TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 29.12.2025.
Posljednjih 15 dana, kroz Bonjour Edit, zaustavili smo se na malim stvarima. Kratkim zadacima koje je bilo lako uraditi, ali ih je bilo važno uraditi baš sada, prije nego što godina stvarno završi i prije nego što nova uopće počne.
Jučer ste imali priliku zaviriti u to kako smo mi u Bonjouru nekada dočekivali Nove godine kroz fotografije iz albuma, uspomene koje ne traže objašnjenje i kadrove koji su ostali s nama. Danas idemo korak dalje.
Danas se vraćamo arhivima i kolektivnom pamćenju, da se prisjetimo kako su se Nove godine nekada dočekivale u Bosni i Hercegovini i zašto nas upravo ovo doba godine uvijek iznova vrati tom osjećaju nostalgije.
Foto: @vintagesarajevo
Današnji zadatak: Prisjetite se i podijelite uspomene
Za kraj ovog Bonjour Edita, imamo mali zadatak samo za vas.
Pošaljite poruku nekome iz prošlosti. Nekome s kim ste nekada dočekivali Novu godinu. Ili zavirite u svoje albume i podijelite kako ste nekada slavili i kako slavite danas, a ako nas tagujete u svojim objavama, možda se već naredne godine vratimo upravo vašim pričama i vašim proslavama.
Zavirili smo u arhivske novine i fotografije iz 70.-ih i 80.-ih godina, koje su posljednjih godina ponovo ugledale svjetlo dana kroz rad Historijskog arhiva Sarajeva, vidimo gradove pune ljudi, trgove bez bina kakve danas poznajemo, ali s istom energijom iščekivanja. 
Foto: @ulicama_banjaluke
Foto: Historijski Arhiv Sarajeva
Dočeci su se slavili u domovima kulture, hotelima, radničkim klubovima, restoranima, ali i u dnevnim sobama, uz televizijski program koji je bio centralni dio večeri.
Televizija je tada imala posebnu ulogu. Novogodišnji programi trajali su satima, muzički nastupi, humoristične skečeve, glumci i pjevači koji su postajali dio porodične večeri. Nije se biralo između stotinu opcija; biralo se da se ostane zajedno.
U devedesetim i ranim 2000-im, Nova godina dobija drugačiji kontekst. Gradovi se polako vraćaju javnim proslavama, a sjećanja na prve veće koncerte na otvorenom, posebno u Sarajevu ispred Vječne vatre, nose posebnu težinu.
Bina, snijeg koji nekad padne baš tada, izvođači koje svi znaju napamet i masa ljudi koja dijeli isti trenutak bez filtera, bez distance.
Ipak, bez obzira na deceniju, jedno se ne mijenja: osjećaj da Nova godina nije bila stvar savršenstva, nego bliskosti. Bilo da se slavilo uz domaće kolače, televizor, šampanjac u plastičnim čašama ili na ulici uz muziku koja se čula do ranih jutarnjih sati.
Danas možda slavimo drugačije. Brže, glasnije, ponekad i dalje od kuće. Ali uspomene ostaju. Fotografije u albumima, novinski isječci, snimci na VHS trakama i priče koje se i dalje prepričavaju za stolom.
Foto: Historijski Arhiv Sarajeva
Za kraj…
Ako želite, zabilježti današnji trenutak u našem free mjesečnom kalendaru. Jedna fotografija albuma, stara slika ili samo bilješka o tome kako je nekada izgledala Nova godina sasvim je dovoljna. I kao lijep završetak Bonjour Edit serijala, pripremili smo giveaway: Bonjour notes i limitirana Bonjour tote torba, za sve one koje su ovih 15 dana birale male rituale. Za učešće je potrebno samo da ispuniš kratki Forms koji smo podijelili u prvom tekstu serijala.
Hvala vam što ste ovih 15 dana birali male rituale s nama.
A sutra… sutra se vraćamo još jednom, da zajedno zatvorimo ovaj krug i otkrijemo ko je dobitnik našeg giveawaya.
TEKST: Ada Ćeremida
Za početak sunčane sezone u našoj Kultura rubrici krećemo u smjeru prisjećanja na trenutke, prostore i ljude koji su oblikovali scenu kakvu danas poznajemo.
Upravo kroz razgovore koje smo godinama vodili na Bonjour.ba i priče koje smo sa ovim kolektivom gradili kroz vrijeme, vraćamo se još jednom njihovom putu.
Kada govorimo o protekloj deceniji sarajevske (i regionalne) muzičke i kulturne energije, jedno ime se neminovno izdvaja Garden of Dreams kolektiv , odnosno Bašta snova.
Tokom deset godina djelovanja, Bašta snova je izrasla daleko izvan okvira jednog festivala. Kroz kolektiv, niz projekata, site-specific performansa i pažljivo građenog identiteta, stvorili su platformu koja je istovremeno lokalna i međunarodna, intimna i grandiozna. 
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Renadom Čelikom i Bojanom Jovićem
O tome smo pisali više puta od njihovih ranijih festivalskih izdanja, do projekata koji su obilježili grad, poput performansa kod Vječne vatre, gdje su muzika, prostor i kolektivno iskustvo ponovo ispričali Sarajevo na jedan drugačiji način.
Kako zaboraviti saradnju s Amira Medunjanin , u kojoj su sevdah i elektronska muzika spojeni u potpuno novom izrazu, ili njihove vizualne kolaboracije s Marko Feher , čija je prepoznatljiva floralna estetika obilježila i Garden of Dreams prošle godine, ali i širu modnu i umjetničku scenu.
Sve to potvrđuje ono što Bašta snova jeste već dugo: kolektiv čiji se rad ne može svesti na jedan format, jedan prostor ili jednu publiku.
Od Sarajeva, preko nastupa u Las Vegasu, do velikih završnica godine koje brišu granice između žanrova, scena i emocija.
Bojan Jović Bonjasky , osnivač Garden of Dreams kolektiva i DJ
Njihovih 10 godina djelovanja poklopilo se s našom potrebom da usporimo i pogledamo unazad. Da se zapitamo šta ostaje, šta pamtimo i kako se jedna ideja gradi kroz vrijeme.
Upravo zato, odlučili smo ovaj jubilej obilježiti kroz intervju i susrete koji nisu samo retrospektiva nego i mali emocionalni podsjetnik na put koji su prošli.
Renad Čelik, osnivač Garden of Dreams kolektiva
Razgovor koji zaokružuje jubilej s Renadom i Bojanom
Jedno ostaje jasno: priča Bašte snova nikada nije bila individualna.
Za Renada i Bojana, ovih deset godina znače prije svega podsjetnik na ljude, one vidljive i one koji su ostajali iza kulisa, ali su u kolektiv utkali dio svog života.
„Deset godina je dug period i jako puno ljudi je u Baštu snova ugradilo dio svog života. Ali bez jednog čovjeka, Sanjina Saračevića, ovo sigurno ne bi bilo moguće. U ključnim trenucima bio je tu u svim oblicima podrške i to se ne zaboravlja.“
Emocije se, ipak, najjasnije kristališu kada se pogleda unazad. Prvi festival 2019. godine, završnica u bivšem restoranu Una, bio je trenutak kada su shvatili šta su napravili.
Kasnije je stigla i potvrda, nagrada za najbolji regionalni festival već s prvim izdanjem. A onda i oni intimniji, ljudski momenti: zagrljaj tokom obilježavanja deset godina i prvi potpuno rasprodani After Affair, s 500 ljudi ispred vrata.
Foto: Adnan Lingo
„Tek nakon nekoliko godina postali smo svjesni onoga što radimo. Kada smo se pogledali na kraju prvog festivala, shvatili smo razmjere. A onda, deset godina kasnije, svi zajedno u zagrljaju to su trenuci koji ostaju.“
Šta slijedi dalje? Planovi za ovu godinu već postoje, ali puna slika dolazi uskoro. Ono što su nam, doduše, otkrili iza kamera jeste da su nove vijesti već na putu.
A kada stignu, znate da ih dijelimo s vama.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
