Na obali Miljacke, iza elegantnih neogotičkih fasada i pod kupolom koja dominira horizontom Sarajeva, stoji Akademija likovnih umjetnosti.

Jedno od najljepših arhitektonskih djela Sarajeva, danas simbolizira umjetnost i kreativnost, ova zgrada je nekada imala potpuno drugačiju svrhu.





Historija Akademije likovnih umjetnosti usko je povezana s dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, kada Sarajevo doživljava intenzivne društvene i kulturne promjene.

Foto: @tarikjesenkovic

Potreba za bogoslužnim prostorom dovela je do izgradnje Evangelističke crkve, prema projektu jednog od najvažnijih arhitekata tog vremena Karla Paržika.

Foto: Sarajevski list, 1899.

Kada govorimo o arhitektonskoj ostavštini Sarajeva, teško je ne spomenuti Karla Paržika, genijalnog češkog arhitekta koji je svoj pečat ostavio na brojnim znamenitostima grada Sarajeva.

Grandiozna crkva, izvedena u eklektičnom spoju romansko-bizantijskog stila, svečano je otvorena 19. novembra 1899. godine, dominirajući urbanim pejzažom Sarajeva. Nakon Prvog svjetskog rata izgubila svoju funkciju, jer je austrougarska vojska, zajedno s većinom evangelista, napustila grad. 

Foto: Nedeljko Rosić, 1980.

Novi život kroz umjetnost

Godine 1981., nakon što je crkvena imovina prenesena gradu, zgrada je transformirana u Akademiju likovnih umjetnosti. Danas, kroz monumentalni most Festina Lente, koji se poput modernog luka proteže prema ulazu Akademije, dolazimo do arhitektonske simfonije prošlosti i sadašnjosti.

Stakleni refleksi mosta i njegova metalna struktura sjajno kontrastiraju klasičnoj ljepoti bijelih zidova i zelenkaste kupole, stvarajući savršen kadar za sve zaljubljenike u arhitekturu i estetiku.

Foto: @academyoffineartssarajevo

***
Naslovna fotografija: Bonjour.ba

U Počitelju postoji vila u kojoj se svaki kameni luk, rezbareni detalj i snop svjetla ponaša kao tihi čuvar naše arhitektonske prošlosti.

Smješten u dolini Neretve, Počitelj jedan je od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini gdje se historija ne gleda izdaleka, već se u njoj živi. Stoljećima stare kamene kuće, uske kaldrmisane ulice i osmanska arhitektura ovdje i danas čine svakodnevicu. 

Upravo zato je svaka adaptacija prostora u Počitelju poseban zadatak pronaći ravnotežu između očuvanja i savremenog života. Ova kamena vila to uspijeva na način koji djeluje gotovo nenametljivo. 

Njeni interijeri čuvaju autentične arhitektonske elemente, ali istovremeno nude osjećaj topline, funkcionalnosti i lakoće življenja.




 

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Arhitektura koja govori bez riječi

Već pri ulasku jasno je da ovdje ništa nije rađeno da impresionira na prvu već da traje. Debeli kameni zidovi sa zadržanim udubljenjima, blagi lukovi koji se formiraju prirodno, bez nametnute simetrije i mala česma u arhitekturi koja podsjeća na izvorne načine gradnje, ostavljeni su netaknuti. 

Prostor diše sporije, tiše. Prozori su duboko usađeni u zidove, stvarajući prirodne okvire za svjetlo i pogled prema Neretvi, dok kameni svodovi i niše preuzimaju ulogu skulpturalnih detalja.
 

Tradicija pretočena u interijer

U spavaćim sobama dominiraju elementi tradicionalnog bosanskog interijera: drvene kanape uz prozore, bogato rezbareni ormari i komode, te tekstil s etno motivima u diskretnim, zemljanim tonovima. 

Posebnu pažnju privlači masivni drveni ormar u zelenoj patini akcent boja koji prostoru daje karakter, ali ne narušava njegovu smirenost. Rezbarije na namještaju podsjećaju na zanatsku preciznost kakva se danas rijetko viđa, dok ručno rađeni detalji djeluju kao produžetak same arhitekture, a ne dekor.
 

Svjetlo, drvo i kamen u savršenom balansu

Izložene drvene grede na stropovima dodatno naglašavaju osjećaj autentičnosti, ali i topline. Kamen, drvo i tekstil ovdje su u stalnom dijalogu. U dnevnom boravku kameni zid ostaje dominantan, dok su savremeni komadi namještaja svedeni, neutralni i funkcionalni. Upravo ta suzdržanost novijih elemenata omogućava historijskim detaljima da ostanu u fokusu, bez osjećaja muzejske hladnoće. 

Prostor je živ, prilagodljiv i iznenađujuće moderan.
 

Počitelj kao produžetak prostora

Ono što ovu vilu čini posebnom jeste njena povezanost s mjestom u kojem se nalazi. Arhitektura Počitelja oduvijek je bila odgovor na klimu, topografiju i način života, a to se osjeća i danas. Ovdje interijer ne pokušava biti univerzalan, on pripada upravo ovom mjestu. Svaki kamen, luk i drvena greda podsjećaju da je očuvanje naslijeđa moguće samo onda kada ga prilagodimo životu, a ne obrnuto.




Ova kamena vila u Počitelju pokazuje da autentičnost ne mora biti žrtva savremenog komfora. Naprotiv, upravo u spoju naslijeđa i promišljenih, diskretnih intervencija nastaje prostor koji ima dušu. 

Interijer koji ne glumi prošlost, već je živi, podsjećajući nas koliko je bogata arhitektura koju već imamo ako je znamo čuvati.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb