TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.11.2014.
Nije tajna da smo jedni drugima često inspiracija. Bilo za nove poslove, bilo za odlazak na nova mjesta, bilo za nove modne kombinacije. Na jednom od naših sastanaka, stvarajući priču o kaputima za jesen, odlučili smo zaviriti u naše ormare i pokazati vam jesu li trendovi zahvatili naše uredništvo, a koji ne. Jesmo li vjerni klasici ili ipak trčimo u high street dućane po novu dozu IT krojeva?
Sve to ostavljamo vama na sud nakon što pogledate naše omiljene kapute i kombinacije koje se ispod njih kriju.
Ana Ćavar glavna urednica
Kada govorimo o odijevanju, jesen je moje najdraže doba. Slojevite kombinacije i prekrivanje ljetnih komada zimskim kaputima su oduvijek broj jedan na mojoj listi. Stoga i ne čudi što je cijeli jedan dio mog ormara rezerviran za kapute, kaputiće, jakne i sve ostalo čime se iz dana u dan prekrivam. U momentu kada smo odlučili raditi ovu reportažu, u glavi mi se pojavio zadnji kaput kupljen s MADE IN BIH etiketom. Odabir je pao na multifunkcionalan komad u SHE:YOU potpisu. Zahvaljujući dosjetljivosti dizajnerica kaput mogu nositi kao dugi kaput, kao kratki i kao sako, a svemu tome sam dodala i opciju haljine na preklop. Pamuk u kombinaciji s brokatom izvezen u listove na zelenoj podlozi uistinu čini statement komad, a ipak najdraže mi je kombinirati ga uz suknju koja seže do pola lista, s porubom od čipke, pamučnu majicu i ogrlicu (koju ovaj put biram u Plastik Fantastik potpisu). Smatram da moje noge najljepše izgledaju u cipelama na špic, a kada su mi drage prijateljice poklonile kožnu torbu u BM by Božana Matić potpisu znale su da ju neću ispuštati iz ruku mjesecima. Uz se to, malo nakita u boji zlata, malo parfema, osmijeh i imamo moju najdražu kombinaciju ove jeseni!
Anja Stojkić, izvršna urednica
Kada su kaputi u pitanju, ništa se ne može mjeriti s vječnim klasikom - dugim crnim kaputom. Treba vam dokaz za ovu tvrdnju? Kaput na slici je star nekih devet godina i savršeno je pristajao svakom od trendova koji su se izmjenjivali iz godine u godinu. Istina, bio je poprilična investicija, ali s obzirom da i danas izgleda kao nov, svaki novčić izdvojen za njega se isplatio.
Ovih dana nosim ga u različitim kombinacijama, od onih ležernih dnevnih koje podrazumijevaju tople pulovere, uske traperice i ravne čizme, do ovih petnaestak centimetarauzvišenijih s omiljenom košuljom od jeansa i cvjetnom haljinom midi dužine.
p.s. Svejedno, ipak bih ga radije mijenjala za topliju klimu i vječni crni bikini :)
Dijana Perić, modna novinarka
Iako je jesen za mnoge samo ono dosadno razdoblje između dana na plaži i zimskih blagdana, ima i ona svojih blagodati. Onaj osjećaj kada po prvi put odjenete topli oversized džemper, šipak, čaj, miris kestenja i domaća marmelada... Prvi odlazak u shopping tople odjeće i obuće... J
Iako se za određena doba u godini vežu i nijanse koje su popularne kroz tih par mjeseci, za mene, crna je jedna od najljepših boja na svijetu. Zato ćete među mojim zimskim komadima naći mnoštvo nijansi crne, sive i pokoji džemper u nude i bijelim nijansama. Boja vina također je jedna od nijansi koje obožavam u jesensko doba, kako na usnama, tako i na modnim dodacima. A kada je u pitanju odabir savršenog kaputa – pelerina. Pelerina mi je oduvijek bila jako drag komad odjeće, nekako zračila mi je nekom drugačijom dozom elegancije, a nerijetko joj kragnu obogatim i broševima i krznenim stolama. Obožavam je nositi i s poslovnim kombinacijama, danju uz traperice, ponekad je dodatno u struku naglasim i remenom, a nosiva je i u zimskim danima uz tople rukavice. Pametnom dosta.
Andrea Matić, voditeljica marketinga
Moram priznati da se pravila sentimentalnog „nevezivanja“ za stvari nikad nisam uspjela držati. Barem ne u potpunosti. Stoga na mene odjevni predmeti imaju „parfemsko“ djelovanje, sjete me na određene ljude, događaje, lijepe uspomene. Bijeli kaput koji od milja nazivam svojim toplim zimskim utočištem, sam za rođendanski poklon dobila od mame. Ostatak outfita koji rado biram ovog puta čine muška košulja (posuđena iz bratovog ormara), pencil suknja omiljenog branda (slučajno ulovljena na posljednjem sniženju), tople grilonke i crne gležnjače dovoljno udobne da u njima prehodam cijeli grad. Od modnih dodataka, tu je crveni lak na noktima - vječni saveznik za osvježenje crno-bijele kombinacije i ručni sat – stalni podsjetnik na činjenicu da dan traje samo 24h. I da valja sve obveze stisnuti u to vrijeme. Omiljena torba ima potpis Made in BiH - djelo kreativnih ljudi. Osim standardnih ženskih stvari, omiljena torba mora sadržavati i omiljenu knjigu. Mali princ. Za sve odrasle koji nisu zaboravili biti djeca. Da ne zaboravim.
FOTO: MODAMO.info
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar

Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.


Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.


Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.


Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.



Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!