Betül Polat fotografkinja je iz Turske, mama jednog simpatičnog dječaka, koja, iako po struci profesorica matematike, već deset godina radi i kao wedding fotografkinja. Kroz objektiv pokušava uhvatiti prirodne i spontane trenutke, a njen san o snimanju u Sarajevu ostvario se prije nekog vremena.

Naime, Betty, kako ju prijatelji zovu od malena, oduvijek je Sarajevo promatrala kao grad u kojem se osjeća kao da je doma i u koji se želi ponovno vratiti.

Ljepotu i ritam grada željela je iskazati kroz kreativne fotografije koje spajaju umjetnost i arhitekuru te je, obzirom na to da je velika ljubiteljica baleta, odlučila u realizaciji svoje ideje pronaći balerinu kao modela za fotografije. Koristeći Instagram hastagove došla je do profila bh.balerine Albine Huskić.
„Pregledavajući njen profil osjetila sam njenu iskrenost i ljepotu. Kada sam je upoznala, vidjela sam da nisam pogriješila. Albina je bila odmah spremna pomoći, iskrena žena i prekrasna balerina.“ – otkrila nam je Betty.

Albina je balerina koju često u Narodnom Pozorištu u Sarajevu možemo vidjeti u izvedbama nekih od najljepših baletnih predstava poput priče o Krcko Oraščiću. Nismo mogli odoljeti da Albinu ne pitamo koliko joj je izazovno bilo samo snimanje. 

 „Pravljenje baletskih poza ne spada u "normalnu" vrstu poziranja, tako da je ovaj način poziranja veliki izazov, kako za fotografa, tako i za mene, kao balerinu. Meni je jako bitno da su poze koje pravim baletski ispravne, što znači da moja stopala moraju biti istegnuta, linije moga tijela trebaju biti jako čiste, ruke moraju biti u ispravnim pozicijama... Da bi se sve ovo postiglo, potrebno je napraviti što više pokušaja iste poze, što nekada može biti jako teško." – otkrila nam je Albina.

Dame su sunčan dan u Sarajevu iskoristile za snimanje na dvije lokacije – u srcu Baščaršije te ispred katedrale.
„Sarajevo mi je kao dom u Europi. Kada sam šetala Baščaršijom osjećala sam naslijeđe svojih predaka i to me učinilo emocionalnom. Dok sam fotografirala, odlučila sam kroz fotografije razjasniti u kojem gradu fotografiram. Tako su katedrala Srca Isusova u Sarajevu i Baščaršija bile optimalna lokacija za mene.“ – otkrila nam je Betty.

Posebnoj atmosferi na fotografijama pripomogao je i poman odabir odjeće te makeupa i frizure. Albina na fotografijama nosi lepršavu suknju od tila koju je dizajnirala njena mama, koja stoji iza brenda D's CollArs te lepršavu crvenu haljinu u high street potpisu.
„Što se mog ličnog stila tiče, on varira u zavisnosti od trenutnog stanja u kojem se nalazim. U zadnje vrijeme nosim dosta bijelih komada odjeće, odjeće na tufne, muških košulja, i skoro uvijek imam halke u ušima, veće, manje, svejedno je. Mislim da se lični stil nikada ne može do kraja definirati i da se dosta mijenja kroz život kao i mi. Iz kuće nikada neću izaći bez naušnica i mislim da je to jedina stavka moga stila koja se nikada neće promijeniti.“ – nadodala je Albina. Kosa skupljena u nisku pundžu i prirodan makeup dodatno daju nježan prizvuk fotografijama. 

Kada se ispred objektiva aparata spoje graciozna ljepota ljupke Albine, snažna i ženstvena silueta, dinamičan pokret tijela i arhitektura grada koja nosi bogatu povijest, imate kadrove na koje malo tko ostaje ravnodušan.
Ove kreativne dame pokazale su tradicionalnu, ali i suvremenu stranu Sarajeva na tako elegantan i poseban način.

Na obali Miljacke, iza elegantnih neogotičkih fasada i pod kupolom koja dominira horizontom Sarajeva, stoji Akademija likovnih umjetnosti.

Jedno od najljepših arhitektonskih djela Sarajeva, danas simbolizira umjetnost i kreativnost, ova zgrada je nekada imala potpuno drugačiju svrhu.





Historija Akademije likovnih umjetnosti usko je povezana s dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, kada Sarajevo doživljava intenzivne društvene i kulturne promjene.

Foto: @tarikjesenkovic

Potreba za bogoslužnim prostorom dovela je do izgradnje Evangelističke crkve, prema projektu jednog od najvažnijih arhitekata tog vremena Karla Paržika.

Foto: Sarajevski list, 1899.

Kada govorimo o arhitektonskoj ostavštini Sarajeva, teško je ne spomenuti Karla Paržika, genijalnog češkog arhitekta koji je svoj pečat ostavio na brojnim znamenitostima grada Sarajeva.

Grandiozna crkva, izvedena u eklektičnom spoju romansko-bizantijskog stila, svečano je otvorena 19. novembra 1899. godine, dominirajući urbanim pejzažom Sarajeva. Nakon Prvog svjetskog rata izgubila svoju funkciju, jer je austrougarska vojska, zajedno s većinom evangelista, napustila grad. 

Foto: Nedeljko Rosić, 1980.

Novi život kroz umjetnost

Godine 1981., nakon što je crkvena imovina prenesena gradu, zgrada je transformirana u Akademiju likovnih umjetnosti. Danas, kroz monumentalni most Festina Lente, koji se poput modernog luka proteže prema ulazu Akademije, dolazimo do arhitektonske simfonije prošlosti i sadašnjosti.

Stakleni refleksi mosta i njegova metalna struktura sjajno kontrastiraju klasičnoj ljepoti bijelih zidova i zelenkaste kupole, stvarajući savršen kadar za sve zaljubljenike u arhitekturu i estetiku.

Foto: @academyoffineartssarajevo

***
Naslovna fotografija: Bonjour.ba