TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 6.2.2024.
Slike umjetnice Hanne Dujmović nisu samo platna prekrivena bojama, one su prozor u svijet duboke mašte te snažnih i slojevitih emocija.
Njezin umjetnički izraz predstavlja spoj stvarnosti i snova, neuhvatljivih elemenata neo - impresionizma i surealističke imaginacije. Kroz svoje slike poziva nas na putovanje kroz unutarnji pejzaž koji je riznica inspiracije - mješavina djetinjstva, prirode, svakodnevnog života i unutarnjih promišljanja.
Ženska figura, često prisutna u njenim djelima, nije samo estetski element već nosi duboku simboliku. One su simbol snage, osnaživanja i unutarnje ljepote, predstavljajući različite aspekte ženske prirode i moć ženske energije.
Euphoria maxima 130 x 180 cm
Foto: Privatna arhiva
Hanna Dujmović neumorno istražuje i izražava svoje stavove kroz umjetnost. Dok se zalaže za rodnu ravnopravnost, njen rad postaje tihi glas aktivizma, a dok priča priče kroz simbole na svojim platnima, gradi mostove između umjetnosti i društvenih pitanja.
Boje u njenim slikama su žive, pulsirajuće snage koje oblikuju emocionalnu atmosferu njenih djela.
S obzirom na to da u našem uredništvu želimo barem po jednu sliku Hanne, odlučili smo i razgovarati s njom i saznati više o njenom putovanje jedne umjetnice.
Hanna Dujmović, akademska slikarka i kiparka
Foto: Amna Geljo
Kako opisujete svoj umjetnički izraz? Koja se to inspiracija krije iza slika koju bismo nazvali
riznicom imaginacije?
Moj umjetnički izraz opisujem kao mješavinu mašte i stvarnosti koje se ogledaju kroz više umjetničkih tendencija – od neo - impresionizma do elemenata surealizma. Inspiracija dolazi najviše iz mašte, ali i snova, prirode koja me okružuje, svakodnevnice, djetinjstva, kao i iz spoznaje unutarnjeg svijeta koji je riznica elemenata koje iz dana u dan upoznajem i pretvaram u fragmente mojih slika.
Želim stvoriti slike koje potiču gledatelje da se izgube u svojim mislima i osjećajima, te da umjetnost dožive ko nešto blisko.
Život je lijep 140 x 180 cm
Da li koristite određene simbole u svojim slikama kako biste prenijeli dublje poruke ili priče? Koja je simbolika iza ženskih likova u vašem radu?
Umjetnost koju stvaram zasniva se upravo na simbolizmu i simbolima koji nose nekada očigledne, a nekada indirektne priče i poruke. Gotovo svi detalji koje možete vidjeti na mojim slikama nisu tu bez razloga. Ženski likovi u mom radu simboliziraju snagu, osnaživanje i unutarnju ljepotu. Oni predstavljaju različite aspekte ženske prirode i izražavaju moć ženske energije.
Radost življenja 100 x 80 cm
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako društvena pitanja, poput borbe za rodnu ravnopravnost, utječu na vaš umjetnički proces? Vidite li svoja djela kao oblik aktivizma ili komentara na društvena pitanja?
Borba za rodnu ravnopravnost je nešto što se prenosi iz generacije u generaciju te kao žena umjetnica i sama vodim bitke (ali ne toliko često). Smatram da je određena vrsta aktivizma, pogotovo u našoj i državama regiona, urodila plodom. Naravno postoje još mnoge stvari koje trebaju da se promijene, ali da sebe zamislim u ovom poslu prije stotinu godina sigurna sam da bi moj život bio potpuno drugačiji i da bi moja umjetnost bila daleko od očiju javnosti.
Statistika danas kaže da je u svijetu umjetnosti još uvijek velika razlika između žena i muškaraca, ali ja želim vjerovati da radom i djelovanjem možemo napraviti evidentne promjene i barem djelomično izjednačiti postotke (kada je u pitanju zastupljenost žena umjetnica na art tržištu). Neka od mojih djela bave se i društvenim pitanjima, ali na jedan način koji nije toliko očigledan.
Primjećujemo da boje imaju izuzetnu važnost u vašim slikama, a sigurni smo da nismo jedini koji su impresionirani. Kako pristupate odabiru boja i na koji način smatrate da one oblikuju emocionalni dojam u vašim djelima?
Boje su primarne kada su u pitanju moja kompozicijska rješenja, one su te koje privuku pažnju posmatrača svojom vibrantnošću i generalno harmonijom u kojoj egzistiraju na platnima. Odabir boja je posve intuitivan i vrlo često ni sama ne znam kakav će biti finalni produkt, ali uživam u ovom procesu i mislim da se spoj senzacija koje osjetim dok stvaram djela prosto utisnu u platna i nastavi da emituje dalje na posmatrače.
Svako djelo je dio moje duše koji nastavlja da živi u nekim novim prostorima, na nekim dalekim mjestima, sa nekim novim ljudima... Emocija koju umjetnik utisne u djelo tokom stvaranja je nešto što nije prolazno i što je neponovljivo te ga upravo to čini autentičnim umjetničkim djelom.
Foto: Amna Geljo
Blind tiger / studio 99
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako vidite interakciju između vaših slika i gledatelja? Koje su to reakcije ili povratne informacije koje posebno cijenite?
Bilo kakva interakcija je dobra. Bilo kakva kritika je dobra. Najgore što može da se desi jeste neutralnost publike. Po mom ličnom mišljenju smatram da je kvalitetna umjetnost ona koja izazove reakcije i ona o kojoj nastavlja da se priča. Kroz godine djelovanja naučila sam da je jako bitno da ljubitelji umjetnosti prepoznaju vaše slike i umjetnički rukopis, to znači da ipak stvarate nešto što je drugačije i što je prepoznatljivo, a to je najteži zadatak današnjice.
Posebno cijenim dobru i argumentima potkrijepljenu kritiku. Ne pohvalu, već kritiku. Rezoni ljudi u svijetu umjetnosti se razlikuju i vrlo cijenim mišljenja kolega i kolegica koji su stariji i koji su u materiji sa više iskustva. Nekada subjektivnost može da nas odvede u dosadu, a čuti objektivni sud može vrlo često učiniti da vidimo neke nove perspektive.
Sve u svemu interakciju između mojih slika i gledatelja vidim kao dijalog između svjetova. Cijenim sve reakcije i povratne informacije koje dobijem od gledatelja, jer mi pomažu da bolje razumijem kako moje slike utječu na ljude i uvijek je zanimljivo čuti njihova tumačenja kompozicija.
Ogledalce, ogledalce/ Ogledalce, ogledalce II
Kako je i da li je vaš stil evoluirao tokom vremena? Vidite li određene promjene ili konstante u vašem izrazu?
Moj stil jeste evoluirao tokom vremena. Primjećujem promjene u načinu na koji koristim boje, kompoziciju i teme. Dešava se dosta toga i na tehničkom planu te počinjem eksperimentisati i sa drugim medijima. Ipak, postoje i određene konstante u mom izrazu, poput fokusa na ženskim figurama, imaginaciji i unutarnjem svijetu. Svaka nova slika predstavlja novi korak na mom umjetničkom putovanju, kao i putovanju duboko u sebe.
Ljetni san
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Ogledalce, ogledalce I
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Kako vizualizirate budućnost svoje umjetnosti? Razmatrate li nove teme ili izazove koje biste željeli istražiti u svojim narednim projektima?
Vizualiziram budućnost svoje umjetnosti kao neprekidno istraživanje i rast. Razmatram nove teme i izazove koje bih željela istražiti u svojim narednim projektima. Želim istražiti dublje slojeve ljudske psihe, prirodu svijesti i povezanost s prirodom, ali i kreativni dio sebe koji je i meni samoj misterija.
Želim da moje slike nadahnjuju i potiču gledatelje na razmišljanje o svijetu oko nas, ali isto tako želim nastaviti da ih uvodim i u moj razigrani svijet koji će ih nekada i nasmijati i razveseliti...
Foto: Amna Geljo
* * *
Naslovna fotografija: Amna Geljo
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
