Uzbuđenje povodom zavirivanja u Ensarov stan je jasno samo onima koji su ranije imali priliku doživjeti ovaj prostor uređen po njegovim pravilima.

Interijer kao oda umjetnosti, dizajnu i modi je najprikladniji način za opisivanje stana koji se krije u Sarajevu. 

Ensar Dervišbegović je dio lifestyle scene više od decenije, s profesionalnim usmjerenjem frizera, koji svoje znanje i umijeće pokazuje ne samo svojim klijenticama nego i kao doprinos modnoj sceni Bosne i Hercegovine. Iako je zvanje frizera njegova prva ljubav, tu su moda i umjetnost te se na kraju kulminacija svih tih ljubavi pokazuje i kroz interijer. 

Ensar Dervišbegović 

Frizerski studio u Sarajevu, Hair With Character, je mala uvertira u vještine uređenja koje posjeduje. Baš kao i u studiju, gdje će vas dočekati mnoštvo najnovijih izdanja magazina iz svijeta mode, modnog štiva, vintage dekora i najsimpatičnijih šoljica za kafu, ta eklektična, a skladna nit se nastavlja i u njegovom stanu. 

Tačno u 9h ujutro smo se našli na Ensarovoj adresi i za nekoliko trenutaka uronili u svijet mašte koji je kreirao u svom stanu.

Novinarka Bonjour.ba Emina Smaka u Ensarovom društvu

Otvoreni prostor vas vodi kroz hodnik gdje vas dočeka najdivnija kuhinja koju ste imali priliku vidjeti. Prevladavaju pastelne nijanse s vintage lusterom koji ovom prostoru na još jedan način daje osobnost.

 

Od kuhinje vas prostor vodi do mjesta za sjedenje i uživanje ispred televizora gdje su nas dočekali zvuci starih hitova s MTV-a. Harmonični eklektizam vlada cijelim stanom, a posebno kroz njegov ormar koji nam je bio 'must see' stanica. 

 

Kroz smijeh, kafu u šarenim šoljicama i komad ukusne torte od badema smo proveli jutro u razgovoru s Ensarom. Željeli smo znati sve o svakom komadu u ovom stanu, saznali smo nekoliko trikova za uređenje te koje su to greške i izazovi s kojima se susretao prilikom uređenja ovog prostora. 

 

Ensare, vi ste jedan veliki esteta! Kako ste umjetnost i modu integrirali u vašu ljubav prema interijeru? 


Svijet umjetnosti, mode i enterijera se sudaraju, ta vibracija postoji i neodvojiva je, moda i arhitektura su svakako dio umjetničkog izražaja. Mnoge modne kuće upravo u svojim kolekcijama pronalaze inspiraciju u umjetničkim djelima, a kako mnogi modni brendovi imaju linije i za kućni dekor jasno se može vidjeti čime su bili inspirisani.

 

Povezanost između umjetnosti, mode i enterijera se najbolje ogleda u koloristici i dezenima. 




 

U sadašnjem stanu živite već 7 godina, kako je teklo vaše upoznavanje s prostorom i koje ste to greške možda pravili? 

Moja najveća greška vezana za uređenje doma jeste spoznaja da nikada ne možete završiti uređenje doma...

Prvu grešku koju sam napravio jeste da sam čitav stan uredio po uzoru na moju omiljenu švedsku dizajnericu enterijera Lottau Agaton. Ravne linije, bijeli pod i zidovi, minimalistički namještaj. Vizualno je izgledalo fantastično, ali to nije imalo nikakve veze s mojom osobnošću, lifestyleom, mojom potrebom za eklektikom i bojama.

 

Odmah sam to promijenio tako što sam ravne bijele police zamijenio sa starim naninim kredencom, koji je fenomenalno restaurirala Adna Ahmedić. Rasvjetu koja je bila inspirisana Ingo Maurerom zamijenio sam lusterima iz antikvarnice i to je počelo da dobiva identitet.

Koliko vam je bitna sama funkcionalnost prostora i namještaja u njemu? 


Ja sam od onih ljudi koji nikada ne gleda na funkcionalnost. Funkcionalnost mi je sinonim za prosječnost, ja sam žrtva svojih uvjerenja, a to znači da ću ja radije birati nešto što je lijepo pa makar ono bilo i neudobno i nefunkcionalno. Takvi se rađate.

Nedostaje mi vrijeme kada su ljudi kupovali skupo porculansko suđe, svilene tepihe, kristalne čaše... S velikom pažnjom su s tim rukovali, čuvali, ostavljali u naslijeđe i uživali u tome.

Dekorativni predmet koji ima posebno značenje za vas? 


Svi dekorativni predmeti koje sam donio s putovanja jer tako u vaš dom donesete toplinu, a toplina prostora je prvo što primijetite - da li je prostor ima ili nema. Namještaj od moje nane koji je nastavio da živi nakon restauracije i svi predmeti mog omiljenog holandskog brenda Pols Potten.

 

Primijetili smo nekoliko komada namještaja i dekora s Made in BiH etiketom. Da li takvi komadi imaju posebniji značaj u vašem domu?


Zaljubljen sam u namještaj koji radi Vračo Studio, kombinacija Skandinavije i BiH, definitivno su mi njihovi komadi najdraži jer se i prodaju u švedskom studiju Artilleriet, a za sve ljubitelje enterijera taj studio je raj...

Naravno, sve što izlazi iz radionice Zanat volim pa mi je moja draga prijateljica Sabina Željo poklonila za rođendan svijećnjake i posuđe. 

 

Na koji način prolazite cijeli proces od ideje do realizacije uređenja određene prostorije u domu? 


Obično već unaprijed znam u kojem smjeru to želim da izgleda. Ja se naravno, ne bavim profesionalno tim poslom, ali sam veliki zaljubljenik i već imam svoju standardnu kombinaciju, a to je dio starog, dio novog i dio neočekivanog.

Da li ste dom uređivali sami ili uz pomoć arhitekte? 


Naravno da sam se u početku savjetovao s arhitektima jer je ovaj stan bio totalno devastiran. Tea Šaran je napravila fenomenalan raspored soba i učinila stan energetski prohodnim.

Morali smo zaviriti i u vaš ormar ispunjen komadima koji kradu pažnju. Da li je ormar bio prostorija bez koje vaš stan ne može? 


Možda je to i najbitniji dio ovog stana. Svakako ljubav koju osjećam za modom je simetrična ljubavi koju osjećam za namještajem, ali najveću strast svakako imam za svojom profesijom.




 

5 najdražih komada iz ormara? 


Svi komadi koji su izašli od modnog branda Acne studio, Comme des Garcons i trenutno mog omiljenog JW Andersona.

Da morate izabrati samo 1 outfit koji ćete uvijek nositi koji bi to bio?


Crni Borsalino šešir, oversize mid jeans, oversize kaput, bijela Uniqlo majica i Air Jordan patike...

Savjet za sve koji sami uređuju dom? 


Da budu dovoljno odvažni da eksperimentišu, prave svoj dom u kome će sanjati najljepše snove. Ono što čini dom posebnim jeste upravo ono što će simbolizirati njihovu ličnost...

Tako da, ne bojte se kombinovati nespojivo, polako birajte namještaj, ne morate u prvoj sedmici završiti sve. 

 

* * * 
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.



Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Foto: Monika Andrić

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Irfan Redžović