Jučer je objavljena vijest kako je preminula kraljica Elizabeta II., monarhinja Ujedinjenog Kraljevstva sa najdužom vladavinom u povijesti.
Svojim doprinosom i radom na britanskom prijestolju još od 1952. godine prevladala je brojne krize, promjene i izazove, a ovdje izdvajamo i momente po kojima ćemo ju uvijek pamtiti.
Boje, biseri, broševi i šeširi uvijek su bili njezin zaštitni znak
Nerijetko se raspored kraljice Elizabete sastojao od ugošćivanja visokih državnih predstavnika, posjeta dalekim zemljama, ali i sudjelovanja u društvenim događajima i drugim kraljevskim dužnostima.
Za svaku od tih prilika mogli smo ju vidjeti u upečatljivim bojama koje je kraljica rado nosila. Njeni monokromatski kompleti i kaputi u jarkim crvenim, žutim, zelenim i plavim nijansama postali su nešto po čemu je prepoznajemo jednako koliko i neizostavni šeširi koje je uvijek birala.
Osim boja, kraljica je za posebne prilike nosila i uzorke, često upravo one cvjetne kao savršen kompliment buketima cvijeća koje je dobivala od ljudi koji su je dočekivali u Velikoj Britaniji, ali i gradovima diljem svijeta.
Neki od njenih outfita posebno su obilježili njenu vladavinu, poput kraljevskog izdanja koje je nosila za fotografiranje nakon što je postala kraljica. Ova će fotografija nakon toga postati službeni portret poslan veleposlanstvima i pukovnijama diljem svijeta, ali i službena fotografija kraljice koja je kasnije tiskana na poštanskim markama.
Elizabeta II. bila je i prva monarhinja koja je putovala londonskom podzemnom željeznicom. Za tu priliku birala je krzneni kaput i plavi komplet sa plavim šeširom u istoj nijansi.
Rijetko zabilježeni trenutak koji slika osmijeh na lice sigurno je i sljedeća fotografija kraljice Elizabete (tadašnje princeze) i njene mame. Ovo kraljičino izdanje prikazuje koliko je pozornost pridavala i detaljima kao što su biserne niske, broševi, šeširi, ali i rukavice.
Koliko košta imati stav u modnoj industriji? Marko Feher ne bira uvijek isplativiji odgovor. U prvom Front Row govori o pravilima koja rado krši.
Marko Feher ne želi da svi vole njegov brend. I to je tek početak razgovora.
Postoji mnogo načina da započnete razgovor s modnim dizajnerom. Možete ga pitati o posljednjoj kolekciji, uspjehu ili planovima za budućnost. Naša glavna urednica i Bonjour.Front Rowvoditeljica, Emina Smaka, odlučila je početi pitanjem koje naizgled ne može biti jednostavnije: Ko je Marko Feher?
Odgovor nije stigao u obliku profesionalne biografije. Marko je priznao da na to pitanje pokušava odgovoriti cijeli život.
Kod Fehera identitet nije nešto što se jednom definiše i ostavlja po strani. Njegove kolekcije pokazuju koliko se toga može otkriti njegovim preispitivanjem. Bio je to početak razgovora koji je Emina odvela od odrastanja i školovanja na Central Saint Martinsu do rodnih normi, kreativne slobode i poslovnih odluka iza jednog od najprepoznatljivih autorskih izraza domaće modne scene.
Od buntovnog dječaka do Central Saint Martinsa
Marko sebe iz djetinjstva opisuje kao buntovnog dječaka iz manje sredine, zainteresovanog za pravdu, aktivizam i propitivanje ustaljenih pravila. Prije mode razmišljao je čak i o studiju prava.
Dizajn je kao profesionalni izbor prepoznao tek oko dvadesete godine. Slijedili su studij u Banjoj Luci i odlazak na Central Saint Martins u Londonu, instituciju kroz koju su prošla neka od najutjecajnijih imena modne industrije.
Jedna od zanimljivijih anegdota iz tog perioda tiče se zadatka koji je ozbiljno uzdrmao njegovu tadašnju estetiku.
Na studij je stigao uvjeren da se želi baviti isključivo monohromatskom paletom. Zatim je dobio zadatak da napravi 100 skica bez korištenja crne, bijele i sivih tonova.
Za dizajnera koji je već imao prilično jasnu ideju o svom vizuelnom izrazu, bio je to izazov. Danas upravo to iskustvo povezuje sa slobodom koju mu je obrazovanje donijelo.
Mora li moda biti lijepa da bi bila dobra?
Za Marka Fehera estetika nikada nije bila dovoljan razlog za stvaranje.
„Ja se zaista ne mogu natjerati da uradim nešto lijepo, da bi bilo lijepo.“
Od prve kolekcije Virdžina, inspirisane balkanskim fenomenom žena koje su prema tradicionalnim društvenim pravilima preuzimale muške uloge, njegov rad istražuje identitet, rodne norme i kontradikcije društva.
S Eminom je razgovarao i o reakcijama koje je ta kolekcija izazvala, uključujući kontroverzu oko haljine koju je nosio muškarac, te o tome zašto publika ne mora uvijek odmah razumjeti poruku dizajnera.
Otvorili su i pitanje mora li svaka kolekcija imati društveni stav. Markov odgovor ostavlja prostor različitim estetikama, ali istovremeno insistira na odgovornosti ljudi koji rade u modnoj industriji.
Razgovor o dizajnu imao je i odgovarajuću scenografiju. U ambijentu GAZZDA flagship store, Marko je sjedio u Dedo Lounge fotelji od crnog lakiranog hrasta s crnom Dunes kožom, dok je Emina sjedila u Aska fotelji od oraha sa SILK nougat kožom. Set su upotpunili Mushroom pomoćni stolovi u završnoj obradi tamnim uljem.
Kreativna sloboda ima i svoju poslovnu cijenu
A onda dolazimo do pitanja o kojem kreativne industrije često govore mnogo tiše: šta se događa kada vlastita uvjerenja nisu najisplativiji poslovni potez?
Marko otvoreno govori o ponudama i saradnjama koje odbija, odnosu kreativnosti i biznisa te činjenici da njegov brend ne mora imati univerzalnu publiku.
„Ja ni ne uživam u tome da bi svi voljeli moj brand.“
Razgovor se dotiče i domaće modne scene, nedostatka sistemske podrške, potrebe za kvalitetnijim platformama i navike da domaće autore ozbiljno shvatimo tek nakon što dobiju priznanje izvan Bosne i Hercegovine.
Marko ima prilično jasan stav i o pritisku društvenih mreža, instant uspjehu i savjetima koje bi dao mlađim dizajnerima. A kada ga Emina pita šta bi promijenio da danas ponovo kreće od nule, njegov odgovor vrijedi čuti.
Bi li ponovo izabrao isti put? Koliko kompromisa kreativnost može podnijeti? I kome moda zapravo treba polagati račune?
Za odgovore vam ovog puta ne treba pozivnica za reviju. Vi ste u prvom redu.
Pretplatite se na Bonjour.ba YouTube kanali uključite obavijesti. Svakog mjeseca donosimo novi razgovor s ljudima koji oblikuju kreativne industrije, a pitanja se nastavljaju i kada se ugase kamere.
