TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.11.2014.
Nije tajna da smo jedni drugima često inspiracija. Bilo za nove poslove, bilo za odlazak na nova mjesta, bilo za nove modne kombinacije. Na jednom od naših sastanaka, stvarajući priču o kaputima za jesen, odlučili smo zaviriti u naše ormare i pokazati vam jesu li trendovi zahvatili naše uredništvo, a koji ne. Jesmo li vjerni klasici ili ipak trčimo u high street dućane po novu dozu IT krojeva?
Sve to ostavljamo vama na sud nakon što pogledate naše omiljene kapute i kombinacije koje se ispod njih kriju.
Ana Ćavar glavna urednica
Kada govorimo o odijevanju, jesen je moje najdraže doba. Slojevite kombinacije i prekrivanje ljetnih komada zimskim kaputima su oduvijek broj jedan na mojoj listi. Stoga i ne čudi što je cijeli jedan dio mog ormara rezerviran za kapute, kaputiće, jakne i sve ostalo čime se iz dana u dan prekrivam. U momentu kada smo odlučili raditi ovu reportažu, u glavi mi se pojavio zadnji kaput kupljen s MADE IN BIH etiketom. Odabir je pao na multifunkcionalan komad u SHE:YOU potpisu. Zahvaljujući dosjetljivosti dizajnerica kaput mogu nositi kao dugi kaput, kao kratki i kao sako, a svemu tome sam dodala i opciju haljine na preklop. Pamuk u kombinaciji s brokatom izvezen u listove na zelenoj podlozi uistinu čini statement komad, a ipak najdraže mi je kombinirati ga uz suknju koja seže do pola lista, s porubom od čipke, pamučnu majicu i ogrlicu (koju ovaj put biram u Plastik Fantastik potpisu). Smatram da moje noge najljepše izgledaju u cipelama na špic, a kada su mi drage prijateljice poklonile kožnu torbu u BM by Božana Matić potpisu znale su da ju neću ispuštati iz ruku mjesecima. Uz se to, malo nakita u boji zlata, malo parfema, osmijeh i imamo moju najdražu kombinaciju ove jeseni!
Anja Stojkić, izvršna urednica
Kada su kaputi u pitanju, ništa se ne može mjeriti s vječnim klasikom - dugim crnim kaputom. Treba vam dokaz za ovu tvrdnju? Kaput na slici je star nekih devet godina i savršeno je pristajao svakom od trendova koji su se izmjenjivali iz godine u godinu. Istina, bio je poprilična investicija, ali s obzirom da i danas izgleda kao nov, svaki novčić izdvojen za njega se isplatio.
Ovih dana nosim ga u različitim kombinacijama, od onih ležernih dnevnih koje podrazumijevaju tople pulovere, uske traperice i ravne čizme, do ovih petnaestak centimetarauzvišenijih s omiljenom košuljom od jeansa i cvjetnom haljinom midi dužine.
p.s. Svejedno, ipak bih ga radije mijenjala za topliju klimu i vječni crni bikini :)
Dijana Perić, modna novinarka
Iako je jesen za mnoge samo ono dosadno razdoblje između dana na plaži i zimskih blagdana, ima i ona svojih blagodati. Onaj osjećaj kada po prvi put odjenete topli oversized džemper, šipak, čaj, miris kestenja i domaća marmelada... Prvi odlazak u shopping tople odjeće i obuće... J
Iako se za određena doba u godini vežu i nijanse koje su popularne kroz tih par mjeseci, za mene, crna je jedna od najljepših boja na svijetu. Zato ćete među mojim zimskim komadima naći mnoštvo nijansi crne, sive i pokoji džemper u nude i bijelim nijansama. Boja vina također je jedna od nijansi koje obožavam u jesensko doba, kako na usnama, tako i na modnim dodacima. A kada je u pitanju odabir savršenog kaputa – pelerina. Pelerina mi je oduvijek bila jako drag komad odjeće, nekako zračila mi je nekom drugačijom dozom elegancije, a nerijetko joj kragnu obogatim i broševima i krznenim stolama. Obožavam je nositi i s poslovnim kombinacijama, danju uz traperice, ponekad je dodatno u struku naglasim i remenom, a nosiva je i u zimskim danima uz tople rukavice. Pametnom dosta.
Andrea Matić, voditeljica marketinga
Moram priznati da se pravila sentimentalnog „nevezivanja“ za stvari nikad nisam uspjela držati. Barem ne u potpunosti. Stoga na mene odjevni predmeti imaju „parfemsko“ djelovanje, sjete me na određene ljude, događaje, lijepe uspomene. Bijeli kaput koji od milja nazivam svojim toplim zimskim utočištem, sam za rođendanski poklon dobila od mame. Ostatak outfita koji rado biram ovog puta čine muška košulja (posuđena iz bratovog ormara), pencil suknja omiljenog branda (slučajno ulovljena na posljednjem sniženju), tople grilonke i crne gležnjače dovoljno udobne da u njima prehodam cijeli grad. Od modnih dodataka, tu je crveni lak na noktima - vječni saveznik za osvježenje crno-bijele kombinacije i ručni sat – stalni podsjetnik na činjenicu da dan traje samo 24h. I da valja sve obveze stisnuti u to vrijeme. Omiljena torba ima potpis Made in BiH - djelo kreativnih ljudi. Osim standardnih ženskih stvari, omiljena torba mora sadržavati i omiljenu knjigu. Mali princ. Za sve odrasle koji nisu zaboravili biti djeca. Da ne zaboravim.
FOTO: MODAMO.info
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!