TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 14.10.2024.
Film „Gym“ bh. reditelja Srđana Vuletića stiže u kina Bosne i Hercegovine, a mi znamo sve detalje.
„Gym“ je svjetsku premijeru imao na 30. Sarajevo Film Festivalu.
Radnja filma prati Rikija, konobara u posrnuloj catering kompaniji. Njegov kolega i budući zet Ado je mizogini idiot koji želi spasiti firmu tako što će prebiti vrhunsku slastičarku Melisu, bivšu saradnicu i natjerati je da ponovo radi s njima. Svi uposleni odbace plan kao totalno glup i besmislen. Ali, Ado je uporni divljak i njegove kolege znaju da on neće stati dok ne bude silom zaustavljen. Riki je razapet između osjećaja za pravdu i normi u kojima tolerišemo familiju i prijatelje bez obzira na to šta oni rade.
„Gym je filmska priča o tome kako kad neki problem ne tretiramo u početku, on samo raste, raste i na kraju eksplodira svima u lice. Radnja našeg filma je smještena u društvo bez empatije, u društvo koje žudi za herojima. Iako se bavimo ozbiljnim temama, trudili smo se da napravimo uzbudljiv, dinamičan i zabavan film. U tome su značajno pomogle sjajne izvedbe velikog broja mladih i nepoznatih glumaca, koji ovim filmom najavljuju dolazak nove generacije bosanskohercegovačkog glumišta“, izjavio je Srđan Vuletić.
Uloge u filmu ostvarili su Edin Avdagić, Dino Sarija, Dina Mušanović, Rijad Gvozden, Igor Skvarica, Adnan Omerović, Filip Radovanović, Faruk Hajdarević, Mirza Dervišić, Pavle Marković, Aneta Grabovac, Vanja Matović, Davor Bojanić, Aleš Kranjec, Emir Fejzić, Elma Fetić, Anja Kraljević, Helena Vuković, Pavle Novaković, Tarik Džinić, Aldin Omerović, Ejla Bavčić.
Scenarij potpisuju Srđan Vuletić i Mirela Trepanić - Grbešić (originalna priča), direktor fotografije je Darko Herič, montažer Željko Sošić, muziku potpisuje Ivan Marović, dizajner zvuka Srđan Kurpjel, kostimografkinja Katarina Pilić, a scenografkinja Vanja Nogo. „Gym“ stiže u kina Bosne i Hercegovine od 24. oktobra.
Distributer filma u kinima u BiH je Obala Art Centar. Nastao je u produkciji Realstagea (Bosna i Hercegovina), u koprodukciji s BH Telecomom, Kinoramom, Dogma studiom, Iridium filmom i Lutrijom BiH.
* * *
Foto: Pexels.com, PR
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
