Sezona sladoleda je u punom jeku i bez obzira na to jeste li sladokusac ili ne, ovi osvježavajući okusi tijekom toplih dana su sve što je našem nepcu potrebno.

Naime, prethodnih tjedana otkrivali smo neke nove okuse sladoleda poput Manguma s okusom kokica ili pak osvježavajuće verzije popularnih slatkiša poput Bananice. Usprkos novitetima i zanimljivim okusima, katkad se volimo poigrati u kuhinji i kreirati homemade sladoled u kojem ćete uživati danima. 

Tako smo ovog puta na društvenoj mreži Instagram pronašli #yummy kremasti sladoled čiju je pripremu na svom profilu podijelila Lamija Trešnjo Muharemi. Riječ je o mliječnom sladoledu s dodatkom ukusnog Lotus keksa. Možete ga pripremiti uz omiljeni topli napitak ili kao talijani zasladiti poslijepodnevnu kavu i kreirati affogato. Sigurni smo se da ćete s ovim desertom oduševiti goste. Bon Appétit!





Sastojci:

• 300 g zaslađenog kondenzovanog mlijeka
• 200 ml slatke pavlake
• 200 g Lotus krema
• 170 g krem sira
• 100 g Lotus keksa

Priprema:

1. Kondezovano mlijeko, slatku pavlaku i krem sir miksati 2-3 minute.
2. Zatim dodati Lotus krem i izmrvljen Lotus keks, pomiješati tek toliko da se poveže.
3. Sipati u kalup i odložiti u zamrzivač, najbolje preko noći.
4. Uživati u najkremastijem sladoledu ikada!
5. Za dodatni užitak možete napraviti i affogato

* * *
Naslovna fotografija: Lamija Trešnjo Muharemi

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba