TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.8.2015.
Svi vi koji već godinama pratite Sarajevo Film Festival se sigurno sjećate šarmantne voditeljice Lejle Zvizdić koja je svaku večer gledatelje BHRT televizije pozdravljala s crvenog tepiha. Nakon dvije godine porodiljnog dopusta, te dvije godine izbivanja zbog nesretnog završetka jednog kirurškog zahvata, Lejla se, sve do sinoć povukla iz javnog života.
Sinoć je u 18:00h uz veliki, srdačan osmijeh u izravnom televizijskom prijenosu pozdravila gledatelje s festivalske pozornice pored crvenog tepiha. Kada smo prije par dana razgovarali s Lejlom o njenom povratku, otkrila nam je kako joj je velika želja kroz svoja pojavljivanja na crvenom tepihu predstaviti bh.dizajnere, te da je za svoj povratak na ekrane birala veselu kreaciju, s mnogo cvjetova, koju je za nju izradila Maja Mišić.
Uz Majinu haljinu Lejla je birala nakit u potpisu Đenite Kudus, a radilo se o upečatljivom prstenu i naušnicama od dragog kamenja nastale soutache tehnikom ručne izrade. Kroj haljine je dodatno istaknula odabirom cipela na špic u nude nijansi s visokom potpeticom.
Lejla je emisiju započela riječima potpore prema kadetskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine koji su sinoć osvojili zlato i postali prvaci Europe, nakon čega je otišla na Festivalski trg na kavu s dragim joj glumcem.
Na kavi ju s velikim osmijehom dočekao Enis Bešlagić u majici s humanitarnim napisom Ovom Majicom Volim. Podsjećamo, majica Ovom Majicom Volim je izvorno nastala u MODAMO.info uredništvu s željom da kroz Made in BiH etiketu napravimo dobro djelo. Majice su pamučne i napravljene su u muškom i ženskom kroju u raznim veličinama i možete ih po cijeni od 14,95 KM kupiti u super i maxi Konzum trgovinama koje vidite na ovom linku. Majicu možete nositi baš kao i Enis, s velikim ponosom, jer tako ste pomogli da prikupimo 19.800 KM za udruženje Pomozi.ba, točnije za njihov projekt Užina za đaka koji pomaže djeci koja hrabro svaki dan odlaze u školu bez sendviča i bez novca da si kupe nešto za jesti. Kupnjom majice upravo vi to mijenjate i pomažete da 1.100 naših đaka širom bh. ima mjesec dana svoj sendvič za vrijeme škole.
https://www.youtube.com/watch?v=X3RaILKm86M
Dobro to zna i Lejla koja je kao veliki humanist, tijekom kave na Festivalskom trgu i sama odjenula majicu, pozvavši sve vas da ovom majicom volite.
Nakon ugodnog druženja s Enisom gdje su pored humanosti, pričali o bh.filmovima, zatim o tome što je potrebno promijeniti u tematici filmova te o prvom dugometražnom filmu Ines Tanović koji je sinoć imao svoju premijeru na SFF-u, Lejla je zajedno s kamerom upravo u društvu Ines Tanović posjetila Zemaljski Muzej. Kako kaže, Zemaljski Muzej koji je zatvoren za javnost već tri godine je u biti naša svakodnevna priča, baš kako glasi i naslov Ineskinog prvog dugometražnog filma. Pozvavši sve da podrže akciju dežuranja za muzej, Lejla je svoju dežuru za bh.kulturu odradila odjevena u majicu kojom se voli.
Cijela ova promocija bh.sporta, bh.kulture i bh.dizajna je stala u 45-ominutnu emisiju s Lejlom na BHRT-u koja je pokazala da je za nju pauziranje gotovo i da priprema nove, lijepe domaće priče koje će javnosti ispričati sa stilom i ponosom.
Foto: Aida Redžepagić za MODAMO.info
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
