Sarah je jedna od bh. modela koji je u svoj životopis upisala suradnje s podužom listom svjetski poznatih dizajnera od Dolce & Gabbane do La Perle, a obzirom da je Milano nekoliko godina bio njena adresa stanovanja, viđali smo ju i kao zaštitno lice te dio lookbookova brojnih talijanskih brendova kao što je Armani Prive.

Iza nje je uspješna manekenska karijera, a posvećenost, marljivost, rad i upornost oslikava se u svakom njenom projektu. Ona je i dama koju rado vidimo na crvenom tepihu SFF-a i s kojom je svaka suradnja ispunjena smijehom i odličnim rezultatima, ali i žena s kojom možete satima razgovarati o ljepoti, ali i karijeri i poduzetništvu.
Danas sa suprugom Arminom Hadžićem vodi lanac street wok barova Snogu, a njihov dan ispunjen je i s avanturama koje prate odrastanje njihove djevojčice Nimre.

Jedno poslijepodne proveli smo sa Sarah i Nimrom u slastičarnici Sweets & Co. u Sarajevu. Znali smo da će ukusne slastice, ali i cozy interijer biti dobra baza za fotografiranje s znatiželjnom djevojčicom i ugodan razgovor o majčinstvu, svakodnevnim izazovima i ljepoti.

***

Kako bi sebe opisala u tri riječi?

Uporna, direktna, radoholičarka.

Kako bi Nimru opisala u tri riječi?

Vesela, tvrdoglava, suosjećajna.

Koje su 3 stvari koje uvijek napraviš ujutro?

Doručak, provjerim email i poruke, raspremam.

Uz radoznalu djevojčicu i modeling angažmane, zajedno si s mužem pokrenula i projekt Snogu wok bara koji je otvoren u Sarajevu, Zagrebu i Dubrovniku. Kako ostaješ organizirana i produktivna kroz dan?

Nije jednostavno biti sam svoj šef, često mi fali autoritet i neko da me kontrolira. Trudim se da svaki dan odradim dio posla, pa tako svako jutro nakon što odvedem Nimru u vrtić, vratim se kući i sjedam za laptop da radim. Nekad je to 2h, a nekad 6-7h. Zavisi od posla koji se nakupi. Vrlo često i operativno u Dubrovniku ili Zagrebu idem u restoran i pratim posao, pomažem, učim itd. Bitno mi je da održavam kontinuitet i da bez obzira na česta putovanja uvijek nosim “posao” sa sobom. Snogu je trenutno naš primarni posao i prioritet tako da modeling angažmani padnu u drugi plan. A svakako ih nema puno zbog cijele situacije u svijetu.

Tvoj tempo uključuje i putovanja te život na dvije adrese. Koje lekcije te je naučilo ovo iskustvo?

Da živim bez tereta, bez suvišnih-nepotrebnih stvari. Koliko puta ste se pakovali za putovanje, nosili kofere natrpane stvarima, da bi na povratku kući shvatili da pola i više niste uopće ni koristili? Ja nosim samo najpotrebnije i ne opterećujem se ako nešto zaboravim. Naučila sam i da uživam u momentu i da cijenim trenutak u kojem se nalazim, da udahnem, izdahnem i uživam. Volim i da posmatram ljude oko sebe.

U kojem si (modnom) projektu do sada najviše uživala i na koji si najviše ponosna?

Ne mogu ni jedan tako izdvojiti, cijeli moj modeling život postao je jedna cjelina, zahvalna sam na svakom poslu, na svim klijentima sa kojima sam surađivala, na svim putovanjima i iskustvima. To je nešto neprocjenjivo. Posebno mi je draga posljednja kampanja koju sam radila za Oriflame jer je u jednom dijelu snimanja moja kćerka Nimra bila dio kampanje.

Kako bi opisala prvih mjesec dana s bebom? Najveći strahovi, izazovi, najslađe uspomene?

Jako težak period, nespavanje, muke s dojenjem, bolovi nakon porođaja... To su neke stvari koje svaka majka zna i razumije. Depresija također. Najveći strah i ujedno izazov definitivno je bio dojenje. Zaista sam se mučila, ali nisam željela da odustanem. Bilo je puno neprospavanih noći, ali na kraju sam uspjela. Međutim sve to brzo prođe i zaboravi se.

Imate li ti i Nimra sada neke male zajedničke rituale kojih se držite kroz dan?

Vrlo često kuhamo skupa, želim da je uključim u proces kuhanja, biranja namirnica, kako bi sama poželjela probati raznovrsnu hranu. Učim je da je zdravo jesti puno voća i povrća a da se čokolade jedu samo ponekad. Cijedimo sokove skupa, pravimo zdrave kolače itd. Pored toga je uvijek uključujem u raspremanje stana, ujutro spremamo skupa krevet, slažemo pidžamu, slažemo veš u ormar skupa, skupa usisavamo… Mislim da je za roditelje važno od malena učiti djecu da učestvuju u aktivnostima u kući kako bi kasnije zaista željeli i znali da trebaju pomagati u održavanju domaćinstva.
Pored toga ja s njom od prvog dana do danas pričam samo italijanski. Iako to nije moj materinji jezik, željela sam da nauči od malena još jedan jezik. Naravno nastavit će učiti i druge jezike u školi, ali to je sada postala rutina i svakodnevnica, tako da se u našoj kuci priča talijanski jednako kao i bosanski.

Što se uvijek krije u tvojoj torbi kada izlaziš s Nimrom?

Vlažne maramice i plazma keksi.

Postoji li neka tema/događaj/emocija o kojoj bi voljela da se više priča među mamama?

Pa iskreno ne.

Imaš li neke beauty rituale koje ne preskačeš?

Čišćenje lica pred spavanje, ne šminkam se često, ali bez obzira ne zamislivo mi je leći bez da očistim lice i stavim kremu. Ujutro isto.

Na društvenim mrežama često dijeliš i djelić svoje workout rutine. Koliko često treniraš i kako pronalaziš motivaciju?

Ja imam problem sa balansom, kod mene je sve ili ništa. Kada počnem trenirati, to je onda 6 puta sedmično, nekad i više. I tako se forsiram 4-5-6 mjeseci, onda me uhvati lijenost i umor i napravim pauzu pa ne radim nikako ništa. Sada pokušavam pronaći balans. Joga mi puno pomaže u tome. Trudim se raditi jogu 2-3-4 puta sedmično. I da taj ritam nastavim preko cijele godine. Na to ponekad mogu dodati intenzivnije treninge boksa ili trčanja ako osjetim potrebu. Nadam se da ću uspjeti.

Koji su tvoji mali rituali opuštanja i punjenja baterija?

Sweding spa od Oriflame, piling za lice i tijelo, pjenušava kupka, maska za lice i naravno ultra hidratantna krema za tijelo. Čaj i spavanje. :)

Koje su lekcije koje je tebe naučila tvoja mama, a i ti želiš preslikati na svoju kćer?

Da bude samostalna i neovisna, da sve što želi u životu bude sposobna i spremna sama sebi da ostvari.

Koje si lekcije o roditeljstvu naučila od svog muža?

Da i očevi mogu biti ravnopravni u obavezama i odgoju i da uopće ne mora veći dio posla biti na majci.

Koja je najvažnija lekcija koju si naučila od Nimre?

Da je sve moguće uz veliko strpljenje, upornost i stalni rad. Rezultati dolaze sporo.

Najbolji savjet koji si dobila o majčinstvu?

Strpljenje, ne lagati dijete, ne “varati” ga da bi u momentu dobili poslušnost, razgovarati s njima kao s odraslim osobama.

Omiljeni odjevni artikl u ormaru?

Pidžama.

Omiljena slastica?

Pistachio torta i Raffaello.

Jelo koje trebamo isprobati u wok baru Snogu u Sarajevu?

Definitivno novi meni, ananas piletina, thai beef ili sweet curry piletina.

***
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
Razgovarala: Dijana Ćavar

U svijetu u kojem svjedočimo inflaciji fotografija, volimo trenutke kada fotografija uspije probiti površinu i zaustaviti nas da gledamo, ne samo da vidimo.

Sarajevo Photography Festival, jedan od najvećih u regiji posvećen isključivo fotografiji, uspijeva napraviti upravo to. Festival okuplja autore, mislioce i publiku oko jedne ideje, a to je da fotografija i dalje ima moć mijenjati perspektivu, potaknuti razgovor te zabilježiti duh jednog vremena.
 

 

4. izdanje Sarajevo Photography Festivala dolazi s jasnim porukama i ambicioznim iskoracima. Stoga smo ispred Bonjour.ba odlučili razgovarati s osnivačicom i direktoricom Festivala Aidom Redžepagić te direktoricom programa Jelenom Janković. 
 

Aida Redžepagić, osnivačica i direktorica Sarajevo Photography Festivala

Jelena Janković, direktorica programa Sarajevo Photography Festivala  

 

Kako se svečani dio programa ove godine održava u Narodnom pozorištu u Sarajevu, jer estetika, simbolika i tradicija moraju biti u dijalogu s onim što je savremeno i hrabro. Bilo je sasvim logično da s njima razgovaramo upravo tu, te uz razgovor zabilježimo i fotografije. 
 

U intervjuu za Bonjour.ba, Aida i Jelena otkrile su detalje programa koji i ove godine donosi pažljivo birane izložbe, predavanja, radionice i razgovore sa značajnim imenima savremene fotografije. 
 

Aida Redžepagić, direktorica Festivala /  Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba / Jelena Janković, direktorica programa Festivala  
 

Već smo govorili o Alessiji Glaviano, jednoj od najvažnijih figura u međunarodnoj fotografskoj kritici, i o tome da ćete ove godine na Festivalu imati priliku pogledati izložbu Deanne Dikeman...

Ovaj put nam Aida i Jelena predstavljaju i sam program, govore o temi Festivala, ali i otkrivaju svakodnevne izazove i uspjehe. 

 

Aida, Jelena, obje ste fotografkinje. Za početak, želimo vidjeti šta je po vama Festival, objasnite ga kroz jedan kadar. Kako ga definiše savršena fotografija?

Jelena: To je porodična fotografija sa mnogo članova, svi plešu na njoj. Živo je, nosi sa sobom mnogo različitih energija i emocija. Autfiti su u neskladnom skladu. Ritmovi se ne poklapaju, ali svi zajedno čine neverovatno dobru, u svom haosu usklađenu plesnu fotografiju. To je kolektivni čin u jednom kadru.
 


 

Aida: Zapravo, imamo jednu takvu fotografiju koja je meni festival. Nas 10ak na stepenicama ispred Vijećnice nakon drugog izdanja festivala. Umorni, sretni, zagrljeni, nasmijani. Meni je ta fotografija festival. Imam I nekoliko sa Jelenom, smiješnih, zabrinutih, paničnih, u svaka doba dana i noći. I one su mi festival.


 
 

Tema ovogodišnjeg Festivala je Weltschmerz. Kako fotografija, kao umjetnička forma, može biti ogledalo društvenih promjena i koju ulogu vaš Festival igra u tom dijalogu?

Jelena: Fotografija ima najveću vrednost u tome što nosi glas,  sposobnost da prenese priču, stanje društva i unutrašnje promene koje često ostaju nevidljive. Iako možda sama ne menja svet, njena poruka može da bude kao zemljotres snažna. Fotografija nam otvara prostor za slobodan govor, podsećajući nas na odgovornost da budemo beskompromisni u onome što svedočimo. U vremenu kada se istina često pokušava potisnuti, fotografija ostaje način da je sačuvamo i prenesemo,  jasno, snažno i direktno.

Festival kroz temu Weltschmerz upravo otvara taj prostor da kroz fotografiju razgovaramo o društvenim promenama, unutrašnjim lomovima i kolektivnim osećanjima koje nekada teško artikulišemo rečima.
 

 

Aida: Fotografija je često kao ogledalo koje nikad ne laže. Ponekad te iznenadi kako stvarno izgledaš, a ponekad ti otvori oči za nešto što si ignorisao. SPF daje megafon tim slikama koje govore o društvu: o ljepoti, bolu, ludilu, promjenama.

Da li će tema uticati na izbor radova i kuratorske koncepte?

Jelena: Da, tema Weltschmerz je uticala na izbor radova. Cjelokupan program je formiran oko ove teme. Želimo da kroz fotografiju istražimo unutrašnje borbe, društvene i ekološke izazove s kojima se suočavamo, kao i kako ti izazovi oblikuju naše emotivne i intelektualne odgovore na svet oko nas. 

Kroz radove, publika će moći da oseti intimnost tih tema, da razmišlja o stanju sveta u kojem živimo, ali i da pronađe utehu i snagu u kolektivnoj energiji. Na kraju, cilj je da nas umetnost podstakne na zajedničku refleksiju, ojača i ohrabri da, uprkos svemu, zajedno idemo napred.
 

 

Aida: Jelena je direktorica programa i ja sam presretna izborom radova koje je ove godine odabrala. Jedva čekam da sve postavimo u galerije i da radove vidim u printu, taj osjećaj je uvijek poseban.
 

 

Kada možemo očekivati objavu programa, mnogi ga s nestrpljenjem očekuju?

Već sada možemo da podelimo sa vašim čitaocima da nas očekuje pet pažljivo odabranih izložbi. Američka umetnica Deanna Dikeman predstaviće projekat ‘’Leaving and Waving'' u Umjetničkoj galeriji BiH. Ova serija nastajala je 27 godina. Autorka je fotografisala trenutke rastanka dok je odlazila od roditelja iz njihove kuće u Sioux Cityju. Počelo je 1991. godine spontano, kao način da se nosi s tugom. 

Vremenom je to postao porodični ritual. Fotografije prate protok vremena, starenje roditelja, smrt oca 2009. i majke 2017. godine, a završavaju se praznim prilazom. Projekat govori o ljubavi, prolaznosti i tišini svakodnevnih oproštaja.

Kolektiv Belgrade Raw i multimedijalna umetnica Jelena Nikolić predstavljaju se radom ‘’Not Many Things Disgust Me, a Lot of Things Make Me Sad'' u Manifesto galeriji. Osim što Belgrade Raw slavi 15 godina postojanja, izložbom naglašavamo važnost kolektiva koji su uglavnom, ali i ističemo istrajnost. Izložba je rezultat posmatranja i beleženja. Vidimo zato što tražimo; čula su uvek gladna, razum je pripitomljeni divljak. 

Zabeleženo, oteto trenutku, bez svog jedinog sigurnog konteksta, postaje talac tumačenja. Kao praznik, značenje je nasilno, a traženje istine je borba. Jelena tekstualno dokumentira vlastita emocionalna stanja koji sa pejzažno povezuje sa fotografijama kolektiva i time zajedno daju jedan snažan unutrašnji ritam otpora vlastite stvarnosti u kojoj žive. 

U Historijskom muzeju BiH Dženat Dreković predstaviće publici novi rad kroz sjajnu izložbu ‘’Bamburci''. Serija fotografija svedoči o vremenu, nestajanju i upornosti, o strahu i ljubavi prema mestu koje nas je oblikovalo, čak i kada ga više nema u onom obliku koji pamtimo.
 

U Umjetničkoj galeriji BiH biće prikazana i Izložba finalista, sa radovima fotografa iz gotovo 60 zemalja, dok će na Pozorišnom trgu Susan Sontag biti postavljena izložba ‘’Solar Portraits'' Rubéna Salgada Escudera. Fotografska serija koja dokumentuje kako solarna tehnologija menja živote ljudi u zajednicama bez pristupa električnoj energiji.

Svaka izložba predstavlja drugačiji fotografski stil, ali sve ih objedinjuje snažna poruka koju šalju. Kroz pet izložbi možete videti koliko stilovi i forme mogu da se razlikuju, na koje načine možemo da pristupimo temama, ali i da ostanemo verni suštini, glasu koji dajemo svojim radovima.
 

Možete li specijalno za Bonjour publiku otkriti neki od noviteta ove godine?

Ove godine imamo nekoliko uzbudljivih noviteta koji će obogatiti program festivala. Jedan od njih je Photo Book Table, posvećen fotografskim knjigama koje igraju ključnu ulogu u razvoju autorskog izraza i dugoročnom promišljanju fotografije kao umetničke prakse. 

Kroz ovaj događaj želimo da podržimo razvoj i publikaciju foto-knjiga, pružajući autorima priliku da pokažu svoje radove i povežu se sa širom publikom. Takođe, pozivamo autore da prijave i svoje foto-zineove, jer želimo da obuhvatimo širi spektar umetničkih formi.
 
Osim toga, imamo i dečiji program kroz koji ćemo povezati fotografiju sa video produkcijom, glumom i kreativnim razmišljanjem. Želimo da deci omogućimo da istraže svet umetnosti kroz različite medije i razvijaju svoju kreativnost. Još jedan novitet su teme i oblici radionica koje do sada nismo imali, a posebno izdvajamo radionicu posvećenu foto-knjigama, koju će voditi dve sjajne autorke Sylvia Sachini i Clémence Malleret.

Sylvia Sachini je kustoskinja, izdavačica i edukatorka iz Atine. Osnivačica je MISC-a, bila je suosnivačica Void-a (nezavisna vodeće izdavačka kuća posvećenja knjigama), i danas razvija izložbe i obrazovne programe u okviru Athens Photo Festivala, fokusirajući se na fotografiju, štampu i vizuelno pripovedanje. 

Clémence Malleret je vizuelna umetnica sa sedištem u Atini, sa obrazovanjem iz umetničkih škola u Milanu i Atini. Njena praksa kombinuje fotografiju, eksperimentalno pisanje i kolektivni rad, a od februara 2024. vodi produkciju knjiga u MISC-u. Ova radionica će polaznicima pomoći da formiraju mišljenje o foto-knjigama i nauče kako da usmere svoj rad u formu foto-knjige.

Takođe, Belmin Islam, sarajevski fotograf, vodiće radionicu kroz koju će učesnici imati priliku da interaktivno dožive Sarajevo i kroz fotografiju istraže grad. Ovoj radionici se posebno radujemo.
 

Kroz radionicu Crossroads: New Journeys spajamo različita iskustva. Voditelji će biti Vladimir Živojinović, fotograf sa balkanskog područja koji istražuje dokumentarne forme, i Pierre Mohamed-Petit, vizuelni umetnik i menadžer produkcije u Magnum Photos u Parizu. 

Ovakvim pristupom učimo, povezujemo nove forme i istražujemo različita iskustva, problematike i veštine. Novost je i saradnja sa Kvirhanom, kroz koju ćemo ugostiti predavanje i predstavljanje projekta sjajnog autora Simona Changa. U saradnji sa VI fondacijom organizujemo projekciju video radova, kroz koju ćemo predstaviti 12 izuzetnih autora iz svih krajeva sveta.

Na kraju izdvajamo i Movie Night u saradnji sa Bura Film Festivalom, večernju projekciju na otvorenom pod vedrim nebom kroz koju ćemo kroz film istraživati temu Weltschmerz.

Ovo je 4. izdanje Festivala, sada kada imate ovo jedinstveno iskustvo, gdje ga vidite za 5. godina?

Jelena: Oblikujemo ga da postane  prepoznatljiv ne samo u regionu, već i mnogo šire. Planiramo da ojačamo međunarodnu saradnju sa drugim festivalima, umetnicima, institucijama i organizacijama, kako bismo promovisali regionalnu fotografiju i omogućili umetnicima iz našeg regiona veću vidljivost na globalnoj sceni. 

Takođe, nastavićemo da pružamo podršku fotografima kroz besplatne edukativne programe, mentorstva, želimo da oformimo nagradne fondove i druge aktivnosti koje će im pomoći da razvijaju svoje projekte i karijere.

Vidim budućnost festivala kao vreme kada nećemo morati da se stalno brinemo o budžetima, već ćemo moći slobodno da stvaramo i postavimo Sarajevo u centar evropskih fotografskih festivala.
 

 

Aida: Za 5 godina vidim nas kako pravimo SPF "world tour", dovodimo još više fotografa iz cijelog svijeta u Sarajevo, i, naravno, još uvijek se smijemo do suza i kvalitetno raspravljamo dok sve organizujemo. Jer bez tog adrenalina, nije to to!

Ako gledamo Sarajevo Photography Festival kroz brojke, oko 80 fotografa je izloženo, dijele se 24 nagrade... nastavite niz!

Aida: ...hiljade posjetilaca, 60+ zemalja učesnika, 11 lokacija u gradu, 500 ispijenih kafa tokom produkcije...

Jelena: ...25 nervnih slomova, ali KIDAMO!
 

 

Zamislite da imate samo jedan SMS da pozovete nekoga u Sarajevo na festival, kome biste ga poslale? 

Aida: Sestri. Da ne zaboravi doći. Mnogo mi je važno da je tu.

Jelena: Samoj sebi bih poslala poziv da dođem kao gost i uživam u svim ovim divnim umetnicima, druženjima i ljudima. Bez planiranja i razmišljanja, šta dalje, nego samo impuls upijanja.