TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 25.8.2026.
Dok smo izvještavali sa crvenih tepiha, razgovarali s glumcima i bilježili ono što se dešavalo pred publikom, jedan objektiv cijelo vrijeme bio je okrenut i prema svemu što se događalo između.
Iza projekcija, crvenih tepiha, intervjua i festivalskih večeri ostaju stotine malih trenutaka koji nikada ne završe u službenom programu. Ove godine odlučili smo ih sačuvati.
Kako kaže sama definicija: ‘’Dokumentarna fotografija, prema svojoj najjednostavnijoj definiciji, ima zadatak zabilježiti ljude, mjesta i događaje onakvima kakvi jesu te ostaviti vizuelni zapis i velikih događaja i svakodnevnog života.''
Ove festivalske sedmice odlučili smo uraditi upravo to.
Kada se osvrnemo na ovogodišnji Sarajevo Film Festival, teško ga je svesti na jednu projekciju, jedan razgovor ili jednu festivalsku večer. Na Bonjour.ba smo tih dana ulazili u kino sale, čekali goste iza crvenog tepiha, razgovarali s glumcima, pratili masterclassove, snimali editorijale i iz večeri u večer pokušavali uhvatiti ono najzanimljivije što Festival donosi.
Ipak, usred svega toga paralelno je nastajao još jedan projekat.
Dok smo mi postavljali pitanja, pripremali intervjue i snimali priče koje ste tokom festivalske sedmice gledali na Bonjour.ba, Monika Andrić fotografisala je ono što se događalo prije, poslije i između njih. Moniku već dobro poznajete kao fotografkinju iza brojnih naših editoriala i backstage priča iz Bonjour.ba Kultura rubrike .
Ideja je bila posmatrati.
Zato smo ovogodišnji Festival pokušali gledati i malo drugačije. Fotografije koje slijede nisu hronološki pregled Sarajevo Film Festivala niti pokušaj da zabilježimo sve što se dogodilo.
One su njegov vizuelni dnevnik. Arhiv ljudi, pokreta, pogleda, svjetla, noći i situacija koje su zajedno činile ovogodišnju festivalsku sedmicu.
Gosti i publika okupljeni ispred Narodnog pozorišta Sarajevo pred početak prve festivalske večeri.
Woody Harrelson na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala i nekoliko trenutaka kasnije, nakon što mu je uručeno Počasno Srce Sarajeva.
Emily Watson u razgovoru s glavnom urednicom Eminom Smaka, u jednom od spontanih trenutaka smijeha tokom intervjua.
Liam Cunningham na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, nekoliko trenutaka prije ulaska u pozorište.
Nakon zatvaranja crvenog tepiha i posljednjih intervjua te večeri, odlazak prema plusminus partyju.
Publika tokom masterclassa Woodyja Harrelsona u Bosanskom kulturnom centru.
Ida Prester daje izjave predstavnicima medija tokom jedne od festivalskih večeri Sarajevo Film Festivala.
Maja Čengić Miralem nekoliko trenutaka pred uključenje u live prijenos s crvenog tepiha Sarajevo Film Festivala.
Detalj Džane Pinjo na tepihu vs. baletanke spremne za presvlačenje na stepenicama Narodnog pozorišta Sarajevo.
Danis Tanović na zatvaranju 32. Sarajevo Film Festivala, između posljednjih intervjua na crvenom tepihu.
Bonjour.ba tim na snimanjima festivalskih editorijala: Bonjour.portraits na ZONA partyju i editorial s ekipom filma Virus patološke dobrote.
Red carpet momenti: Džejla Glavović Očuz, Asghar Farhadi, Kerim Čutuna, Nika Turković te Ema Luketin i Dušan Luketin u opuštenim trenucima.
Bonjour.ba tim na red carpetu: Ada, Ammar i Emina u momentima između intervjua, live javljanja i novih gostiju tokom festivalskih večeri.
Gosti čekaju svoj red za ulazak u Narodno pozorište Sarajevo pred početak festivalske projekcije.
Noć otvorenja Sarajevo Film Festivala: Kerim Čutuna i Jovan Marjanović u Open Air kinu pred početak projekcije.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Elma Tataragić već godinama piše žene koje nisu tu da budu jednostavne, dopadljive ili lako objašnjive. U „Majci“ taj izazov postaje još veći: kako napisati ženu o kojoj gotovo svako već misli da nešto zna?
Ako se pogleda filmografija Elme Tataragić, brzo postaje jasno da scenarij za nju nikada nije samo konstrukcija priče. U njenim filmovima likovi često ulaze u prostor moralnih, političkih i intimnih pitanja koja ne nude jednostavne odgovore.
Kao scenaristica, dramaturginja i jedna od najprepoznatljivijih autorica bh. filma, Tataragić iza sebe ima niz projekata koji su prošli kroz najveće regionalne i evropske festivale, a njena dugogodišnja saradnja s Teonom Strugar Mitevskom već je izgradila vrlo prepoznatljiv autorski rukopis. 
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Njihov najnoviji film, „Majka“, režirala je Teona Strugar Mitevska, a scenarij potpisuju Goce Smilevski, Teona Strugar Mitevska i Elma Tataragić. Film je 2025. otvorio program Orizzonti na 82. Venecijanskom filmskom festivalu, a u glavnoj ulozi Majke Tereze gledamo Noomi Rapace.
Umjesto klasične biografije, „Majka“ bira vrlo uzak vremenski okvir iz 1948. godine i nekoliko dana u kojima se Terezina vjera, ambicija i odnos prema drugoj ženi sudaraju u trenutku koji će odrediti njen dalji život. Upravo taj izbor omogućio je autorima da historijsku figuru sklone s pijedestala i pokušaju pronaći osobu ispod svega što je o njoj kasnije izgrađeno.
Za scenarij filma Elma Tataragić, Teona Strugar Mitevska i Goce Smilevski nominovani su za AFA nagradu za najbolji scenarij , pa smo pred ovogodišnju dodjelu s Elmom razgovarali o tome kako se piše žena koju je historija već pretvorila u simbol, zašto feminizam ostaje nit koja povezuje njen rad s Teonom i koliko je za scenaristu važno znati kada nešto što je napisao treba pustiti. 
Foto: IMDb
Za AFA nagradu nominovani ste zajedno s Teonom Strugar Mitevskom i Gocetom Smilevskim za najbolji scenarij za film „Majka“. Kada radite na liku poput Majke Tereze, koju publika već dočekuje sa vrlo jasnom slikom o tome ko je ona, šta je bilo prvo što ste morali zaboraviti o njoj da biste je mogli napisati kao filmski lik?
To je prije svega jedan kompkleksan proces u kojem sam prvo morala saznati sve o Majci Terezi, a onda to sve zaboraviti ili potisnuti. A prva stvar je to da je ona svetica. To je otprilike što i znamo o njoj, ili je barem nešto što je bila skoro pa jedina stvar koju sam ja znala o njoj. Tretirali smo je kao ženu u određenom treutku, sa određenim odgovornostima i sa određenim dilemama. 
Foto: IMDb
Umjesto cijelog života Majke Tereze, odlučili ste se za svega nekoliko dana u kojima se njena ambicija, vjera i odnos prema drugoj ženi odjednom sudaraju. Kada ste shvatili da upravo taj vrlo uzak vremenski okvir može reći više od klasične biografije?
Film kao medij bolje funkcioniše kada je vrijeme zbijeno. Ali kako to uraditi u biografskom filmu? Upravo smo zbog toga odlučili da ne pravimo klasični biografski film već da donesemo priču o njoj kao ženi u prelomnom trenutku njenog života. Zapravo da iz tih 7 dana pokažemo ko je Majka Tereza bez navođenja biografskih činjenica i detalja.
Vi i Teona sarađujete već godinama. Kada pogledate filmove koje ste zajedno radile, vidite li jednu nit koja ih sve povezuje?
Da. Kada pogledam šta smo do sada radile i šta još planiramo, to je sigurno feminizam. I naredni film koji pripremamo je tematski povezan sa feminizmom. Žene su naugnjetavanija skupina ljudskih bića u našoj historiji i još uvijek nismo ravnopravne.
Goce Smilevski se ovom projektu pridružuje kao treći scenaristički glas. Šta je njegov dolazak otvorio u priči što možda vas dvije same ne biste pronašle?
Goce je poznati i značajan makedonski savremeni romanopisac i bavi se biografijama poznatih ličnosti u svom radu. Nama je trebao taj biografski element, istraživački element kao baza za scenarij za ovaj film i to nam je Goce ponudio na odličan i inspirativan način. Pružio je bazu na koju smo se naslonile i radile na ovom scenariju. Filmski scenarista ima potrebu da odmah materijal krati i suzbija jer je film limitiran na mnoge načine pa i vremenom, a pisci nemaju tu potrebu, nemaju taj impuls. 
Foto: IMDb
Dugo ste i unutar Sarajevo Film Festivala gledali kako projekti nastaju, razvijaju se i pronalaze svoj put prema međunarodnoj publici. Kada ste vi na drugoj strani, kao autorica, jeste li strožiji prema vlastitom scenariju upravo zato što znate kako industrija čita i procjenjuje projekte?
Imam tu privilegiju da nosim više šešira i zahvalna sam na tome jer čitam dosta scenarija i gledam dosta filma što smatram da je jako važno za filmskog stvaraoca. Smatram da jesam puno kritičnija prema svom zbog toga ali i po prirodi sam samokritična. Nekada na svoju štetu.
Šta je opasnije kod pisanja historijske figure: previše je poštovati ili previše željeti da je demistificirate?
Mislim da niti jedan od tih ekstrema nije dobar jer vam ne dopušta da se upoznate sa osobom. Nama je najvažnije bilo odgovoriti na pitanje: ko je Majka Tereza kao osoba. Ne kao svetica, već kao osoba u tim vrlo teškim i specifičnim okolnostima. Ako scenarista nije u stanju da se udalji od poštovanja ili demistifikacije, onda se ne može približiti liku, a ako se ne može približiti liku, to neće ni publika moći. Kad se scenarista riješi prevelikog poštovanja ili demistifikacije, onda se liku može posvetiti otvoreno, bez predrasuda, bez unaprijed zacrtanih ideja kao u svakom drugom procesu razvijanja lika. 
AFA je od samog početka među svojim kategorijama imala i nagradu za najbolji scenarij. Koliko vam je važno da se u ovakvom regionalnom formatu govori upravo o scenaristima koji često ostanu iza filma koji publika kasnije veže prvenstveno za reditelja i glumce?
Prije svega, scenarij je važna katergorija na svim važnim dodjelama od Američke akademije (Oskara), do nagrada Evropske filmske akademije i AFA je od samoga početka to naravno prepoznala kao profesionalna institucija. Činjenica je da scenarista često ostaje nevidljiv nakon što se film snimi, ali mi svi znamo koliko je scenarista važan u procesu stvaranja filma. Meni lično ne smeta što je to tako. Meni je važno da se film snimi i da dođe do publike, a svi znamo da je "u početku bijaše riječ". 
Foto: IMDb
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
