TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 6.2.2024.
Slike umjetnice Hanne Dujmović nisu samo platna prekrivena bojama, one su prozor u svijet duboke mašte te snažnih i slojevitih emocija.
Njezin umjetnički izraz predstavlja spoj stvarnosti i snova, neuhvatljivih elemenata neo - impresionizma i surealističke imaginacije. Kroz svoje slike poziva nas na putovanje kroz unutarnji pejzaž koji je riznica inspiracije - mješavina djetinjstva, prirode, svakodnevnog života i unutarnjih promišljanja.
Ženska figura, često prisutna u njenim djelima, nije samo estetski element već nosi duboku simboliku. One su simbol snage, osnaživanja i unutarnje ljepote, predstavljajući različite aspekte ženske prirode i moć ženske energije.
Euphoria maxima 130 x 180 cm
Foto: Privatna arhiva
Hanna Dujmović neumorno istražuje i izražava svoje stavove kroz umjetnost. Dok se zalaže za rodnu ravnopravnost, njen rad postaje tihi glas aktivizma, a dok priča priče kroz simbole na svojim platnima, gradi mostove između umjetnosti i društvenih pitanja.
Boje u njenim slikama su žive, pulsirajuće snage koje oblikuju emocionalnu atmosferu njenih djela.
S obzirom na to da u našem uredništvu želimo barem po jednu sliku Hanne, odlučili smo i razgovarati s njom i saznati više o njenom putovanje jedne umjetnice.
Hanna Dujmović, akademska slikarka i kiparka
Foto: Amna Geljo
Kako opisujete svoj umjetnički izraz? Koja se to inspiracija krije iza slika koju bismo nazvali
riznicom imaginacije?
Moj umjetnički izraz opisujem kao mješavinu mašte i stvarnosti koje se ogledaju kroz više umjetničkih tendencija – od neo - impresionizma do elemenata surealizma. Inspiracija dolazi najviše iz mašte, ali i snova, prirode koja me okružuje, svakodnevnice, djetinjstva, kao i iz spoznaje unutarnjeg svijeta koji je riznica elemenata koje iz dana u dan upoznajem i pretvaram u fragmente mojih slika.
Želim stvoriti slike koje potiču gledatelje da se izgube u svojim mislima i osjećajima, te da umjetnost dožive ko nešto blisko.
Život je lijep 140 x 180 cm
Da li koristite određene simbole u svojim slikama kako biste prenijeli dublje poruke ili priče? Koja je simbolika iza ženskih likova u vašem radu?
Umjetnost koju stvaram zasniva se upravo na simbolizmu i simbolima koji nose nekada očigledne, a nekada indirektne priče i poruke. Gotovo svi detalji koje možete vidjeti na mojim slikama nisu tu bez razloga. Ženski likovi u mom radu simboliziraju snagu, osnaživanje i unutarnju ljepotu. Oni predstavljaju različite aspekte ženske prirode i izražavaju moć ženske energije.
Radost življenja 100 x 80 cm
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako društvena pitanja, poput borbe za rodnu ravnopravnost, utječu na vaš umjetnički proces? Vidite li svoja djela kao oblik aktivizma ili komentara na društvena pitanja?
Borba za rodnu ravnopravnost je nešto što se prenosi iz generacije u generaciju te kao žena umjetnica i sama vodim bitke (ali ne toliko često). Smatram da je određena vrsta aktivizma, pogotovo u našoj i državama regiona, urodila plodom. Naravno postoje još mnoge stvari koje trebaju da se promijene, ali da sebe zamislim u ovom poslu prije stotinu godina sigurna sam da bi moj život bio potpuno drugačiji i da bi moja umjetnost bila daleko od očiju javnosti.
Statistika danas kaže da je u svijetu umjetnosti još uvijek velika razlika između žena i muškaraca, ali ja želim vjerovati da radom i djelovanjem možemo napraviti evidentne promjene i barem djelomično izjednačiti postotke (kada je u pitanju zastupljenost žena umjetnica na art tržištu). Neka od mojih djela bave se i društvenim pitanjima, ali na jedan način koji nije toliko očigledan.
Primjećujemo da boje imaju izuzetnu važnost u vašim slikama, a sigurni smo da nismo jedini koji su impresionirani. Kako pristupate odabiru boja i na koji način smatrate da one oblikuju emocionalni dojam u vašim djelima?
Boje su primarne kada su u pitanju moja kompozicijska rješenja, one su te koje privuku pažnju posmatrača svojom vibrantnošću i generalno harmonijom u kojoj egzistiraju na platnima. Odabir boja je posve intuitivan i vrlo često ni sama ne znam kakav će biti finalni produkt, ali uživam u ovom procesu i mislim da se spoj senzacija koje osjetim dok stvaram djela prosto utisnu u platna i nastavi da emituje dalje na posmatrače.
Svako djelo je dio moje duše koji nastavlja da živi u nekim novim prostorima, na nekim dalekim mjestima, sa nekim novim ljudima... Emocija koju umjetnik utisne u djelo tokom stvaranja je nešto što nije prolazno i što je neponovljivo te ga upravo to čini autentičnim umjetničkim djelom.
Foto: Amna Geljo
Blind tiger / studio 99
Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom
Kako vidite interakciju između vaših slika i gledatelja? Koje su to reakcije ili povratne informacije koje posebno cijenite?
Bilo kakva interakcija je dobra. Bilo kakva kritika je dobra. Najgore što može da se desi jeste neutralnost publike. Po mom ličnom mišljenju smatram da je kvalitetna umjetnost ona koja izazove reakcije i ona o kojoj nastavlja da se priča. Kroz godine djelovanja naučila sam da je jako bitno da ljubitelji umjetnosti prepoznaju vaše slike i umjetnički rukopis, to znači da ipak stvarate nešto što je drugačije i što je prepoznatljivo, a to je najteži zadatak današnjice.
Posebno cijenim dobru i argumentima potkrijepljenu kritiku. Ne pohvalu, već kritiku. Rezoni ljudi u svijetu umjetnosti se razlikuju i vrlo cijenim mišljenja kolega i kolegica koji su stariji i koji su u materiji sa više iskustva. Nekada subjektivnost može da nas odvede u dosadu, a čuti objektivni sud može vrlo često učiniti da vidimo neke nove perspektive.
Sve u svemu interakciju između mojih slika i gledatelja vidim kao dijalog između svjetova. Cijenim sve reakcije i povratne informacije koje dobijem od gledatelja, jer mi pomažu da bolje razumijem kako moje slike utječu na ljude i uvijek je zanimljivo čuti njihova tumačenja kompozicija.
Ogledalce, ogledalce/ Ogledalce, ogledalce II
Kako je i da li je vaš stil evoluirao tokom vremena? Vidite li određene promjene ili konstante u vašem izrazu?
Moj stil jeste evoluirao tokom vremena. Primjećujem promjene u načinu na koji koristim boje, kompoziciju i teme. Dešava se dosta toga i na tehničkom planu te počinjem eksperimentisati i sa drugim medijima. Ipak, postoje i određene konstante u mom izrazu, poput fokusa na ženskim figurama, imaginaciji i unutarnjem svijetu. Svaka nova slika predstavlja novi korak na mom umjetničkom putovanju, kao i putovanju duboko u sebe.
Ljetni san
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Ogledalce, ogledalce I
Foto: Foto: @dorado.photography.ba
Kako vizualizirate budućnost svoje umjetnosti? Razmatrate li nove teme ili izazove koje biste željeli istražiti u svojim narednim projektima?
Vizualiziram budućnost svoje umjetnosti kao neprekidno istraživanje i rast. Razmatram nove teme i izazove koje bih željela istražiti u svojim narednim projektima. Želim istražiti dublje slojeve ljudske psihe, prirodu svijesti i povezanost s prirodom, ali i kreativni dio sebe koji je i meni samoj misterija.
Želim da moje slike nadahnjuju i potiču gledatelje na razmišljanje o svijetu oko nas, ali isto tako želim nastaviti da ih uvodim i u moj razigrani svijet koji će ih nekada i nasmijati i razveseliti...
Foto: Amna Geljo
* * *
Naslovna fotografija: Amna Geljo
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.
Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.
U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.
Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.
Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.
Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja.
Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.
Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?
Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu.
Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.
Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?
Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote.
Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.
Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.
Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?
Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta.
To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.
Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.
Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?
Ljubav.
To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.
A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.
Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
