TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 31.1.2026.
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
TEKST: Ada Ćeremida
Neki filmovi vas rasplaču, neki vas nasmiju, a neki vas odmah natjeraju da nazovete mamu.
Majčin dan je uvijek dobar izgovor da usporimo barem jedno veče i vratimo se pričama koje nas podsjećaju koliko su odnosi između majki i kćerki složeni, emotivni, ponekad haotični, ali i nevjerovatno nježni.
Zato smo napravili malu watchlistu filmova i serija koje savršeno hvataju taj osjećaj. Na listi su comfort klasici, kultni ženski duo momenti, nekoliko emotivnih coming-of-age priča, ali i jedan regionalni naslov.
Bilo da planirate filmsko veče s mamom ili samo želite nešto što ima toplinu, humor i malo nostalgije, ovo su naslovi koje vrijedi sačuvati.
I da, Gilmore Girls je naravno ovdje.
Ako postoji film koji je gotovo definisao mother-daughter žanr, onda je to Terms of Endearment. Odnos između Aurore i Emme istovremeno je topao, frustrirajući, duhovit i bolan na način koji djeluje nevjerovatno stvarno.
Film je osvojio čak pet Academy Awards nagrada 1984. godine, uključujući Oscar za najbolji film, a Shirley MacLaine za svoju legendarnu izvedbu. Ovo je jedan od onih filmova nakon kojih vjerovatno želite zagrliti mamu.
Stepmom je možda jedan od najemotivnijih filmova na ovoj listi, ali i jedan od onih koji savršeno razumiju porodične odnose između žena. Susan Sarandon i Julia Roberts nose priču o majci, djeci i prihvatanju novih porodičnih dinamika na način koji nikada ne djeluje pretjerano melodramatično.
Film posebno pogađa upravo kroz male svakodnevne trenutke i razgovore koji ostanu u glavi dugo nakon gledanja. Ako želite film uz koji ćete vjerovatno i plakati i smijati se, ovo je taj izbor.
Lady Bird možda najbolje prikazuje koliko odnos između majke i kćerke može biti frustrirajuć i pun ljubavi u isto vrijeme. Film je brz, duhovit i bolan na onaj realan način koji vjerovatno svi prepoznamo.
Saoirse Ronan i Laurie Metcalf imaju hemiju zbog koje svaki njihov razgovor djeluje kao stvarni porodični trenutak. Jedan od najboljih modernih coming-of-age filmova.
Ispod haosa multiverzuma i apsurdnog humora krije se jedna vrlo emotivna priča o majci i kćerki koje pokušavaju pronaći način da se razumiju. Upravo zato film toliko dobro funkcioniše i izvan svog sci-fi ludila.
Film je 2023. godine osvojio čak sedam Academy Awards nagrada, uključujući Oscar za najbolji film, dok je Michelle Yeoh postala prva Azijatkinja koja je osvojila Oscar za najbolju glumicu.
Michelle Yeoh i Stephanie Hsu nose neke od najemotivnijih scena posljednjih godina. Ovo možda nije “lagani” izbor, ali jeste jedan od najljepših.
Ako postoji comfort serija koja je postala sinonim za odnos majke i kćerke, onda je to Gilmore Girls. Lorelai i Rory imaju onu vrstu dinamike zbog koje poželite preseliti u Stars Hollow, piti previše kafe i razgovarati do 3 ujutro.
Serija je istovremeno zabavna, emotivna i prepuna sitnih svakodnevnih trenutaka koji djeluju stvarno. Idealna je za binge vikend s mamom.
Postoje filmovi koji jednostavno poprave raspoloženje, a Mamma Mia! je jedan od njih. Donna i Sophie imaju odnos koji je istovremeno zabavan, komplikovan i pun ljubavi, dok cijeli film izgleda kao produženi ljetni odmor na grčkom ostrvu.
ABBA soundtrack je samo dodatni razlog da ga ponovo gledate. Ovo je onaj tip filma koji mame uglavnom već vole.
I da, znamo, Majka Mara nije klasični mother-daughter duo naslov poput ostalih na ovoj listi, ali jednostavno ga nismo mogli izostaviti.
Film, koji je premijerno prikazan na 30. Sarajevo Film Festivalu, donosi Mirjanu Karanović u jednoj od onih uloga koje ostanu s vama dugo nakon gledanja.
Kroz lik Mare, majke koja pokušava ponovo razumjeti sebe, vlastiti život i emocije nakon gubitka, film otvara mnogo širu priču o majčinstvu, identitetu i usamljenosti. Sve je tiho, suzdržano i nevjerovatno snažno, a upravo zato djeluje toliko stvarno. Iskreno, već samo zbog njene izvedbe ovo je film koji vrijedi pogledati.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
