Tragajući za novom inspiracijom, sasvim slučajno, prilikom posljednje posjete Beogradu, pronašla sam nešto divno: Jazz Baštu! Najslađe mjesto u 'shabby chic' stilu koje sam ikada vidjela.

Jednostavnost i neformalan odnos prema prostoru stvorili su savršen kutak za sve ljubitelje jazza, francuskog dekora i dobrog vina. Skoro monokroman dizajn bašte i enterijera, upotpunjen je sa par drugih tonova, cvjetnim dodacima, pažljivo odabranim tekstilom i krasnim izborom mnogobrojnih ogledala! 

U više slojeva obojeni namještaj kao što su komode i noćnici, oslikavaju godine i istrošenost, ali i dalje krasne linije koje prezentiraju svoj neosporni šarm kroz dozu predivne nesavršenosti! Skoro bešumna dnevna atmosfera, desetak osoba koje uživaju u svojoj popodnevnoj kafici bili su veoma inspirativna tema za moju novu fotoreportažu, koju bih završila citatom: 'Odmah pored Brankovog mosta, u jednom od najljepših dijelova starog grada, nalazi se, mjesto s dozom francuskog dekora, čiji duh odašilje duh tradicije i romantike'  – Jazz Bašta.'

***

Mersiha Karić je arhitektica i dizajnerica enterijera, ali i prva bh. blogerica, koja istražuje regionalni dizajn, prostor kao segment svakodnevnog života i piše o kreativnim i inspirativnim temama svakodnevnice!
Fokusirana na ono što ona naziva ljepota u nesavršenstvu, priča o gradovima, mjestima i ljudima koji taj prostor čine životnim i podložnim promjenama, a sve u skladu s ljudskim potrebama. Mersihine tekstove i fotoreportaže možete pratiti na blogu Stilistica.

^{Tekst i fotografija: Mersiha Karić}

Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.

Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova. 

Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.




Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.





Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan

Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti. 

Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.






Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno

Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.

Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.





Ormari kao privatna galerija

Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju. 

Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.





Kupatilo kao scenografija, ne rutina  

Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.

Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.





Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @designartobject