Posljednjih 15 dana, kroz Bonjour Edit, zaustavili smo se na malim stvarima. Kratkim zadacima koje je bilo lako uraditi, ali ih je bilo važno uraditi baš sada, prije nego što godina stvarno završi i prije nego što nova uopće počne.

Jučer ste imali priliku zaviriti u to kako smo mi u Bonjouru nekada dočekivali Nove godine kroz fotografije iz albuma, uspomene koje ne traže objašnjenje i kadrove koji su ostali s nama. Danas idemo korak dalje. 

Danas se vraćamo arhivima i kolektivnom pamćenju, da se prisjetimo kako su se Nove godine nekada dočekivale u Bosni i Hercegovini i zašto nas upravo ovo doba godine uvijek iznova vrati tom osjećaju nostalgije.

Foto: @vintagesarajevo

Današnji zadatak: Prisjetite se i podijelite uspomene  

Za kraj ovog Bonjour Edita, imamo mali zadatak samo za vas.

Pošaljite poruku nekome iz prošlosti. Nekome s kim ste nekada dočekivali Novu godinu. Ili zavirite u svoje albume i podijelite kako ste nekada slavili i kako slavite danas, a ako nas tagujete u svojim objavama, možda se već naredne godine vratimo upravo vašim pričama i vašim proslavama.

Zavirili smo u arhivske novine i fotografije iz 70.-ih i 80.-ih godina, koje su posljednjih godina ponovo ugledale svjetlo dana kroz rad Historijskog arhiva Sarajeva, vidimo gradove pune ljudi, trgove bez bina kakve danas poznajemo, ali s istom energijom iščekivanja. 

Foto: @ulicama_banjaluke

Foto: Historijski Arhiv Sarajeva  
 

Dočeci su se slavili u domovima kulture, hotelima, radničkim klubovima, restoranima, ali i u dnevnim sobama, uz televizijski program koji je bio centralni dio večeri.

Televizija je tada imala posebnu ulogu. Novogodišnji programi trajali su satima, muzički nastupi, humoristične skečeve, glumci i pjevači koji su postajali dio porodične večeri. Nije se biralo između stotinu opcija; biralo se da se ostane zajedno.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Stevan Aleksić ®️ (@stevanova_beleznica)

U devedesetim i ranim 2000-im, Nova godina dobija drugačiji kontekst. Gradovi se polako vraćaju javnim proslavama, a sjećanja na prve veće koncerte na otvorenom, posebno u Sarajevu ispred Vječne vatre, nose posebnu težinu. 

Bina, snijeg koji nekad padne baš tada, izvođači koje svi znaju napamet i masa ljudi koja dijeli isti trenutak bez filtera, bez distance.

Ipak, bez obzira na deceniju, jedno se ne mijenja: osjećaj da Nova godina nije bila stvar savršenstva, nego bliskosti. Bilo da se slavilo uz domaće kolače, televizor, šampanjac u plastičnim čašama ili na ulici uz muziku koja se čula do ranih jutarnjih sati.

Danas možda slavimo drugačije. Brže, glasnije, ponekad i dalje od kuće. Ali uspomene ostaju. Fotografije u albumima, novinski isječci, snimci na VHS trakama i priče koje se i dalje prepričavaju za stolom.

Foto: Historijski Arhiv Sarajeva

Za kraj…  

Ako želite, zabilježti današnji trenutak u našem free mjesečnom kalendaru. Jedna fotografija albuma, stara slika ili samo bilješka o tome kako je nekada izgledala Nova godina sasvim je dovoljna. I kao lijep završetak Bonjour Edit serijala, pripremili smo giveaway: Bonjour notes i limitirana Bonjour tote torba, za sve one koje su ovih 15 dana birale male rituale. Za učešće je potrebno samo da ispuniš kratki Forms koji smo podijelili u prvom tekstu serijala.

Hvala vam što ste ovih 15 dana birali male rituale s nama.
A sutra… sutra se vraćamo još jednom, da zajedno zatvorimo ovaj krug i otkrijemo ko je dobitnik našeg giveawaya.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @vintagesarajevo

Jedna kafa, prvi Festival, nova muzika u nastajanju i pitanje koncerta koje joj Sarajevo već postavlja. Proveli smo dan s Nikom Turković i upoznali je dalje od pjesama koje već odavno upisale u našu muzičku mapu.

Nika Turković je prvi put na Sarajevo Film Festivalu i već ima kadar za cover albuma

Nika Turković već zna kako bi izgledao njen sarajevski cover albuma.

Ona, petica iz Želje, žlica kajmaka. Snimljeno na filmu.

Do toga ćemo doći.

Sarajevo je prije ovog augusta poznavala iz jednog zimskog dolaska. Ovoga puta zatekla ga je usred sedmice u kojoj grad produžava vlastiti radni dan, a Festival se iz kina prelijeva na ulice.



 

Sjedimo na kafi nekoliko sati prije večernjih projekcija. Sarajevo je usred svoje festivalske smjene stanja: jutarnja kafa još traje, akreditacije vise oko vratova prolaznika, a centar grada polako se puni ljudima, planovima i poznatim licima.

Ako ste posljednjih godina pratili hrvatsku i regionalnu pop scenu, ime Nike Turković vjerovatno vam ne treba dugo predstavljati. Njene pjesme prate odrastanje bez uljepšavanja, uz pop koji zna biti mekan, direktan, melankoličan i vrlo svjestan vremena u kojem nastaje.  
 



 

Jednako pažljivo gradi i ono što se oko tih pjesama vidi. Spotovi, fotografija, styling i moda odavno su dio njenog autorskog jezika, pa se Nikin potpis danas prepoznaje i kroz zvuk i kroz sliku. 

To se osjeti i za stolom. Film nas odvede do muzike, muzika do perfekcionizma, a Sarajevo, sasvim prirodno, do hrane. Za početak nas zanima kako izgleda Festival nakon godina slušanja o njemu iz druge ruke.

Festival iz prve ruke  

Ovo ti je prvi Sarajevo Film Festival. S kakvim očekivanjima dolaziš i čemu se ovih festivalskih dana najviše veseliš?

„ Moji prijatelji ovdje dolaze godinama i svake godine im malkice zavidim, tako da sam ove godine posebno sretna da imam priliku biti dio ovako velike kulturne manifestacije. Jako se veselim nekolicini filmova koje jedva čekam pogledati, provodu i cijelom programu koji se proteže kroz cijeli grad (što mi je ludnica), ali bogme i modnim kombinacijama koje će se prošetati po samom festivalu. To me svake godine oduševi. “

Filmovi, provod, grad i moda. Festivalski raspored po njenoj mjeri.




 

A film nas vodi ravno prema muzici.

Možda je Harry kriv za sve  

Film ponekad završi mnogo prije nego što nas napusti njegova muzika. Postoji li film ili soundtrack koji ti je ostao posebno blizak?

„ Uuuuh, ima ih jako, jako puno, ali izdvojit ću možda prvi koji je na mene ostavio velik utisak, a to je definitivno Harry Potter. Tad sam bila baš mala i nisam glazbu doživljavala nužno kao jednako važnim dijelom onoga što gledam, ali to se nakon Harry Pottera drastično promijenilo. Kasnije sam na faksu i uzela predmet filmske glazbe. Možda je Harry kriv za sve. “

Kod Nike se ozbiljnost ne zadržava dugo na površini. Čak i kada govori o pritisku, brzo mu skine težinu i vrati stvari na mjeru koja joj više odgovara.

Ovog ljeta odlučila je malo odmaknuti stolicu od svega toga.

Gdje god te odvelo  

Iza tebe je već nekoliko različitih faza u muzici. Gdje se trenutno nalaziš kreativno i šta ti je najuzbudljivije u onome što sada stvaraš?

„ Rekla bih da sam uzela jedan malo manji predah ovoga ljeta, da presložim prioritete, fokusiram se na neke druge kreativne projekte od kojih živim; i malo se odmaknem od glazbe da bi mi postala jasnija. Nekad mi to jako razbistri glavu, pogotovo kad na sebe nabijem preveliki pritisak (što radim jako često) i kad s ničim nisam zadovoljna. 

Ali eto, izgleda da mi je trebalo, jer upravo radim jednu novu stvar u suradnji sa svojim jako dragim talentiranim glazbenim prijateljima, koju se baš radujem pustiti van kao glazbenu i vizualnu cjelinu. “

Kada već govori o pritisku koji je sebi lako napraviti, pitamo je šta se tokom godina promijenilo u njenom odnosu prema muzici.

Odgovor stiže brzo.

„ S vremenom sam se prestala doživljavati tako ozbiljno. Kako u životu, tako i u muzici. Ne mislim da sve uvijek mora biti ovako ili onako, nekad je sasvim okej da se samo radi, gdje god te odvelo. “

Ta rečenica joj trenutno stoji kao najtačniji opis rada. Krenuti za idejom i vidjeti dokle će te sama odvesti.

Nika trenutno ostavlja idejama dovoljno prostora da je iznenade i vidi gdje će se same otvoriti.

Tog jutra razgovor nas je odveo do Želje.

Sarajevo na coveru  

Pitali smo Niku:

Koji bi prizor iz Sarajeva bez razmišljanja mogao završiti na coveru albuma?

„Ja, petica iz Želje i žlica kajmaka; na filmu.“

Art direction riješen.  



 

Tokom ubrzanih festivalskih dana Nika je otkrila i koliko ljudi ovdje prati njenu muziku. Najbrži dokaz stigao je kroz pitanje koje joj se počelo ponavljati.

Kada dolazi koncert?  

Publika u Sarajevu te već dugo prati, a festivalski dolazak je dobra prilika da konačno postavimo i ovo pitanje. Kada možemo očekivati tvoj koncert ovdje?

„ Moram reći da nisam znala da ovdje imam slušatelje, dok me sami nisu počeli to ispitivati, tako da mogu reći da radimo na tome. Jako bih to voljela, nekako se ovdje osjećam baš prihvaćeno i hvala na tome.“

Radimo na tome.

Drugi kadar  

Nakon jutarnjeg razgovora, poželjeli smo zadržati još jedan dio tog dana. Tako je nastao Bonjour editorial, nekoliko sati prije večernje projekcije na Metalcu. Nika je za njega odjenula haljinu Marije Kulušić, dizajnerice čiji se precizan, tih odnos prema formi prirodno susreo s njenim načinom nošenja mode.

Nakon razgovora nismo stavili tačku, nego kadar. Bilješke je zamijenio objektiv, a Nika je u haljini Marije Kulušić nastavila priču bez riječi.






 

Kada smo se rastali, Sarajevo je već imalo svoje mjesto u njenom ljetu.

Sljedeći kadar, nadamo se, pripast će pozornici.  


 
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
 

Voditeljica projekta: Emina Smaka

Video i članak: Lamija Muratagić

Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba

Lokacija: Kexich (@kexich_tharakoncept) / Bečka Kafana