Prije tačno 5 godina razgovarali smo sa Sarah Čerkez i tada malenom Nimrom, djevojčicom koja je još uvijek tražila ritam svojih koraka, a danas ih već sigurnijim tempom vodi.

I ovog puta, naš susret je bio pun radosti, smijeha, emocija... No, bio je i podsjetnik kako se sve mijenja, osim jednog i to najvažnijeg odnosa, onog između majke i kćerke. To je odnos koji je od samog početka prepun ljubavi, povjerenja, nježnosti i nevjerovatne bliskosti.

Nimra je sada djevojčica kojoj se, ukoliko to bude željela, bez sumnje smiješi sigurna budućnost ispred objektiva. Ovaj projekat je iznijela kao pravi mali profesionalac, bila je strpljiva, znatiželjna, ali potpuno prisutna ispred kamere. A u pauzama? Spuštala se ziplineom i predlagala vlastite kadrove.
 

Sarah, iza koje stoji karijera protkana imenima kao što su Dolce & Gabbana i La Perla te životom u Milanu, danas modeling svjesno stavlja u drugi plan. Ipak, modne reflektore nije potpuno ugasila, tako je uživamo gledati na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, a evo ovaj put i u modnom editorijalu za Bonjour.ba. 

U razgovoru nam priznaje da ne osjeća nostalgiju za pistom, više zahvalnost što je prošla sve što jeste. Uz to govori o svojim viđenjima svoje uloge danas, kao majke i poslovne žene te naravno odnosu s kćerkom Nimrom. Naravno da smo naš razgovor pretvorili u modni editorijal! 
 

Intervju sa Sarah i Nimrom

Sarah, tvoja kćerka Nimra te vidi u više slojeva, kao majku, ženu s vizijom, osobu koja se ne odriče svojih strasti. Koliko te taj pogled motiviše da budeš bolja verzija sebe?

Od kada se rodila njen pogled je uvijek budio u meni duboku odgovornost, ali i blagoslov. Njen pogled me ne tjera da budem savršena, već da budem autentična i svoja… 

Da budem što iskrenija verzija sebe – jer znam da joj time pokazujem da je i ona slobodna biti sve što jeste, bez straha, bez umanjivanja. 
U njoj vidim svoje ogledalo, ali i svoje nasljeđe. I zbog nje biram da živim punim srcem.
 

Opišite savršen dan vas dvije. 

Nimra: Savršeni dan s mamom bio bi da nema škole, da se mogu naspavati i onda da cijeli dan provedemo u šetnji, izletu na Trebević, ali sa žičarom i da mogu jesti šta god hoću, puno slatkiša. I da ne moram rano na spavanje. 
 

Sarah: Najviše uživam kada putujemo skupa, meni su to naši najsavršeniji dani. Bilo da je to putovanje u Disneyland ili skijanje, ili jednostavno izlet u prirodu, to mi je najdraže… Dogovaramo se, pravimo male planove za taj dan, uživamo u svakom trenutku. Nedavno smo bile skupa u Beču, na teen koncertu njenih omiljenih pjevača Marcus & Martinus i bilo nam je prekrasno. Za dva dana napravile smo sebi mali program, posjeta Muzeju Mora, Prater, šetnja po centru i naravno odlazak na sam koncert.
 

Podijeli s našim čitateljima/-icama vaš najzabavniji trenutak.

Nimra: Najzabavnije mi je bilo s mamom u Disneylandu kada smo skupa išle u kuću strave i na ostale atrakcije za djecu.

Sarah: Meni najzabavnije je bilo putovanje u Tursku na Yoga retreat na koji smo išle zajedno, također posebno pamtim naša putovanja u Alicante u Španiji gdje živi moja tetka pa onda tamo sa djecom od mojih rodica imamo uvijek najbolju zabavu svi skupa.
 

Ko smo kada nas niko ne gleda
 

Šta za tebe znači imati prostor u kojem možeš biti autentično svoja, bilo da je to fizički dom, profesionalni aspekt ili intimni odnos?

Za mene imati prostor u kojem mogu biti autentično svoja znači imati svetilište duše – mjesto gdje mogu skinuti sve maske svijeta i udahnuti punim plućima. Taj prostor nam je svima važan da tu možemo doći kada se osjećamo ranjivo i kada nam je potrebna podrška i ljubav. 

To je mjesto gdje ne moram glumiti snagu kada je nemam, gdje su moja intuicija i emocije dobrodošle i gdje se moj glas čuje. Važno mi je da taj prostor hrani moju istinu, a ne tuđa očekivanja. To je mjesto gdje se ne traži da budem savršena – samo prisutna, povezana i živa. U takvom prostoru, autentičnost nije hrabrost, ona postaje prirodan tok, kao disanje.
 

Šta želiš da Nimra zna o životu prije nego što odraste, posebno iz tvog primjera?

Željela bih da postane svjesna koliko je ona naučila mene svojim dolaskom na svijet.
Želim da moja kćerka zna da je život jedno putovanje, a ne trka. Da je uredu koračati polako, slušati srce i birati puteve koji možda nisu najlakši, ali jesu najiskreniji. 

Želim da kroz moj primjer vidi da snaga nije u tome da uvijek budemo jake, već u tome da znamo kada stati, zaplakati, predahnuti i nastaviti dalje s vjerom u sebe.




Želim da zna da je ljepota prolazna ako nije ukorijenjena u duši. Da vrijednost ne dolazi od aplauza spolja, već iz unutrašnjeg mira i samoprihvatanja. 

Želim da zna da ljubav nije ono što boli. Ljubav gradi, čuva, širi i u njoj nikad ne mora smanjivati sebe. 
I najvažnije – da nikad ne mora biti savršena da bi bila vrijedna. Dovoljna je, baš takva kakva jeste. I neka u meni uvijek prepozna dom u kojem se ta istina ne zaboravlja.

A koji ti je najtiši ritual koji te vraća sebi kad sve drugo postane preglasno?

Yoga i meditacija. To mi je osnov kojem se uvijek vraćam i koji svaki put učini da se osjećam povezana sa sobom i svojim istinskim bićem. Zato se trudim da svakodnevno barem 10-15 minuta radim vježbe disanja i meditacije. Kroz yogu i meditaciju ulazim u prostor tišine gdje nema pritiska, nema uloga, samo dah, tijelo i prisutnost. To je moj povratak kući.

Žena danas
 

Danas često čujemo izraze 'podrška ženama', ‘ženska energija’... Kako ih ti doživljavaš i gdje tu energiju pronalaziš kada ti najviše treba?

Za mene 'ženska energija' nije samo koncept, to je ritam duše, drevna snaga koja teče kroz nas u tišini, u saosjećanju, u intuitivnom znanju koje se ne treba dokazivati. To je ona mekoća koja u sebi nosi nevjerovatnu moć, sposobnost da njeguje, iscjeljuje, stvara i izdrži.

Podršku ženama ne doživljavam kao parolu, već kao sveto prisjećanje da nismo same, da smo ogledala jedna drugoj i da je naše zajedništvo oblik iscjeljenja. U krugu žena koje se ne takmiče već vide, čuju i drže jedna drugu – tu leži istinska podrška.






Kada mi najviše treba ta energija, pronalazim je u malim stvarima: u glasu prijateljice koja me razumije bez objašnjenja, u dahu dok meditiram, u sjećanju na žene prije mene koje su kročile stazama tišine i hrabrosti. Pronalazim je u sebi, kada si dopustim da budem nježna i moćna u istom dahu.

Postoji li neka društvena “istina o ženama” u koju nikad nisi vjerovala, a sada znaš da si bila u pravu?

Postoji ta stara društvena istina ili bolje rečeno, uvjerenje – da žena mora da bira: ili će biti nježna ili jaka. Ili majka ili slobodna. Ili lijepa, ili mudra. Ili djeca ili karijera. Dugo nam je servirano da ne možemo biti sve, da moramo da se smanjimo, da stanemo u jednu ulogu da bismo bile prihvaćene, ali nikada nisam vjerovala u to. 

Ne iz prkosa, već iz unutarnjeg osjećaja da je ženska priroda duboka i slojevita, kao more koje može biti i mirno i divlje, i blago i opasno, ali nikada jednostavno. 
Danas znam da sam bila u pravu. Mi jesmo sve to i možemo biti sve to, bez opravdanja. U tome nema kontradikcije, samo puna sveta istina o ženama koje svijet tek treba da nauči cijeniti.
 

Da li misliš da samohrane majke prečesto moraju biti “superžene” i koji je tvoj komentar na to? 

Vjerujem da se danas od svih majki, ne samo samohranih, očekuje da budu superžene – kao da majčinstvo dolazi sa nekom nadljudskom snagom, a ne sa srcem koje se svakodnevno daje do kraja. 
Od nas se traži da budemo strpljive, smirene, dostupne, nasmijane, savršeno organizovane, emocionalno stabilne, a da pri tome zaboravimo na sebe. Da ne tražimo previše, ne pitamo za pomoć, ne pokažemo umor. Kao da priznati da nam je teško znači da nešto ne radimo kako treba. 

A zapravo istinska snaga majki je u njihovoj ranjivosti. U tome što uprkos svemu, strahovima, nesigurnostima, neispavanim noćima, svakog dana daju ljubav koja ne traži ništa za uzvrat. 
Ne moramo biti „super žene“, dovoljno je da budemo prisutne, stvarne, nježne prema sebi i da znamo da je i to majčinstvo u svom najljepšem obliku.
 

The End
 

Kada pogledaš unazad, postoji li odluka koju si donijela srcem, a danas znaš da je promijenila sve?

Da. Postoji ta jedna odluka – tiha, ali snažna, koju sam donijela ne glavom već srcem. Iako je u tom trenutku izgledala kao ludost i rizik, kao skok bez sigurnosne mreže, danas znam da je promijenila sve. 
Odluka da izaberem sebe. Ne sebično, već iskreno, da poslušam ono unutarnje „ne“ koje je godinama šaptalo ispod svih „moraš“, „trebaš“, „šta će ljudi reći“… Da napustim odnos koji nije zdrav i budem sama. 

I nije bilo lako, srce mi je tada bilo umorno, ali u meni je živjela nepokolebljiva istina – da zaslužujem mir, nježnost, ljubav, poštovanje i prostor u kojem ne moram stalno da dokazujem svoju vrijednost. 
To je bio moj povratak sebi. Naučila sam kako izgleda ljubav koja ne boli. Kako diše sloboda. Kako izgleda život kada se ne preživljava, nego osjeća. Od tog trenutka, život je možda postao nepredvidiviji, ali i istinitiji. Više nije bio diktiran očekivanjima, već osjećajem. 

Ta odluka me nije samo oslobodila -  ona me vratila kući. Sebi. 
 

Kako nam je bilo na snimanju? Procijenite sami! 
 

1. set 
 

Iza kulisa ovog snimanja sve je teklo prema planu, od dolaska na lokaciju Javorov Do koja uvijek ukrade simpatije, do prvih kadrova. Naš tim je i ovaj put u detalje osmislio atmosferu i ritam dana koji su stvorili savršen temelj za jedan topao i emotivan vizuelni narativ. Sve je funkcionisalo s lakoćom, uz pažljivo vođenu dinamiku i sjajnu komunikaciju.
 

2. set 
 

Set je bio prostor za igru idejama i fluidnu kreativnost. Odabir lokacije, bh. dizajnerskih komada i tempa snimanja rezultat su brižne pripreme i iskustva koje naš tim donosi svakom projektu. Dovoljno strukturisano da sve ide po planu, ali s dovoljno prostora za spontanost koja daje dodatni šarm. 
 

3. set
 

Dok su se kadrovi nizali, atmosfera na setu ostajala je jednako topla i profesionalna. Nimrina razigranost i maštovitost dolazile su do izražaja. Predlagala je vlastite kadrove, a pauze su bile ispunjene igrom i smijehom. U svakom detalju vidjela se priprema, od svjetla do kadra. Upravo je jedna fina ravnoteža rezultat dobre produkcije i timske usklađenosti.
 

4. set
 

Iako su iza nas već sati rada, snimanje je prolazilo bez žurbe i stresa. Svaki član tima znao je svoju ulogu, a rezultat je dan koji nije iscrpio, već inspirisao. Naravno da smo za kraj druženja uživali i u savršeno pripremljenim jelima restorana Javorov Do. Te fotke gledate neki drugi put 😉 

Produkcija: Bonjour.ba 
Fotografija: Aida Redžepagić 
BTS fotografija: Monika Andrić 
Frizura: Ensar Dervišbegović 
Makeup: Adi Hasić 
Sarah nosi: Belma Tvico, Amira Pertesi kreacije / ANRE jakna
Lokacija: Javorov Do