TEKST: Bonjour.ba, Promotivni članak
DATUM OBJAVE: 27.9.2021.
Dosadašnja istraživanja o tome tko najviše i istinski uživa u omiljenom napitku, kafi, su pokazala da se nalazimo visoko na svjetskoj ljestvici kafopija. Istina je da je pijenje kafe na našim prostorima dobilo formu rituala jer rijetko čiji dan započinje i završava bez prijatnog mirisa i bogate arome kafe.
Kažu da uživanje u ritualu ispijanja kafe smanjuje tjeskobu, druženje sa dragim i milim osobama nas uveseljava a pri tome ponekad uzimamo i predah od užurbanog načina života.
Takav način života, kada sve više vremena provodimo van kuće i kada se on-to-go životni stil pokazao sve praktičnijim, ritual ispijanja kafe dodatno upotpunjuje i opušta.
Većina nas dan započinje šoljicom crne kafe pripremljene u džezvi, na onaj pravi klasičan način, dok nemali broj voli brzu pripremu ali i bogat okus prave turske kafe koja se może pripremiti na brži i praktičan način jednostavnim prelijevanjem vrućom vodom.
Erna Šošević, osnivačica Bizbook, B2B mreže za napredno poslovanje kaže da je kafu počela piti kao student, ne da bi se probudila ili ostala budna, nego da "razbistri" misli i ostvari fokus potreban da obavi svoje zadatke.
„Kasnije je taj ritual pripreme i ispijanja kafe postao poveznica sa razmišljanjima i kreiranjima ideja zbog kojih sam ostvarila rezultate koje imam danas. Svaki brainstorming sa timom, pripremu novog projekta ili pisanja jedne od razvojnih strategija Bizbook-a započinjem sa šoljicom kafe na stolu. Kafa je važan dio moje svakodnevnice, ukus i miris koji mi pomažu da budem produktivnija u svojoj domeni djelovanja, privatno i poslovno”, zaključuje Erna.
Pijenje kafe ne poznaje generacijske granice i svjedoci smo da svaka generacija priprema kafu na način koji odgovara ritmu i dimanici njenog življenja.
Upravo je Franck prepoznao tu potrebu i razvio Franck Cremu koja nudi jednostavnost brze pripreme, i balansiran okus što su nam potvrdili i mladi poduzetnici i freelanceri tokom nedavnih druženja u Banja Luci, Sarajevu i Mostaru.
Većina njih je naglasila da šoljica ove fine kafe i njen bogat miris dobro dođu u toku predaha od svakodnevnog zahtjevnog rasporeda i da im je posebno drago kada se svi okupe na jednom mjestu i uživaju u kafi nježnog okusa i bogate arome u svom coworking prostoru.
Također su priznali da vrlo rado u jutarnjim satima sebi pripreme ovaj napitak u džezvi, ali i da zbog prirode posla, ponekad čak i noću, rješenje je šoljica brzo pripremljene turske kafe.
Uz dvostruki način pripreme – klasično u džezvi i praktično, preljevanjem vrućom vodom, Franck Crema je rješenje za sve kafoljupce, za svaku priliku i gdje god se nalazili.
Možete je naći u više različitih pakiranja – u vrećicama od 200, 500 grama kao i praktičnom pakiranju koje se može lako ponijeti bilo gdje – vrećici od 9 grama koje je dovoljno za jednu šoljicu kafe.
Njezine kremaste note čokolade i kakaovca, uz bogatu pjenu, bez dodatka instanta, pružaju jedinstven dugotrajni okus koji preferiraju istinski ljubitelji turske kafe.
* * *
Fotografije: Promo
Tekst: Promo
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
