TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 28.10.2025.
Filmske preporuke iz Tivta koje su vrijedne svake subotnje večeri.
Nakon dvije noći crvenih tepiha, reflektora i aplauza pitali smo troje glumaca, koja su te večeri i otišli iz Porto Montenegra sa svojim prvim Adratic Film Award statuama, koja tri domaća filma su za njih nezaobilazna.
U trenutku kada je regionalna kinematografija ponovo u centru pažnje, ove preporuke postaju mali vodič kroz filmove koji su obilježili njihovo djetinjstvo, formirali njihove poglede i podsjetili ih zašto su se uopće zaljubili u sedmu umjetnost.
U razgovoru s Draganom Mićanovićem, Jarom Sofijom Ostan i Lidijom Kordić, pitali smo ih jedno jednostavno pitanje:‘’Koja tri domaća filma su obilježila vaš filmski svijet?''
Svako od njih, dao je listu koja otkriva koliko je regionalni film raznolik, emotivan i beskrajno inspirativan. Od kultnih jugoslovenskih klasika do savremenih dokumentaraca, ovo su naslovi zbog kojih ćete iznova zavoljeti domaći film.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Devet filmova koje su nam preporučili glumci sa AFA Awards
Kada smo pitali Dragana Mićanovića da izdvoji tri domaća filma bez kojih njegov filmski svijet ne bi bio isti, priznao je da nije bilo lako odlučiti.
Njegov izbor spaja nostalgiju, poeziju i onu prepoznatljivu ironiju jugoslovenskog filma iz sedamdesetih i osamdesetih, filmove koji su vrijedni svakog ponovnog gledanja.
Foto: IMDB
‘’Ko to tamo peva'', ‘’Otac na službenom putu'', ’Miris poljskog cveća''
Mlada slovenska glumica Jara Sofija Ostan, dobitnica AFA nagrade za najbolju glavnu glumicu, odgovorila je s osmijehom: „Sjećam se da sam se smijala cijeli film, i sada kad govorimo o tome, shvatila sam da ga moram ponovo pogledati.“
Njeni izbori otkrivaju redom emociju, dokumentarnu oštrinu i duh komedije koji spaja ljude i granice:
Foto: IMDB
‘’Družina'', ‘’Babica gre na jug'', ‘’Parada''
Glumica Lidija Kordić, dobitnica nagrade za Zvijezdu u usponu, svoj je odgovor podijelila po zemljama kao mali filmski most između produkcija Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Tri filma, tri svijeta i tri razloga da se podsjetimo zašto regionalni film ima onu posebnu toplinu i istinu. Njen izbor je jednako ličan koliko i emotivan:
Foto: IMDB
‘’Lajanje na zvezde'', ‘’Quo Vadis, Aida?'', ‘’Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa''
Iskreno? Nakon ovog razgovora i mi smo poželjeli filmski maraton.
Ovi naslovi su nas podsjetili da je regionalni film mnogo više od nostalgije, to su priče koje i danas u nama bude isto ono što su budile i prije trideset godina: emociju, prepoznavanje i ponos.
Mi svoje planove za vikend znamo ‘’Ko to tamo peva'' i ‘’Lajanje na zvezde'' su na listi.
A vi? Koje biste domaće filmove dodali na svoj popis?
TEKST: Ada Ćeremida
Dok čekamo da Christopher Nolan povede Odiseja na veliko platno, Netflix nas je već vratio nekoliko stoljeća unazad, ali mnogo prljavijim putem. In the Hand of Dante spaja Dantea, izgubljeni rukopis Božanstvene komedije, njujoršku mafiju i jednu od najneobičnijih glumačkih postava ovog ljeta.
Nećemo vam ovdje reći da li In the Hand of Dante morate gledati ili preskočiti.
Zanimljiviji nam je trenutak u kojem se pojavio: neposredno prije Nolanove Odiseje, dok književni klasici i historijske epohe ponovo postaju veliki filmski i pop culture događaji. Film Juliana Schnabela, dostupan na Netflixu od 24. juna, nastao je prema istoimenom romanu Nicka Toschesa iz 2002. godine.
Na papiru spaja sve što bi trebalo pripadati različitim policama: Dantea Alighierija, Božanstvenu komediju, njujoršku mafiju, trgovinu umjetninama, religiju i ljubavnu opsesiju.
Zato se oko njega ne vodi samo razgovor o tome je li dobar, već i koliko ambicije publika želi od historijskog filma koji traje više od dva i po sata.
U savremenoj liniji priče pratimo njujorškog pisca kojeg mafijaški boss angažuje zbog rukopisa za koji se vjeruje da je originalna verzija Božanstvene komedije, ispisana Danteovom rukom. Paralelno se vraćamo u 14. stoljeće i pratimo Dantea dok pokušava pronaći inspiraciju, smisao i duhovni put prema djelu po kojem će ostati zapamćen.
Oscar Isaac igra oba muškarca, povezujući ih kroz udaljenost od gotovo sedam stoljeća, ali i kroz njihove opsesije umjetnošću, ljubavlju i besmrtnošću. Film tako ne ekranizira direktno Danteove krugove pakla, već istražuje nastanak djela, njegovu vrijednost i ono što su ljudi spremni uraditi kako bi posjedovali nešto što pripada historiji.
U istom kadru, barem metaforički, završavaju srednjovjekovna Firenca, New York 2000-ih, religiozna potraga i mafijaški noir.
Možda najbolji opis reakcija na film dolazi iz dva potpuno različita festivalska trenutka. Nakon premijere izvan konkurencije na Filmskom festivalu u Veneciji, zabilježena je ovacija duga približno devet i po minuta, dok su mjesecima kasnije deseci gledalaca napustili projekciju na Sonoma International Film Festivalu.
Kritike su jednako udaljene: jedni u filmu vide fascinantnu, živu i neustrašivu filmsku ludost, dok ga drugi opisuju kao predugačak i narativno zbunjujući projekat. Čak i pozitivnije reakcije uglavnom priznaju da film pokušava obuhvatiti više ideja nego što ih može uredno povezati. To ga čini nezgodnim za jednostavnu preporuku, ali odličnim materijalom za razgovor.
Oscar Isaac predvodi film u dvostrukoj ulozi, ali spisak poznatih imena tu tek počinje. U filmu se pojavljuju Gal Gadot, Gerard Butler, John Malkovich, Al Pacino, Jason Momoa, Sabrina Impacciatore, Franco Nero i Benjamin Clementine, dok Martin Scorsese ovoga puta dolazi pred kameru.
Takav casting odgovara Schnabelovom maksimalističkom pristupu u kojem se historijska drama može pretvoriti u crnu komediju, pa zatim u kriminalistički film, romansu ili filozofsku raspravu. 
In the Hand of Dante i Nolanova Odiseja ne pripadaju istoj vrsti filma, ali dijele ideju da kanonski tekst ne mora ostati zatvoren u školskoj lektiri ili muzeju. Schnabel ga provlači kroz mafiju, nasilje i savremenu krizu smisla, dok Nolan Homerov ep pretvara u veliki kino spektakl snimljen u potpunosti IMAX filmskim kamerama. 
Ovakve adaptacije više ne pokreću samo pitanje jesu li vjerne izvorniku, već ko danas ima pravo mijenjati klasike, koliko daleko može otići savremena interpretacija i treba li historijska priča uopće izgledati historijski tačno.
Tu se nalazi i dio užitka: rasprava počinje već s trailerom, castingom i prvim fotografijama, mnogo prije nego što publika uđe u kino.
Zato In the Hand of Dante može poslužiti kao vrlo neobičan warm-up za Odiseju , ne zato što obećava isto iskustvo, već zato što nas priprema za još jedno ljeto u kojem će drevni tekstovi ponovo završiti u grupnom chatu.
Za grupni chat nakon gledanja: pitanje je li ovo hrabra interpretacija klasika, fascinantan filmski haos ili pomalo oboje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
