TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.10.2026.
Jedan crveni tepih, filmska imena iz cijele regije i naš mikrofon spreman za pitanja koja ne završavaju uvijek očekivanim odgovorima. Evo koga smo sve uhvatili na Adriatic Film Awards.
Na crvenom tepihu vrijeme ima malo drugačiju vrijednost. Nekoliko minuta između fotografisanja i početka ceremonije često je sve što imate da nekoga pitate o filmu, nominaciji ili nečemu što nema nikakve veze s večerašnjim nagradama.
Mi smo odlučili iskoristiti baš te minute.
Drugo izdanje Adriatic Film Awards okupilo je u Porto Montenegru glumce, reditelje, scenariste, producente i druga poznata lica regionalne filmske i televizijske scene. Na jednom mjestu našli su se autori filmova „Yugo Florida“, „Paviljon“, „Majka“, „Svadba“ i „DJ Ahmet“, kao i ekipe serija „Kotlina“, „Sram“ i drugih nominovanih ostvarenja. 
A dok su se gosti pripremali za ceremoniju dodjele nagrada, naša ekipa zauzela je svoju poziciju uz crveni tepih.
Zanimalo nas je šta za njih znači priznanje regionalne filmske struke, koje bi priče voljeli češće gledati na našim ekranima, ali i poneka filmska preporuka, neobična anegdota ili odgovor na pitanje koje vjerovatno nisu očekivali te večeri.
Od Jovana Marjanovića i Izudina Bajrovića do Borisa Lera, Elme Tataragić, Lamije Salihović i Igora Šeregija, evo šta smo saznali dok su se gosti pripremali za drugu AFA ceremoniju. 
S Jovanom Marjanovićem , direktorom Sarajevo Film Festivala, razgovor smo započeli pitanjem koje se tiče same ideje Adriatic Film Awards. S obzirom na to da se nagrade dodjeljuju tek drugu godinu, zanimalo nas je šta je regionalnoj filmskoj sceni nedostajalo prije njihovog pokretanja.
Jovan smatra da je ovakav događaj bio potreban i da već drugo uspješno izdanje pokazuje koliko je prostora bilo za njega. Ipak, naglašava da jedna ceremonija ne može riješiti sve izazove regionalne kinematografije. Ono što može jeste povezati filmske profesionalce i kroz glasanje kolega dodatno istaknuti ostvarenja iz prethodne godine. 
Takvo priznanje, kaže, publici daje svojevrsnu potvrdu kvalitete, ali filmovima i serijama može pomoći i na međunarodnoj sceni, gdje nastavljaju svoj put.
Zanimljivo nam je bilo kako je AFA opisao kao događaj „uvozno-izvoznog karaktera“, jer regionalne autore okuplja, ali njihove filmove istovremeno predstavlja i mnogo široj publici.
A na pitanje ima li favorite? Naravno da ima. Kao član Akademije već je glasao, ali imena nam nije otkrio. 
Borisa Lera na crvenom tepihu dočekali smo pitanjem o nominaciji za najbolju glavnu mušku ulogu u TV seriji „Kotlina“. Priznanje mu, kaže, znači već samom činjenicom da dolazi od kolega iz regije, ljudi koji poznaju njegov posao i s kojima se nema priliku često susretati.
„Nagrada je zabava, vidjet ćemo“ , rekao nam je uz osmijeh, naglašavajući da su mu ovakvi događaji vrijedni i zbog prilike da ponovo vidi kolege. A onda smo razgovor odveli malo dalje od nagrada. 
Pitali smo ga postoji li savjet koji je dobio na početku karijere, a koji nikada nije zaboravio. Prisjetio se da je za Bonjour.ba već jednom govorio o tome zašto se ne treba plašiti grešaka, pa nam je ovog puta odlučio otkriti drugi. Kao mladom glumcu, stariji kolega savjetovao mu je da nakon predstave ili snimanja uvijek uredno vrati odjeću onako kako ju je zatekao.
Razlog nije bio samo red, nego poštovanje prema ljudima koji rade iza scene.
„Mi svi zajedno, uključujući ljude iz garderobe i svih sektora, radimo za istu stvar.“
I dvadeset godina kasnije Boris se tog savjeta pridržava. Kaže da svoju odjeću i danas pažljivo složi nakon predstave. Jednostavna navika, ali prilično lijep podsjetnik na to koliko ljudi zapravo stoji iza jedne uloge. 
Za Lamiju Salihović večer Adriatic Film Awards bila je prilika za slavlje i prije nego što je dodjela počela. Kada smo je pitali koliko joj znači nominacija, dobili smo odgovor koji je možda najbolje opisao njeno raspoloženje.
„Za mene ova nominacija znači kao da sam već dobila nagradu. Ja sam svoju nagradu proslavila kada sam bila nominovana.“ 
Za nju je priznanje mnogo više od mogućnosti da kući ponese trofej. Istaknula je koliko joj znači što je imala priliku raditi s ljudima koji su je profesionalno oblikovali, na dva projekta i dva različita lika kroz koje je nastavila graditi vlastiti glumački izraz. Posebno nam je ostala njena rečenica da je tako dobila priliku razvijati se kao glumica „u snu koji nisam ni znala da sanjam“.
A kada smo je pitali za najbolji savjet koji je dobila tokom karijere, vratila se glumačkoj prisutnosti, važnosti trenutka i tome da igra ne smije postati puko analiziranje lika. Za kraj smo imali i jedno malo provokativnije pitanje: koji je njen filmski red flag ?
Odgovorila je bez mnogo razmišljanja. Film u kojem se ništa ne događa, a gluma je tu samo radi glume. Za Lamiju su situacija, sukob, iskrenost i prisutnost glumaca ono što filmskoj priči daje život. 
Izudina Bajrovića ove godine na AFA nismo sreli u ulozi nominovanog glumca, nego prezentera nagrade za najbolju glavnu mušku ulogu na filmu. A kada smo ga pitali kako se osjeća zbog te uloge, iznenadio nas je odgovorom da mu je možda čak i draže što će priznanje uručiti kolegi.
„Osjećam se ljepše nego da sam ja nominiran.“ 
Kako nam je objasnio, svih pet nominovanih glumaca ostvarilo je izuzetne uloge i iskreno se raduje prilici da nekome od njih uruči priznanje. Pokušali smo saznati ima li barem jednog favorita, ali Izudin nije želio izdvojiti nikoga. Za njega su svi bili jednako vrijedni priznanja.
A kada smo ga pitali koju bi nagradu dodao među postojeće AFA kategorije, nije predložio novu glumačku ili filmsku kategoriju. Umjesto toga, nagradu bi dodijelio organizatorima, upravo zbog prilike da se filmski profesionalci iz različitih zemalja ponovo okupe.
Jer, kako nam je rekao, ovakvi susreti imaju posebnu vrijednost za ljude koji se bave istim poslom, bez obzira na sve njegove lijepe i manje lijepe strane. 
S Elmom Tataragić smo se već susreli kroz naš raniji Bonjour.ba intervju, u kojem smo razgovarali o filmu „Majka“ Teone Strugar Mitevske i njenom scenarističkom radu. Ovog puta sreli smo je na AFA crvenom tepihu, gdje je „Majka“ bila među nominovanim ostvarenjima.
Kada smo je pitali koliko joj znači nominacija, odgovor je odvela prema nečemu što se možda rjeđe spominje kada govorimo o filmskim nagradama: samoj prilici da se kolege susretnu. Istaknula je koliko joj znači što filmski autori imaju prostor da se vide, razgovaraju i provedu vrijeme zajedno izvan svojih svakodnevnih profesionalnih obaveza. 
A zatim smo joj postavili pitanje koje je posebno zanimljivo s obzirom na njenu profesiju. Kada bi mogla dodati jednu kategoriju na Adriatic Film Awards, šta bi odabrala?
„Uvijek još jedna kategorija za scenarij za televizijsku seriju.“
Kratak odgovor, ali sasvim konkretan prijedlog za buduća izdanja nagrada, posebno kada znamo koliko regionalna televizijska produkcija posljednjih godina raste. 
Igora Šeregija na crvenom tepihu dočekali smo prije nego što je „Svadba“ osvojila prvo AFA priznanje za izuzetan uspjeh u kino distribuciji. I dok su se ostali gosti pripremali za dodjelu postojećih kategorija, mi smo ga pitali koju bi nagradu on dodao na listu.
Njegov izbor? Najbolji filmski par.
A pobjednike je već imao spremne: Renea Bitorajca i Dragana Bjelogrlića, glumački dvojac iz „Svadbe“. Nakon toga zanimalo nas je ima li neki filmski red flag , nešto što mu smeta čak i kada je riječ o vlastitom filmu. 
Igor je izdvojio trajanje. Kako nam je objasnio, želio je da „Svadba“ traje 90 minuta, ali je konačna verzija završila na otprilike 96.
Dakle, čak i film koji je privukao toliko pažnje i osvojio nagradu za uspjeh u kinima, za vlastitog reditelja ima jednu malu manu: šest minuta više nego što je planirao. 
Od razgovora o nominacijama i budućnosti regionalnog filma do onih spontanih odgovora koje nismo mogli unaprijed isplanirati, ovogodišnji crveni tepih donio nam je još jednu malu kolekciju filmskih priča.
Neke smo sagovornike pitali o njihovim projektima, druge smo vratili omiljenim filmskim likovima, a bilo je prostora i za pitanja koja su na trenutak skrenula razgovor daleko od nagrada.
Sve to između fotografisanja, kratkih pozdrava i odlaska prema ceremoniji.
A ako nas pratite kroz naše festivalske priče, znate da mikrofon rijetko ostaje ugašen dugo. Sljedeći put možda se sretnemo pred nekom novom premijerom. 
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Stefan Đorđević osvojio je tri nagrade, „Kotlina“ također, a „Svadba“ je dobila priznanje koje se dodjeljuje prvi put. Naravno da nismo mogli završiti večer bez nekoliko pitanja za pobjednike.
Na drugom izdanju Adriatic Film Awards u Porto Montenegru slavili su autori nekih od najzapaženijih regionalnih filmova i serija, a mi smo nakon ceremonije odlučili produžiti razgovor s ljudima koji su te večeri imali najviše razloga za slavlje.
Stefan Đorđević kući je ponio čak tri nagrade za film „Vjetre, pričaj sa mnom“, bosanskohercegovačka „Kotlina“ dominirala je televizijskim kategorijama, a među nagrađenima našli su se i Hana Jušić te ekipa filma „Svadba“.
I dok su se nizale čestitke, fotografisanja i prvi pozivi nakon proglašenja, naša ekipa uspjela je zaustaviti nekoliko dobitnika i zabilježiti njihove prve reakcije.
Od Stefana Đorđevića, Hane Jušić i Snežane Vidović do Amre Bakšić Čamo, Igora Šeregija i Ivana Kelave, evo kako su izgledali naši razgovori s pobjednicima AFA 2026.
Stefan Đorđević bio je jedan od najvećih pobjednika ovogodišnjeg Adriatic Film Awards. Njegov film „Vjetre, pričaj sa mnom“ osvojio je nagrade za najbolji film, najbolju režiju i najbolji debitantski film, a mi smo ga uspjeli zaustaviti nakon ceremonije.
I prije nego što smo stigli do pitanja o nagradama, Stefan nas je nasmijao malim priznanjem. Tog je dana, kaže, djevojci spomenuo kako ga još nismo intervjuirali i kako bi baš on savršeno izgovorio naš „Bonjour“, jer ne zna izgovoriti slovo R.
Ali kada smo ga pitali kome bi prvo poslao fotografiju osvojenih nagrada, razgovor je dobio sasvim drugačiji ton. Njegov odgovor odveo nas je do majke, kojoj je film i posvećen.
„Ovo je jedno ljubavno pismo za nju. Ceo ovaj film i sve ovo što se desilo samo nekako čini da ona ostane večno.“
A trenutak sa snimanja kojeg se prvog sjetio nije bila neka posebno zahtjevna scena ili produkcijski izazov, nego spontani susret s bakom pred kamerom. Opisao ga je kao trenutak koji nije mogao unaprijed zamisliti ni režirati, nešto što se dogodilo samo od sebe i što će pamtiti cijelog života.
Za kraj smo ga pitali s kim bi podijelio nagradu da može izabrati nekoga ko te večeri nije bio prisutan. Njegov izbor bio je možda i najneočekivaniji odgovor našeg Red carpet talka: Alija, njegov pas koji također glumi u filmu.
Kada smo je pitali kome bi prvo poslala fotografiju nagrade, otkrila nam je da je već kontaktirala oca, s kojim se prije dodjele kladila oko toga hoće li osvojiti priznanje.
Rezultat opklade? Hana sada ocu duguje jednu krempitu.
Razgovor smo zatim vratili na snimanje filma, ali njen odgovor bio je prilično zanimljiv pogled na posao scenaristice. Kaže da joj na pamet pada mnogo situacija jer je upravo snimanje trenutak u kojem scenarij, koliko god pažljivo bio napisan, dolazi na provjeru.
„Snimanje je neki trenutak gdje se ono što ste pisali vezano za scenarij urušava.“
Objasnila je da gotovo svaki dan snimanja donosi trenutak kada shvatite da ono što ste napisali možda neće funkcionisati onako kako ste zamislili.
A kada smo je za kraj pitali s kim bi podijelila nagradu, izdvojila je svog sina Martina Benića. Dakle, jedna AFA nagrada, jedna krempita i prilično iskren podsjetnik da scenarij i snimanje nisu uvijek ista stvar.
Za ekipu bosanskohercegovačke serije „Kotlina“ ovogodišnji AFA donio je tri priznanja, uključujući ono za najbolju TV seriju. Nakon dodjele razgovarali smo s Amrom Bakšić Čamo, jednom od kreatorica i producentica serije, koja nam je otkrila i jednu od produkcijski najzahtjevnijih scena.
Ali prvo smo je pitali kome bi poslala fotografiju nagrade. Njen izbor bio je kolega producent Adis Đapo, koji je s njom radio na „Kotlini“, ali nije mogao prisustvovati ceremoniji. A poruka uz fotografiju bila bi sasvim kratka: „Tri nagrade.“
Kada smo je pitali koji joj se trenutak sa snimanja prvi vraća u sjećanje, Amra nas je odvela pravo na set jedne od najvećih akcijskih scena serije. 
Ekipa je, ispričala nam je, morala uništiti automobil i baciti ga u rijeku. Iako iza sebe ima dugogodišnje producentsko iskustvo, bila je to njena prva tako velika akcijska scena. Upravo napetost i organizacija tog snimanja ostale su joj među najživljim uspomenama na rad na „Kotlini“.
A pitanje s kim bi podijelila nagradu nije imalo jednostavan odgovor. Uz Adisa Đapu, izdvojila je i scenariste Adnana Lugonića i Nikolu Koprešanina, koji su zajedno s njom i Danisom Tanovićem radili na seriji.
„Jako je puno ljudi kojem čovjek mora bit zahvalan.“
Jer iza sedam sati televizijske priče, podsjetila nas je Amra, stoji mnogo više ljudi nego što ih publika vidi na ekranu.
Za ekipu „Kotline“ ovo je bila večer s čak tri razloga za slavlje, a jedan od njih pripao je Snežani Vidović, dobitnici AFA nagrade za najbolju glavnu glumicu u TV seriji.
Kada smo je nakon dodjele pitali kome bi prvo poslala fotografiju nagrade, ispostavilo se da fotografija još nije ni stigla na red. Suprugu je već poslala poruku, i to sasvim jednostavnu: „Dobila sam je.“
A na pitanje koji joj se trenutak iz rada na seriji prvi vraća u sjećanje, nije mogla izdvojiti samo jedan. Kaže da joj ih u tom trenutku na pamet dolazi mnogo i da je svaki ljepši od prethodnog.
Ipak, kada smo je pitali s kim bi podijelila osvojenu nagradu, nije bilo dileme. Ponovo je izdvojila supruga, ovaj put uz razlog koji nam je bio posebno lijep: „Moj suprug, za bezrezervnu podršku uvijek i u svakom trenutku.“ 
Nagrada za uspjeh filma „Svadba“ na kino blagajnama bila je povod da nakon ceremonije porazgovaramo i s Ivanom Kelavom, koji nam je otkrio nekoliko detalja sa snimanja.
Prvo pitanje bilo je jednostavno: kome bi poslao fotografiju nagrade? Njegov izbor bio je ostatak glumačke ekipe, uz poruku od samo dvije riječi: „Di ste?“
A kada smo razgovor vratili na set, izdvojio je snimanje djevojačke večeri. Scena koja se u filmu događa na moru zapravo je snimana na Jarunu, jezeru u Zagrebu. Te su noći na setu bile Seka Sablić, Vesna Trivalić, Linda Begonja i druge glumice iz ekipe.
Za kraj smo ga pitali s kim bi podijelio nagradu, ali tu je naišao na mali problem. Ako izdvoji Renea Bitorajca, zašto ne Dragana Bjelogrlića? Ako kaže Bjelogrlić, šta je s Reneom?
Zato je odabrao najdiplomatskiji, ali i vjerovatno najljepši odgovor za filmsku ekipu: „Dijelio bih sa svima.“ 
„Svadba“ je na ovogodišnjem AFA osvojila prvo priznanje za izuzetan uspjeh u kino distribuciji, a reditelja Igora Šeregija uhvatili smo nakon dodjele s pitanjima koja su ga, od proslave, brzo vratila na filmski set.
Prvo nas je zanimalo kome bi poslao fotografiju nagrade. Odgovor je odmah otišao njegovoj supruzi Karli, ali s porukom koja zvuči kao da je stigla usred neke dobre svadbene zabave: „ Sve je OK, nisam pijan, jedem i u super sam društvu.“
Kada smo ga pitali koji mu se trenutak sa snimanja prvi vraća u sjećanje, izdvojio je scenu pucanja u jabuku. Bio je to, kaže, njegov najhektičniji snimajući dan jer su svi glumci bili na setu, a trema poprilično velika. Snimanje je napredovalo sporo, ali scena je na kraju ispala baš kako je želio. 
Danas je, priznaje, posebno ponosan na nju, iako ga je upravo tog dijela snimanja bilo najviše strah.
A s kim bi podijelio nagradu da je mogao dovesti još nekoga na AFA? Igor je imao kreativno rješenje: kombinaciju Dragana Bjelogrlića i Renea Bitorajca, možda „tijelo od jednog, glava od drugog“.
Obojicu bi, kaže, rado vidio na dodjeli, a kroz smijeh je dodao i malu najavu: „Svakako će biti za Svadbu dva ako budemo nominirani.“ 
Nagrade su pronašle svoje vlasnike, fotografije s trofejima već su obišle društvene mreže, a ovogodišnji Adriatic Film Awards dobio je svoje pobjednike.
Mi smo, uz sve te trenutke, ponijeli i nešto što nam je uvijek zanimljivije od same liste dobitnika: nekoliko kratkih razgovora s ljudima koji su iza filmova i serija proveli mjesece, često i godine rada.
Ovo su bili trenuci koje smo uspjeli zabilježiti između čestitki, fotografisanja i slavlja. A sudeći prema filmovima i serijama koji su ove godine dobili priznanja, regionalnu filmsku scenu imamo mnogo razloga nastaviti pratiti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
