Prošlo je 15 godina otkako je Mariza, jedan od najpoznatijih glasova Portugala, posljednji put nastupila u Sarajevu.

Ove jeseni, legendarna fado pjevačica vraća se na scenu s koncertom koji obećava večer prepunu emocija i nezaboravnih trenutaka. Poznata po svojoj snažnoj scenskoj energiji i interpretacijama koje diraju u srž, Mariza je fado pretvorila iz portugalske tradicije u univerzalni jezik čežnje, ljubavi i izdržljivosti. Sarajevo, sa svojom bogatom i emotivnom historijom, čini se kao savršeno mjesto za njen povratak.




Sa više od dvije decenije međunarodnih uspjeha, brojnim nagradama i saradnjama s legendama poput Stinga i Lennyja Kravitza, Mariza je postala most između kultura, a opet ostala duboko vezana za dušu Lisabona. 

Njen posljednji projekat, Mariza Canta Amália, omaž je fado ikoni Amáliji Rodrigues, ali i potvrda njenog vlastitog umjetničkog puta. Uoči sarajevskog nastupa, razgovarali smo s Marizom o tradiciji, globalnoj sceni i povratku u grad koji je nazvala nezaboravnim.




Nakon 15 godina vraćate se u Sarajevo. Kako se osjećate što ste ponovo u ovom gradu i nastupate pred njegovom publikom?  

Osjeća se kao povratak kući, u uspomenu koja me nikada nije istinski napustila. Sarajevo nosi dušu koja je i otporna i poetska, a vratiti se nakon 15 godina znači ponovo se povezati s tim duhom. 

Duboko sam dirnuta što mogu ponovo podijeliti svoju muziku s publikom koja je uvijek tako toplo prihvata.



Fado je uvijek bio u srcu vaše muzike. Uz ovako globalnu karijeru, kako održavate ravnotežu između tradicije i modernih muzičkih izraza?  

Za mene tradicija nije teret, ona je temelj. Nosim suštinu fada svuda sa sobom, ali mu dopuštam da diše, da razgovara s drugim zvukovima i kulturama. Ta ravnoteža dolazi iz poštovanja, dajem čast onome što mi je predato, ali se usuđujem pustiti ga da raste.



Vaš posljednji album, „Mariza Canta Amália“, omaž je legendi fada. Šta ste otkrili o sebi tokom stvaranja ovog intimnog projekta?  

Amália je bila svjetionik za sve nas. Dok sam iznova proživljavala njen repertoar, otkrila sam ne samo njenu briljantnost, već i vlastitu ranjivost. Podsjetilo me na odgovornost koju imam kao umjetnica, da budem autentična, da budem neustrašiva i da pustim emociju da me vodi.


Svaki nastup uživo je jedinstven. Koje emocije i priče želite prenijeti publici na sceni?  

Na sceni želim stvoriti prostor u kojem vrijeme nestaje, gdje svi zajedno osjećamo čežnju, radost, bol i nadu koju muzika nosi. Svaki nastup je novi razgovor, nikada ne znam tačno kuda će me odvesti, ali uvijek je iskren.



Vaša muzika je duboko ukorijenjena u portugalskoj kulturi. Kako je vaše naslijeđe oblikovalo vaš umjetnički identitet?   

Možete li podijeliti jedno sjećanje iz djetinjstva koje je produbilo vašu vezu s ovim žanrom?  

Sjećam se da je fado bio svuda oko mene u mom susjedstvu, Mouraria. Bio je u glasovima ljudi, na ulicama, u duši zajednice. U taverni mojih roditelja počela sam pjevati fado kada sam imala samo pet godina, prije nego što sam znala čitati. 

Ti rani trenuci bili su moja prva škola života i muzike, i oblikovali su me na načine koje nikada ne mogu zaboraviti.



Fado se često opisuje kao muzika čežnje i ljubavi. Da li se te emocije mijenjaju dok nastupate širom svijeta?  

Fado nije samo o čežnji i ljubavi, on nosi i jednu čarobnu melanholiju koja nam dopušta da istražimo najdublje emocije ljudske duše. Govori o ljubavi u svim njenim oblicima, romantičnoj, ljubavi prema životu, prema zemlji, prema korijenima. 

Kada pjevam fado širom svijeta, osjećam da se ta univerzalna istina povezuje s ljudima svugdje. Čak i ako ne razumiju riječi, razumiju emociju, jer ona pripada svima nama.



Surađivali ste s umjetnicima poput Stinga i Lennyja Kravitza. Kako su ta iskustva utjecala na vašu umjetničku viziju?  

Pokazali su mi ljepotu muzičkog dijaloga. Stajati pored takvih umjetnika znači svjedočiti velikodušnosti, skromnosti i hrabrosti. Te suradnje proširile su moju viziju fada, dokazujući da on može razgovarati s bilo kojim žanrom, a da pri tome ne izgubi svoju dušu.


Tradicionalna muzika prelazi granice kao nikada do sada. Šta mislite o globalnoj sceni i rastućoj popularnosti kulturne muzike?  

Mislim da svijet gladuje za autentičnošću. U vremenu kada sve djeluje brzo i prolazno, tradicionalna muzika nas vraća korijenima, podsjeća nas odakle dolazimo. Njen uspon na globalnom nivou znak je da ljudi traže povezanost, korijene i priče koje traju.



Za mlade izvođače može biti izazovno balansirati između tradicije i modernosti.   

Koji biste savjet dali onima koji žele donijeti lokalnu muziku na svjetsku scenu?  

Budite ponosni na svoje korijene. Nikada se ne bojte inovacija, ali uvijek znajte koje vas tlo hrani. Ako u svojoj umjetnosti nosite istinu, svijet će slušati, jer autentičnost prelazi sve granice.


Sarajevo ima jedinstvenu muzičku i kulturnu historiju. Šta vas lično privlači ovom gradu i čemu se najviše radujete tokom posjete?

Sarajevo ima dušu otpornosti, ljepote i umjetnosti. Privlače me njegova historija, njegova toplina i sposobnost da bol pretvori u poeziju. Najviše se radujem povezanosti – da ponovo osjetim zagrljaj ove publike i da s njima podijelim glas fada.


 

Foto: Alex Dimitriović

Ako vam ime Bad Bunny i dalje zvuči kao nešto što pripada TikToku, Gen Z-u ili „onom što sluša kćerka dok zatvara vrata sobe“ to je sasvim razumljivo.

Globalna pop-kultura često djeluje daleko, bučno i površno, ali ono što Bad Bunny radi posljednjih godina posebno s albumom Debí Tirar Más Fotos, objavljenim u januaru prošle godine daleko je od prolazne fascinacije. 

Za mnoge izvan pop-kulturnog balona, lako je samo preskočiti pretpostaviti da ispod površine nema mnogo toga. Sinoćnji halftime show na Super Bowlu je srušio tu ideju.

Ovdje nije riječ samo o hitovima, streamovima ili o tome ko nastupa na najvećoj američkoj pozornici. Ovo je priča o korijenima, o sjećanju, o jeziku koji se ne prevodi, ali se osjeća. I upravo zato Benitov Super Bowl halftime show nije o američkom fudbalu nego o nečemu mnogo većem.




Slavlje latino kulture i kolektivnog pamćenja

Bad Bunnyjev historijski halftime show bio je istovremeno slavlje latino kulture i neočekivano zabavna igra prepoznavanja poznatih lica. Lady Gaga i Ricky Martin pridružili su mu se na sceni Gaga s salsa verzijom pjesme “Die With a Smile”, a Martin s “Lo Que Le Pasó a Hawaii”, pjesmom koja više govori o zajedničkom porijeklu nego o top-listama.

Tokom nastupa pojavila su se i brojna poznata lica u diskretnim ulogama kao što su Pedro Pascal , Karol G , Jessica Alba i Cardi B kao dio šire kulturne slike.

No, pravi trenutak historije desio se tiho, po prvi put u 60 godina postojanja Super Bowl , centralni halftime nastup izveden je na španskom jeziku.




Ne morate govoriti jezik da biste ga osjetili

Benito se nikada nije prevodio kako bi bio prihvaćen globalno. Svijet se, jednostavno, prilagođava njemu. I ta odluka ima težinu.

Bad Bunnyjev nastup tečno je prolazio kroz pjesme poput “Nuevayol” i “Baile Inolvidable”, prije nego što je završen pjesmom “DtMF”, naslovnom numerom albuma Debí Tirar Más Fotos , objavljenog u januaru prošle godine.




Taj album je u međuvremenu osvojio Grammy za album godine, potvrđujući ono što su slušaoci već osjećali: ovo nije bio album trenutka, nego lični arhiv. Sam naslov albuma u prevodu znači „trebao sam napraviti više fotografija“. Time nosi tu tihu, univerzalnu tugu za trenucima koje nismo sačuvali. Za porodicom, za mjestima, za svakodnevnim scenama koje shvatimo tek kad ih više nema.

U svijetu u kojem se često traži prilagođavanje „globalnom ukusu“, njegov uspjeh bez odricanja od vlastitog identiteta nosi težinu. Ne političku. Ljudsku.





Završna slika koja je rekla sve

Kako se nastup bližio kraju, Bad Bunny je s fudbalskom loptom u ruci napuštao teren, pjevajući ispred bilborda na kojem je pisalo:

„The only thing more powerful than hate is love.“

Jedina stvar snažnija od mržnje je ljubav.

Foto: @complexmusic

Ovaj halftime show nije bio o fudbalu, a nije bio ni o Hollywoodu. Bio je o vidljivosti bez prilagođavanja, o uspjehu bez brisanja identiteta i o tome koliko duboko lokalne priče mogu odjeknuti globalno kada su ispričane iskreno.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @nytimes