TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.11.2026.
Povodom dolaska filma „Vidra“ u bh. kina razgovarali smo sa Srđanom Vuletićem o generaciji koja odrasta uz TikTok, mladim glumcima, filmovima koji nas oblikuju i tome zašto je odlazak u kino danas možda važniji nego ikada.
Kada ste posljednji put pogledali film bez provjeravanja telefona, pauziranja zbog poruke ili potrebe da usput radite još nešto?
Navikli smo da nam je gotovo svaki sadržaj dostupan u svakom trenutku, da ga možemo zaustaviti, premotati ili pogledati u dvostrukoj brzini. Odlazak u kino, s druge strane, još uvijek traži da na neko vrijeme zaboravimo sve ostalo. Da sjedimo u mraku s potpuno nepoznatim ljudima i dopustimo jednoj priči da nas zaokupi od početka do kraja.
Između ostalog, o tome smo razgovarali smo Srđanom Vuletićem, bosanskohercegovačkim rediteljem čiji novi film „Vidra“ od 12. novembra stiže u kina širom Bosne i Hercegovine. 
Sigurno ste gledali „Ljeto u zlatnoj dolini“ ili „Teško je biti fin“, filmove koji su odavno pronašli svoje mjesto u domaćoj kinematografiji. Ovoga puta Vuletić nam donosi priču o šesnaestogodišnjoj Hani, djevojci koja očekuje da će pred njom biti jedan od najljepših dana u životu. Umjesto toga, suočava se s očevom smrću, porodičnim očekivanjima i razočaranjem u mladića u kojeg je zaljubljena.
U glavnoj ulozi gledamo Mašu Drašler, čija je interpretacija već nagrađena na Temerin Film Festu, dok scenarij potpisuje Stefan Bošković. Film je premijerno prikazan u Takmičarskom programu Sarajevo Film Festivala 2025. godine, nakon čega je nastavio svoj festivalski put.
Ipak, „Vidra“ nije samo priča o jednoj tinejdžerici i njenom odrastanju. U njenom središtu nalazi se nešto mnogo univerzalnije: trenutak kada prvi put moramo pogledati vlastite probleme, priznati da postoje i odlučiti šta ćemo s njima.
Zanimalo nas je kako se takva priča režira danas, kada se generacije razlikuju ne samo po iskustvima nego i po načinu na koji gledaju svijet, komuniciraju i konzumiraju filmove.
Kada se osvrnete na cijeli proces, od prvog susreta sa scenarijem „Vidra“ do danas, kako se vaš odnos prema ovoj priči razvijao i šta vam je posebno važno da publika ponese sa sobom nakon gledanja filma?
Od samog početka rada na na ovom filmu ključna stvar mi je bila da napravimo film koji ohrabruje publiku. Da im pokažemo da probleme i nedaće možemo vidjeti i kao trenutak u kojem možemo rasti i razvijati se, ili u najmanju ruku da nas problemi mogu natjerati da objektivno sagledamo ko smo i šta smo.
Ono što se mijenjalo je bio moj stav o tome kako ispričati ovu priču na način koji će biti filmski uzbudljiv i svjež. I zaista sam dugo tražio način kako da rediteljski priđem ovom filmu, da ga napravim tako da ono što ljudi vide je važno koliko i sama poanta priče. A to je da je preduslov za rejašavanje svih naših problema da prvo prihvatimo da problem postoji. Tek onda ćemo doći u situaciju da ćemo ga možda i rješiti.
Film govori o generaciji koja odrasta u prilično drugačijem svijetu od onog u kojem ste vi odrastali. Odakle ste krenuli u pokušaju da razumijete svakodnevicu i unutrašnji svijet današnjih tinejdžera? Koliko su vam u tome pomogla vlastita sjećanja na odrastanje, a koliko susreti i razgovori s mladima danas?
Iskreno, više sam se oslonio na mlade ljude i njihovo shvatanje današnjice i odnosa među ljudima, nego na svoja iskustva iz tog perioda. Vrlo često bismo tokom priprema se oslonili na mlade glumce da čujemo kako bi oni reagovali na određene situacije, kako bi rekli neke stvari i generalno kako oni vide odnose među likovima.
Sopstvena iskustva su mi samo koristila da im pomognem da tačno definišu svoje relacije sa drugim likovima, faze razvoja tih odnosa, i eventualno koji bi bio pravi ugao sagledavanja tih odnosa.
Glavnu ulogu tumači Maša Drašler. Kako je izgledao vaš zajednički rad na oblikovanju Haninog lika i koliko je Maša kroz vlastito razumijevanje junakinje doprinijela tome kako je ona na kraju predstavljena na filmu?
Što se tiče Maše, ona je nakon filma dobila pozivno pismo na više prestižnih škola u US i na kraju se odlučila da pohađa American Musical and Dramatic Academy u New Yorku. Mislim da to dovoljno govori samo za sebe i čini se da je to jedna blistava karijera u najavi. Ona je imala vrlo fokusiran i zreo pristup cijelom procesu i znala je da jasno elaborira koga i šta igra.
Sjećam se da sam je u jednom trenutku pred samo snimanje pitao da mi kaže ko je lik kojeg ona igra. Rekla je da igra djevojku kojoj na početku svi govore šta treba da radi a završi tako što je u stanju da utiče i na sebe i na druge. Tada sam vidio da radim s nekim ko sebe može da sagleda sebe i svoj zadatak na pravi način. Sa druge strane, kao neko ko igra svoju prvu ulogu, bila je kao glina, potpuno se prepustia procesu u kojem je dobijala dovoljno indikacija kako da gradi svoj lik, scenu po scenu i u cjelini.
Odrastanje na filmu često se prikazuje kroz velike, dramatične trenutke, iako se ono u stvarnosti događa kroz mnogo manjih iskustava. Postoji li nešto što ste tek s godinama razumjeli o vlastitom odrastanju, a što bi vam bilo zanimljivo prenijeti današnjoj generaciji?
Nisam neko ko voli da dijeli savjete ali pokušat ću. Kad sam bio u tim godinama pa sve do 30-te godine, možda i duže, stalno sam mislio da nemam dovoljno vremena. Uvijek mi je falilo tri sata dnevno. Međutim, vremenom sam shvatio da je sve pitanje prioriteta i vremena. Unutar toga, ako već odvojite vremena za nekoga i nešto, budite prisutni. Gledajte, slušajte, osjećajte. Nemojte biti tu a ustvari ste tamo, znate taj osjećaj. Dalje, ljudi koji stalno kasne su ljudi koji imaju neki dublji problem. Na njih se nemojte oslanjati, jer se neće pojaviti kad vam najviše bude trebalo. Što bi sada rekli ‘’mark my words''.
Drugi dio pitanje je meni zapravo bio ključan u režijskom postupku. Kako da otključam baš taj unutrašnji svijet likova, jer to je jedan od glavnih aspekata filma. Jer Vidra je poziv na introspekciju. U tom smislu jako sam sretan što smo se odlučili za duge zumove koji ,uz psihodelični elektro zvuk, otključavaju taj unutrašnji svijet naših likova.
Odlazak u kino nekada je bio gotovo neizostavan dio filmskog iskustva, dok danas sve češće gledamo filmove kod kuće, na streaming platformama, pa čak i na telefonima. Kako vi gledate na tu promjenu kulture gledanja filmova? Utiče li ona na način na koji danas razmišljate o režiji i pripovijedanju ili vjerujete da je na nama da ponovo pronađemo razlog za odlazak u kino?
Promjene konzumerskih navika publike i uticaj tih novih okolnosti na rediteljske postupke je dosta kompleksna tema o kojoj ljudi iz filmskog biznisa imaju vrlo različite stavove. Dok su jedni za maksimalno praćenje konzumerskih trendova kroz uvođenje “tik tok dramaturgije“ u naraciju, drugi misle da je upravo sve ovo šansa za čisto filmsko pripovjedanje jer filmovi se trebaju odvojiti od sadržaja vezanih za društvene mreže. Postoje čvrsti argumenti za oba pravca razmišljanja.
Ja moram reći da u slučaju filma naginjem ovoj drugoj struji i vjerujem da su baš ova iskušenja trebala filmu da ponovo pronađe svoj jezik, zbog kojeg i volimo ići u kino i u mraku sa nekim drugim, nepoznatim ljudima zajednički proživljavati neku filmski uzbudljivu priču. Mislim da će ovo biti jasno svakome ko pogleda naš film Vidra. U slučaju serija, tu držim da serije imaju svoj filmski jezik kojem je utkano i to da prati trendove, stoga lakše apsorbuje svaku vrstu promjene.
Današnji mladi odrastaju uz TikTok, kratke videoformate i gotovo neograničen pristup sadržaju, zbog čega se često govori i o sve kraćem rasponu pažnje. Kako se u takvom okruženju pristupa stvaranju filma namijenjenog mlađoj publici? Treba li filmski jezik pratiti njihove nove navike gledanja ili je upravo film prilika da ih pozovemo da uspore i posvete pažnju jednoj priči?
Kao što sam već rekao u prethodnom odgovoru, odgovor je - i da i ne. Sve dosta zavisi od toga šta je priča, koji je žanr i dosta drugih faktora. Ali, ponavljam, mislim da publika, i mlada i stara, jer i stari su više na tiktoku, traže u filmu otklon od onoga što gledaju na mobitelu. Traže neku dublju povezanost sa likovima i pričom.
To instant obrada likova i tema ne može ponuditi. Igrani film vam ipak omogućava da neki problem ili temu sagledate iz mnoštva uglova na jedan kreativan način. Sadržaji društvenih mreža to ne mogu. Tako da, vrijeme će pokazati, ipak publika nekad traži i očekuje tip iskustva koje samo duže forme mogu ponuditi. 
Bosanskohercegovačka i regionalna kinematografija posljednjih godina donose nove autorske glasove, drugačije perspektive i generaciju filmskih stvaralaca koja tek gradi svoj izraz. Koji vas je film nekog mladog autora iz BiH ili regije u posljednje vrijeme posebno zainteresovao i zbog čega?
Da, dolaze nove generacije i nadam se da će donijeti i svoje priče, svoj način obrade tema i svoj način filmskog pripovjedanja. Ako bih morao biti ekstremno selektivan onda bih rekao da je film “Jeste li videli ovu ženu?“ kojeg su režirali Dušan Zorić i Matija Gluščević otprilike ono što očekujem od novih glasova. Taj film, makar meni, ima sve ovo prethodno pobrojano. Što se tiče BiH, recimo kao neobično svjež i drugačiji me se dojmio film “Kuda idu izgubljene mačke“ mladog autora Amara Komića. 
Volite pratiti inspirativne teme?
Dodajte Bonjour.ba u omiljene izvore na Google-u!TEKST: Ada Ćeremida
Dva poznata glumca, jedan misteriozni snimak i teorija koju fanovi nikako ne žele pustiti. A Netflix je upravo otkrio i šta nas zaista čeka.
Postoje serije koje pogledamo, o kojima razgovaramo nekoliko dana i zatim ih polako zaboravimo. A onda postoji Stranger Things , serija čiji fanovi ni gotovo godinu dana nakon finala nisu spremni prihvatiti da je priča zaista završena.
Ako ste mislili da smo se posljednji put oprostili od Hawkinsa, izgleda da ipak imamo razloga ponovo otvoriti ovu temu.
Početkom novembra društvenim mrežama proširio se snimak Finna Wolfharda i Caleba McLaughlina, glumaca koji su utjelovili Mikea Wheelera i Lucasa Sinclaira, kako zajedno snimaju misterioznu scenu. I da, internetu je bilo potrebno svega nekoliko sekundi da oživi jednu od najpopularnijih teorija o završetku serije.
Postoji li tajna deveta epizoda? Je li finale koje smo gledali bilo samo još jedna Vecnina iluzija? I šta zapravo znamo o novoj seriji koju je Netflix upravo najavio? Krenimo redom.
Početkom novembra na društvenoj mreži X pojavio se dvadesetak sekundi dug snimak na kojem Finn Wolfhard i Caleb McLaughlin zajedno hodaju ulicom u Chicagu. U jednom trenutku zastaju i gledaju prema nečemu što kamera ne otkriva.
I to je, zapravo, sve što vidimo.
Ne znamo šta se nalazi ispred njih, ne znamo o kakvoj je produkciji riječ, niti postoji zvanična potvrda da snimaju bilo šta povezano sa Stranger Things . Ali fanovima koji su mjesecima analizirali posljednju sezonu to je bilo više nego dovoljno.
Ubrzo su se pojavila nagađanja o mogućem povratku poznatih likova. Neki smatraju da glumci snimaju reklamu ili drugi promotivni sadržaj, dok su drugi uvjereni da Netflix priprema još jedno iznenađenje. Za sada, međutim, identitet projekta ostaje nepoznat.
Da bismo razumjeli zašto je jedan naizgled sasvim običan snimak izazvao toliku pažnju, moramo se vratiti završetku pete sezone. Nakon što je posljednja epizoda objavljena krajem 2025. godine, dio publike počeo je razvijati teoriju poznatu kao Conformity Gate .
Osnovna ideja? Finale koje smo gledali možda uopće nije bilo stvarno. Prema ovoj teoriji, događaji posljednje epizode mogli bi biti iluzija koju je stvorio Vecna, a pravi završetak priče tek bi trebao biti otkriven u tajnoj devetoj epizodi.
Naravno, postoji jedan problem: Netflix nikada nije najavio devetu epizodu. Štaviše, početkom januara iz Netflixa su poručili da su sve epizode dostupne za gledanje, čime su pokušali zaustaviti nagađanja. Ipak, novi snimak Wolfharda i McLaughlina pokazuje koliko je teško ugasiti teoriju koja je već postala dio internetske pop kulture.
Dok internet raspravlja o mogućoj tajnoj epizodi, postoji vijest koja je potpuno stvarna. Netflix je 6. novembra 2026, na datum koji fanovi obilježavaju kao Stranger Things Day , zvanično potvrdio novu igranu seriju pod nazivom Other Worlds: A Stranger Things Adventure.
I ne, ne radi se o šestoj sezoni.
Nova serija bit će prequel, odnosno priča koja se odvija prije događaja originalnog Stranger Thingsa . Radnja nas vraća u 1955. godinu, u gradić Marion u Nevadi, mnogo prije nego što su Eleven, Mike, Dustin i ostatak ekipe počeli otkrivati tajne Hawkinsa. Posebno je zanimljivo što se ova priča odvija čak i prije događaja predstave Stranger Things: The First Shadow , koja istražuje prošlost Henryja Creela.
Detalji radnje još se čuvaju u tajnosti, ali poznato je da će nova serija predstaviti potpuno nove likove, heroje i negativce, kao i proširiti mitologiju svijeta koji već poznajemo. Iza projekta ponovo stoje Matt i Ross Duffer, zajedno sa scenaristicom Kate Trefry, koja preuzima ulogu showrunnerice. Prve tri epizode režirat će Joe Wright, reditelj filmova Pride & Prejudice i Atonement .
Premijera je planirana za 2028. godinu, dok će se produkcija odvijati u Novom Meksiku.
Dakle, možda nećemo dobiti povratak originalne ekipe, ali ćemo konačno imati priliku upoznati svijet koji je postojao mnogo prije njihovih avantura.
Ako vam nedostaje originalna ekipa, Netflix je tokom 2026. godine već pronašao način da nas vrati u Hawkins. Animirana serija Stranger Things: Tales From '85 prati Eleven, Mikea, Willa, Dustina, Lucasa i Max tokom zime 1985. godine.
Dok pokušavaju uživati u svakodnevici, igranju društvenih igara i druženju, novi paranormalni događaji ponovo narušavaju prividni mir u Hawkinsu.
Prva sezona stigla je u aprilu 2026, a druga 17. septembra iste godine, što znači da su obje već dostupne na Netflixu. Ovaj put poznate likove ne glume originalni glumci, nego im glasove posuđuje nova glumačka postava. Za sve koji žele još malo nostalgije, a možda i novu misteriju, ovo je prilika da se ponovo vratimo u osamdesete.
Ako govorimo o originalnoj seriji i njenoj petoj sezoni, odgovor je, barem prema dosadašnjim zvaničnim informacijama, da. Tajna deveta epizoda nije potvrđena, a snimak iz Chicaga još uvijek nema poznatu vezu sa serijom.
Ali ako govorimo o cijelom svijetu Stranger Thingsa , odgovor je sasvim drugačiji. Imamo animiranu seriju, pozorišnu predstavu i novi igrani prequel koji stiže 2028. godine.
Deset godina nakon premijere prve sezone, čini se da Netflix nema namjeru tako lako zatvoriti vrata Upside Downa.
A što se tiče misterioznog snimka? Dok ne saznamo šta su Wolfhard i McLaughlin zaista snimali, internet će vjerovatno nastaviti raditi ono što najbolje zna: tražiti tragove čak i tamo gdje ih možda nema.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
