Zlatno mlijeko napitak je koji je već od davnina prepoznatljiv po svojim ljekovitim svojstvima koja donose brojne blagodati za organizam.

Magično djelovanje zlatno mlijeko duguje začinima koji su njegov sastavni dio – kurkuma, đumbir, a nerijetko i cimet i papar.

Kurkuma u kombinaciji s (biljnim) mlijekom postaje lakše probavljiva, a s obzirom na to da je antioksidativna, protuupalna i antikancerogena uklapa se u brojna jela i napitke.

Foto: unsplash.com

Ovaj napitak njeguje vas i hrani, potiče prirodnu otpornost i ima ljekovita svojstva.
 

PRIPREMA ZLATNOG MLIJEKA

1 čaša organskog kravljeg ili biljnjeg mlijeka
1/3 čajne žlice kurkume
prstohvat cimeta
prstohvat papra
1 žlica meda
pola žlice naribanog đumbira

Zagrijte mlijeko i dodajte sve začine, no, pazite da smjesa ne zakuha.
Ostavite sa strane da se ohladi kako biste ga mogli piti. Med dodajte posljednji, kako biste po želji zasladili zlatno mlijeko.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by waniliowa chmurka (@waniliowachmurka) on Jan 8, 2020 at 12:30am PST

*** 

 Foto: unsplash.com
Tekst: BONJOUR.ba

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba