TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 6.2.2024.
Slike umjetnice Hanne Dujmović nisu samo platna prekrivena bojama, one su prozor u svijet duboke mašte te snažnih i slojevitih emocija.
Njezin umjetnički izraz predstavlja spoj stvarnosti i snova, neuhvatljivih elemenata neo - impresionizma i surealističke imaginacije. Kroz svoje slike poziva nas na putovanje kroz unutarnji pejzaž koji je riznica inspiracije - mješavina djetinjstva, prirode, svakodnevnog života i unutarnjih promišljanja.
Ženska figura, često prisutna u njenim djelima, nije samo estetski element već nosi duboku simboliku. One su simbol snage, osnaživanja i unutarnje ljepote, predstavljajući različite aspekte ženske prirode i moć ženske energije.
Euphoria maxima 130 x 180 cm
Foto: Privatna arhiva
Hanna Dujmović neumorno istražuje i izražava svoje stavove kroz umjetnost. Dok se zalaže za rodnu ravnopravnost, njen rad postaje tihi glas aktivizma, a dok priča priče kroz simbole na svojim platnima, gradi mostove između umjetnosti i društvenih pitanja.
Boje u njenim slikama su žive, pulsirajuće snage koje oblikuju emocionalnu atmosferu njenih djela.
S obzirom na to da u našem uredništvu želimo barem po jednu sliku Hanne, odlučili smo i razgovarati s njom i saznati više o njenom putovanje jedne umjetnice.
Hanna Dujmović, akademska slikarka i kiparka
Foto: Amna Geljo
Kako opisujete svoj umjetnički izraz? Koja se to inspiracija krije iza slika koju bismo nazvali
riznicom imaginacije?
Moj umjetnički izraz opisujem kao mješavinu mašte i stvarnosti koje se ogledaju kroz više umjetničkih tendencija – od neo - impresionizma do elemenata surealizma. Inspiracija dolazi najviše iz mašte, ali i snova, prirode koja me okružuje, svakodnevnice, djetinjstva, kao i iz spoznaje unutarnjeg svijeta koji je riznica elemenata koje iz dana u dan upoznajem i pretvaram u fragmente mojih slika.
Želim stvoriti slike koje potiču gledatelje da se izgube u svojim mislima i osjećajima, te da umjetnost dožive ko nešto blisko.
Život je lijep 140 x 180 cm
Da li koristite određene simbole u svojim slikama kako biste prenijeli dublje poruke ili priče? Koja je simbolika iza ženskih likova u vašem radu?
Umjetnost koju stvaram zasniva se upravo na simbolizmu i simbolima koji nose nekada očigledne, a nekada indirektne priče i poruke. Gotovo svi detalji koje možete vidjeti na mojim slikama nisu tu bez razloga. Ženski likovi u mom radu simboliziraju snagu, osnaživanje i unutarnju ljepotu. Oni predstavljaju različite aspekte ženske prirode i izražavaju moć ženske energije.
Radost življenja 100 x 80 cm
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako društvena pitanja, poput borbe za rodnu ravnopravnost, utječu na vaš umjetnički proces? Vidite li svoja djela kao oblik aktivizma ili komentara na društvena pitanja?
Borba za rodnu ravnopravnost je nešto što se prenosi iz generacije u generaciju te kao žena umjetnica i sama vodim bitke (ali ne toliko često). Smatram da je određena vrsta aktivizma, pogotovo u našoj i državama regiona, urodila plodom. Naravno postoje još mnoge stvari koje trebaju da se promijene, ali da sebe zamislim u ovom poslu prije stotinu godina sigurna sam da bi moj život bio potpuno drugačiji i da bi moja umjetnost bila daleko od očiju javnosti.
Statistika danas kaže da je u svijetu umjetnosti još uvijek velika razlika između žena i muškaraca, ali ja želim vjerovati da radom i djelovanjem možemo napraviti evidentne promjene i barem djelomično izjednačiti postotke (kada je u pitanju zastupljenost žena umjetnica na art tržištu). Neka od mojih djela bave se i društvenim pitanjima, ali na jedan način koji nije toliko očigledan.
Primjećujemo da boje imaju izuzetnu važnost u vašim slikama, a sigurni smo da nismo jedini koji su impresionirani. Kako pristupate odabiru boja i na koji način smatrate da one oblikuju emocionalni dojam u vašim djelima?
Boje su primarne kada su u pitanju moja kompozicijska rješenja, one su te koje privuku pažnju posmatrača svojom vibrantnošću i generalno harmonijom u kojoj egzistiraju na platnima. Odabir boja je posve intuitivan i vrlo često ni sama ne znam kakav će biti finalni produkt, ali uživam u ovom procesu i mislim da se spoj senzacija koje osjetim dok stvaram djela prosto utisnu u platna i nastavi da emituje dalje na posmatrače.
Svako djelo je dio moje duše koji nastavlja da živi u nekim novim prostorima, na nekim dalekim mjestima, sa nekim novim ljudima... Emocija koju umjetnik utisne u djelo tokom stvaranja je nešto što nije prolazno i što je neponovljivo te ga upravo to čini autentičnim umjetničkim djelom.
Foto: Amna Geljo
Blind tiger / studio 99
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako vidite interakciju između vaših slika i gledatelja? Koje su to reakcije ili povratne informacije koje posebno cijenite?
Bilo kakva interakcija je dobra. Bilo kakva kritika je dobra. Najgore što može da se desi jeste neutralnost publike. Po mom ličnom mišljenju smatram da je kvalitetna umjetnost ona koja izazove reakcije i ona o kojoj nastavlja da se priča. Kroz godine djelovanja naučila sam da je jako bitno da ljubitelji umjetnosti prepoznaju vaše slike i umjetnički rukopis, to znači da ipak stvarate nešto što je drugačije i što je prepoznatljivo, a to je najteži zadatak današnjice.
Posebno cijenim dobru i argumentima potkrijepljenu kritiku. Ne pohvalu, već kritiku. Rezoni ljudi u svijetu umjetnosti se razlikuju i vrlo cijenim mišljenja kolega i kolegica koji su stariji i koji su u materiji sa više iskustva. Nekada subjektivnost može da nas odvede u dosadu, a čuti objektivni sud može vrlo često učiniti da vidimo neke nove perspektive.
Sve u svemu interakciju između mojih slika i gledatelja vidim kao dijalog između svjetova. Cijenim sve reakcije i povratne informacije koje dobijem od gledatelja, jer mi pomažu da bolje razumijem kako moje slike utječu na ljude i uvijek je zanimljivo čuti njihova tumačenja kompozicija.
Ogledalce, ogledalce/ Ogledalce, ogledalce II
Kako je i da li je vaš stil evoluirao tokom vremena? Vidite li određene promjene ili konstante u vašem izrazu?
Moj stil jeste evoluirao tokom vremena. Primjećujem promjene u načinu na koji koristim boje, kompoziciju i teme. Dešava se dosta toga i na tehničkom planu te počinjem eksperimentisati i sa drugim medijima. Ipak, postoje i određene konstante u mom izrazu, poput fokusa na ženskim figurama, imaginaciji i unutarnjem svijetu. Svaka nova slika predstavlja novi korak na mom umjetničkom putovanju, kao i putovanju duboko u sebe.
Ljetni san
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Ogledalce, ogledalce I
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Kako vizualizirate budućnost svoje umjetnosti? Razmatrate li nove teme ili izazove koje biste željeli istražiti u svojim narednim projektima?
Vizualiziram budućnost svoje umjetnosti kao neprekidno istraživanje i rast. Razmatram nove teme i izazove koje bih željela istražiti u svojim narednim projektima. Želim istražiti dublje slojeve ljudske psihe, prirodu svijesti i povezanost s prirodom, ali i kreativni dio sebe koji je i meni samoj misterija.
Želim da moje slike nadahnjuju i potiču gledatelje na razmišljanje o svijetu oko nas, ali isto tako želim nastaviti da ih uvodim i u moj razigrani svijet koji će ih nekada i nasmijati i razveseliti...
Foto: Amna Geljo
* * *
Naslovna fotografija: Amna Geljo
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
