Slike umjetnice Hanne Dujmović nisu samo platna prekrivena bojama, one su prozor u svijet duboke mašte te snažnih i slojevitih emocija.

Njezin umjetnički izraz predstavlja spoj stvarnosti i snova, neuhvatljivih elemenata neo - impresionizma i surealističke imaginacije. Kroz svoje slike poziva nas na putovanje kroz unutarnji pejzaž koji je riznica inspiracije - mješavina djetinjstva, prirode, svakodnevnog života i unutarnjih promišljanja.

Ženska figura, često prisutna u njenim djelima, nije samo estetski element već nosi duboku simboliku. One su simbol snage, osnaživanja i unutarnje ljepote, predstavljajući različite aspekte ženske prirode i moć ženske energije.

 

Euphoria maxima 130 x 180 cm

Foto: Privatna arhiva

Hanna Dujmović neumorno istražuje i izražava svoje stavove kroz umjetnost. Dok se zalaže za rodnu ravnopravnost, njen rad postaje tihi glas aktivizma, a dok priča priče kroz simbole na svojim platnima, gradi mostove između umjetnosti i društvenih pitanja.
Boje u njenim slikama su žive, pulsirajuće snage koje oblikuju emocionalnu atmosferu njenih djela. 

S obzirom na to da u našem uredništvu želimo barem po jednu sliku Hanne, odlučili smo i razgovarati s njom i saznati više o njenom putovanje jedne umjetnice. 

 

Hanna Dujmović, akademska slikarka i kiparka

Foto: Amna Geljo

Kako opisujete svoj umjetnički izraz? Koja se to inspiracija krije iza slika koju bismo nazvali
riznicom imaginacije? 

Moj umjetnički izraz opisujem kao mješavinu mašte i stvarnosti koje se ogledaju kroz više umjetničkih tendencija – od neo - impresionizma do elemenata surealizma. Inspiracija dolazi najviše iz mašte, ali i snova, prirode koja me okružuje, svakodnevnice, djetinjstva, kao i iz spoznaje unutarnjeg svijeta koji je riznica elemenata koje iz dana u dan upoznajem i pretvaram u fragmente mojih slika.

Želim stvoriti slike koje potiču gledatelje da se izgube u svojim mislima i osjećajima, te da umjetnost dožive ko nešto blisko. 

 

Život je lijep 140 x 180 cm

Da li koristite određene simbole u svojim slikama kako biste prenijeli dublje poruke ili priče? Koja je simbolika iza ženskih likova u vašem radu? 

Umjetnost koju stvaram zasniva se upravo na simbolizmu i simbolima koji nose nekada očigledne, a nekada indirektne priče i poruke. Gotovo svi detalji koje možete vidjeti na mojim slikama nisu tu bez razloga. Ženski likovi u mom radu simboliziraju snagu, osnaživanje i unutarnju ljepotu. Oni predstavljaju različite aspekte ženske prirode i izražavaju moć ženske energije. 

 

Radost življenja 100 x 80 cm

Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom

Kako društvena pitanja, poput borbe za rodnu ravnopravnost, utječu na vaš umjetnički proces? Vidite li svoja djela kao oblik aktivizma ili komentara na društvena pitanja? 

Borba za rodnu ravnopravnost je nešto što se prenosi iz generacije u generaciju te kao žena umjetnica i sama vodim bitke (ali ne toliko često). Smatram da je određena vrsta aktivizma, pogotovo u našoj i državama regiona, urodila plodom. Naravno postoje još mnoge stvari koje trebaju da se promijene, ali da sebe zamislim u ovom poslu prije stotinu godina sigurna sam da bi moj život bio potpuno drugačiji i da bi moja umjetnost bila daleko od očiju javnosti.

Statistika danas kaže da je u svijetu umjetnosti još uvijek velika razlika između žena i muškaraca, ali ja želim vjerovati da radom i djelovanjem možemo napraviti evidentne promjene i barem djelomično izjednačiti postotke (kada je u pitanju zastupljenost žena umjetnica na art tržištu). Neka od mojih djela bave se i društvenim pitanjima, ali na jedan način koji nije toliko očigledan. 

Primjećujemo da boje imaju izuzetnu važnost u vašim slikama, a sigurni smo da nismo jedini koji su impresionirani. Kako pristupate odabiru boja i na koji način smatrate da one oblikuju emocionalni dojam u vašim djelima? 

Boje su primarne kada su u pitanju moja kompozicijska rješenja, one su te koje privuku pažnju posmatrača svojom vibrantnošću i generalno harmonijom u kojoj egzistiraju na platnima. Odabir boja je posve intuitivan i vrlo često ni sama ne znam kakav će biti finalni produkt, ali uživam u ovom procesu i mislim da se spoj senzacija koje osjetim dok stvaram djela prosto utisnu u platna i nastavi da emituje dalje na posmatrače.

Svako djelo je dio moje duše koji nastavlja da živi u nekim novim prostorima, na nekim dalekim mjestima, sa nekim novim ljudima... Emocija koju umjetnik utisne u djelo tokom stvaranja je nešto što nije prolazno i što je neponovljivo te ga upravo to čini autentičnim umjetničkim djelom. 

 

Foto: Amna Geljo

Blind tiger / studio 99

Foto: @dorado.photography.ba / @studio.spektroom  

Kako vidite interakciju između vaših slika i gledatelja? Koje su to reakcije ili povratne informacije koje posebno cijenite? 

Bilo kakva interakcija je dobra. Bilo kakva kritika je dobra. Najgore što može da se desi jeste neutralnost publike. Po mom ličnom mišljenju smatram da je kvalitetna umjetnost ona koja izazove reakcije i ona o kojoj nastavlja da se priča. Kroz godine djelovanja naučila sam da je jako bitno da ljubitelji umjetnosti prepoznaju vaše slike i umjetnički rukopis, to znači da ipak stvarate nešto što je drugačije i što je prepoznatljivo, a to je najteži zadatak današnjice.

Posebno cijenim dobru i argumentima potkrijepljenu kritiku. Ne pohvalu, već kritiku. Rezoni ljudi u svijetu umjetnosti se razlikuju i vrlo cijenim mišljenja kolega i kolegica koji su stariji i koji su u materiji sa više iskustva. Nekada subjektivnost može da nas odvede u dosadu, a čuti objektivni sud može vrlo često učiniti da vidimo neke nove perspektive. 


Sve u svemu interakciju između mojih slika i gledatelja vidim kao dijalog između svjetova. Cijenim sve reakcije i povratne informacije koje dobijem od gledatelja, jer mi pomažu da bolje razumijem kako moje slike utječu na ljude i uvijek je zanimljivo čuti njihova tumačenja kompozicija.

 

Ogledalce, ogledalce/ Ogledalce, ogledalce II

Kako je i da li je vaš stil evoluirao tokom vremena? Vidite li određene promjene ili konstante u vašem izrazu? 

Moj stil jeste evoluirao tokom vremena. Primjećujem promjene u načinu na koji koristim boje, kompoziciju i teme. Dešava se dosta toga i na tehničkom planu te počinjem eksperimentisati i sa drugim medijima. Ipak, postoje i određene konstante u mom izrazu, poput fokusa na ženskim figurama, imaginaciji i unutarnjem svijetu. Svaka nova slika predstavlja novi korak na mom umjetničkom putovanju, kao i putovanju duboko u sebe. 

 

Ljetni san

Foto: Foto: @dorado.photography.ba 

Ogledalce, ogledalce I

Foto: Foto: @dorado.photography.ba

Kako vizualizirate budućnost svoje umjetnosti? Razmatrate li nove teme ili izazove koje biste željeli istražiti u svojim narednim projektima? 

Vizualiziram budućnost svoje umjetnosti kao neprekidno istraživanje i rast. Razmatram nove teme i izazove koje bih željela istražiti u svojim narednim projektima. Želim istražiti dublje slojeve ljudske psihe, prirodu svijesti i povezanost s prirodom, ali i kreativni dio sebe koji je i meni samoj misterija.

Želim da moje slike nadahnjuju i potiču gledatelje na razmišljanje o svijetu oko nas, ali isto tako želim nastaviti da ih uvodim i u moj razigrani svijet koji će ih nekada i nasmijati i razveseliti... 
 

Foto: Amna Geljo

* * * 
Naslovna fotografija: Amna Geljo 

Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru. 

Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.

Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.

Foto: Vedran Husremović

Foto: Monika Andrić  
 

Privremeni spomenik u srcu Beča  

Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti. 

Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.





Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida. 

U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.

Foto: Vedran Husremović  
 

Između tišine i uzbune: iskustvo posmatrača  

AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.

Foto: Monika Andrić

Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo. 

Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.




„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti. 

Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću. 

Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori. 

AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“  izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.



 

Empatija kao čin budnosti  

Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv. 

U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?

Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“





Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost. 

U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.

Foto: Vedran Husremović

Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Vedran Husremović, Monika Andrić