Uzbuđenje povodom zavirivanja u Ensarov stan je jasno samo onima koji su ranije imali priliku doživjeti ovaj prostor uređen po njegovim pravilima.

Interijer kao oda umjetnosti, dizajnu i modi je najprikladniji način za opisivanje stana koji se krije u Sarajevu. 

Ensar Dervišbegović je dio lifestyle scene više od decenije, s profesionalnim usmjerenjem frizera, koji svoje znanje i umijeće pokazuje ne samo svojim klijenticama nego i kao doprinos modnoj sceni Bosne i Hercegovine. Iako je zvanje frizera njegova prva ljubav, tu su moda i umjetnost te se na kraju kulminacija svih tih ljubavi pokazuje i kroz interijer. 

Ensar Dervišbegović 

Frizerski studio u Sarajevu, Hair With Character, je mala uvertira u vještine uređenja koje posjeduje. Baš kao i u studiju, gdje će vas dočekati mnoštvo najnovijih izdanja magazina iz svijeta mode, modnog štiva, vintage dekora i najsimpatičnijih šoljica za kafu, ta eklektična, a skladna nit se nastavlja i u njegovom stanu. 

Tačno u 9h ujutro smo se našli na Ensarovoj adresi i za nekoliko trenutaka uronili u svijet mašte koji je kreirao u svom stanu.

Novinarka Bonjour.ba Emina Smaka u Ensarovom društvu

Otvoreni prostor vas vodi kroz hodnik gdje vas dočeka najdivnija kuhinja koju ste imali priliku vidjeti. Prevladavaju pastelne nijanse s vintage lusterom koji ovom prostoru na još jedan način daje osobnost.

 

Od kuhinje vas prostor vodi do mjesta za sjedenje i uživanje ispred televizora gdje su nas dočekali zvuci starih hitova s MTV-a. Harmonični eklektizam vlada cijelim stanom, a posebno kroz njegov ormar koji nam je bio 'must see' stanica. 

 

Kroz smijeh, kafu u šarenim šoljicama i komad ukusne torte od badema smo proveli jutro u razgovoru s Ensarom. Željeli smo znati sve o svakom komadu u ovom stanu, saznali smo nekoliko trikova za uređenje te koje su to greške i izazovi s kojima se susretao prilikom uređenja ovog prostora. 

 

Ensare, vi ste jedan veliki esteta! Kako ste umjetnost i modu integrirali u vašu ljubav prema interijeru? 


Svijet umjetnosti, mode i enterijera se sudaraju, ta vibracija postoji i neodvojiva je, moda i arhitektura su svakako dio umjetničkog izražaja. Mnoge modne kuće upravo u svojim kolekcijama pronalaze inspiraciju u umjetničkim djelima, a kako mnogi modni brendovi imaju linije i za kućni dekor jasno se može vidjeti čime su bili inspirisani.

 

Povezanost između umjetnosti, mode i enterijera se najbolje ogleda u koloristici i dezenima. 




 

U sadašnjem stanu živite već 7 godina, kako je teklo vaše upoznavanje s prostorom i koje ste to greške možda pravili? 

Moja najveća greška vezana za uređenje doma jeste spoznaja da nikada ne možete završiti uređenje doma...

Prvu grešku koju sam napravio jeste da sam čitav stan uredio po uzoru na moju omiljenu švedsku dizajnericu enterijera Lottau Agaton. Ravne linije, bijeli pod i zidovi, minimalistički namještaj. Vizualno je izgledalo fantastično, ali to nije imalo nikakve veze s mojom osobnošću, lifestyleom, mojom potrebom za eklektikom i bojama.

 

Odmah sam to promijenio tako što sam ravne bijele police zamijenio sa starim naninim kredencom, koji je fenomenalno restaurirala Adna Ahmedić. Rasvjetu koja je bila inspirisana Ingo Maurerom zamijenio sam lusterima iz antikvarnice i to je počelo da dobiva identitet.

Koliko vam je bitna sama funkcionalnost prostora i namještaja u njemu? 


Ja sam od onih ljudi koji nikada ne gleda na funkcionalnost. Funkcionalnost mi je sinonim za prosječnost, ja sam žrtva svojih uvjerenja, a to znači da ću ja radije birati nešto što je lijepo pa makar ono bilo i neudobno i nefunkcionalno. Takvi se rađate.

Nedostaje mi vrijeme kada su ljudi kupovali skupo porculansko suđe, svilene tepihe, kristalne čaše... S velikom pažnjom su s tim rukovali, čuvali, ostavljali u naslijeđe i uživali u tome.

Dekorativni predmet koji ima posebno značenje za vas? 


Svi dekorativni predmeti koje sam donio s putovanja jer tako u vaš dom donesete toplinu, a toplina prostora je prvo što primijetite - da li je prostor ima ili nema. Namještaj od moje nane koji je nastavio da živi nakon restauracije i svi predmeti mog omiljenog holandskog brenda Pols Potten.

 

Primijetili smo nekoliko komada namještaja i dekora s Made in BiH etiketom. Da li takvi komadi imaju posebniji značaj u vašem domu?


Zaljubljen sam u namještaj koji radi Vračo Studio, kombinacija Skandinavije i BiH, definitivno su mi njihovi komadi najdraži jer se i prodaju u švedskom studiju Artilleriet, a za sve ljubitelje enterijera taj studio je raj...

Naravno, sve što izlazi iz radionice Zanat volim pa mi je moja draga prijateljica Sabina Željo poklonila za rođendan svijećnjake i posuđe. 

 

Na koji način prolazite cijeli proces od ideje do realizacije uređenja određene prostorije u domu? 


Obično već unaprijed znam u kojem smjeru to želim da izgleda. Ja se naravno, ne bavim profesionalno tim poslom, ali sam veliki zaljubljenik i već imam svoju standardnu kombinaciju, a to je dio starog, dio novog i dio neočekivanog.

Da li ste dom uređivali sami ili uz pomoć arhitekte? 


Naravno da sam se u početku savjetovao s arhitektima jer je ovaj stan bio totalno devastiran. Tea Šaran je napravila fenomenalan raspored soba i učinila stan energetski prohodnim.

Morali smo zaviriti i u vaš ormar ispunjen komadima koji kradu pažnju. Da li je ormar bio prostorija bez koje vaš stan ne može? 


Možda je to i najbitniji dio ovog stana. Svakako ljubav koju osjećam za modom je simetrična ljubavi koju osjećam za namještajem, ali najveću strast svakako imam za svojom profesijom.




 

5 najdražih komada iz ormara? 


Svi komadi koji su izašli od modnog branda Acne studio, Comme des Garcons i trenutno mog omiljenog JW Andersona.

Da morate izabrati samo 1 outfit koji ćete uvijek nositi koji bi to bio?


Crni Borsalino šešir, oversize mid jeans, oversize kaput, bijela Uniqlo majica i Air Jordan patike...

Savjet za sve koji sami uređuju dom? 


Da budu dovoljno odvažni da eksperimentišu, prave svoj dom u kome će sanjati najljepše snove. Ono što čini dom posebnim jeste upravo ono što će simbolizirati njihovu ličnost...

Tako da, ne bojte se kombinovati nespojivo, polako birajte namještaj, ne morate u prvoj sedmici završiti sve. 

 

* * * 
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV