Prošlo je 15 godina otkako je Mariza, jedan od najpoznatijih glasova Portugala, posljednji put nastupila u Sarajevu.

Ove jeseni, legendarna fado pjevačica vraća se na scenu s koncertom koji obećava večer prepunu emocija i nezaboravnih trenutaka. Poznata po svojoj snažnoj scenskoj energiji i interpretacijama koje diraju u srž, Mariza je fado pretvorila iz portugalske tradicije u univerzalni jezik čežnje, ljubavi i izdržljivosti. Sarajevo, sa svojom bogatom i emotivnom historijom, čini se kao savršeno mjesto za njen povratak.




Sa više od dvije decenije međunarodnih uspjeha, brojnim nagradama i saradnjama s legendama poput Stinga i Lennyja Kravitza, Mariza je postala most između kultura, a opet ostala duboko vezana za dušu Lisabona. 

Njen posljednji projekat, Mariza Canta Amália, omaž je fado ikoni Amáliji Rodrigues, ali i potvrda njenog vlastitog umjetničkog puta. Uoči sarajevskog nastupa, razgovarali smo s Marizom o tradiciji, globalnoj sceni i povratku u grad koji je nazvala nezaboravnim.




Nakon 15 godina vraćate se u Sarajevo. Kako se osjećate što ste ponovo u ovom gradu i nastupate pred njegovom publikom?  

Osjeća se kao povratak kući, u uspomenu koja me nikada nije istinski napustila. Sarajevo nosi dušu koja je i otporna i poetska, a vratiti se nakon 15 godina znači ponovo se povezati s tim duhom. 

Duboko sam dirnuta što mogu ponovo podijeliti svoju muziku s publikom koja je uvijek tako toplo prihvata.



Fado je uvijek bio u srcu vaše muzike. Uz ovako globalnu karijeru, kako održavate ravnotežu između tradicije i modernih muzičkih izraza?  

Za mene tradicija nije teret, ona je temelj. Nosim suštinu fada svuda sa sobom, ali mu dopuštam da diše, da razgovara s drugim zvukovima i kulturama. Ta ravnoteža dolazi iz poštovanja, dajem čast onome što mi je predato, ali se usuđujem pustiti ga da raste.



Vaš posljednji album, „Mariza Canta Amália“, omaž je legendi fada. Šta ste otkrili o sebi tokom stvaranja ovog intimnog projekta?  

Amália je bila svjetionik za sve nas. Dok sam iznova proživljavala njen repertoar, otkrila sam ne samo njenu briljantnost, već i vlastitu ranjivost. Podsjetilo me na odgovornost koju imam kao umjetnica, da budem autentična, da budem neustrašiva i da pustim emociju da me vodi.


Svaki nastup uživo je jedinstven. Koje emocije i priče želite prenijeti publici na sceni?  

Na sceni želim stvoriti prostor u kojem vrijeme nestaje, gdje svi zajedno osjećamo čežnju, radost, bol i nadu koju muzika nosi. Svaki nastup je novi razgovor, nikada ne znam tačno kuda će me odvesti, ali uvijek je iskren.



Vaša muzika je duboko ukorijenjena u portugalskoj kulturi. Kako je vaše naslijeđe oblikovalo vaš umjetnički identitet?   

Možete li podijeliti jedno sjećanje iz djetinjstva koje je produbilo vašu vezu s ovim žanrom?  

Sjećam se da je fado bio svuda oko mene u mom susjedstvu, Mouraria. Bio je u glasovima ljudi, na ulicama, u duši zajednice. U taverni mojih roditelja počela sam pjevati fado kada sam imala samo pet godina, prije nego što sam znala čitati. 

Ti rani trenuci bili su moja prva škola života i muzike, i oblikovali su me na načine koje nikada ne mogu zaboraviti.



Fado se često opisuje kao muzika čežnje i ljubavi. Da li se te emocije mijenjaju dok nastupate širom svijeta?  

Fado nije samo o čežnji i ljubavi, on nosi i jednu čarobnu melanholiju koja nam dopušta da istražimo najdublje emocije ljudske duše. Govori o ljubavi u svim njenim oblicima, romantičnoj, ljubavi prema životu, prema zemlji, prema korijenima. 

Kada pjevam fado širom svijeta, osjećam da se ta univerzalna istina povezuje s ljudima svugdje. Čak i ako ne razumiju riječi, razumiju emociju, jer ona pripada svima nama.



Surađivali ste s umjetnicima poput Stinga i Lennyja Kravitza. Kako su ta iskustva utjecala na vašu umjetničku viziju?  

Pokazali su mi ljepotu muzičkog dijaloga. Stajati pored takvih umjetnika znači svjedočiti velikodušnosti, skromnosti i hrabrosti. Te suradnje proširile su moju viziju fada, dokazujući da on može razgovarati s bilo kojim žanrom, a da pri tome ne izgubi svoju dušu.


Tradicionalna muzika prelazi granice kao nikada do sada. Šta mislite o globalnoj sceni i rastućoj popularnosti kulturne muzike?  

Mislim da svijet gladuje za autentičnošću. U vremenu kada sve djeluje brzo i prolazno, tradicionalna muzika nas vraća korijenima, podsjeća nas odakle dolazimo. Njen uspon na globalnom nivou znak je da ljudi traže povezanost, korijene i priče koje traju.



Za mlade izvođače može biti izazovno balansirati između tradicije i modernosti.   

Koji biste savjet dali onima koji žele donijeti lokalnu muziku na svjetsku scenu?  

Budite ponosni na svoje korijene. Nikada se ne bojte inovacija, ali uvijek znajte koje vas tlo hrani. Ako u svojoj umjetnosti nosite istinu, svijet će slušati, jer autentičnost prelazi sve granice.


Sarajevo ima jedinstvenu muzičku i kulturnu historiju. Šta vas lično privlači ovom gradu i čemu se najviše radujete tokom posjete?

Sarajevo ima dušu otpornosti, ljepote i umjetnosti. Privlače me njegova historija, njegova toplina i sposobnost da bol pretvori u poeziju. Najviše se radujem povezanosti – da ponovo osjetim zagrljaj ove publike i da s njima podijelim glas fada.


 

Foto: Alex Dimitriović

Za početak sunčane sezone u našoj Kultura rubrici krećemo u smjeru prisjećanja na trenutke, prostore i ljude koji su oblikovali scenu kakvu danas poznajemo.

Upravo kroz razgovore koje smo godinama vodili na Bonjour.ba i priče koje smo sa ovim kolektivom gradili kroz vrijeme, vraćamo se još jednom njihovom putu.

Kada govorimo o protekloj deceniji sarajevske (i regionalne) muzičke i kulturne energije, jedno ime se neminovno izdvaja Garden of Dreams kolektiv , odnosno Bašta snova.

Tokom deset godina djelovanja, Bašta snova je izrasla daleko izvan okvira jednog festivala. Kroz kolektiv, niz projekata, site-specific performansa i pažljivo građenog identiteta, stvorili su platformu koja je istovremeno lokalna i međunarodna, intimna i grandiozna. 

Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Renadom Čelikom i Bojanom Jovićem

O tome smo pisali više puta od njihovih ranijih festivalskih izdanja, do projekata koji su obilježili grad, poput performansa kod Vječne vatre, gdje su muzika, prostor i kolektivno iskustvo ponovo ispričali Sarajevo na jedan drugačiji način.

Kako zaboraviti saradnju s Amira Medunjanin , u kojoj su sevdah i elektronska muzika spojeni u potpuno novom izrazu, ili njihove vizualne kolaboracije s Marko Feher , čija je prepoznatljiva floralna estetika obilježila i Garden of Dreams prošle godine, ali i širu modnu i umjetničku scenu.





Sve to potvrđuje ono što Bašta snova jeste već dugo: kolektiv čiji se rad ne može svesti na jedan format, jedan prostor ili jednu publiku. 

Od Sarajeva, preko nastupa u Las Vegasu, do velikih završnica godine koje brišu granice između žanrova, scena i emocija.

Bojan Jović Bonjasky , osnivač Garden of Dreams kolektiva i DJ   
 

Njihovih 10 godina djelovanja poklopilo se s našom potrebom da usporimo i pogledamo unazad. Da se zapitamo šta ostaje, šta pamtimo i kako se jedna ideja gradi kroz vrijeme. 

Upravo zato, odlučili smo ovaj jubilej obilježiti kroz intervju i susrete koji nisu samo retrospektiva nego i mali emocionalni podsjetnik na put koji su prošli.

Renad Čelik, osnivač Garden of Dreams kolektiva

Razgovor koji zaokružuje jubilej s Renadom i Bojanom  

Jedno ostaje jasno: priča Bašte snova nikada nije bila individualna. 

Za Renada i Bojana, ovih deset godina znače prije svega podsjetnik na ljude, one vidljive i one koji su ostajali iza kulisa, ali su u kolektiv utkali dio svog života.

„Deset godina je dug period i jako puno ljudi je u Baštu snova ugradilo dio svog života. Ali bez jednog čovjeka, Sanjina Saračevića, ovo sigurno ne bi bilo moguće. U ključnim trenucima bio je tu u svim oblicima podrške i to se ne zaboravlja.“





Emocije se, ipak, najjasnije kristališu kada se pogleda unazad. Prvi festival 2019. godine, završnica u bivšem restoranu Una, bio je trenutak kada su shvatili šta su napravili. 

Kasnije je stigla i potvrda, nagrada za najbolji regionalni festival već s prvim izdanjem. A onda i oni intimniji, ljudski momenti: zagrljaj tokom obilježavanja deset godina i prvi potpuno rasprodani After Affair, s 500 ljudi ispred vrata.

Foto: Adnan Lingo

„Tek nakon nekoliko godina postali smo svjesni onoga što radimo. Kada smo se pogledali na kraju prvog festivala, shvatili smo razmjere. A onda, deset godina kasnije, svi zajedno u zagrljaju to su trenuci koji ostaju.“





Šta slijedi dalje? Planovi za ovu godinu već postoje, ali puna slika dolazi uskoro. Ono što su nam, doduše, otkrili iza kamera jeste da su nove vijesti već na putu. 

A kada stignu, znate da ih dijelimo s vama. 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Garden of Dreams kolektivom

Bonjour.ba produkcija:  

Voditeljica projekta: Emina Smaka  
Social Media: Tesnim Ališah
Autorica članka: Ada Ćeremida  
Foto i video: Marko Jovančić