TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 14.10.2024.
Film „Gym“ bh. reditelja Srđana Vuletića stiže u kina Bosne i Hercegovine, a mi znamo sve detalje.
„Gym“ je svjetsku premijeru imao na 30. Sarajevo Film Festivalu.
Radnja filma prati Rikija, konobara u posrnuloj catering kompaniji. Njegov kolega i budući zet Ado je mizogini idiot koji želi spasiti firmu tako što će prebiti vrhunsku slastičarku Melisu, bivšu saradnicu i natjerati je da ponovo radi s njima. Svi uposleni odbace plan kao totalno glup i besmislen. Ali, Ado je uporni divljak i njegove kolege znaju da on neće stati dok ne bude silom zaustavljen. Riki je razapet između osjećaja za pravdu i normi u kojima tolerišemo familiju i prijatelje bez obzira na to šta oni rade.
„Gym je filmska priča o tome kako kad neki problem ne tretiramo u početku, on samo raste, raste i na kraju eksplodira svima u lice. Radnja našeg filma je smještena u društvo bez empatije, u društvo koje žudi za herojima. Iako se bavimo ozbiljnim temama, trudili smo se da napravimo uzbudljiv, dinamičan i zabavan film. U tome su značajno pomogle sjajne izvedbe velikog broja mladih i nepoznatih glumaca, koji ovim filmom najavljuju dolazak nove generacije bosanskohercegovačkog glumišta“, izjavio je Srđan Vuletić.
Uloge u filmu ostvarili su Edin Avdagić, Dino Sarija, Dina Mušanović, Rijad Gvozden, Igor Skvarica, Adnan Omerović, Filip Radovanović, Faruk Hajdarević, Mirza Dervišić, Pavle Marković, Aneta Grabovac, Vanja Matović, Davor Bojanić, Aleš Kranjec, Emir Fejzić, Elma Fetić, Anja Kraljević, Helena Vuković, Pavle Novaković, Tarik Džinić, Aldin Omerović, Ejla Bavčić.
Scenarij potpisuju Srđan Vuletić i Mirela Trepanić - Grbešić (originalna priča), direktor fotografije je Darko Herič, montažer Željko Sošić, muziku potpisuje Ivan Marović, dizajner zvuka Srđan Kurpjel, kostimografkinja Katarina Pilić, a scenografkinja Vanja Nogo. „Gym“ stiže u kina Bosne i Hercegovine od 24. oktobra.
Distributer filma u kinima u BiH je Obala Art Centar. Nastao je u produkciji Realstagea (Bosna i Hercegovina), u koprodukciji s BH Telecomom, Kinoramom, Dogma studiom, Iridium filmom i Lutrijom BiH.
* * *
Foto: Pexels.com, PR
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.
Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.
U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.
Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.
Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.
Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja.
Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.
Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?
Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu.
Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.
Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?
Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote.
Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.
Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.
Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?
Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta.
To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.
Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.
Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?
Ljubav.
To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.
A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.
Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
