TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 29.12.2025.
Posljednjih 15 dana, kroz Bonjour Edit, zaustavili smo se na malim stvarima. Kratkim zadacima koje je bilo lako uraditi, ali ih je bilo važno uraditi baš sada, prije nego što godina stvarno završi i prije nego što nova uopće počne.
Jučer ste imali priliku zaviriti u to kako smo mi u Bonjouru nekada dočekivali Nove godine kroz fotografije iz albuma, uspomene koje ne traže objašnjenje i kadrove koji su ostali s nama. Danas idemo korak dalje.
Danas se vraćamo arhivima i kolektivnom pamćenju, da se prisjetimo kako su se Nove godine nekada dočekivale u Bosni i Hercegovini i zašto nas upravo ovo doba godine uvijek iznova vrati tom osjećaju nostalgije.
Foto: @vintagesarajevo
Današnji zadatak: Prisjetite se i podijelite uspomene
Za kraj ovog Bonjour Edita, imamo mali zadatak samo za vas.
Pošaljite poruku nekome iz prošlosti. Nekome s kim ste nekada dočekivali Novu godinu. Ili zavirite u svoje albume i podijelite kako ste nekada slavili i kako slavite danas, a ako nas tagujete u svojim objavama, možda se već naredne godine vratimo upravo vašim pričama i vašim proslavama.
Zavirili smo u arhivske novine i fotografije iz 70.-ih i 80.-ih godina, koje su posljednjih godina ponovo ugledale svjetlo dana kroz rad Historijskog arhiva Sarajeva, vidimo gradove pune ljudi, trgove bez bina kakve danas poznajemo, ali s istom energijom iščekivanja. 
Foto: @ulicama_banjaluke
Foto: Historijski Arhiv Sarajeva
Dočeci su se slavili u domovima kulture, hotelima, radničkim klubovima, restoranima, ali i u dnevnim sobama, uz televizijski program koji je bio centralni dio večeri.
Televizija je tada imala posebnu ulogu. Novogodišnji programi trajali su satima, muzički nastupi, humoristične skečeve, glumci i pjevači koji su postajali dio porodične večeri. Nije se biralo između stotinu opcija; biralo se da se ostane zajedno.
U devedesetim i ranim 2000-im, Nova godina dobija drugačiji kontekst. Gradovi se polako vraćaju javnim proslavama, a sjećanja na prve veće koncerte na otvorenom, posebno u Sarajevu ispred Vječne vatre, nose posebnu težinu.
Bina, snijeg koji nekad padne baš tada, izvođači koje svi znaju napamet i masa ljudi koja dijeli isti trenutak bez filtera, bez distance.
Ipak, bez obzira na deceniju, jedno se ne mijenja: osjećaj da Nova godina nije bila stvar savršenstva, nego bliskosti. Bilo da se slavilo uz domaće kolače, televizor, šampanjac u plastičnim čašama ili na ulici uz muziku koja se čula do ranih jutarnjih sati.
Danas možda slavimo drugačije. Brže, glasnije, ponekad i dalje od kuće. Ali uspomene ostaju. Fotografije u albumima, novinski isječci, snimci na VHS trakama i priče koje se i dalje prepričavaju za stolom.
Foto: Historijski Arhiv Sarajeva
Za kraj…
Ako želite, zabilježti današnji trenutak u našem free mjesečnom kalendaru. Jedna fotografija albuma, stara slika ili samo bilješka o tome kako je nekada izgledala Nova godina sasvim je dovoljna. I kao lijep završetak Bonjour Edit serijala, pripremili smo giveaway: Bonjour notes i limitirana Bonjour tote torba, za sve one koje su ovih 15 dana birale male rituale. Za učešće je potrebno samo da ispuniš kratki Forms koji smo podijelili u prvom tekstu serijala.
Hvala vam što ste ovih 15 dana birali male rituale s nama.
A sutra… sutra se vraćamo još jednom, da zajedno zatvorimo ovaj krug i otkrijemo ko je dobitnik našeg giveawaya.
TEKST: Ada Ćeremida
Na regionalnoj muzičkoj sceni nije česta pojava da se tako mlada autorica jasno, samouvjereno i bez kalkulacija odluči graditi vlastiti svijet i zvučno i vizuelno.
Vimoksha, umjetničko ime Emine Bajtarević, pripada generaciji koju se često olako etiketira kao „previše online“ ili „nedovoljno fokusiranu“, ali upravo u toj generaciji ona pronalazi prostor za iskrenost, introspekciju i autorsku hrabrost.
Njena muzika je melanholični pop sa elementima city popa, funka i elektronike, ali ono što je izdvaja jeste osjećaj da svaka pjesma ima svoj koncept, atmosferu i estetski okvir.
Magistrica socijalne antropologije, kantautorica i ‘’bedroom'' producentica, Vimoksha iza sebe već ima singl “Nazovi nekog osim dilera” i album “Vilenjak”, kao i nastupe na festivalima poput Sea Star, EXIT i LIFT.
Njeno novo izdanje, EP “Why Now?”, donosi šest pjesama tri na bosanskom i tri na engleskom jeziku uz koprodukciju brazilskog producenta Cutlera i gostovanje sarajevskog repera Sto Posto.
Tim povodom razgovarali smo s Vimokshom o novom EP-ju, pisanju o ljubavi u 2026., Gen Z romantici i trenutku kada pjesma prestane biti samo tvoja.
Vimoksha, tvoj zvuk i estetika od početka djeluju vrlo jasno i promišljeno.
Kako bi danas, u jednoj rečenici, opisala Vimokshu nekome ko te tek otkriva?
Zamislite da čitate dnevnik jedne djevojke koja mnogo voli da se igra riječima i istražuje emocije koje su duboko ispod površine.
Imaš imidž umjetnice koja pažljivo gradi atmosferu. Kada si prvi put osjetila da muzika postaje prostor u kojem se želiš u potpunosti izraziti?
Oduvijek sam pisala pjesme, najčešće kao odgovor sama sebi na vlastite doživljaje, no u jednom momentu tokom srednje škole sam osjetila potrebu da pišem i o drugima i približim njihove situacije kroz stihove i melodije.
Imala sam veliku podršku od prijatelja i starijih muzičara, a validaciju da nastavim dalje dobijam od svakog komentara na muziku koju objavim.
EP nosi vrlo direktno pitanje u naslovu “Why Now?”.
Šta je bio lični “okidač” da se ove pjesme okupe baš u ovom trenutku?
Vrijeme jako brzo prolazi, te ono što sam planirala na ljeto prošle godine, a što je uključivalo višednevni studijski rad sa bendom je postala neispunjena želja. Međutim, umjesto da čekam novu priliku za isto, odlučila sam da dam život pjesmama koje se, neke duže a neke kraće, kriju na mom računaru.
Uz veliku pomoć prijatelja producenta kojeg sam upoznala online, radeći zajedno na muzici, WHY NOW? je tu baš sada.
“Nazovi nekog osim dilera” je pjesma koju je publika brzo preuzela kao svoju.
Kako gledaš na trenutak kada pjesma počne živjeti vlastiti život?
Što se mene tiče, neka si svako odabere neku i prihvati je. Volim čuti različita shvatanja i iskustva vezana i za tu, ali i druge pjesme. Jedino mi je neobično, ali i duhovito, što često u pretragama primijetim da ljudi pišu „ne zovi nikog osim dilera“, što je ipak sasvim drugačije od originalne poruke u toj pjesmi.
U tvojim tekstovima ljubav i odnosi nisu idealizirani. Kako danas pišeš o ljubavi i vezama i šta te najviše inspiriše?
Vjerovatno zahvaljujući velikoj ljubavi prema klasičnim romantičnim romanima (kao naprimjer, trenutno aktuelni „Orkanski visovi“), mnogo su mi romantičnije neuzvraćene ili nesretne ljubavi, koje traju godinama, koje se manifestuju u pogledima, skrivenim riječima, snovima i, u silnoj želji da sve to uspije, neslaganjima, pogrešnim shvatanjima, rastancima.
Ako nekada i napišem tekst u kojem je ljubav uzvraćena, pitat ću „pa dobro, ali što baš sad“, kao u prvom singlu EP-ja.
Kako balansiraš između melanholičnih tekstova i energije koju želiš prenijeti publici uživo, šta je ono što želiš da ljudi ponesu sa sobom nakon slušanja?
Bez obzira na melanholične tekstove, ne želim da se iko na mojim nastupima osjeća tužno. Baš naprotiv, plan mi je da održim istu energiju kao i na prethodnim susretima sa publikom: mi dijelimo iskustva koja su nam pomogla da se prepoznamo u tim tekstovima, ali zajedno izazivamo jedan veliki val sreće koji se uvijek uzajamno osjeti. 
U vremenu u kojem je lako izgubiti autentičnost u buci trendova, Vimoksha bira sporije, iskrenije i emotivnije pripovijedanje.
A ako je suditi po reakcijama publike i sve jasnijem umjetničkom identitetu, “Why Now?” možda je zapravo pravo pitanje za publiku: ako ne sada, kada?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
