TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 6.2.2024.
Slike umjetnice Hanne Dujmović nisu samo platna prekrivena bojama, one su prozor u svijet duboke mašte te snažnih i slojevitih emocija.
Njezin umjetnički izraz predstavlja spoj stvarnosti i snova, neuhvatljivih elemenata neo - impresionizma i surealističke imaginacije. Kroz svoje slike poziva nas na putovanje kroz unutarnji pejzaž koji je riznica inspiracije - mješavina djetinjstva, prirode, svakodnevnog života i unutarnjih promišljanja.
Ženska figura, često prisutna u njenim djelima, nije samo estetski element već nosi duboku simboliku. One su simbol snage, osnaživanja i unutarnje ljepote, predstavljajući različite aspekte ženske prirode i moć ženske energije.
Euphoria maxima 130 x 180 cm
Foto: Privatna arhiva
Hanna Dujmović neumorno istražuje i izražava svoje stavove kroz umjetnost. Dok se zalaže za rodnu ravnopravnost, njen rad postaje tihi glas aktivizma, a dok priča priče kroz simbole na svojim platnima, gradi mostove između umjetnosti i društvenih pitanja.
Boje u njenim slikama su žive, pulsirajuće snage koje oblikuju emocionalnu atmosferu njenih djela.
S obzirom na to da u našem uredništvu želimo barem po jednu sliku Hanne, odlučili smo i razgovarati s njom i saznati više o njenom putovanje jedne umjetnice.
Hanna Dujmović, akademska slikarka i kiparka
Foto: Amna Geljo
Kako opisujete svoj umjetnički izraz? Koja se to inspiracija krije iza slika koju bismo nazvali
riznicom imaginacije?
Moj umjetnički izraz opisujem kao mješavinu mašte i stvarnosti koje se ogledaju kroz više umjetničkih tendencija – od neo - impresionizma do elemenata surealizma. Inspiracija dolazi najviše iz mašte, ali i snova, prirode koja me okružuje, svakodnevnice, djetinjstva, kao i iz spoznaje unutarnjeg svijeta koji je riznica elemenata koje iz dana u dan upoznajem i pretvaram u fragmente mojih slika.
Želim stvoriti slike koje potiču gledatelje da se izgube u svojim mislima i osjećajima, te da umjetnost dožive ko nešto blisko.
Život je lijep 140 x 180 cm
Da li koristite određene simbole u svojim slikama kako biste prenijeli dublje poruke ili priče? Koja je simbolika iza ženskih likova u vašem radu?
Umjetnost koju stvaram zasniva se upravo na simbolizmu i simbolima koji nose nekada očigledne, a nekada indirektne priče i poruke. Gotovo svi detalji koje možete vidjeti na mojim slikama nisu tu bez razloga. Ženski likovi u mom radu simboliziraju snagu, osnaživanje i unutarnju ljepotu. Oni predstavljaju različite aspekte ženske prirode i izražavaju moć ženske energije.
Radost življenja 100 x 80 cm
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako društvena pitanja, poput borbe za rodnu ravnopravnost, utječu na vaš umjetnički proces? Vidite li svoja djela kao oblik aktivizma ili komentara na društvena pitanja?
Borba za rodnu ravnopravnost je nešto što se prenosi iz generacije u generaciju te kao žena umjetnica i sama vodim bitke (ali ne toliko često). Smatram da je određena vrsta aktivizma, pogotovo u našoj i državama regiona, urodila plodom. Naravno postoje još mnoge stvari koje trebaju da se promijene, ali da sebe zamislim u ovom poslu prije stotinu godina sigurna sam da bi moj život bio potpuno drugačiji i da bi moja umjetnost bila daleko od očiju javnosti.
Statistika danas kaže da je u svijetu umjetnosti još uvijek velika razlika između žena i muškaraca, ali ja želim vjerovati da radom i djelovanjem možemo napraviti evidentne promjene i barem djelomično izjednačiti postotke (kada je u pitanju zastupljenost žena umjetnica na art tržištu). Neka od mojih djela bave se i društvenim pitanjima, ali na jedan način koji nije toliko očigledan.
Primjećujemo da boje imaju izuzetnu važnost u vašim slikama, a sigurni smo da nismo jedini koji su impresionirani. Kako pristupate odabiru boja i na koji način smatrate da one oblikuju emocionalni dojam u vašim djelima?
Boje su primarne kada su u pitanju moja kompozicijska rješenja, one su te koje privuku pažnju posmatrača svojom vibrantnošću i generalno harmonijom u kojoj egzistiraju na platnima. Odabir boja je posve intuitivan i vrlo često ni sama ne znam kakav će biti finalni produkt, ali uživam u ovom procesu i mislim da se spoj senzacija koje osjetim dok stvaram djela prosto utisnu u platna i nastavi da emituje dalje na posmatrače.
Svako djelo je dio moje duše koji nastavlja da živi u nekim novim prostorima, na nekim dalekim mjestima, sa nekim novim ljudima... Emocija koju umjetnik utisne u djelo tokom stvaranja je nešto što nije prolazno i što je neponovljivo te ga upravo to čini autentičnim umjetničkim djelom.
Foto: Amna Geljo
Blind tiger / studio 99
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako vidite interakciju između vaših slika i gledatelja? Koje su to reakcije ili povratne informacije koje posebno cijenite?
Bilo kakva interakcija je dobra. Bilo kakva kritika je dobra. Najgore što može da se desi jeste neutralnost publike. Po mom ličnom mišljenju smatram da je kvalitetna umjetnost ona koja izazove reakcije i ona o kojoj nastavlja da se priča. Kroz godine djelovanja naučila sam da je jako bitno da ljubitelji umjetnosti prepoznaju vaše slike i umjetnički rukopis, to znači da ipak stvarate nešto što je drugačije i što je prepoznatljivo, a to je najteži zadatak današnjice.
Posebno cijenim dobru i argumentima potkrijepljenu kritiku. Ne pohvalu, već kritiku. Rezoni ljudi u svijetu umjetnosti se razlikuju i vrlo cijenim mišljenja kolega i kolegica koji su stariji i koji su u materiji sa više iskustva. Nekada subjektivnost može da nas odvede u dosadu, a čuti objektivni sud može vrlo često učiniti da vidimo neke nove perspektive.
Sve u svemu interakciju između mojih slika i gledatelja vidim kao dijalog između svjetova. Cijenim sve reakcije i povratne informacije koje dobijem od gledatelja, jer mi pomažu da bolje razumijem kako moje slike utječu na ljude i uvijek je zanimljivo čuti njihova tumačenja kompozicija.
Ogledalce, ogledalce/ Ogledalce, ogledalce II
Kako je i da li je vaš stil evoluirao tokom vremena? Vidite li određene promjene ili konstante u vašem izrazu?
Moj stil jeste evoluirao tokom vremena. Primjećujem promjene u načinu na koji koristim boje, kompoziciju i teme. Dešava se dosta toga i na tehničkom planu te počinjem eksperimentisati i sa drugim medijima. Ipak, postoje i određene konstante u mom izrazu, poput fokusa na ženskim figurama, imaginaciji i unutarnjem svijetu. Svaka nova slika predstavlja novi korak na mom umjetničkom putovanju, kao i putovanju duboko u sebe.
Ljetni san
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Ogledalce, ogledalce I
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Kako vizualizirate budućnost svoje umjetnosti? Razmatrate li nove teme ili izazove koje biste željeli istražiti u svojim narednim projektima?
Vizualiziram budućnost svoje umjetnosti kao neprekidno istraživanje i rast. Razmatram nove teme i izazove koje bih željela istražiti u svojim narednim projektima. Želim istražiti dublje slojeve ljudske psihe, prirodu svijesti i povezanost s prirodom, ali i kreativni dio sebe koji je i meni samoj misterija.
Želim da moje slike nadahnjuju i potiču gledatelje na razmišljanje o svijetu oko nas, ali isto tako želim nastaviti da ih uvodim i u moj razigrani svijet koji će ih nekada i nasmijati i razveseliti...
Foto: Amna Geljo
* * *
Naslovna fotografija: Amna Geljo
TEKST: Ada Ćeremida
Ulice Toronta jučer su bile obojene u plavo i žuto, a među hiljadama navijača koji su stigli bodriti reprezentaciju Bosne i Hercegovine bio je i fotograf Gabriel Iličić. Za Bonjour.ba donosi fotografije i priču o danu koji nije trebao završiti na tribinama stadiona, ali je zahvaljujući jednoj nesvakidašnjoj gesti ipak završio upravo tamo.
Dok se još uvijek sabiraju utisci nakon sinoćnjeg remija Bosne i Hercegovine protiv Kanade na otvaranju grupe B Svjetskog prvenstva, odlučili smo zabilježiti jednu drugačiju priču. Ne onu koja se odvijala na terenu, već onu koja je počela mnogo prije prvog sudijskog zvižduka.
Ekskluzivno za Bonjour, fotograf Gabriel Iličić ili poznatije, onajstofotka na Instagramu, podijelio je svoje iskustvo putovanja u Toronto, susreta s navijačima i trenutaka koji su ga, sasvim neočekivano, doveli do mjesta na kojem je godinama želio biti.
Njegove fotografije donose atmosferu grada, navijačke euforije i prve utakmice Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu iz ugla mladog fotografa.
Sinoćnji susret Bosne i Hercegovine i Kanade završen je rezultatom 1:1, čime je reprezentacija osvojila prvi bod na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
Bosna i Hercegovina povela je u prvom poluvremenu pogotkom Jove Lukića nakon odličnog perioda igre, dok je Kanada do izjednačenja stigla u nastavku susreta. Iako će se narednih dana analizirati taktika, šanse i propuštene prilike, za mnoge navijače najveća uspomena ostat će atmosfera koja je jučer preplavila Toronto.
A među njima je i Gabriel, koji je na ovo putovanje krenuo bez ulaznice, a završio ga na stadionu u Torontu sa fotografijama i pričom koju će pamtiti mnogo duže od konačnog rezultata.
Malo ko bi rekao da je priča koja će završiti na tribinama Svjetskog prvenstva počela uređivanjem terase u Bosni. Gabriel uopće nije planirao putovati u Kanadu, a još manje pratiti reprezentaciju uživo.
Ideja je bila da prvenstvo gleda iz svog doma, uz društvo i dobro pripremljen navijački kutak. Jedan telefonski poziv promijenio je planove u svega nekoliko minuta.
"Iskreno, cijela priča je počela desetak dana prije puta. U tom trenutku sam sređivao terasu na kojoj sam planirao gledati Svjetsko prvenstvo iz Bosne. Uopšte nije bio plan da idem.
Kad sam sve sredio, Amila iz CentroToursa me pozvala na putovanje. Naravno da nisam puno razmišljao, takva prilika se ne odbija.", rekao nam je Gabrijel.
Iako nije imao osigurane ulaznice za utakmice, odlučio je krenuti. Toronto, Los Angeles i Las Vegas bili su dovoljan razlog za avanturu koja je već tada počela ličiti na nešto mnogo veće od običnog navijačkog putovanja.
Dok su se drugi radovali utakmici, Gabriel je imao samo jednu brigu: nije imao kartu. Većinu vremena pred polazak proveo je pokušavajući pronaći ulaznicu za susret protiv Kanade, ali bez uspjeha. Kako su dani prolazili, postalo je jasno da će utakmicu vjerovatno pratiti izvan stadiona.
"Jedini problem bio je što nismo imali osigurane ulaznice za utakmice. Ipak, rekao sam sebi da nema veze. Već sama činjenica da idem na Svjetsko prvenstvo i da ću posjetiti gradove poput Toronta, Las Vegasa i Los Angelesa bila je dovoljno velika stvar."
Do trenutka dolaska u Kanadu već se pomirio s činjenicom da će propustiti historijski nastup Bosne i Hercegovine na najvećoj fudbalskoj pozornici.
Ponekad najljepše uspomene ne nastanu na terenu nego među ljudima. Tokom razgovora u grupi putnika s kojima je stigao u Toronto, tema je ponovo bila ulaznica za utakmicu. Kada su ostali saznali da je jedini bez karte, dogodilo se nešto što nije mogao očekivati.
"Kasnije, dok smo svi zajedno razgovarali o utakmici i kartama, ostali putnici su saznali da nemam ulaznicu. Na moje veliko iznenađenje, odlučili su dati cijeli iznos umjesto mene kako bi mi kupili kartu."
Jedna putnica iz grupe pristala je spustiti cijenu svoje ulaznice, a ostali su prikupili novac kako bi Gabriel mogao prisustvovati utakmici. Ono što je nekoliko sati ranije izgledalo nemoguće pretvorilo se u jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog putovanja.
"To je bio jedan od najljepših trenutaka cijelog putovanja i gest koji nikada neću zaboraviti. Njihova dobrota i nesebičnost omogućili su mi da ostvarim dječački san i uživo gledam reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu."
Osim utakmice, putovanje je donijelo i priliku da upozna grad koji će ostati upamćen kao domaćin jednog od prvih nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.
Ono što je posebno fascinantno jeste činjenica da se najveća euforija nije osjećala na stadionu, nego na ulicama kojima su danima prije utakmice dominirale plavo-žute zastave, pjesma i navijačke kolone.
Za mnoge koji su stigli u Toronto činilo se kao da je dio Bosne i Hercegovine nakratko preseljen na drugi kontinent.
Kroz objektiv i šetnje gradom Gabriel je bilježio upravo te trenutke, susrete navijača, spontane proslave i atmosferu koja je grad učinila mnogo bližim nego što to kilometri između dvije zemlje sugerišu.
"Što se Toronta tiče, grad me zaista oduševio. Ljudi su veoma ljubazni, susretljivi i komunikativni. Grad je čist, uređen i odlično povezan javnim prijevozom."
Ipak, ono što ga je najviše iznenadilo bio je odnos lokalnog stanovništva prema samom prvenstvu.
"Zanimljivo je i to da se u samom Torontu ne osjeti pretjerana euforija zbog Svjetskog prvenstva. Kanađanima su hokej i baseball mnogo važniji sportovi."
Za Gabriela je ovo tek prva stanica putovanja koje se nastavlja prema Los Angelesu, gdje reprezentaciju očekuje novi izazov, a njega nove priče iza kulisa Svjetskog prvenstva. Mi ćemo ih, naravno, pratiti iz prvog reda, kroz njegov objektiv.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
