TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.9.2025.
Na jednom mjestu okupljeni su oni koji Sarajevo pretvaraju u šarenu mapu priča i emocija.
Od 2021. godine FASADA, festival ulične umjetnosti, u Sarajevu pretvara gradske fasade u galerije pod vedrim nebom, spajajući umjetnost, zajednicu i ekologiju.
Kroz protekle četiri godine nastalo je 29 murala na više od 3.000 m² javnih površina, a Sarajevo danas broji dvije otvorene galerije ulične umjetnosti i petnaest samostojećih velikih murala.
Iza cijele priče stoji muralist i osnivač Obojene Klape, Benjamin Cengić Zian, čiji prepoznatljivi cvijet krasi zidove Sarajeva i regije. FASADA tako svake godine okuplja umjetnike iz cijelog svijeta, a boje i crteži na zidovima postaju trajni dijalog sa gradom i ljudima.
Ovo je tek početak priče, pratite nas jer ćemo kroz naredne dane otkrivati kako nastaju murali, ko su umjetnici koji ih crtaju i šta ulična umjetnost znači za Sarajevo danas i u budućnosti.
Otvorenje koje širi energiju
Četvrto izdanje festivala otvara se u subotu, 6. septembra, u Despićevoj ulici, gdje će biti otvorena izložba High Five i dodijeljena Balkan Street Art Network nagrada.
Uz muziku i DJ setove, atmosfera otvaranja najavljuje dane ispunjene muralima, radionicama, razgovorima i druženjima.
Naredni dani donose početak oslikavanja zidova na Prusačkovoj i Ujevićevoj ulici, kao i jedinstvenu radionicu Street Art & VR u Manifesto galeriji i Darivi, gdje se kreativnost spaja sa tehnologijom i istražuju nove dimenzije ulične umjetnosti.
Posebnu pažnju privlači projekcija filma Girl Power, priča o ženama u uličnoj umjetnosti i njihovom mjestu u globalnom pokretu. U utorak slijedi šetnja kroz već nastale murale grada, a festival se potom seli na muzičke stepenice u Prusačkovoj, gdje će se održati razgovori sa umjetnicima.
Ovogodišnji FASADA festival dovodi raznoliku postavu autora čiji radovi oblikuju savremenu scenu ulične umjetnosti. Francuski umjetnik STOM500, donosi murale prepune boja i antropomorfnih životinja koji istovremeno zabavljaju i provociraju razmišljanje.
Dok kanadsko-srpska muralistica Zmaja, ilustratorica knjiga, sada javni prostor koristi kao polje kolektivne imaginacije kroz humoristične likove i stripovsku estetiku.
Tu su i Simeon Switch iz Nizozemske sa snovitim, gotovo psihodeličnim pejzažima i životinjama, čije hiperrealistične forme stapaju fantaziju i realnost, te argentinska umjetnica Flo Silva koja svoj prepoznatljivi rukopis prenosi iz Južne Amerike do Evrope.
Hrvatska muralistica Téa Jurišić koristi jarke boje i raznolike likove da ispriča priče vezane za lokalni kontekst, dok španski umjetnik Bubblegum stvara ornamentalne kompozicije koje podsjećaju na arhitektonske filigrane.
Francuska autorica Nush gradi svijet ptica, mitskih bića i plamenih boja, a lokalni Vedran Purićanin, poznat i kao tattoo majstor i DJ, unosi humor, spontanost i duh Sarajeva u svaku liniju.
Pred sam kraj festivala, na Darivi će se održati tradicionalni Graffiti Jam, uz druženje i afterparty. Završnica je zakazana za 14. septembar u Prusačkovoj ulici, kada će se simbolično zatvoriti ovogodišnje izdanje.
No, murali i crteži ostaju kao javni arhiv emocija, znak da Sarajevo neprestano diše, mijenja se i raste kroz boje i poruke svojih zidova.
Murali su i platforme za dijalog o tome kako umjetnost oblikuje urbane pejzaže, povezuje ljude i zajednice i postaje pokretač novih razgovora o budućnosti grada.
Kada ulice postanu galerije, umjetnost prestaje biti zatvorena i počinje živjeti u svakodnevici, dodirujući prolaznike jednako kao i posmatrače iz daljine.
Upravo zato ovi projekti pokreću i ekološki diskurs: korištenje održivih boja i sprejeva koji poboljšavaju kvalitet zraka otvara prostor za razmišljanje o tome kako umjetnost može i treba biti u službi zdravije urbane sredine.
Dok različite kulture i autori utiskuju svoje tragove u gradske zidove, Sarajevo se sve više profilira kao mjesto gdje se lokalna urbana scena prirodno uklapa u razgovor o tome šta umjetnost znači u javnom prostoru i kakvu budućnost zajedno gradimo.
Foto: @fasadafestival
TEKST: Ada Ćeremida
Netflix serija je ponovo otvorila priču o Kemalu i Füsun, ali tek kada zakoračite u Muzej nevinosti u Istanbulu shvatite koliko je ta priča zapravo stvarna.
Nakon što je Netflix adaptacija romana The Museum of Innocence ponovo pokrenula interes za priču o Kemalu i Füsun, jedno pitanje nam je prirodno došlo: kako izgleda mjesto koje je inspirisalo ovu priču u stvarnom životu?
Autor romana, Orhan Pamuk , otišao je korak dalje od književnosti i 2012. godine otvorio stvarni muzej posvećen predmetima iz svoje fikcionalne priče. Smješten u jednoj kući u istanbulskoj četvrti Çukurcuma, Masumiyet Müzesi zamišljen je kao produžetak romana, prostor u kojem se sjećanja, predmeti i emocije pretvaraju u izložbu.
Dok Netflix serija interpretira priču kroz vizualni narativ i glumu, muzej nudi nešto drugačije: tišinu, vitrinu po vitrinu, predmet po predmet. Upravo zato smo nakon gledanja serije odlučili posjetiti Istanbul i vidjeti kako se ova priča osjeća izvan ekrana.
Netflix adaptacija daje ovoj priči novu publiku i novu dinamiku, ali muzej ostaje njeno najintimnije tumačenje. Hodajući kroz prostor u kojem je svaki predmet povezan s jednim poglavljem romana, postaje jasno da je Pamuk zamišljao ovu priču mnogo šire od književnosti.
Posjeta muzeju gotovo je kao ulazak u fizičku verziju narativa koji smo gledali na ekranu.
Najneobičniji književni muzej na svijetu
Muzej nevinosti često se spominje kao jedan od najneobičnijih muzeja na svijetu jer je nastao iz fikcije. Nije posvećen stvarnoj historijskoj ličnosti, niti jednom umjetničkom pokretu, nego imaginarnom ljubavnom odnosu. Upravo zato posjeta ovom mjestu djeluje gotovo surrealno: hodate kroz prostor koji pripada romanu, ali istovremeno postoji u stvarnom gradu.
Muzej je nastao paralelno s romanom
Jedna od najzanimljivijih činjenica je da muzej nije nastao tek nakon uspjeha knjige. Pamuk je godinama skupljao predmete dok je pisao roman, zamišljajući kako bi jednog dana mogli postati dio stvarnog prostora.
Muzej je otvoren 2012. godine, četiri godine nakon objave romana i zamišljen je kao produžetak priče. Svaka vitrina odgovara jednom poglavlju knjige, što znači da posjetilac zapravo prolazi kroz roman dok se kreće kroz prostor.
Predmeti su važniji od priče
U seriji su fokus likovi, dijalog i odnosi, u muzeju su u centru pažnje predmeti. Naušnice, fotografije, karte za kino, šoljice, stare reklame, komadi odjeće sve ono što u svakodnevnom životu izgleda banalno ovdje dobija simboličku težinu.
Najpoznatiji eksponat je zid prekriven hiljadama opušaka cigareta, koji predstavlja jednu od najpoznatijih scena iz romana. U tom trenutku postaje jasno da je “Muzej nevinosti” zapravo arhiv opsesije.
Atmosfera muzeja potpuno je drugačija od serije
Dok serija koristi glazbu, tempo i dramatiku da izgradi priču, muzej djeluje gotovo meditativno. Prostor je tih, usporen, gotovo intiman. Kao posjetilac imate osjećaj da ulazi u nečije sjećanje, a ne u klasičnu izložbu. Ta tišina zapravo pojačava emocionalni naboj priče jer svaki predmet nosi trag nekog trenutka iz života likova.
Serija i muzej pričaju istu priču, ali drugačijim jezikom
Netflix adaptacija pokušava prevesti Pamukov svijet na jezik televizije. Muzej, s druge strane, ostaje vjeran ideji da se priča može ispričati kroz predmete i prostor.
Zbog toga posjeta muzeju nakon gledanja serije daje potpuno novu perspektivu. Ono što na ekranu izgleda kao scena ili simbol, u muzeju postaje stvarni artefakt. 
Sitni predmeti kao što su karta za kino, par naušnica, čaša s otiskom karmina prestaju biti scenografija i počinju djelovati kao fragmenti jednog života.
Hodajući kroz prostor, shvatite da je Pamuk ovu priču zamislio mnogo šire od romana ili serije: kao arhiv emocija, uspomena i opsesije koji postoji izvan fikcije.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
