TEKST: Bonjour.ba, Promotivni članak
DATUM OBJAVE: 27.9.2021.
Dosadašnja istraživanja o tome tko najviše i istinski uživa u omiljenom napitku, kafi, su pokazala da se nalazimo visoko na svjetskoj ljestvici kafopija. Istina je da je pijenje kafe na našim prostorima dobilo formu rituala jer rijetko čiji dan započinje i završava bez prijatnog mirisa i bogate arome kafe.
Kažu da uživanje u ritualu ispijanja kafe smanjuje tjeskobu, druženje sa dragim i milim osobama nas uveseljava a pri tome ponekad uzimamo i predah od užurbanog načina života.
Takav način života, kada sve više vremena provodimo van kuće i kada se on-to-go životni stil pokazao sve praktičnijim, ritual ispijanja kafe dodatno upotpunjuje i opušta.
Većina nas dan započinje šoljicom crne kafe pripremljene u džezvi, na onaj pravi klasičan način, dok nemali broj voli brzu pripremu ali i bogat okus prave turske kafe koja se może pripremiti na brži i praktičan način jednostavnim prelijevanjem vrućom vodom.
Erna Šošević, osnivačica Bizbook, B2B mreže za napredno poslovanje kaže da je kafu počela piti kao student, ne da bi se probudila ili ostala budna, nego da "razbistri" misli i ostvari fokus potreban da obavi svoje zadatke.
„Kasnije je taj ritual pripreme i ispijanja kafe postao poveznica sa razmišljanjima i kreiranjima ideja zbog kojih sam ostvarila rezultate koje imam danas. Svaki brainstorming sa timom, pripremu novog projekta ili pisanja jedne od razvojnih strategija Bizbook-a započinjem sa šoljicom kafe na stolu. Kafa je važan dio moje svakodnevnice, ukus i miris koji mi pomažu da budem produktivnija u svojoj domeni djelovanja, privatno i poslovno”, zaključuje Erna.
Pijenje kafe ne poznaje generacijske granice i svjedoci smo da svaka generacija priprema kafu na način koji odgovara ritmu i dimanici njenog življenja.
Upravo je Franck prepoznao tu potrebu i razvio Franck Cremu koja nudi jednostavnost brze pripreme, i balansiran okus što su nam potvrdili i mladi poduzetnici i freelanceri tokom nedavnih druženja u Banja Luci, Sarajevu i Mostaru.
Većina njih je naglasila da šoljica ove fine kafe i njen bogat miris dobro dođu u toku predaha od svakodnevnog zahtjevnog rasporeda i da im je posebno drago kada se svi okupe na jednom mjestu i uživaju u kafi nježnog okusa i bogate arome u svom coworking prostoru.
Također su priznali da vrlo rado u jutarnjim satima sebi pripreme ovaj napitak u džezvi, ali i da zbog prirode posla, ponekad čak i noću, rješenje je šoljica brzo pripremljene turske kafe.
Uz dvostruki način pripreme – klasično u džezvi i praktično, preljevanjem vrućom vodom, Franck Crema je rješenje za sve kafoljupce, za svaku priliku i gdje god se nalazili.
Možete je naći u više različitih pakiranja – u vrećicama od 200, 500 grama kao i praktičnom pakiranju koje se može lako ponijeti bilo gdje – vrećici od 9 grama koje je dovoljno za jednu šoljicu kafe.
Njezine kremaste note čokolade i kakaovca, uz bogatu pjenu, bez dodatka instanta, pružaju jedinstven dugotrajni okus koji preferiraju istinski ljubitelji turske kafe.
* * *
Fotografije: Promo
Tekst: Promo
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.
Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.
U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.
Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.
Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.
Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja.
Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.
Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?
Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu.
Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.
Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?
Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote.
Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.
Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.
Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?
Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta.
To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.
Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.
Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?
Ljubav.
To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.
A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.
Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
