TEKST: Adelisa Mašić
DATUM OBJAVE: 30.9.2025.
Turske serije posljednjih godina postale su globalni fenomen koji privlači publiku na svim kontinentima, od Amerike i Balkana do Evrope i Azije.
Publika u turskim serijama pronalazi ono što često nedostaje u holivudskim ili evropskim produkcijama: snažnu emociju, sporiji i detaljniji razvoj likova, te priče koje se oslanjaju na kulturu i tradiciju, a opet ostaju univerzalno razumljive.
Posebnu čar koju imaju turske serije daje bogata vizualna estetika: od ulica Istanbula, preko obala Egejskog mora do raskošnih vila i skromnih provincijskih kuća. 
Gledatelji širom svijeta zaljubili su se u taj spoj scenografije i kostima koji vješto balansiraju između ljubavi, porodičnih odnosa i društvenih izazova.
Netflix je prepoznao da su turske serije mnogo više od prolaznog trenda i uvrstio ih u svoju ponudu, omogućivši da ove priče dobiju globalnu publiku.
Danas upravo na ovoj platformi možete pronaći turske serije koje spajaju modernu produkciju sa tradicionalnim pripovijedanjem.
U nastavku donosimo top 5 turskih serija koje su osvojile i kritiku i publiku, a koje zaslužuju da se nađu na vašoj listi gledanja:
1. The Protector (Hakan: Muhafız)
'The Protector' je turska serija koja je ušla u historiju kao prva originalna Netflix produkcija iz Turske.
Radnja se fokusira na Hakana, mladog muškarca koji naizgled vodi sasvim običan život u Istanbulu, ali otkriva da je posljednji u lozi čuvara grada. Njegova misija je borba protiv besmrtnih neprijatelja koji prijete da unište Istanbul. Ono što ovu tursku seriju čini posebnim jeste vješto kombinovanje elemenata fantazije s dinamikom modernog urbanog života.
Serija prikazuje Istanbul na način koji do tada nismo često viđali: kroz prizmu akcije, legende i mistike, ali i kroz realnost savremenog grada u kojem se susreću tradicija i modernost. 
'The Protector' je otvorio put da turske serije dobiju novu dimenziju: da ne budu samo romantične drame i porodične sage, već i uzbudljivi fantasy i akcioni naslovi koji privlače mlađu publiku širom svijeta.
Kroz četiri sezone, ova serija pokazala je da turske serije mogu parirati globalnim trendovima i postavila temelje da i druge turske serije na Netflixu pronađu svoje mjesto među najgledanijim naslovima.
2. The Gift (Atiye)
'The Gift' je turska serija koja spaja mistiku, arheologiju i psihologiju u priču koja intrigira od prve epizode. 
U središtu radnje je umjetnica Atiye, mlada žena čiji se život mijenja kada otkrije neraskidivu vezu između svojih slika i simbola pronađenih na drevnim arheološkim nalazištima u Turskoj. Ovo otkriće pokreće lavinu događaja koji je vode u potragu za odgovorima o njenom identitetu, porijeklu i smislu života.
Arheološki lokalitet Göbekli Tepe, jedan od najstarijih hramova na svijetu, postaje centralna tačka radnje i daje seriji mističnu i autentičnu atmosferu. Upravo taj spoj stvarnih historijskih lokacija i fikcije izdvojio je ovu tursku seriju na Netflixu i učinio je posebno privlačnom međunarodnoj publici.
Osim vizualno impresivnih scena koje prikazuju bogatstvo turskih pejzaža i kulturnog naslijeđa, serija oduševljava i temama. 'The Gift' je pokazala da turske serije mogu biti i filozofske i napete, a da istovremeno zadrže snažnu emocionalnu nit koja publiku drži prikovanom za ekran.
'The Gift' se nametnula kao jedna od najuspješnijih turskih serija na Netflixu i potvrdila da turske serije imaju mnogo toga za ponuditi i van klasičnih žanrovskih okvira.
3. Love 101 (Aşk 101)
'Love 101' je turska serija koja gledatelje vodi u nostalgične 90-e godine i kroz topli, ponekad humoristični ton priča o grupi srednjoškolaca koji se udružuju kako bi spojili nastavnika i novu profesoricu. 
Na prvu djeluje kao lagana tinejdžerska priča, ali upravo ta jednostavnost krije dublje poruke, koje obično skrivaju turske serije.
Ovakve turske serije otvaraju teme prijateljstva, solidarnosti i prihvatanja onih koji su drugačiji, što je čini bliskom širokoj publici. Svaki lik donosi svoje unutrašnje borbe, pa iako 'Love 101' obiluje zabavnim i emotivnim trenucima, ona zapravo govori o pronalaženju identiteta i hrabrosti da ostanemo svoji.
Uz retro estetiku i odličnu muzičku podlogu, ova turska serija uspjela je spojiti nostalgiju starijih gledatelja i energiju mlađe publike, pa ne čudi da je postala jedan od najgledanijih Netflix naslova Turske.
4. Ethos (Bir Başkadır)
'Ethos' je jedna od najhvaljenijih turskih serija posljednjih godina i djelo koje je ostavilo snažan trag u svjetskoj kritici. 
Radnja donosi priče ljudi iz različitih društvenih slojeva Istanbula: od intelektualaca i umjetnika, preko imućnih porodica, pa do onih koji vode jednostavan, tradicionalan život. Upravo kroz njihove susrete i dijaloge serija istražuje vjerovanja, kulturu i svakodnevne navike koje oblikuju savremenu Tursku.
'Ethos' ne bježi od teških tema poput identiteta, religije, klasnih razlika i psiholoških trauma, ali ih prikazuje na realističan i empatičan način, karakterističan za turske serije. Svaki lik nosi vlastitu priču, a kroz njih gledatelji dobivaju uvid u šarolik mozaik društva.
Za mnoge, 'Ethos' je remek-djelo turske serije, jer nudi nešto drugačije od onoga što obično povezujemo s televizijom. Umjesto brze radnje i melodrame, ova turska serija daje prostor tišini, dijalogu i unutrašnjim monolozima likova, zbog čega ostavlja snažan emotivni utisak i dugo se pamti.
5. Midnight at the Pera Palace
'Midnight at the Pera Palace' je turska serija koja spaja historiju, misteriju i fikciju u jedinstvenu priču. 
U središtu radnje je mlada novinarka koja dolazi u kultni istanbulski hotel Pera Palace kako bi napisala članak, ali neočekivano otkriva vremenski prolaz koji je vraća u 1919. godinu.
Kroz njeno putovanje gledatelji svjedoče burnom periodu turske historije, uoči osnivanja moderne države, te upoznaju niz stvarnih historijskih ličnosti. 
Serija je uspješna jer na zanimljiv način kombinuje elemente detektivske radnje, romantike i političkih intriga, a sve je smješteno u raskošni ambijent jednog od najpoznatijih hotela u Istanbulu.
Ovakve turske serije pokazuju da turska produkcija nije ograničena samo na melodrame i ljubavne zaplete. 'Midnight at the Pera Palace' nudi spoj zabave i edukacije, jer gledatelji kroz fikciju dobijaju priliku da uče o ključnim događajima i atmosferi jednog od najvažnijih perioda u turskoj historiji. 
Upravo zbog toga, ovakve turske serije nađu put do publike koja voli da uz dobru priču otkrije i ponešto novo.
Turske serije na Netflixu pokazuju koliko jedna kinematografija može biti raznovrsna i univerzalna. Bilo da vas privlače fantazija, mistika, historijski zapleti ili priče o svakodnevnom životu, turske serije nude bogat izbor koji se lako uklapa u različite ukuse i raspoloženja.
Ako još niste istražili turske serije, sada je pravi trenutak da dodate ove naslove na svoju Netflix listu.
Foto: IMDB. unsplash.com
TEKST: Ada Ćeremida
Uoči prve dodjele Adriatic Film Awards, razgovarali smo sa Selmom Alispahić, glumicom čija uloga Milice Babić u seriji “Nobelovac” podsjeća da umjetnost i u najtišim trenucima, zna biti najjači glas svog vremena.
Filmska i televizijska jesen regije ove godine ima poseban ritam. Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd i Zagreb Film Festival su povezani istim kadrom kroz Adriatic Film Awards.
Riječ je o priznanjima koja slave ono najbolje što je regionalna scena stvorila u protekloj godini u filmu i na televiziji.
Kao glavni partner i domaćin, Porto Montenegro postaje nova tačka susreta regionalne scene, mjesto gdje se simbolično spajaju gradovi, autori i priče koje dijelimo.
Selma Alispahić, bosanskoherecgovačka glumica
Među ovogodišnjim nominovanima ističe se Selma Alispahić, nominovana za Najbolju glavnu glumicu u TV seriji, dok je i sama serija “Nobelovac” nominovana u kategoriji Najbolja TV serija.
U osam epizoda, ovo ostvarenje oživljava život Ive Andrića između trenutka kada saznaje da je dobitnik Nobelove nagrade i povratka iz Stokholma, a kroz lik Milice Babić, Andrićeve supruge, serija otvara prostor tišini, dostojanstvu i unutrašnjoj snazi.
Sa Selmom smo razgovarali o značenju AFA nagrade, o etičkim pitanjima koja serija otvara, o ulozi umjetnika u svijetu moći i o ženama koje i kada su u sjeni, oblikuju svjetlo.
Adriatic Film Awards dolaze kao novi, regionalni okvir koji prepoznaje i televizijska i filmska ostvarenja sa prostora regije.
Šta za vas znači ova nominacija, posebno u kontekstu serije koja se bavi jednim od najvećih pisaca našeg prostora? I kako vidite značaj takve regionalne saradnje za glumce i autore?
Nominacija za Adriatic Film Awards za mene je već nagrada jer se radi o prestižnoj regionalnoj selekciji. Posebno je značajno što je nagrada prvenstveno ustanovljena kao dio Sarajevo Film Festivala i pozdravljam nastojanje ljudi iz drugih zemalja i drugih festivala da aktivno učestvuju u promociji najboljih filmskih i TV ostvarenja regije.
Ovaj drugi aspekt nominacija koji ste spomenuli je također značajan, a to je da se radi o seriji koja priča priču o životu našeg Nobelovca Ive Andrića, vodi nas u neko drugo vrijeme, neku drugu epohu iz koje možemo naučiti nešto o onome što živimo danas.
Pored toga, nadam se da će serija probuditi interesovanje i povratak velikoj literaturi, što nam je u današnje vrijeme instant vrijednosti vrlo potrebno. Počašćena sam i sretna što mogu s kolegama proslaviti svoj rad koji je prepoznat i izdvojen od tolikog broja filmskih profesionalaca kao nešto na što treba obratiti pažnju.
Također, raduje me što je nominiran Tihomir Stanić za glavnu mušku ulogu, koji je ujedno i kreator, reditelj i producent serije, kao i cijela serija “Nobelovac” u kategoriji najboljih serija. To su divna priznanja za jedan ozbiljan i predan rad.
Serija “Nobelovac” vraća nas u jedno od ključnih poglavlja kulturne historije naše regije, u život Ive Andrića u trenucima unutrašnjih dilema, ali i dilemu jednog vremena između starih vrijednosti i novog poretka.
Kako je bilo ući u svijet u kojem se historija, književnost i emocija neprekidno prepliću?
Serija, između ostalog, postavlja vrlo značajna etička i moralna pitanja o ulozi umjetnika u teškim i izazovnim historijskim vremenima. Šta umjetnik mora i može, šta je ono što se od njega očekuje, da li je umjetnost iznad života, života pojedinca, koliko treba žrtvovati za umjetnost i po koju cijenu?
Mislim da je serija “Nobelovac” prije svega pošteno napisana serija koja nije ni pretjerano slavila niti kudila čovjeka o kojem govori, nego je nastojala prikazati jednog vrhunskog umjetnika koji je, u trenutku u kojem je živio, samo nastojao da preživi.
U amanet nam je ostavio književna djela koja će generacije različito tumačiti, upotrebljavati, nekada i zloupotrebljavati, pa čak i u dnevno-političke svrhe. Ono što je nesreća Andrićevog djela jeste to što je vrlo često tumačeno kao izvor historijskih činjenica, isto se dešava i sa Šekspirom.
Često mislimo da su Šekspirova djela istinska historija Engleske, ali i u jednom i u drugom slučaju korištene su historijske činjenice kako bi se napisala vrlo uzbudljiva, intrigantna i često bolna fikcija.
Svakom istinskom umjetniku cilj je da kaže nešto o svijetu u kojem živi, kako bi oplemenio sredinu u kojoj stvara. Mislim da veliki umjetnici uvijek seciraju sredinu, društvo, ljudsku prirodu: ono što je trenutno i ono što je bezvremeno ili svevremeno u njoj.
Regionalna publika ima snažnu emotivnu vezu s Andrićem i njegovim naslijeđem, a Milica Babić u seriji nosi emotivnu, ali i simboličnu težinu njegovog svijeta.
Kako ste pristupili građenju atmosfere tog vremena i šta vam je bilo najvažnije da sačuvate u liku Milice Babić? Koliko ste se vi lično povezali s Milicom?
Milica Babić je žena iz sjene, u toj poziciji je bila donekle vlastitim izborom, a vrlo često zbog okolnosti u kojima se našla. Da nismo imali Milicu u sjeni, vjerovatno ne bismo imali Ivu Andrića u punom svjetlu. Ona je aktivno utjecala na neke njegove odluke i vjerujem da je bila inspiracija za sjajne ženske likove koje je ostavio u svojoj literaturi.
Drago mi je što će ova serija izvući na svjetlo dana jednu izuzetnu ženu koja je ostavila vrlo značajne tragove u historiji teatra ovih prostora kao vrstan kostimograf. Radila je na području cijele bivše Jugoslavije, bila je vrlo priznata u svojoj profesiji, svojim životom je rušila predrasude i pomjerala granice i na kraju se ipak izborila za ljubav koja je bila duboka, istinska, jedinstvena.
Otišla je s ovog svijeta vrlo mlada, u 58. godini života, a Ivo Andrić je nakon njene smrti zapisao: “Ustvari ne tugujem ja što je umrla, nego što je bila smrtna…” Umrla je u njihovoj kući u Herceg Novom i nakon njene smrti Andrić više nikada nije otišao tamo.
Bilo bi lijepo da se gledaoci kroz lik Milice Babić Andrić podsjete na sve one tihe, diskretne, ali snažne žene koje su ostavljale tragove u umjetnosti ovih prostora, ali koje su bile skoro zaboravljene ili svedene na neke usputne crtice historije.
Milicino vrijeme možda nije bilo ono u kojem je živjela, ali ljepota umjetnosti je u tome što umjetničino vrijeme može doći i mnogo kasnije ne za njenog života, ali evo za našeg, da nas podsjeti na sebe.
Serija se bavi vremenom u kojem su odluke, i one lične i profesionalne, nosile veliku težinu i posljedice.
Šta mislite da današnja publika može naučiti iz tog vremena, kroz lik Milice i Andrića?
Žan-Pol Sartr ima jednu rečenicu koja kaže: “Možda je bilo i boljih vremena, ali ovo je naše.”
Kao svako vrijeme, na svoj način i ovo naše je izazovno za umjetnike. Kako ostati dostojanstven u životu i profesiji kada je sve stavljeno pod pitanje, pogotovo čovjekov integritet i pravo na slobodu mišljenja?
Osnovna ljudska prava su pogažena, a tako i prava čovjeka umjetnika. Mi danas svakodnevno osvajamo slobodu i pravo da živimo koliko-toliko dostojanstvene živote.
Nadam se da će oni koji se odluče gledati seriju pokušati razumjeti čovjeka, a razumjeti mogu ako gledaju bez predrasuda ili unaprijed formiranih mišljenja, a da bi imali svoje mišljenje, moraju se obrazovati, čitati, dobro izučiti i informisati se o vremenu i političkim okolnostima u kojima su neki umjetnici stvarali.
Trebaju posmatrati život otvorenih očiju i srca, s dobronamjernim pogledom prema drugom ljudskom biću. Tek onda će istinski moći uživati u bogatstvu jednog umjetničkog čina, pa bila to knjiga, pozorišna predstava, koncert, izložba ili TV serija.
Jedan od najzanimljivijih aspekata serije jeste odnos između umjetnosti i moći. Kako ste doživjeli tu temu tokom rada na projektu?
Umjetnik mora biti slobodan čovjek, dobro bi bilo da se uvijek drži dalje od moćnika. Naravno, nekada to nije moguće jer ti moćnici određuju umjetnikovu sudbinu.
Mislim da mora na sve moguće načine pokušati ostati nezavisan. To često košta, ali sve su to izbori koji se moraju u neko doba života napraviti. Sve je, na kraju, stvar izbora. I dobro i zlo.
Umjetnik bi morao uvijek biti na strani dobra i humanosti, na strani čovjeka i života.
Ako biste morali opisati seriju “Nobelovac” u jednoj rečenici za nekoga ko je još nije pogledao, kako bi ona glasila?
Podsjetimo se ko smo, gdje smo bili i kuda idemo, ali uvijek s mišlju o umjetnosti kao braniku ljudskosti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
