Film „Gym“ bh. reditelja Srđana Vuletića stiže u kina Bosne i Hercegovine, a mi znamo sve detalje.

„Gym“ je svjetsku premijeru imao na 30. Sarajevo Film Festivalu. 

Radnja filma prati Rikija, konobara u posrnuloj catering kompaniji. Njegov kolega i budući zet Ado je mizogini idiot koji želi spasiti firmu tako što će prebiti vrhunsku slastičarku Melisu, bivšu saradnicu i natjerati je da ponovo radi s njima. Svi uposleni odbace plan kao totalno glup i besmislen. Ali, Ado je uporni divljak i njegove kolege znaju da on neće stati dok ne bude silom zaustavljen. Riki je razapet između osjećaja za pravdu i normi u kojima tolerišemo familiju i prijatelje bez obzira na to šta oni rade.  




„Gym je filmska priča o tome kako kad neki problem ne tretiramo u početku, on samo raste, raste i na kraju eksplodira svima u lice. Radnja našeg filma je smještena u društvo bez empatije, u društvo koje žudi za herojima. Iako se bavimo ozbiljnim temama, trudili smo se da napravimo uzbudljiv, dinamičan i zabavan film. U tome su značajno pomogle sjajne izvedbe velikog broja mladih i nepoznatih glumaca, koji ovim filmom najavljuju dolazak nove generacije bosanskohercegovačkog glumišta“, izjavio je Srđan Vuletić.

Uloge u filmu ostvarili su Edin Avdagić, Dino Sarija, Dina Mušanović, Rijad Gvozden, Igor Skvarica, Adnan Omerović, Filip Radovanović, Faruk Hajdarević, Mirza Dervišić, Pavle Marković, Aneta Grabovac, Vanja Matović, Davor Bojanić, Aleš Kranjec, Emir Fejzić, Elma Fetić, Anja Kraljević, Helena Vuković, Pavle Novaković, Tarik Džinić, Aldin Omerović, Ejla Bavčić. 




Scenarij potpisuju Srđan Vuletić i Mirela Trepanić - Grbešić (originalna priča), direktor fotografije je Darko Herič, montažer Željko Sošić, muziku potpisuje Ivan Marović, dizajner zvuka Srđan Kurpjel, kostimografkinja Katarina Pilić, a scenografkinja Vanja Nogo. „Gym“ stiže u kina Bosne i Hercegovine od 24. oktobra.

Distributer filma u kinima u BiH je Obala Art Centar. Nastao je u produkciji Realstagea (Bosna i Hercegovina), u koprodukciji s BH Telecomom, Kinoramom, Dogma studiom, Iridium filmom i Lutrijom BiH.

* * *
Foto: Pexels.com, PR

Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.

Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.   

Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge.  






Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.

Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš.   



 

Povratak u No Man's Land, 25 godina kasnije

Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.




Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao. 

Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
 

Carlota Guerrero u Sarajevu: Izložba koja se ne gleda površno

Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.




Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.




 

U Kawi smo pronašli možda i najživlji dio festivala

Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.






U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.

Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.

Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
 


 

Razgovor koji povezuje sport, kreativnost i drugačiji pogled na karijeru

Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.




 

Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 




Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
 


 

Izložba finalista pokazuje zašto fotografija danas govori više jezika nego ikad

Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.






Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.




 

Na pozornici smo uručili nagradu

Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.






Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 




 

SPF je ove godine možda najbolje doživjeti pješice

Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.

Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije. 

To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto:  Bonjour.ba arhiva