TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.3.2026.
Konkurs za Zvono nagradu 2026 ponovo otvara prostor mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine da iz Bihaća naprave korak prema međunarodnoj sceni.
U prostoru nekadašnjeg tekstilnog kombinata Kombiteks u Bihaću danas djeluje jedan od najzanimljivijih centara savremene kulture u Bosni i Hercegovini. Upravo tu djeluje KRAK, kulturni centar koji spaja industrijsko naslijeđe grada s novim umjetničkim praksama i društveno angažiranim projektima. 
Jedan od najvažnijih programa koji se ovdje razvija je Zvono nagrada, priznanje namijenjeno mladim vizuelnim umjetnicima iz BiH koje postoji još od 2006. godine. Osim profesionalne reference, nagrada donosi i dvomjesečni umjetnički boravak u njujorškom Residency Unlimited, iskustvo koje otvara vrata međunarodnoj umjetničkoj sceni.
Za 2026. godinu KRAK ponovo raspisuje konkurs, pozivajući umjetnike i umjetnice do 33 godine da prijave svoje radove i projekte. Riječ je o prilici koja svake godine okuplja novu generaciju autora čiji radovi reflektuju društvene teme, savremene medije i kritičko promišljanje stvarnosti.
Platforma koja povezuje lokalnu scenu i svijet
Zvono nagrada tokom godina izgradila je reputaciju jednog od najvažnijih priznanja za mlade umjetnike u Bosni i Hercegovini. Program ne završava samom dodjelom nagrade on uključuje mentorski proces, međunarodnu rezidenciju i izložbu finalista koja okuplja radove različitih umjetničkih praksi.
Upravo ta kombinacija lokalne platforme i međunarodnih veza čini ovu nagradu važnim mostom između domaće umjetničke scene i globalnog konteksta.
Bihać se na taj način svake godine pretvara u mjesto susreta umjetnika, kustosa i kulturnih radnika koji prate nove generacije autora.
Kako je izgledalo prošlogodišnje izdanje?
Na posljednjem izdanju Zvono nagrade predstavljeni su radovi finalista koji su kroz različite medije istraživali društvene, političke i lične teme. Izložba je pokazala širok raspon umjetničkih pristupa od instalacija i fotografije do performativnih projekata i istraživanja kolektivnog sjećanja.
Dobitnica nagrade bila je umjetnica Milena Ivić, čiji radovi kroz feminističke i participativne metode istražuju nasilje, empatiju i društvenu odgovornost. Jedan od njenih radova, projekt „Pisma Ireni“, mnogi su mogli vidjeti i u javnom prostoru Sarajeva kroz prepoznatljiv neonski natpis „Draga Irena“.
Takvi projekti pokazuju kako savremena umjetnost sve češće izlazi iz galerija i postaje dio svakodnevnog urbanog prostora.
Konkurs za Zvono nagradu 2026
Na konkurs za 2026. godinu mogu se prijaviti umjetnici i umjetnice iz Bosne i Hercegovine do 33 godine starosti koji djeluju u području vizuelnih umjetnosti. To uključuje širok spektar praksi od slikarstva, grafike i skulpture do fotografije, videa, instalacija i novih medija.
Prijava se vrši putem online obrasca na engleskom jeziku, a rok za slanje aplikacija je 30. april 2026. godine do 23:59. Nakon evaluacije prijava u maju, žiri će odabrati finaliste, dok će zajednička izložba biti održana u KRAK centru u Bihaću tokom jeseni.
Pobjednik ili pobjednica nagrade dobit će i dvomjesečni umjetnički boravak u New Yorku, što ostaje jedna od najvažnijih prilika koje ova nagrada nudi mladim umjetnicima iz BiH.
Zvono nagrada tokom godina pokazala je koliko je važno stvarati prostor za nove umjetničke glasove. Upravo kroz ovakve programe lokalna scena dobija priliku za vidljivost, razmjenu ideja i povezivanje s međunarodnim kontekstom.
Zato ćemo i ove godine pratiti konkurs, izbor finalista i završnu izložbu u Bihaću jer upravo ovdje često nastaju radovi i autori o kojima će se u regionalnoj umjetničkoj sceni tek govoriti.
TEKST: Ada Ćeremida
Netflix serija je ponovo otvorila priču o Kemalu i Füsun, ali tek kada zakoračite u Muzej nevinosti u Istanbulu shvatite koliko je ta priča zapravo stvarna.
Nakon što je Netflix adaptacija romana The Museum of Innocence ponovo pokrenula interes za priču o Kemalu i Füsun, jedno pitanje nam je prirodno došlo: kako izgleda mjesto koje je inspirisalo ovu priču u stvarnom životu?
Autor romana, Orhan Pamuk , otišao je korak dalje od književnosti i 2012. godine otvorio stvarni muzej posvećen predmetima iz svoje fikcionalne priče. Smješten u jednoj kući u istanbulskoj četvrti Çukurcuma, Masumiyet Müzesi zamišljen je kao produžetak romana, prostor u kojem se sjećanja, predmeti i emocije pretvaraju u izložbu.
Dok Netflix serija interpretira priču kroz vizualni narativ i glumu, muzej nudi nešto drugačije: tišinu, vitrinu po vitrinu, predmet po predmet. Upravo zato smo nakon gledanja serije odlučili posjetiti Istanbul i vidjeti kako se ova priča osjeća izvan ekrana.
Netflix adaptacija daje ovoj priči novu publiku i novu dinamiku, ali muzej ostaje njeno najintimnije tumačenje. Hodajući kroz prostor u kojem je svaki predmet povezan s jednim poglavljem romana, postaje jasno da je Pamuk zamišljao ovu priču mnogo šire od književnosti.
Posjeta muzeju gotovo je kao ulazak u fizičku verziju narativa koji smo gledali na ekranu.
Najneobičniji književni muzej na svijetu
Muzej nevinosti često se spominje kao jedan od najneobičnijih muzeja na svijetu jer je nastao iz fikcije. Nije posvećen stvarnoj historijskoj ličnosti, niti jednom umjetničkom pokretu, nego imaginarnom ljubavnom odnosu. Upravo zato posjeta ovom mjestu djeluje gotovo surrealno: hodate kroz prostor koji pripada romanu, ali istovremeno postoji u stvarnom gradu.
Muzej je nastao paralelno s romanom
Jedna od najzanimljivijih činjenica je da muzej nije nastao tek nakon uspjeha knjige. Pamuk je godinama skupljao predmete dok je pisao roman, zamišljajući kako bi jednog dana mogli postati dio stvarnog prostora.
Muzej je otvoren 2012. godine, četiri godine nakon objave romana i zamišljen je kao produžetak priče. Svaka vitrina odgovara jednom poglavlju knjige, što znači da posjetilac zapravo prolazi kroz roman dok se kreće kroz prostor.
Predmeti su važniji od priče
U seriji su fokus likovi, dijalog i odnosi, u muzeju su u centru pažnje predmeti. Naušnice, fotografije, karte za kino, šoljice, stare reklame, komadi odjeće sve ono što u svakodnevnom životu izgleda banalno ovdje dobija simboličku težinu.
Najpoznatiji eksponat je zid prekriven hiljadama opušaka cigareta, koji predstavlja jednu od najpoznatijih scena iz romana. U tom trenutku postaje jasno da je “Muzej nevinosti” zapravo arhiv opsesije.
Atmosfera muzeja potpuno je drugačija od serije
Dok serija koristi glazbu, tempo i dramatiku da izgradi priču, muzej djeluje gotovo meditativno. Prostor je tih, usporen, gotovo intiman. Kao posjetilac imate osjećaj da ulazi u nečije sjećanje, a ne u klasičnu izložbu. Ta tišina zapravo pojačava emocionalni naboj priče jer svaki predmet nosi trag nekog trenutka iz života likova.
Serija i muzej pričaju istu priču, ali drugačijim jezikom
Netflix adaptacija pokušava prevesti Pamukov svijet na jezik televizije. Muzej, s druge strane, ostaje vjeran ideji da se priča može ispričati kroz predmete i prostor.
Zbog toga posjeta muzeju nakon gledanja serije daje potpuno novu perspektivu. Ono što na ekranu izgleda kao scena ili simbol, u muzeju postaje stvarni artefakt. 
Sitni predmeti kao što su karta za kino, par naušnica, čaša s otiskom karmina prestaju biti scenografija i počinju djelovati kao fragmenti jednog života.
Hodajući kroz prostor, shvatite da je Pamuk ovu priču zamislio mnogo šire od romana ili serije: kao arhiv emocija, uspomena i opsesije koji postoji izvan fikcije.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
