TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 22.8.2026.
Na ZONA partyju odvojili smo nekoliko minuta s Goranom Navojcem za naš Bonjour.portraits i završili razgovor tamo gdje je njegova filmografija možda najzabavnija: među likovima koje publika već godinama pamti.
Kod Gorana Navojca postoji ona rijetka vrsta filmografije u kojoj često ne morate ni izgovoriti naslov. Dovoljno je reći Refko, Roko ili doktor Grgić i već znamo o kome govorimo.
Na ZONA partyju tokom 32. Sarajevo Film Festivala uhvatili smo ga između festivalskih susreta i na nekoliko minuta odveli pred naš objektiv. U Bonjour.ba kultura BTS formi spojili smo kratki editorial portret i jedno pitanje koje nas je vratilo kroz gotovo tri decenije njegovih uloga.
Navojec je jedan od onih glumaca koji se bez mnogo objašnjavanja kreću između filma, televizije i pozorišta, ali i između potpuno različitih registara. Može biti apsurdno smiješan, neugodan, grub, topao ili potpuno neprepoznatljiv od projekta do projekta, a ta širina je s vremenom napravila galeriju likova koju regionalna publika pamti gotovo kao ljude koje je nekada upoznala. 
Filmovi poput Duge mračne noći , Parade , Naše svakodnevne priče , Sve najbolje i Nakon ljeta stoje uz televizijske naslove poput Naše male klinike , Lud, zbunjen, normalan i Mrkomira Prvog . Za ulogu u filmu Sve najbolje Snježane Tribuson osvojio je Zlatnu arenu za najbolju sporednu mušku ulogu.
Nama je posebno zanimljivo koliko se kroz te projekte mijenja njegov glumački registar. Roko iz Parade , doktor Grgić iz Naše male klinike i Refko iz Lud, zbunjen, normalan pripadaju potpuno različitim svjetovima, a svaki je ostao dovoljno upečatljiv da ga publika i danas pamti po imenu.
Veza Gorana Navojca sa Sarajevo Film Festivalom ne počinje ovog ljeta. Prije dvije godine bio je dio glumačke postave Tanovićevog filma Nakon ljeta , koji je otvorio jubilarni 30. Sarajevo Film Festival.
Ove godine vraća se s potpuno drugačijim naslovom. Gajin svijet 3 Petra Bratuše prikazuje se u TeenArena programu, a Navojec je dio glumačke postave uz Umu Štader, Sebastiana Cavazzu, Jurija Zrneca i Ivu Krajnc Bagola.
Novi film, novi lik i još jedan razlog da ga ovog augusta ponovo sretnemo u Sarajevu.
Jedan dio Navojčeve karijere lako promakne ako gledamo samo ono što radi pred kamerom.
Njegov prepoznatljivi glas godinama je dio hrvatskih sinkronizacija animiranih filmova, a ovog ljeta predvodi glasovnu postavu hrvatske verzije animiranog filma Kristalni planet .
Još jedan podsjetnik da kod Navojca lice ne mora biti u kadru da biste prepoznali ko je stigao u scenu. 
Navojec je već godinama umjetnički direktor BOK festa u rodnom Bjelovaru, festivala koji od 2003. okuplja pozorišne produkcije iz Hrvatske i regije.
Time njegova priča ne ostaje samo na glumi. Film, televizija i teatar kod njega se nadopunjuju i radom na festivalu koji je izrastao upravo u gradu iz kojeg je krenuo.
Nismo ga htjeli pitati koji mu je lik najdraži. Umjesto toga, zanimalo nas je nešto mnogo prikladnije za festivalsku večer:
Gajin svijet 3 doveo ga je ovog ljeta na Festival, ali koji bi od svih njegovih ranijih likova bio najbolji gost Sarajevo Film Festivala?
Odgovor nije ostao na jednom imenu.
Prvi izbor bio je načelnik Pero iz Visoke modne napetosti . Zatim su se pojavili Roko iz Parade , doktor Grgić, Mata iz Duge mračne noći i, naravno, Refko, za kojeg je Navojec imao možda najbolju procjenu cijelog razgovora:
„Refko se snašao koliko je mogao.“
Cijeli odgovor ostavljamo njemu.
Bonjour.portraits | Goran Višnjić stigao je u Sarajevo, a mi smo ga na 10 minuta odveli pred naš objektiv
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Merjem Šiljak pred velikim je novim poglavljem, a mi smo je uhvatili prije njega
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Alban je prije 25 godina na Festival stigao kao student, sada mu se vraća sa Sundance pobjednikom
Pročitaj više
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Prije nego što smo uopće uključili mikrofon, s Iris Lebedevom smo već nekoliko minuta pričali kao da je intervju odavno počeo.
Bijeli salon Narodnog pozorišta tih festivalskih dana ima svoj poseban ritam. Izvana se smjenjuju press termini, projekcije i ljudi koji negdje žure, a unutra ostaju tišina, drvo i nekoliko minuta u kojima sve odjednom djeluje mnogo sporije. Za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čiji ručno obrađeni detalji ovom prostoru daju gotovo scenografsku toplinu, čekali smo naš sljedeći razgovor.
A onda je ušla Iris Lebedeva.
Neke susrete zapravo osjetite prije nego što stignete postaviti prvo pitanje. Iris je u prostoriju ušla nasmijana, otvorena i toliko vedra da je razgovor počeo gotovo spontano, nekoliko minuta prije nego što smo uopće uključili mikrofon. Pitala je, pričala, reagovala na ono što joj govorimo i vrlo brzo izbrisala onu malu formalnu distancu koja obično postoji između novinara i osobe koju prvi put upoznajete. Nakon cijelog dana pressa, takvi susreti ostanu posebno dragi.
U Sarajevo je stigla s filmom Minotaur Andreya Zvyagintseva, u kojem igra Galinu. Film je svjetsku premijeru imao u glavnoj konkurenciji ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu, odakle je otišao s Grand Prixom, a festivalski put doveo ga je i pred publiku 32. Sarajevo Film Festivala u okviru Open Air programa.
Za Iris je Sarajevo tako stiglo nakon jednog od najvećih filmskih događaja godine, ali naš razgovor nije dugo ostao na crvenim tepisima i festivalskim naslovima. Više nas je zanimalo šta se događa mnogo bliže kameri: kako gradi lik poput Galine, koliko glumac igra ono što scenarij nikada ne izgovori i u kojem trenutku film prestaje pripadati ljudima koji su ga stvarali, a počinje pripadati publici.
Tako je nekoliko minuta prije sljedeće festivalske obaveze postalo naš novi Close up sa…
Nakon Cannesa, gdje je Minotaur već imao svoj veliki festivalski trenutak, Sarajevo je za Iris značilo novi grad, novu zemlju i potpuno drugačiji susret s publikom. Pitali smo je kako doživljava dolazak filma pred sarajevsku publiku i šta joj je ovaj festivalski trenutak donio prvi put.
„Sada, ovdje u Sarajevu, ovo je moj drugi festival s Minotaurom i osjećam kao da predstavljam film i da to moram uraditi najbolje što mogu. Ponosna sam što sam ovdje. Za mene je ovo nova zemlja, novi grad, a ljudi su ovdje veoma topli.
Jučer sam prvi put stajala pred publikom od 3.000 ljudi. Mislila sam da ću se osjećati kao rock zvijezda i nekako sam to očekivala, ali bila sam zabrinuta. Bila sam malo pod stresom.“
Na setu Minotaura navikla se na proces u kojem se scena gradi kroz mnogo ponavljanja. Kada se planirao dan snimanja, kaže da su često računali na deset ili dvadeset pokušaja. Zato nas je zanimalo postoji li trenutak sa seta koji joj je ostao posebno u sjećanju, a njen odgovor nas je odveo upravo do scene od koje je najviše strahovala.
„Andrey obično snima mnogo pokušaja. Kada planiramo naš dan, očekujemo da će ih biti deset, dvadeset.
Postojala je jedna scena koju sam trebala uraditi i koje sam se plašila tokom cijelog perioda snimanja. A snimili smo je iz prvog pokušaja.
Dima je već bio otišao s lokacije i odmarao je u baru, pio svoje pivo. Onda ga je naš drugi reditelj, koji sve organizuje, zajedno s producentom, nazvao i rekao: ‘Molim te, Dima, vrati se jer moramo nastaviti. Možda ćemo snimiti neke druge scene s tobom jer danas moramo još nešto uraditi.’
Nije baš bio sretan zbog toga.“
Iris nam je prije razgovora već djelovala kao neko ko novi grad želi zaista osjetiti, a ne samo proći kroz festivalski raspored. Kada smo razgovor odveli malo dalje od filma, otkrila nam je i svoj način upoznavanja mjesta u kojima se prvi put nađe. Sarajevo će, čini se, zapamtiti i kroz jednu sasvim ličnu mapu.
„Obožavam trčati. Sutra ću to uraditi jer je za mene to prilika da osjetim grad.
Grad pamtim u svojoj glavi kroz svoja trčanja.“
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
