TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.10.2025.
Nekada su okviri služili samo da zaštite fotografiju, a danas su postali dizajnerski element sam za sebe.
Od minimalističkih linija do štukatura koje podsjećaju na zidove muzeja način na koji uokvirite sliku može potpuno promijeniti prostor.
U eri kada svaka galerija počinje kod kuće, detalji poput materijala, razmaka i teksture otkrivaju vaš senzibilitet više nego sama fotografija.
Bilo da čuvate uspomene s putovanja ili umjetničke printeve, donosimo pet načina kako da okvir postane dio priče, a ne samo njena granica.
Snaga negativnog prostora: mala fotografija, veliki okvir
Ovo je trik koji svaki kustos poznaje prostor oko slike često je jednako važan kao i sama slika. Kada između fotografije i ivica okvira ostavite široku prazninu, stvarate “negativ space” koji djeluje mirno, skupo i promišljeno. Paspartu u kontrastnoj boji ili teksturi dodatno naglašava centar pažnje.
Ova tehnika posebno dobro funkcioniše u prostorima s minimalističkim stilom, gdje svaka fotografija treba da “diše”. Uz pravu proporciju, i najjednostavniji motiv izgleda kao galerijska izjava.
Zidna štukatura kao okvir: arhitektonski detalj koji naglašava umjetnost
Ponekad najbolji okvir nije uopće okvir već zid sam po sebi. Upotrijebite štukature da “uokvirite” dio zida i stvorite elegantan vizualni kadar za umjetnička djela ili ogledala.
Ova tehnika dodaje prostoru dubinu i luksuz, ali bez prenatrpanosti. Posebno dolazi do izražaja u prostorijama s visokim plafonima, gdje može naglasiti vertikalnost i unijeti dozu klasičnog šarma u savremeni interijer.
Dodajte diskretno osvjetljenje ili reljefnu boju unutar okvira za još izraženiji efekt.
Tekstilni okviri: Taktilni akcent za zid koji želite dodirnuti
Tkanina unosi toplinu tamo gdje hladno staklo i metal ne mogu. Kada ram obložite baršunom, lanom ili pamučnim uzorcima, stvarate ne samo vizualni, već i emotivni sloj. Tekstilni okviri djeluju posebno efektno u prostorima u kojima dominiraju prirodni materijali poput drveta, kamena ili ratana.
Birajte tkanine u tonovima koji se ponavljaju u prostoru kako bi sve izgledalo povezano i promišljeno. A ako volite boho ili vintage stil, ovo je najjednostavniji način da unesete storytelling u svaki zid.
Okviri s pozadinom: kada paspartu postane dio umjetnosti
Zašto bi pozadina bila neutralna kad može postati glavni estetski detalj? Zamijenite obični paspartu tkaninom, tapetom ili ručno rađenim papirom s blagim uzorkom. Ovako dobijate višeslojni efekat koji unosi dubinu i lični pečat u svaku kompoziciju.
Savršeno rješenje za one koji žele da njihov zid bude miks emocija, tekstura i uspomena. Kombinujte različite motive i tonove, ali zadržite zajedničku nit na primjer, sličnu paletu boja ili ponavljajući detalj.
Mix & Match: umjetnost kontrasta u okviru
Savršen sklad ponekad je dosadan zato se igrajte nesavršenstvom. Kombinujte tanke metalne okvire sa rustikalnim drvenim, stare s novima, sjajne s matiranim. Ključ je u balansu neka jedan element, poput boje paspartua ili teme fotografija, povezuje cijelu kompoziciju.
Ovaj pristup je idealan za gallery wall u kojem svaka uspomena ima svoj karakter, ali zajedno čine harmoničan narativ. Zid tako postaje živa priča o vama, slojevita, lična i promišljena.
TEKST: Ada Ćeremida
U Gileriji se jasno vidi da dobar interijer ne nastaje iz kopiranja, već iz povjerenja, konteksta i hrabrih odluka.
Kada smo prvi put posjetili Gileriu, nedjeljno otvaranje imalo je gotovo ceremonijalni karakter kao prirodan nastavak priče koja je u Sarajevu počela puno ranije, izvan klasičnih ugostiteljskih okvira.
O toj fazi već smo pisali u našem ranijem tekstu, kada je Gileria tek otvorila vrata i potvrdila da iza nje stoji jasna ideja, a ne brzopleta ambicija. Ono što se tada tek naslućivalo, danas je jasno čitljivo i kroz prostor.
Upravo zato ovaj put gledamo Gileriju iz ugla interijera, kroz razgovor s Adnom Ahmedić Kadić, arhitekticom i dizajnericom koja potpisuje uređenje prostora kako je izgledao prije, kako se razvijao i zašto danas djeluje toliko prirodno u svom okruženju.
Od improvizacije do povjerenja u proces
Priča o dizajnu Gilerie nije započela klasičnim briefom. Kako nam je ispričala Adna, sve je krenulo spontano, gotovo usputno, nakon što je investitoru Adnanu ponudila pomoć. U početku je bio siguran da tačno zna šta želi, ali je vrlo brzo shvatio da je pametnije u proces ući zajedno s arhitektom.
Taj trenutak povjerenja bio je ključan jer su Adni su prepuštene gotovo sve odluke, bez miješanja i kočenja, što je omogućilo fluidan i brz razvoj koncepta.
Foto: Privatna arhiva
Jedna od najdražih faza bila je potraga za polovnom, vintage rasvjetom, s idejom da upravo ona postane vizuelni potpis prostora. Umjesto instant rješenja, birani su komadi s karakterom i istorijom, koji danas dominiraju interijerom.
Mali gabarit sa velikim zadatkom
Na raspolaganju je bilo svega 22 m² polusuterenskog prostora, sa portalima na jednoj strani i stepenicama unutar gabarita. U tako ograničenoj kvadraturi trebalo je smjestiti kuhinju, peć za pizzu, sjedenje, skladišni prostor i toalet arhitektonski izazov koji nije ostavljao mnogo prostora za greške.
Ideja da pizza peć bude fokus interijera postojala je od početka, ali kada je peć konačno stigla, postalo je jasno da njena prvobitno planirana pozicija ne funkcioniše.
Plan se morao mijenjati u hodu, što je unijelo nervozu kod investitora, ali i dovelo do boljeg rješenja. Danas je crvena peć ne samo tehnički element, već centralni vizuelni akcenat koji definiše prostor.
Neutralna baza kao prostor za karakter
Konceptualno, Gileria je zamišljena kao “očišćen” prostor bijeli zidovi, crno-bijele podne pločice i neutralna osnova koja dopušta slobodu u građenju identiteta.
Upravo ta minimalistička baza omogućila je slojevito dodavanje detalja: šank obložen zelenim pločicama s roza fugom, grubo izmaltani plafon, plavi skladišni moduli, diskretni drveni elementi i stolice u kombinaciji roza boje i pepito uzorka.
Posebno mjesto zauzimaju dizajnerski lusteri, među kojima su i Meblo Guzzini modeli, danas vrlo cijenjeni na tržištu, ali ovdje kupljeni kao polovni komadi i vraćeni u punu funkciju.
Kao završni sloj, umjetnička djela Hanne Dujmović prostoru su dala emotivnu dimenziju, zbog koje Gileria nije samo mjesto za jelo, već prostor koji se pamti.
Gileria pokazuje da dobar dizajn ne zavisi od kvadrature, već od jasne ideje, hrabrosti u odlukama i razumijevanja konteksta. Ovdje je interijer ravnopravan dio iskustva, jednako važan kao i pizza koja se u njemu priprema.
A možda je upravo zato Gileria danas jedno od onih mjesta u Sarajevu koja se ne zaboravljaju nakon prve posjete.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
