TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 17.2.2025.
Jeste li tokom jedne od svojih šetnji ili vožnji Sarajevom na zidovima uočili cvjetiće u različitim veličinama i bojama?
Ako već ne znate kako su se oni našli tu, onda ćemo preuzeti to zadovoljstvo da vas upoznamo s njihovim autorom. Benjamin Čengić je umjetnik iz Sarajeva koji ovaj grad, polako i sigurno, pretvara u jedan veliki cvjetni vrt.
Oduševila nas je vijest o njegovoj izložbi u Strazburu te smo znali da je pravo vrijeme za razgovor s Benjaminom. Ako ste u Galeriji savremenih umjetnosti Manifesto uživali u izložbi "Behut u cvatu" onda ovaj intervju donosi nešto i za vas. Zašto baš Strazbur, koliko vremena je potrebno za jedan cvjetić i gdje je nastao prvi - otkrio nam je Benjamin.
Benjamine, kako je došlo do izložbe baš na ovoj lokaciji i vaše saradnje sa Palatom Vijeća Europe u Strazburu? Kako je krenula ta priča i šta sve posjetitelji mogu očekivati?
Unutar Vijeća Evrope postoji klub umjetnosti - Les Club des Arts, koji je zadužen za organizaciju i realizaciju izložbi u Palati Vijeća. Klub radi na principu da zaposlenici nominuju umjetnike/ce iz svojih država, a onda članovi glasaju i "pobjednici" dobijaju priliku da izlože svoje radove. Mene je nominovala moja draga prijateljica Amila Kurtović koja je zaposlena u Sudu za ljudska prava. Kada sam izglasan od strane članova kluba, dobili smo datum otvorenja i period trajanja izložbe i krenuli u pripreme.
Moj dio posla je naravno priprema slika, a Amilin komunikacija, pozivanje gostiju i organizacija otvorenja. Izložbu mogu vidjeti samo uposlenici Vijeća Evrope i institucija koje su pod tim krovom te posjetioci koji su unaprijed najavljeni. Izložba sadrži 16 slika iz ciklusa Flower Series i četiri slike ciklusa Gradient Series. 
Ciklus Flower Series razvijate skoro deset godina. Kako se mijenjao vaš pristup umjetnosti u tom periodu? Sjećate li se prvog cvijeta i znate li još uvijek gdje se nalazi?
Prvi cvjetić sam nacrtao prije desetak godina na papiru. U tom trenutku, imao je drugačiju formu i drugi cilj. Spletom okolnosti sam ga par godina ostavio po strani dok nisam razriješio određene unutarnje borbe i emocije, a kada sam napokon našao mir, cvjetići su počeli da cvjetaju. Jedan od prvih koji se našao u javnom prostoru je u ulici Valtera Perića, ali mislim da više ne postoji. Ciklus koji je izložen u Strazburu nastao je u periodu od novembra prošle, do januara ove godine. 
Koliko vremena je potrebno za nastanak jednog cvijeta?
Za cvjetić u javnom prostoru potrebna mi je minuta, najviše dvije. Cvjetić na platnu stvaram malo duže s obzirom na to da imam slobodu i vrijeme da eksperimentišem, igram se i probavam različite tehnike. Više vremena posvetim pripremi i razmišljanju o slici, dok sama egzekucija zahtjeva do sat vremena.
Gradient series je također dio izložbe. Ova umjetnička djela smo imali priliku vidjeti i za vrijeme trajanja izložbe „Behut u cvatu“. Planirate li nakon izložbe u Strazburu ponoviti sličan koncept i u Sarajevu?
Da, gradienti su također dio izložbe. Oni su malo drugačiji izraz od cvjetića i prvi put sam ih predstavio javnosti u okviru izložbe "Behut u cvatu", kao što ste rekli. Uvijek uživam u njihovom stvaranju i mogu pričati satima o tehnici slikanja i onome što želim probuditi u posmatraču kada stoji ispred tih slika. Oni djeluju na nekom subliminarnom nivou i treba da izazovu osjećaj pozitivne energije.
U ovom trenutku nemam plan za realizaciju svojih izložbi u Sarajevu, zapravo sam više fokusiran na producentski dio moje karijere i rad kroz Galeriju savremenih umjetnosti Manifesto, FASADA Festival i produkciju filma i video umjetnosti. Pregovaram sa nekoliko galerija u regionu za potencijalne izložbe, ali po trenutnom rasporedu mi se čini da ove godine neće biti vremena.
Cvijet u vašim djelima simbolizuje povezanost i inkluziju. Da li ste kroz stvaranje ovog ciklusa otkrili nešto novo o ljudskim odnosima?
Cvjetić simbolizuje različite stvari i to je također tema o kojoj mogu razgovarati satima. Prvenstveno simbolizuje ljubav. Ljubav prema životu, prema prirodi. Simbolizuje mir, rast, napredak, ali i povezanost. Zapravo mogu danima pričati o svemu što on meni znači i što postižem stvarajući ga. On je također otvoren za interpretaciju svim posmatračima i volim kad ga ljudi osjete na sebi svojstven način i ispričaju mi sve o tome.
O ljudskim odnosima naučim nešto novo svaki dan i svaki dan me ljudi iznenađuju. S obzirom na to da su drugi aspekti mog posla bazirani na komunikaciji s ljudima, kada stvaram, trudim se da se izolujem i zaboravim sve o ljudima i našim odnosima. :D
Kako biste opisali i predstavili svoj stil nekome ko prvi put vidi vaša djela?
Kada su u pitanju radovi koji su tema ovog razgovora - cvjetići, rekao bih da moj stil karakteriše neobuzdani crtež u jednom potezu i odabir jarkih i veselih tonova postavljen u jednostavnoj kompoziciji i rađen sprejom. Kada su u pitanju gradijenti, rekao bih da ga karakteriše nježni prelaz boja stvoren od miliona čestica boje koje se miješaju i stvaraju iluziju vibracije.
Koliko Sarajevo i njegova energija utiču na vaš umjetnički izraz?
Sarajevo i ja smo vezani najčvršćim čvorovima i najdebljim lancima koje možete zamisliti. Sve što radim je proizvod Sarajeva i njegove energije i sve što radim, radim za Sarajevo. Naravno, to radim i za sebe i kako bih zadovoljio svoje unutarnje borbe, osjećaje, ciljeve, misije, vizije, ambicije, ali Sarajevo je neodvojivo od mene.
TEKST: Ada Ćeremida
U zgradi Vijeća Evrope, u prestižnom Palais de l’Europe u Strasbourgu, 3. novembra otvorena je samostalna izložba bosanskohercegovačke umjetnice Hanne Dujmović.
Izložba pod nazivom “Theatrum imaginativum” donosi ciklus radova koji istražuju prostor između sjećanja i imaginacije, stvarnog i simboličnog, te uvode posmatrača u vizuelni svijet u kojem su granice između sna i jave gotovo neprimjetne.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Kroz niz slojevitih kompozicija, Hanna Dujmović stvara teatar emocija, gdje se svakodnevni motivi stapaju s elementima mitologije, djetinjstva i kolektivnog pamćenja. Njene slike, intenzivne u boji, teksturi i simbolima, djeluju poput pozornica na kojima svaka figura, predmet ili uzorak ima svoju ulogu.
Umjetnica uspijeva istovremeno biti intimna i univerzalna, stvarajući vizuelni jezik koji govori o ženstvenosti, snovima i nostalgiji kroz savremeni izraz.
Dujmović je ovom postavkom, koja će biti otvorena do 12. decembra 2025. godine, predstavila savremenu bosanskohercegovačku umjetnost na međunarodnoj sceni, djelujući simbolično kao ambasadorica kulture svoje zemlje.
Izložba je postavljena u sklopu programa koji promoviše kulturnu raznolikost država članica Vijeća Evrope, čime je umjetnica postala dio važnog dijaloga između umjetnosti i evropskog identiteta.
Na društvenim mrežama, Hanna je istakla: “Radujem se prilici da moje umjetničko putovanje bude bogatije za još jedno iskustvo, te da slike budu napunjene novom energijom, nekih novih ljudi.”
Naziv izložbe referira na zamišljeni prostor u kojem se unutrašnji svjetovi pretvaraju u scenske slike. U tom “pozorištu imaginacije”, likovi i životinje, predmeti i simboli, koegzistiraju u gustim, kolorističkim prizorima koji podsjećaju na moderne tapiserije slojevite, narativne i pune skrivenih značenja.
Hanna nastavlja svoj prepoznatljivi autorski rukopis u kojem kombinira nadrealizam, folklorne motive i pop estetiku, stvarajući vizualni jezik koji je jednako pristupačan koliko i misaono izazovan.
Nakon uspjeha u Strasbourgu, umjetnica već priprema veliku samostalnu izložbu u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Za one koji njene radove prate godinama, Theatrum imaginativum je poziv na introspekciju, na povratak u svijet gdje se mašta uzima ozbiljno i gdje umjetnost postaje način da razumijemo sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
