TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.9.2025.
Sarajevo ove jeseni pleše i svira u ritmu dva festivala koji vraćaju grad na mapu regionalnih kulturnih centara.
Jesen i početak zime u Sarajevu tradicionalno donose bogat kulturni kalendar, a ove godine posebno se izdvajaju dva događaja: Balet Fest i Jazz Fest.
Dok je septembar u znaku baleta i scenskog pokreta, novembar rezerviše večeri za jazz improvizacije i koncertne eksperimente. Publika ima priliku da doživi istovremeno klasiku i savremene umjetničke izraze, te da svjedoči dolasku vrhunskih regionalnih i evropskih imena u glavni grad BiH.
Od izložbi, gala večeri i velikih baletnih predstava, do intimnih nastupa i radionica za mlade muzičare, Sarajevo će narednih sedmica postati mjesto susreta umjetnosti i publike željne novih iskustava.
Susret tradicije, savremenosti i baletne elegancije na Bale Festu
Balet Fest je već otvoren izložbom „Veliki format“ u galeriji Novi Hram, posvećenoj Nedžadu Potogiji, jednom od najvažnijih imena sarajevskog baleta.
Potogija je, zahvaljujući svom tehničkom virtuozitetu i eleganciji, obilježio baletnu scenu druge polovine 20. stoljeća, a izložba ostaje otvorena do 1. oktobra, pružajući publici priliku da se podsjeti na njegov umjetnički opus i doprinos koji je ostavio budućim generacijama.
U dolazeću subotu i ponedjeljak Narodno pozorište Sarajevo, donosi jedno od najiščekivanijih gostovanja, 27.09 gledamo predstavu Grk Zorba, koreografiju i režiju Konstantina Kostjukova, uz muziku legendarnog grčkog kompozitora Mikisa Theodorakisa, čija partitura je odavno postala sinonim za mediteransku energiju i univerzalnu priču o životu i slobodi.
A 29.09 publika će imati priliku vidjeti Dobre vibracije, večer savremenog plesa u kojoj se prepliću djela Ulriha Milera, Jacopa Godanija i Maše Kolar, nudeći spoj inovacije i pokreta koji prevazilazi granice klasičnog baleta.
Festival kulminira gala večerima 30. septembra i 1. oktobra, kada će prvaci i solisti baleta iz Evrope i regije zajednički stati na sarajevsku scenu. Time Balet Fest još jednom potvrđuje svoju važnost, ne samo kao festival za publiku, već i kao platformu koja Sarajevo povezuje sa evropskim baletnim tokovima.
Četiri dana improvizacije i novih zvukova Jazz Festa
Nakon baletnih večeri, Sarajevo već u novembru čeka sasvim drugačija, ali podjednako uzbudljiva energija, ona improvizacije i slobode koju donosi Jazz Fest.
Ovogodišnji program, koji traje od 5. do 8. novembra, ponudit će raznovrsne muzičke susrete od intimnih koncerata u Pozorištu mladih, do snažnih nastupa u Narodnom pozorištu.
Festival otvara Malika Tirolien & Caulder Nash projekt Geminicrab, dok se narednih večeri redaju virtuozi poput gitarske avangardistice Ave Mendoze, klavirskog čarobnjaka Alfreda Rodrígueza i bubnjarskog majstora Jojo Meyera sa projektom ME_MACHINE.
Uz njih, publika će upoznati i Igora Matkovića sa njegovim projektom POCKET.STAR, turskog muzičara Alija Doğana Gönültaşa, njemački sastav Trickster, te spektakularni Benny Greb Brass Band koji zatvara festival energijom kakvu samo jazz može ponuditi.
Posebno mjesto zauzima program Music Meeting, koji Jazz Fest pretvara i u platformu za edukaciju. Ove godine taj program postaje evropski, okupljajući 30 mladih muzičara iz Bosne i Hercegovine i cijele Evrope.
Pod mentorstvom Damira Imamovića i predavača iz različitih zemalja, polaznici će prolaziti radionice, masterclasse i zajedničke nastupe, što festivalu daje dimenziju koja nadilazi samu koncertnu pozornicu. Music Meeting time vraća Sarajevo na mapu evropskih centara gdje mladi uče, stvaraju i zajedno grade budućnost muzike.
Balet i jazz možda pripadaju različitim umjetničkim svjetovima, ali u Sarajevu ove jeseni dijele zajednički prostor strasti, pokreta i zvuka.
U vremenu kada kultura treba više nego ikad podsjetiti na moć susreta i ljepotu razmjene, Balet Fest i Jazz Fest dokazuju da Sarajevo ostaje grad umjetnosti, otvoren za publiku koja zna prepoznati i cijeniti vrhunska iskustva.
Foto: @jessideoliveira
TEKST: Ada Ćeremida
Subotnja večer označila je početak još jedne sezone baleta Krcko Oraščić u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Prva od tri ovogodišnje izvedbe već je iza nas, a sutra navečer slijedi još jedna prilika da publika uđe u bajku koju generacije pamte od djetinjstva.
Nakon što smo uoči premijere ušli iza zavjese i zabilježili generalnu probu iznutra, vraćamo se u isti prostor. ovaj put s drugačijom pažnjom. Jer kada jednom vidite koliko ruku, pogleda i preciznih odluka stoji iza svake scene, više nikada ne gledate balet na isti način.
Josip Lovrenović, scenograf Narodnog pozorišta Sarajevo
Na samoj ivici pozornice, između parketa i tišine koja prethodi izlasku na scenu, sjeli smo sa Josipom Lovrenovićem, scenografom Krcka Oraščića. Ispred nas je prazna sala, balkoni Narodnog pozorišta i prostor koji će već iste večeri oživjeti pod svjetlima.
Razgovarali smo o scenografiji kao živom organizmu, o kolektivu koji je pokreće i o bajci koja traje duže od jednog života.
Postoji li jedan detalj scenografije koji nosi posebnu, ličnu težinu? Za Josipa Lovrenovića, odgovor ne leži u pojedinosti, već u cjelini koja omogućava da predstava diše.
„Scenografija ovakvih velikih baleta nikada nije samo dekor“, kaže. „Rad dekoratera i tehničkih scenskih radnika podjednako je bitan kao i rad balerina i baletana. Bez uštimanog tima velikog broja ljudi, ova magija se ne bi mogla izvesti.“
U Krcku Oraščiću, objašnjava, čak i oni koji nisu vidljivi publici imaju svoju koreografiju. Promjene scena, transformacije prostora, ritam koji prati muziku Čajkovskog, sve to zavisi od preciznosti ljudi iza scene. Bajka ne nastaje sama; ona se gradi, pomjera i održava u životu.
Raditi Krcka znači biti dio lanca
Dok razgovaramo, Lovrenović nas podsjeća na simboliku trenutka: Krcko Oraščić upravo puni 133 godine od svoje prve izvedbe. Za scenografa, kaže, poziv da radi na ovom baletu nosi posebnu težinu.
„Siguran sam da je svaki scenograf sretan kad mu dođe prilika da radi Krcka. Uzbuđenje je stalno prisutno, iako postoji i briga hoće li sve funkcionisati kako treba.“
Ono što Krcka izdvaja, dodaje, jeste činjenica da iz godine u godinu postaje sve draži onima koji ga izvode. Posebno ističe djecu iz muzičkih i baletnih škola Sarajeva, koja često upravo kroz Krcka prvi put stanu na veliku scenu, a kasnije postaju dio ansambla.
„To je lanac koji se ne prekida“, kaže. „Djeca koja danas igraju Krcka, sutra su balerine i baletani Narodnog pozorišta.“
Kolektiv koji oblikuje identitet
Iako ga često pitaju o ličnim estetskim preferencijama i umjetničkim pravcima, Lovrenović naglašava da pozorište rijetko pripada jednoj osobi. Umjetnički smjer predstave, objašnjava, uvijek je rezultat dogovora unutar autorskog tima.
„U Narodnom pozorištu, kao i u drugim teatarskim kućama, mnogo toga zavisi od umjetničke direkcije i repertoara. Mi kao autorski tim pokušavamo pratiti jedni druge.“ 
I njegov stvaralački identitet, priznaje, oblikovan je kolektivom u kojem radi.
„Pozorište je čin kolektivne umjetnosti. Vaše najbliže kolege utiču na ono što proizvodite. Stvari se stalno mijenjaju od potrebe do potrebe.“
Na kraju razgovora, pitamo ga šta bi volio da ostane s publikom kada se zavjesa spusti i bajka utihne. Odgovor dolazi bez razmišljanja.
„Volio bih da ostane Krcko.“
Prisjeća se prve sarajevske postavke iz 1973. godine i publike koja ga pamti i danas baš kao što se nada da će ga pamtiti i najmlađa publika koja ove večeri prvi put sjedi u sali.
Dok napuštamo pozornicu, scena je ponovo prazna. Ali znamo da se iza nje krije cijeli svijet precizan, kolektivan i tih. Svijet bez kojeg bajka nikada ne bi postala stvarna.
Cijeli razgovor s Josipom Lovrenovićem se nastavlja u reelsu. Zavirite još jednom iza zavjese.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
