TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 17.11.2023.
Opremanje novog stana ili renoviranje starog, osim što je uzbudljiv pothvat, podjednako može biti i stresan ako ne znate na što treba usmjeriti fokus.
Nerijetko u samom procesu opremanja i sami niste potpuno sigurni što napraviti, upravo zbog želje da ne napravite grešku, a da prostor učinite odrazom svoje osobnosti i stilskog izričaja. Da bi cjelokupan dojam stana izgledao vizualno privlačan i u potpunosti zaokružen, trebate znati na koje elemente doma se treba usmjeriti i koje greške izbjeći.
Stoga vam danas pišemo o najčešćim greškama koje se rade prilikom opremanja stana i kako ih ispraviti, kako biste u proces renoviranja ili opremanja ušli opušteno, ali odlučno.
Ignoriranje proporcija prostorije
Ako previdite dimenzije prostorije koju opremate, s lakoćom možete napraviti pogrešku i kupiti namještaj koji nije prigodan za vaš interijer. Tako prostorija može vizualno učiniti da se namještaj „izgubi“ u kvadraturi ili pak suprotno, da neki komad namještaja pretjerano dominira prostorom. Zato je važno da se ne prepustite impulzivnoj kupovini komada samo zato što ste se zaljubili u njegov dizajn u trenutku.
Birajte promišljeno i planirajte kupovinu. Svaki kutak prostorije koji opremate, pomno izmjerite, a potom tražite namještaj koji će se harmonično uklopiti s ostalim komadima u stanu, kao i s kvadraturom prostorije.
Zanemarivanje funkcionalnosti
Još jednom se vraćamo na impulzivnu kupovinu. Koliko god vas neki komadi privuku svojom ljepotom, ekscentričnim dizajnom i zaigranom estetikom, ako dopustite sebi da uvijek posegnete za tim komadima, s vremenom će vaš prostor izgledati kao mali izložbeni paviljon, a ne ugodan i funkcionalan interijer u kojem provodite svakodnevicu.
Pokušajte stan prije svega opremiti funkcionalnim predmetima koji su neophodni za život i koji pružaju najviši stupanj udobnosti, a tek nakon toga birajte komade koji će oplemeniti prostor i dati mu pečat unikatnosti.
Umanjivanje važnosti prostora za pohranu
Svjesni smo da prilikom opremanja svi prije svega misle na vizualni dojam stana. Kakve boje želite, koji stil uređenja… Nažalost, ponekada svi zanemaruju količinu potrebnog prostora za pohranu - hrane, odjeće, posteljine i drugih predmeta koje smo kroz godine skloni prikupljati u sve većem broju.
Naknadno razmišljanje o pohrani često dovodi do zatrpanog i neorganiziranog prostora. Zbog toga, prilikom izbora namještaja, odmah planirajte i količinu stvari koje trebate pohraniti u prostoriji. Tako možete razmišljati o namještaju koji donosi stil i funkcionalnost, poput taburea koji u sebi krije prazan prostor za pohranu ili kreveta ispod kojega imate prostor za posteljinu.
Snaga boja
Ne zaboravite na važnost boja koje dominiraju interijerom jer one mogu utjecati na raspoloženje i percepciju prostora. Previše snažnih statement boja, posebno u malom prostoru, učinit će ga još manjim i stvarat će osjećaj zatrpanosti. S tamnim i intenzivnim bojama se možete poigravati u zaista velikom prostoru, ali u manjem stanu radije birajte bijelu ili druge nježne i neutralne tonove koji će unijeti osjećaj glamura i sofisticiranosti.
Osvjetljenje
Prirodno svjetlo može značajno utjecati na ambijent pa pokušajte povećati unos dnevne svjetlosti kroz velike prozore s tankim okvirima. Tako ćete stvoriti prozračnu i prostranu atmosferu u stanu, a uz to, obratite pažnju i na raspored rasvjetnih tijela u stanu, s kojima se možete poigravati unoseći u prostor kombinaciju funkcionalnog i ambijentalnog osvjetljenja.
* * *
Naslovna fotografija: @katie.fischer
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!