Elma Tataragić ekskluzivno o novom domaćem filmu 'Najsretniji čovjek na svijetu'

Elma Tataragić talentirana je i veoma uspješna bh. scenaristica čiji su filmski projekti vrlo vjerno praćeni kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu.

„Kada dan nije imao ime“, „Bog postoji zove se Petrunija“ i „Šavovi“ samo su neke od projekcija koje su ostvarile brojna priznanja, pozitivne kritike filmskih kritičara i ovacije publike. Svojim radom postala je inspiracija mladim umjetnicima, a njena filmska postignuća česta su tema i u našem uredništvu. 

Njen najnoviji projekt nakon službene premijere na Venecijanskom filmskom festivalu privukao je pažnju šire javnosti. Riječ je o filmu „Najsretniji čovjek na svijetu“ koji je još jedan u nizu uspješnih filmskih ostvarenja nastalih kao dio suradnje Elme Tataragić i redateljice Teone Strugar Mitrevski.

Ovaj dramski film domaćoj publici će biti premijerno prikazan 09.03. u kinima diljem Bosne i Hercegovine. Stoga, kako bismo otkrili o čemu je riječ te kako je nastao sami film, u našoj rubrici filmovi i serije, ugostili smo bh. scenaristicu Elmu Tataragić koja nam je otkrila zanimljive detalje, kao i kakve emocije izaziva premijera na domaćem terenu.

Elma Tataragić, bh. scenaristica

Domaća publika uskoro će moći uživati u filmu „Najsretniji čovjek na svijetu“ čiji scenarij potpisujete upravo vi. Kako je nastala ova priča?


Ovaj film je nastao prema jednom događaju koji se meni desio prije više od 20 godina i o kojem sam dugo razmišljala kako ga najbolje pretočiti u film. Neke stvari moraju da odleže pa je evo tek sada nastaju.


Film „Najsretniji čovjek na svijetu“ nastavak je vaše dugogodišnje suradnje s redateljicom Teonom Strugar Mitevskom. Možete li nam otkriti kako je započela vaša suradnja?


Teona i ja se poznajemo preko 20 godina jer sam među prvima prikazala njen prvi kratki film VETA i dovela nju i njenu producenticu i sestru Labinu (sada i moju producenticu) na Sarajevo Film Festival. Od tada sam pratila sve što rade i Sarajevo Film Festival je sve njihove filmove prikazivao.

Ideja da počnemo da sarađujemo rodila se prije 10 godina u Bitoli, također na festivalu, kada smo razgovarajući o jednom događaju, za koje smo obje smatrale da je potentan za filmsku priču, odlučile da pokušamo da radimo skupa. I od tada pa do danas, evo, radimo zajedno na obostranu sreću i radost. Velika je sreća imati ovakvu saradnju i to nije čest slučaj u našem poslu.





O čemu govori radnja filma „Najsretniji čovjek na svijetu“?


Film govori o grupi ljudi koja odlazi na speed dating event tražeći ljubav ili samo bježeći od samoće. Glavna junakinja Asja ni ne sanja da će njena potraga za ljubavlju zapravo otvoriti neke rane iz prošlosti sa kojima sada mora raskrstiti. Sve se dešava tokom jednom dana u Sarajevu danas.


Iza vas je niz uspješnih filmskih projekata, stoga smo sigurni da gledatelji imaju visoka očekivanja od samog filma. Probudi li to tračak treme ili pak dodatno uzbuđenje?


Uvijek sam paralizirana tremom pred premijeru na domaćem terenu. Prikazati film pred porodicom, prijateljima, kolegama, studentima je uzbudljivo ali i zastrašujuće. No, ipak se radujem. Filmove pravimo da ih publika vidi. Ono što me posebno također raduje je komunikacija sa publikom i razgovor koji svaki film treba da pobudi. Generalno mislim da nam nedostaje razmjena mišljenja i tome se nadam!





Kako je izgledao proces adaptacije scenarija te postoje li neki događaji koji su vas dodatno inspirirali za pisanje?


Teško je ponekad reći šta me sve inspirira jer scenristi su kao neka vrsta diktafona koji uvijek posmatraju i bilježe stvari oko njih, razgovore i priče. Te priče nekako nesvjesno izviru oko određene teme koju odaberem za film. Pisanje je neobičan proces, koliko je namjeran i svjestan toliko je toliko toga nesvjesnog i iracionalnog u njemu.


Jeste li pratili dio nastanka filma i samo snimanje? Možete li nam otkriti neku anegdotu koju ćete posebno pamtiti?


Uključena sam u kompletan proces nastanka filma, ali ono što je za mene posebno bitno nije samo snimanje već odabir glumaca, probe sa glumcima na kojima Teona uvijek insistira (a, za ovaj film su bile neophodne) te montaža filma. U svim tim procesima scenarista nije nužan, ali ja sam uključena u taj proces. Za mene je najvažniji dan prva čitaća proba kada prvi put čujem kako scenarij zvuči kada ga glumci izgovaraju.





Film ima i sjajnu glumačku postavu koju predvode Jelena Kordić Kuret i Adnan Omerović. Kakvi su bili njihovi komentari na film te za koga biste istaknuli da se posebno dobro snašao u svojoj ulozi?


I Jelena i Adnan su vrsni glumci koji ne samo da su dobro odigrali uloge već su ih nadogradili u odnosu što je ponuđeno. Film je timski rad, i na filmu svako, ama baš svako doprinosi, a glumci osobito. Mislim da je velika sreća što smo upravo njih dvoje imali u glavnim ulogama.





Koji su bili vaši dojmovi nakon što ste po prvi put pogledali finalnu verziju filma?


Gledala sam sve verzije montaže i davala svoje komentare šta treba da mijenjamo i kako. No kada je došla ova verzija, pogledala sam je, zaplakala i nazvala Teonu da joj kažem da imamo film.


Film je imao službenu premijeru na Venecijanskom film festivalu. Kakve su bile reakcije gledatelja?

Fantastične. Imali smo dug aplauz i divan razgovor, a nakon toga nas je čekao dugi red gledatelja iz publike koji su još htjeli da razgovaraju. Doslovno su nas istjerali iz dvorane. Imam zaista prekrasno sjećanje na Veneciju.

Venecijanski film festival

„Najsretniji čovjek na svijetu“  do sada je dobio brojna priznanja, kao i FIPRESCI nagradu za najbolji film na 35. Panorami europskog filma u Ateni. Kakvi su vaši dojmovi nakon svih sjajnih kritika?


Laska kada nakon nekoliko godina rada na nečemu napravite film kojima ima sjajne kritike i na koji odlično reaguje publika širom svijeta. Nije lako napraviti film, a dobar film je izuzetno teško napraviti. Puno stvari treba da se desi i poklopi. Jako sam zadovoljna filmom i sretna sam što smo ga napravili.





Koju poruku biste voljeli poslati filmom „Najsretniji čovjek na svijetu“?


Da je važno razgovarati, čuti drugog pa makar ga smatrali neprijateljem. Da postoji i put oprosta i put preuzimanja odgovornosti. NAJSRETNIJI ČOVJEK NA SVIJETU je film o ljubavi, usamljenosti, a istovremeno nosi jednu jaku antiratnu poruku ne samo za nas u BiH već za cijeli svijet.

* * *
Foto: Elma Tataragić