TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.11.2014.
Nije tajna da smo jedni drugima često inspiracija. Bilo za nove poslove, bilo za odlazak na nova mjesta, bilo za nove modne kombinacije. Na jednom od naših sastanaka, stvarajući priču o kaputima za jesen, odlučili smo zaviriti u naše ormare i pokazati vam jesu li trendovi zahvatili naše uredništvo, a koji ne. Jesmo li vjerni klasici ili ipak trčimo u high street dućane po novu dozu IT krojeva?
Sve to ostavljamo vama na sud nakon što pogledate naše omiljene kapute i kombinacije koje se ispod njih kriju.
Ana Ćavar glavna urednica
Kada govorimo o odijevanju, jesen je moje najdraže doba. Slojevite kombinacije i prekrivanje ljetnih komada zimskim kaputima su oduvijek broj jedan na mojoj listi. Stoga i ne čudi što je cijeli jedan dio mog ormara rezerviran za kapute, kaputiće, jakne i sve ostalo čime se iz dana u dan prekrivam. U momentu kada smo odlučili raditi ovu reportažu, u glavi mi se pojavio zadnji kaput kupljen s MADE IN BIH etiketom. Odabir je pao na multifunkcionalan komad u SHE:YOU potpisu. Zahvaljujući dosjetljivosti dizajnerica kaput mogu nositi kao dugi kaput, kao kratki i kao sako, a svemu tome sam dodala i opciju haljine na preklop. Pamuk u kombinaciji s brokatom izvezen u listove na zelenoj podlozi uistinu čini statement komad, a ipak najdraže mi je kombinirati ga uz suknju koja seže do pola lista, s porubom od čipke, pamučnu majicu i ogrlicu (koju ovaj put biram u Plastik Fantastik potpisu). Smatram da moje noge najljepše izgledaju u cipelama na špic, a kada su mi drage prijateljice poklonile kožnu torbu u BM by Božana Matić potpisu znale su da ju neću ispuštati iz ruku mjesecima. Uz se to, malo nakita u boji zlata, malo parfema, osmijeh i imamo moju najdražu kombinaciju ove jeseni!
Anja Stojkić, izvršna urednica
Kada su kaputi u pitanju, ništa se ne može mjeriti s vječnim klasikom - dugim crnim kaputom. Treba vam dokaz za ovu tvrdnju? Kaput na slici je star nekih devet godina i savršeno je pristajao svakom od trendova koji su se izmjenjivali iz godine u godinu. Istina, bio je poprilična investicija, ali s obzirom da i danas izgleda kao nov, svaki novčić izdvojen za njega se isplatio.
Ovih dana nosim ga u različitim kombinacijama, od onih ležernih dnevnih koje podrazumijevaju tople pulovere, uske traperice i ravne čizme, do ovih petnaestak centimetarauzvišenijih s omiljenom košuljom od jeansa i cvjetnom haljinom midi dužine.
p.s. Svejedno, ipak bih ga radije mijenjala za topliju klimu i vječni crni bikini :)
Dijana Perić, modna novinarka
Iako je jesen za mnoge samo ono dosadno razdoblje između dana na plaži i zimskih blagdana, ima i ona svojih blagodati. Onaj osjećaj kada po prvi put odjenete topli oversized džemper, šipak, čaj, miris kestenja i domaća marmelada... Prvi odlazak u shopping tople odjeće i obuće... J
Iako se za određena doba u godini vežu i nijanse koje su popularne kroz tih par mjeseci, za mene, crna je jedna od najljepših boja na svijetu. Zato ćete među mojim zimskim komadima naći mnoštvo nijansi crne, sive i pokoji džemper u nude i bijelim nijansama. Boja vina također je jedna od nijansi koje obožavam u jesensko doba, kako na usnama, tako i na modnim dodacima. A kada je u pitanju odabir savršenog kaputa – pelerina. Pelerina mi je oduvijek bila jako drag komad odjeće, nekako zračila mi je nekom drugačijom dozom elegancije, a nerijetko joj kragnu obogatim i broševima i krznenim stolama. Obožavam je nositi i s poslovnim kombinacijama, danju uz traperice, ponekad je dodatno u struku naglasim i remenom, a nosiva je i u zimskim danima uz tople rukavice. Pametnom dosta.
Andrea Matić, voditeljica marketinga
Moram priznati da se pravila sentimentalnog „nevezivanja“ za stvari nikad nisam uspjela držati. Barem ne u potpunosti. Stoga na mene odjevni predmeti imaju „parfemsko“ djelovanje, sjete me na određene ljude, događaje, lijepe uspomene. Bijeli kaput koji od milja nazivam svojim toplim zimskim utočištem, sam za rođendanski poklon dobila od mame. Ostatak outfita koji rado biram ovog puta čine muška košulja (posuđena iz bratovog ormara), pencil suknja omiljenog branda (slučajno ulovljena na posljednjem sniženju), tople grilonke i crne gležnjače dovoljno udobne da u njima prehodam cijeli grad. Od modnih dodataka, tu je crveni lak na noktima - vječni saveznik za osvježenje crno-bijele kombinacije i ručni sat – stalni podsjetnik na činjenicu da dan traje samo 24h. I da valja sve obveze stisnuti u to vrijeme. Omiljena torba ima potpis Made in BiH - djelo kreativnih ljudi. Osim standardnih ženskih stvari, omiljena torba mora sadržavati i omiljenu knjigu. Mali princ. Za sve odrasle koji nisu zaboravili biti djeca. Da ne zaboravim.
FOTO: MODAMO.info
TEKST: Ada Ćeremida
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
