Uzbuđenje povodom zavirivanja u Ensarov stan je jasno samo onima koji su ranije imali priliku doživjeti ovaj prostor uređen po njegovim pravilima.

Interijer kao oda umjetnosti, dizajnu i modi je najprikladniji način za opisivanje stana koji se krije u Sarajevu. 

Ensar Dervišbegović je dio lifestyle scene više od decenije, s profesionalnim usmjerenjem frizera, koji svoje znanje i umijeće pokazuje ne samo svojim klijenticama nego i kao doprinos modnoj sceni Bosne i Hercegovine. Iako je zvanje frizera njegova prva ljubav, tu su moda i umjetnost te se na kraju kulminacija svih tih ljubavi pokazuje i kroz interijer. 

Ensar Dervišbegović 

Frizerski studio u Sarajevu, Hair With Character, je mala uvertira u vještine uređenja koje posjeduje. Baš kao i u studiju, gdje će vas dočekati mnoštvo najnovijih izdanja magazina iz svijeta mode, modnog štiva, vintage dekora i najsimpatičnijih šoljica za kafu, ta eklektična, a skladna nit se nastavlja i u njegovom stanu. 

Tačno u 9h ujutro smo se našli na Ensarovoj adresi i za nekoliko trenutaka uronili u svijet mašte koji je kreirao u svom stanu.

Novinarka Bonjour.ba Emina Smaka u Ensarovom društvu

Otvoreni prostor vas vodi kroz hodnik gdje vas dočeka najdivnija kuhinja koju ste imali priliku vidjeti. Prevladavaju pastelne nijanse s vintage lusterom koji ovom prostoru na još jedan način daje osobnost.

 

Od kuhinje vas prostor vodi do mjesta za sjedenje i uživanje ispred televizora gdje su nas dočekali zvuci starih hitova s MTV-a. Harmonični eklektizam vlada cijelim stanom, a posebno kroz njegov ormar koji nam je bio 'must see' stanica. 

 

Kroz smijeh, kafu u šarenim šoljicama i komad ukusne torte od badema smo proveli jutro u razgovoru s Ensarom. Željeli smo znati sve o svakom komadu u ovom stanu, saznali smo nekoliko trikova za uređenje te koje su to greške i izazovi s kojima se susretao prilikom uređenja ovog prostora. 

 

Ensare, vi ste jedan veliki esteta! Kako ste umjetnost i modu integrirali u vašu ljubav prema interijeru? 


Svijet umjetnosti, mode i enterijera se sudaraju, ta vibracija postoji i neodvojiva je, moda i arhitektura su svakako dio umjetničkog izražaja. Mnoge modne kuće upravo u svojim kolekcijama pronalaze inspiraciju u umjetničkim djelima, a kako mnogi modni brendovi imaju linije i za kućni dekor jasno se može vidjeti čime su bili inspirisani.

 

Povezanost između umjetnosti, mode i enterijera se najbolje ogleda u koloristici i dezenima. 




 

U sadašnjem stanu živite već 7 godina, kako je teklo vaše upoznavanje s prostorom i koje ste to greške možda pravili? 

Moja najveća greška vezana za uređenje doma jeste spoznaja da nikada ne možete završiti uređenje doma...

Prvu grešku koju sam napravio jeste da sam čitav stan uredio po uzoru na moju omiljenu švedsku dizajnericu enterijera Lottau Agaton. Ravne linije, bijeli pod i zidovi, minimalistički namještaj. Vizualno je izgledalo fantastično, ali to nije imalo nikakve veze s mojom osobnošću, lifestyleom, mojom potrebom za eklektikom i bojama.

 

Odmah sam to promijenio tako što sam ravne bijele police zamijenio sa starim naninim kredencom, koji je fenomenalno restaurirala Adna Ahmedić. Rasvjetu koja je bila inspirisana Ingo Maurerom zamijenio sam lusterima iz antikvarnice i to je počelo da dobiva identitet.

Koliko vam je bitna sama funkcionalnost prostora i namještaja u njemu? 


Ja sam od onih ljudi koji nikada ne gleda na funkcionalnost. Funkcionalnost mi je sinonim za prosječnost, ja sam žrtva svojih uvjerenja, a to znači da ću ja radije birati nešto što je lijepo pa makar ono bilo i neudobno i nefunkcionalno. Takvi se rađate.

Nedostaje mi vrijeme kada su ljudi kupovali skupo porculansko suđe, svilene tepihe, kristalne čaše... S velikom pažnjom su s tim rukovali, čuvali, ostavljali u naslijeđe i uživali u tome.

Dekorativni predmet koji ima posebno značenje za vas? 


Svi dekorativni predmeti koje sam donio s putovanja jer tako u vaš dom donesete toplinu, a toplina prostora je prvo što primijetite - da li je prostor ima ili nema. Namještaj od moje nane koji je nastavio da živi nakon restauracije i svi predmeti mog omiljenog holandskog brenda Pols Potten.

 

Primijetili smo nekoliko komada namještaja i dekora s Made in BiH etiketom. Da li takvi komadi imaju posebniji značaj u vašem domu?


Zaljubljen sam u namještaj koji radi Vračo Studio, kombinacija Skandinavije i BiH, definitivno su mi njihovi komadi najdraži jer se i prodaju u švedskom studiju Artilleriet, a za sve ljubitelje enterijera taj studio je raj...

Naravno, sve što izlazi iz radionice Zanat volim pa mi je moja draga prijateljica Sabina Željo poklonila za rođendan svijećnjake i posuđe. 

 

Na koji način prolazite cijeli proces od ideje do realizacije uređenja određene prostorije u domu? 


Obično već unaprijed znam u kojem smjeru to želim da izgleda. Ja se naravno, ne bavim profesionalno tim poslom, ali sam veliki zaljubljenik i već imam svoju standardnu kombinaciju, a to je dio starog, dio novog i dio neočekivanog.

Da li ste dom uređivali sami ili uz pomoć arhitekte? 


Naravno da sam se u početku savjetovao s arhitektima jer je ovaj stan bio totalno devastiran. Tea Šaran je napravila fenomenalan raspored soba i učinila stan energetski prohodnim.

Morali smo zaviriti i u vaš ormar ispunjen komadima koji kradu pažnju. Da li je ormar bio prostorija bez koje vaš stan ne može? 


Možda je to i najbitniji dio ovog stana. Svakako ljubav koju osjećam za modom je simetrična ljubavi koju osjećam za namještajem, ali najveću strast svakako imam za svojom profesijom.




 

5 najdražih komada iz ormara? 


Svi komadi koji su izašli od modnog branda Acne studio, Comme des Garcons i trenutno mog omiljenog JW Andersona.

Da morate izabrati samo 1 outfit koji ćete uvijek nositi koji bi to bio?


Crni Borsalino šešir, oversize mid jeans, oversize kaput, bijela Uniqlo majica i Air Jordan patike...

Savjet za sve koji sami uređuju dom? 


Da budu dovoljno odvažni da eksperimentišu, prave svoj dom u kome će sanjati najljepše snove. Ono što čini dom posebnim jeste upravo ono što će simbolizirati njihovu ličnost...

Tako da, ne bojte se kombinovati nespojivo, polako birajte namještaj, ne morate u prvoj sedmici završiti sve. 

 

* * * 
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba

U svijetu u kojem svjedočimo inflaciji fotografija, volimo trenutke kada fotografija uspije probiti površinu i zaustaviti nas da gledamo, ne samo da vidimo.

Sarajevo Photography Festival, jedan od najvećih u regiji posvećen isključivo fotografiji, uspijeva napraviti upravo to. Festival okuplja autore, mislioce i publiku oko jedne ideje, a to je da fotografija i dalje ima moć mijenjati perspektivu, potaknuti razgovor te zabilježiti duh jednog vremena.
 

4. izdanje Sarajevo Photography Festivala dolazi s jasnim porukama i ambicioznim iskoracima. Stoga smo ispred Bonjour.ba odlučili razgovarati s osnivačicom i direktoricom Festivala Aidom Redžepagić te direktoricom programa Jelenom Janković. 
 

Aida Redžepagić, osnivačica i direktorica Sarajevo Photography Festivala

Jelena Janković, direktorica programa Sarajevo Photography Festivala  

 

Kako se svečani dio programa ove godine održava u Narodnom pozorištu u Sarajevu, jer estetika, simbolika i tradicija moraju biti u dijalogu s onim što je savremeno i hrabro. Bilo je sasvim logično da s njima razgovaramo upravo tu, te uz razgovor zabilježimo i fotografije. 
 

U intervjuu za Bonjour.ba, Aida i Jelena otkrile su detalje programa koji i ove godine donosi pažljivo birane izložbe, predavanja, radionice i razgovore sa značajnim imenima savremene fotografije. 
 

Aida Redžepagić, direktorica Festivala /  Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba / Jelena Janković, direktorica programa Festivala  
 

Već smo govorili o Alessiji Glaviano, jednoj od najvažnijih figura u međunarodnoj fotografskoj kritici, i o tome da ćete ove godine na Festivalu imati priliku pogledati izložbu Deanne Dikeman...

Ovaj put nam Aida i Jelena predstavljaju i sam program, govore o temi Festivala, ali i otkrivaju svakodnevne izazove i uspjehe. 

Aida, Jelena, obje ste fotografkinje. Za početak, želimo vidjeti šta je po vama Festival, objasnite ga kroz jedan kadar. Kako ga definiše savršena fotografija?

Jelena: To je porodična fotografija sa mnogo članova, svi plešu na njoj. Živo je, nosi sa sobom mnogo različitih energija i emocija. Autfiti su u neskladnom skladu. Ritmovi se ne poklapaju, ali svi zajedno čine neverovatno dobru, u svom haosu usklađenu plesnu fotografiju. To je kolektivni čin u jednom kadru.
 


 

Aida: Zapravo, imamo jednu takvu fotografiju koja je meni festival. Nas 10ak na stepenicama ispred Vijećnice nakon drugog izdanja festivala. Umorni, sretni, zagrljeni, nasmijani. Meni je ta fotografija festival. Imam I nekoliko sa Jelenom, smiješnih, zabrinutih, paničnih, u svaka doba dana i noći. I one su mi festival.


 
 

Tema ovogodišnjeg Festivala je Weltschmerz. Kako fotografija, kao umjetnička forma, može biti ogledalo društvenih promjena i koju ulogu vaš Festival igra u tom dijalogu?

Jelena: Fotografija ima najveću vrednost u tome što nosi glas,  sposobnost da prenese priču, stanje društva i unutrašnje promene koje često ostaju nevidljive. Iako možda sama ne menja svet, njena poruka može da bude kao zemljotres snažna. Fotografija nam otvara prostor za slobodan govor, podsećajući nas na odgovornost da budemo beskompromisni u onome što svedočimo. U vremenu kada se istina često pokušava potisnuti, fotografija ostaje način da je sačuvamo i prenesemo,  jasno, snažno i direktno.

Festival kroz temu Weltschmerz upravo otvara taj prostor da kroz fotografiju razgovaramo o društvenim promenama, unutrašnjim lomovima i kolektivnim osećanjima koje nekada teško artikulišemo rečima.
 

Aida: Fotografija je često kao ogledalo koje nikad ne laže. Ponekad te iznenadi kako stvarno izgledaš, a ponekad ti otvori oči za nešto što si ignorisao. SPF daje megafon tim slikama koje govore o društvu: o ljepoti, bolu, ludilu, promjenama.

Da li će tema uticati na izbor radova i kuratorske koncepte?

Jelena: Da, tema Weltschmerz je uticala na izbor radova. Cjelokupan program je formiran oko ove teme. Želimo da kroz fotografiju istražimo unutrašnje borbe, društvene i ekološke izazove s kojima se suočavamo, kao i kako ti izazovi oblikuju naše emotivne i intelektualne odgovore na svet oko nas. 

Kroz radove, publika će moći da oseti intimnost tih tema, da razmišlja o stanju sveta u kojem živimo, ali i da pronađe utehu i snagu u kolektivnoj energiji. Na kraju, cilj je da nas umetnost podstakne na zajedničku refleksiju, ojača i ohrabri da, uprkos svemu, zajedno idemo napred.
 

Aida: Jelena je direktorica programa i ja sam presretna izborom radova koje je ove godine odabrala. Jedva čekam da sve postavimo u galerije i da radove vidim u printu, taj osjećaj je uvijek poseban.
 

Kada možemo očekivati objavu programa, mnogi ga s nestrpljenjem očekuju?

Već sada možemo da podelimo sa vašim čitaocima da nas očekuje pet pažljivo odabranih izložbi. Američka umetnica Deanna Dikeman predstaviće projekat ‘’Leaving and Waving'' u Umjetničkoj galeriji BiH. Ova serija nastajala je 27 godina. Autorka je fotografisala trenutke rastanka dok je odlazila od roditelja iz njihove kuće u Sioux Cityju. Počelo je 1991. godine spontano, kao način da se nosi s tugom. 

Vremenom je to postao porodični ritual. Fotografije prate protok vremena, starenje roditelja, smrt oca 2009. i majke 2017. godine, a završavaju se praznim prilazom. Projekat govori o ljubavi, prolaznosti i tišini svakodnevnih oproštaja.

Kolektiv Belgrade Raw i multimedijalna umetnica Jelena Nikolić predstavljaju se radom ‘’Not Many Things Disgust Me, a Lot of Things Make Me Sad'' u Manifesto galeriji. Osim što Belgrade Raw slavi 15 godina postojanja, izložbom naglašavamo važnost kolektiva koji su uglavnom, ali i ističemo istrajnost. Izložba je rezultat posmatranja i beleženja. Vidimo zato što tražimo; čula su uvek gladna, razum je pripitomljeni divljak. 

Zabeleženo, oteto trenutku, bez svog jedinog sigurnog konteksta, postaje talac tumačenja. Kao praznik, značenje je nasilno, a traženje istine je borba. Jelena tekstualno dokumentira vlastita emocionalna stanja koji sa pejzažno povezuje sa fotografijama kolektiva i time zajedno daju jedan snažan unutrašnji ritam otpora vlastite stvarnosti u kojoj žive. 

U Historijskom muzeju BiH Dženat Dreković predstaviće publici novi rad kroz sjajnu izložbu ‘’Bamburci''. Serija fotografija svedoči o vremenu, nestajanju i upornosti, o strahu i ljubavi prema mestu koje nas je oblikovalo, čak i kada ga više nema u onom obliku koji pamtimo.
 

U Umjetničkoj galeriji BiH biće prikazana i Izložba finalista, sa radovima fotografa iz gotovo 60 zemalja, dok će na Pozorišnom trgu Susan Sontag biti postavljena izložba ‘’Solar Portraits'' Rubéna Salgada Escudera. Fotografska serija koja dokumentuje kako solarna tehnologija menja živote ljudi u zajednicama bez pristupa električnoj energiji.

Svaka izložba predstavlja drugačiji fotografski stil, ali sve ih objedinjuje snažna poruka koju šalju. Kroz pet izložbi možete videti koliko stilovi i forme mogu da se razlikuju, na koje načine možemo da pristupimo temama, ali i da ostanemo verni suštini, glasu koji dajemo svojim radovima.
 

Možete li specijalno za Bonjour publiku otkriti neki od noviteta ove godine?

Ove godine imamo nekoliko uzbudljivih noviteta koji će obogatiti program festivala. Jedan od njih je Photo Book Table, posvećen fotografskim knjigama koje igraju ključnu ulogu u razvoju autorskog izraza i dugoročnom promišljanju fotografije kao umetničke prakse. 

Kroz ovaj događaj želimo da podržimo razvoj i publikaciju foto-knjiga, pružajući autorima priliku da pokažu svoje radove i povežu se sa širom publikom. Takođe, pozivamo autore da prijave i svoje foto-zineove, jer želimo da obuhvatimo širi spektar umetničkih formi.
 
Osim toga, imamo i dečiji program kroz koji ćemo povezati fotografiju sa video produkcijom, glumom i kreativnim razmišljanjem. Želimo da deci omogućimo da istraže svet umetnosti kroz različite medije i razvijaju svoju kreativnost. Još jedan novitet su teme i oblici radionica koje do sada nismo imali, a posebno izdvajamo radionicu posvećenu foto-knjigama, koju će voditi dve sjajne autorke Sylvia Sachini i Clémence Malleret.

Sylvia Sachini je kustoskinja, izdavačica i edukatorka iz Atine. Osnivačica je MISC-a, bila je suosnivačica Void-a (nezavisna vodeće izdavačka kuća posvećenja knjigama), i danas razvija izložbe i obrazovne programe u okviru Athens Photo Festivala, fokusirajući se na fotografiju, štampu i vizuelno pripovedanje. 

Clémence Malleret je vizuelna umetnica sa sedištem u Atini, sa obrazovanjem iz umetničkih škola u Milanu i Atini. Njena praksa kombinuje fotografiju, eksperimentalno pisanje i kolektivni rad, a od februara 2024. vodi produkciju knjiga u MISC-u. Ova radionica će polaznicima pomoći da formiraju mišljenje o foto-knjigama i nauče kako da usmere svoj rad u formu foto-knjige.

Takođe, Belmin Islam, sarajevski fotograf, vodiće radionicu kroz koju će učesnici imati priliku da interaktivno dožive Sarajevo i kroz fotografiju istraže grad. Ovoj radionici se posebno radujemo.
 

Kroz radionicu Crossroads: New Journeys spajamo različita iskustva. Voditelji će biti Vladimir Živojinović, fotograf sa balkanskog područja koji istražuje dokumentarne forme, i Pierre Mohamed-Petit, vizuelni umetnik i menadžer produkcije u Magnum Photos u Parizu. 

Ovakvim pristupom učimo, povezujemo nove forme i istražujemo različita iskustva, problematike i veštine. Novost je i saradnja sa Kvirhanom, kroz koju ćemo ugostiti predavanje i predstavljanje projekta sjajnog autora Simona Changa. U saradnji sa VI fondacijom organizujemo projekciju video radova, kroz koju ćemo predstaviti 12 izuzetnih autora iz svih krajeva sveta.

Na kraju izdvajamo i Movie Night u saradnji sa Bura Film Festivalom, večernju projekciju na otvorenom pod vedrim nebom kroz koju ćemo kroz film istraživati temu Weltschmerz.

Ovo je 4. izdanje Festivala, sada kada imate ovo jedinstveno iskustvo, gdje ga vidite za 5. godina?

Jelena: Oblikujemo ga da postane  prepoznatljiv ne samo u regionu, već i mnogo šire. Planiramo da ojačamo međunarodnu saradnju sa drugim festivalima, umetnicima, institucijama i organizacijama, kako bismo promovisali regionalnu fotografiju i omogućili umetnicima iz našeg regiona veću vidljivost na globalnoj sceni. 

Takođe, nastavićemo da pružamo podršku fotografima kroz besplatne edukativne programe, mentorstva, želimo da oformimo nagradne fondove i druge aktivnosti koje će im pomoći da razvijaju svoje projekte i karijere.

Vidim budućnost festivala kao vreme kada nećemo morati da se stalno brinemo o budžetima, već ćemo moći slobodno da stvaramo i postavimo Sarajevo u centar evropskih fotografskih festivala.
 

Aida: Za 5 godina vidim nas kako pravimo SPF "world tour", dovodimo još više fotografa iz cijelog svijeta u Sarajevo, i, naravno, još uvijek se smijemo do suza i kvalitetno raspravljamo dok sve organizujemo. Jer bez tog adrenalina, nije to to!

Ako gledamo Sarajevo Photography Festival kroz brojke, oko 80 fotografa je izloženo, dijele se 24 nagrade... nastavite niz!

Aida: ...hiljade posjetilaca, 60+ zemalja učesnika, 11 lokacija u gradu, 500 ispijenih kafa tokom produkcije...

Jelena: ...25 nervnih slomova, ali KIDAMO!
 

Zamislite da imate samo jedan SMS da pozovete nekoga u Sarajevo na festival, kome biste ga poslale? 

Aida: Sestri. Da ne zaboravi doći. Mnogo mi je važno da je tu.

Jelena: Samoj sebi bih poslala poziv da dođem kao gost i uživam u svim ovim divnim umetnicima, druženjima i ljudima. Bez planiranja i razmišljanja, šta dalje, nego samo impuls upijanja.