja, a ne brzopleta ambicija. Ono što se tada tek naslućivalo, danas je jasno čitljivo i kroz prostor.
Upravo zato ovaj put gledamo Gileriju iz ugla interijera, kroz razgovor s Adnom Ahmedić Kadić, arhitekticom i dizajnericom koja potpisuje uređenje prostora kako je izgledao prije, kako se razvijao i zašto danas djeluje toliko prirodno u svom okruženju.
Od improvizacije do povjerenja u proces
Priča o dizajnu Gilerie nije započela klasičnim briefom. Kako nam je ispričala Adna, sve je krenulo spontano, gotovo usputno, nakon što je investitoru Adnanu ponudila pomoć. U početku je bio siguran da tačno zna šta želi, ali je vrlo brzo shvatio da je pametnije u proces ući zajedno s arhitektom.
Taj trenutak povjerenja bio je ključan jer su Adni su prepuštene gotovo sve odluke, bez miješanja i kočenja, što je omogućilo fluidan i brz razvoj koncepta.
Foto: Privatna arhiva
Jedna od najdražih faza bila je potraga za polovnom, vintage rasvjetom, s idejom da upravo ona postane vizuelni potpis prostora. Umjesto instant rješenja, birani su komadi s karakterom i istorijom, koji danas dominiraju interijerom.
Mali gabarit sa velikim zadatkom
Na raspolaganju je bilo svega 22 m² polusuterenskog prostora, sa portalima na jednoj strani i stepenicama unutar gabarita. U tako ograničenoj kvadraturi trebalo je smjestiti kuhinju, peć za pizzu, sjedenje, skladišni prostor i toalet arhitektonski izazov koji nije ostavljao mnogo prostora za greške.
Ideja da pizza peć bude fokus interijera postojala je od početka, ali kada je peć konačno stigla, postalo je jasno da njena prvobitno planirana pozicija ne funkcioniše.
Plan se morao mijenjati u hodu, što je unijelo nervozu kod investitora, ali i dovelo do boljeg rješenja. Danas je crvena peć ne samo tehnički element, već centralni vizuelni akcenat koji definiše prostor.
Neutralna baza kao prostor za karakter
Konceptualno, Gileria je zamišljena kao “očišćen” prostor bijeli zidovi, crno-bijele podne pločice i neutralna osnova koja dopušta slobodu u građenju identiteta.
Upravo ta minimalistička baza omogućila je slojevito dodavanje detalja: šank obložen zelenim pločicama s roza fugom, grubo izmaltani plafon, plavi skladišni moduli, diskretni drveni elementi i stolice u kombinaciji roza boje i pepito uzorka.
Posebno mjesto zauzimaju dizajnerski lusteri, među kojima su i Meblo Guzzini modeli, danas vrlo cijenjeni na tržištu, ali ovdje kupljeni kao polovni komadi i vraćeni u punu funkciju.
Kao završni sloj, umjetnička djela Hanne Dujmović prostoru su dala emotivnu dimenziju, zbog koje Gileria nije samo mjesto za jelo, već prostor koji se pamti.
Gileria pokazuje da dobar dizajn ne zavisi od kvadrature, već od jasne ideje, hrabrosti u odlukama i razumijevanja konteksta. Ovdje je interijer ravnopravan dio iskustva, jednako važan kao i pizza koja se u njemu priprema.
A možda je upravo zato Gileria danas jedno od onih mjesta u Sarajevu koja se ne zaboravljaju nakon prve posjete.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
