TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.8.2022.
ELIRD nakit je nakit koji priča priču, zato ne čudi što je ukrao je pažnju brojnih dama i stilista na ovogodišnjem crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala.
Osim što se savršeno uklapa uz elegantna red carpet izdanja dama na SFF-u, ovaj nakit predstavlja savršen spoj umjetnosti, dizajna i zlatarskog zanata. Njihova malena umjetnička djela ukrala su pozornost ne samo dama u BiH, nego i britanskog Voguea, Vanity Faira, Tatlera, GQ magazina i brojnih drugih. Dvojac koji se krije iza ELIRD nakita, magistrica industrijskog dizajna Ena Mulavdić i skulptor i slikar Ebrahim Mohammadian, zajedničkim snagama stvaraju skulpture na svom nakitu.
S njima smo kroz intervju saznali više detalja o brendu, a u nastavku donosimo nekoliko zanimljivosti zbog kojih ćete i vi poželjeti ovaj nakit dodati u vlastitu umjetničku kolekciju.
Kad smo Enu pitali kako nastaju jedinstvene skulpture koje kradu pozornost na nakitu, s nama je podijelila: „Osim klasičnih skulptura koje krase ovaj nakit, te koje se izrađuju tehnikama sličnim kao skulpture velikih proporcija, karakteristika koja izdvaja ovaj nakit od drugih su skulpture rađene tehnikom negativne intarzije u dragom i(li) poludragom kamenu.
Tehnika negativne intarzije u kamenu je izuzetno rijetko viđena tehnika, a posebno je specifično ukoliko se radi o intarziji skulpture u kamenu, a ne intarziji reljefa u kamenu. Uzimajući u obzir trodimenzionalnost skulpture, potrebne su godine rada i iskustva u izradi skulpture kako bi se apsolvirala ova tehnika. Stoljećima duga tradicija negativne intarzije u kamenu je započela u drevnoj Mezopotamiji, prije nekih 5000 godina. Odatle se postupno proširila po minojskoj i mikenskoj Grčkoj, Perziji i Egiptu. Ovom tehnikom su prvobitno bili izrađivani novac i pečati, a nakit koji je sadržavao skulpturu ili reljef urađen negativnom intarzijom korišten je kao prijenosni pečat.“
Nije ni slučajno to što se noseći ovaj nakit osjećate kao da ste dio kraljevske obitelji, jer za oslikavanje minijatura na ELIRD nakitu, Ena i Ebrahim koriste izuzetno rijetko viđenu tehniku karakterističnu za kraljevske kolekcije nakita. Ena je nadodala: „Minijature na ELIRD nakitu variraju od veličine zrna riže do šezdeset milimetara. Za izradu minijatura na ELIRD nakitu prethodno se ručno pravi alat koji odgovara potrebama i dimenzijama minijature. Najčešće su naslikane kistom debljine igle ili dlake kose.“
Jedinstvenost ovog nakita nije, naravno, samo u njegovom izgledu i formi nego i u posebnoj priči koju komadi nakita kriju. Tako je Ena otkrila da: „Te priče tiču se, prije svega, najvažnijeg zadatka koji svako ljudsko biće ima, a to je spoznaja samoga sebe, spoznaja dobrog i lošeg, te spoznaja razlikovanja istih. S tim u vezi, izrada ELIRD nakita, proces je kojem se pristupa sa odgovornošću prema sebi i prema drugima, te ljubavi, kao apsolutnom pokretaču univerzuma. Ovakvim pristupom otvara se mogućnost izrade predmeta koji u sebi nosi nadu, najveću podršku koju imamo u životu, a koja biva poklonjena onome koji nosi ELIRD nakit, a prenosi se prema cijelom svijetu.
Kako smo spomenuli i ranije, na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala dvije dame savršeno su kombinirale svoje ELIRD komade nakita. Prva ambasadorica njihovog rada bila je Šejla Kamerić koja je nosila Amulet ogrlicu i Eira prsten na ceremoniji otvaranja Festivala.
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Drugu noć Festivala na crvenom tepihu je simpatije ukrala Tatjana Šojić, o čijem smo izdanju pisali i ovdje. Tatjana je uz Kaftan Studio kreaciju birala i Izar prsten te Tara naušnice u potpisu ELIRD Jewellery studija.
Foto: Jasmin Agović
Foto: Jasmin Agović
Foto: Kaftan Studio
***
Foto: Elird
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba
Između snimanja, intervjua, produkcija i kampanja tokom Festivala odvijala se jedna vrlo intenzivna sedmica Bonjour.ba tima. Usput smo zabilježili i šta smo nosili dok smo je stvarali.
Sarajevo Film Festival za publiku uglavnom počinje u trenutku kada se upale svjetla ispred Narodnog pozorišta. Za Bonjour.ba tim tada je dobar dio dana već iza nas. Jutarnja snimanja kampanja, sastanci s partnerima, produkcija sadržaja za društvene mreže, street style po gradu, intervjui, editorijali i pripreme za crveni tepih tih su se dana nastavljali jedni na druge, često s deset minuta između dvije lokacije udaljene petnaest.
Negdje između punih memorijskih kartica, mikrofona koji su se punili gdje god bi se našla utičnica i rasporeda koji se mijenjao iz sata u sat, nastale su i fotografije koje slijede.
Nismo imali zajednički dress code, niti je modni dnevnik Bonjour.ba tima bio dio festivalskog plana. Većina fotografija nastala je između dva zadatka, nekoliko minuta prije početka snimanja ili u trenutku kada bi se kamera sasvim slučajno okrenula prema nekome ko je prethodno bio iza nje. Kada smo ih na kraju sedmice skupili na jedno mjesto, dobili smo mnogo više od pregleda onoga što smo nosili.
Dobili smo mali zapis svega što se tih dana događalo iza sadržaja koji ste gledali na Bonjour.ba.
Jedan od Semrinih kadrova vraća nas na snimanje Bonjour.ba kampanje kroz koju smo ispričali priču o podršci Zlatarne Celje filmskom udruženju u Bosni i Hercegovini, spajajući partnersku saradnju s temom koja je tih dana prirodno pripadala Festivalu, filmu i kulturi.
Kao naša marketing menadžerica, Semra je na ovakvim produkcijama povezivala partnera, koncept i ekipu na terenu, prateći projekat od dogovora do trenutka kada planirano konačno postane kadar.
Na lokaciju je stigla u svijetloj satenskoj haljini preko koje je nosila dugi crni kimono s volanima, uz bež torbu, sunčane naočale i sandale. Kimono je posebno dobro izgledao u pokretu, pa je između kadrova kampanje ostalo i nekoliko fotografija Semrinog festivalskog workweara.
Za Dijanu, našu marketing direktoricu, Festival je značio istovremeno usmjeravanje tima, sastanke s dugogodišnjim partnerima, produkcijske termine i evente partnera Festivala, dok se sve navedeno iz dana u dan preklapalo s uredničkim rasporedom koji je imao vlastitu dinamiku.
Jedan od tih dana fotografirali smo je u tamnoj midi suknji i bijelom transparentnom topu sa sitnim tačkama i dugim panelima koji su se pri hodu odvajali od tijela, uz bijele sandale i strukturiranu sivu torbu. Posebno nam se svidjelo kako je gornji dio izgledao u pokretu, dovoljno izražen da kombinacija bez promjene prati i dnevni i večernji dio rasporeda.
Ako Semrini i Dijanini dani pokazuju koliko se marketing, partnerstva i produkcija tokom Festivala prepliću, Inkina dva outfita ostala su nam kao oznake dva sasvim različita snimanja.
Našu marketing asistenticu prvi smo put uhvatili tokom snimanja Bonjour.ba kampanje za Argetu, gdje smo s glumicom Nadine Mičić kroz program Argeta Cornera ispričali priču o kreativnim radionicama i partnerstvu koje brend godinama gradi sa Sarajevo Film Festivalom.
Nekoliko dana kasnije, na drugom setu, već je bila u prugastom prsluku, širokim smeđim hlačama i tenisicama s animal printom. Između te dvije fotografije stalo je nekoliko novih call timeova, lokacija i produkcija, a nama su tenisice i dalje ostale najdraži detalj.
Naidu, našu social media menadžericu, snimili smo tokom Sarajevo Street Stylea, dok je s ostatkom ekipe prolazila gradom tražeći kombinacije koje će završiti pred našim objektivom.
Tokom Festivala bila je među ljudima koji su pazili da ono što nastaje na terenu dobije pravi format i trenutak na Bonjour.ba društvenim mrežama, od prvih kadrova sa snimanja do sadržaja koji je vrlo brzo dolazio pred publiku.
Nosila je bijeli strapless top s naglašenim volumenom, tamni jeans, ravne sandale, sunčane naočale i Bonjour tote preko ramena. Na kraju se dogodila simpatična zamjena uloga pa je osoba koja je tog dana tražila dobre Street Style kombinacije i sama završila među njima.
Kamera se u jednom trenutku okrenula i prema čovjeku koji je tih dana uglavnom bio iza nje.
Marko, naš Multimedia Designer, tokom Festivala prelazio je iz kampanjskih snimanja u editorijale, Street Style i druge vizuelne formate kroz koje su Bonjour.ba priče dobivale svoj izgled i pokret. Tokom jednog Street Style snimanja je nastala i ova fotografija, nakon nekoliko sati provedenih u hodu po gradu i traženju sljedećeg kadra.
Nama se posebno sviđa kombinacija tamne polo majice i blijedožutih bermuda, zbog koje je Marko tog dana sasvim opravdano na nekoliko trenutaka zamijenio mjesto iza objektiva onim ispred njega.
Ada je protekli period, kao i većina redakcije, živjela nekoliko radnih dana unutar jednog. Preko dana pisala je i pripremala članke za Bonjour.ba, pratila program i hvatala sve ono što je između dvije objave već postajalo nova vijest. Navečer bi laptop ostao po strani, a njegovo mjesto preuzeo Bonjour mikrofon pred Narodnim pozorištem.
Tu je razgovarala s glumcima, rediteljima i gostima kojima crveni tepih ostavlja tek nekoliko minuta, što znači da nema mnogo prostora ni za loše pitanje ni za drugi pokušaj.
Jedne večeri nosila je crni korzetirani top i kratku suknju od perja uz tanke crne sandale. Čvršća linija korzeta i pokret perja dali su potpuno crnom looku dovoljno teksture za večernje svjetlo. Na fotografijama je ostao modni trenutak dok je nekoliko sekundi kasnije Ada je već bila u sljedećem razgovoru.
Emina, naša glavna urednica, tokom Festivala usmjeravala je urednički sadržaj, koordinirala projekte i pratila razvoj formata koje smo za ovu sedmicu pripremali mjesecima, od red carpet intervjua do uredničkih projekata poput Bonjour.Portraits, uz dio razgovora koje je i sama vodila pred kamerom.
Prve večeri pred Narodnim pozorištem nosila je odijelo Marka Fehera s predimenzioniranim crvenim polka dot motivom, uz crni top i tanke sandale.
Kada cijelu večer držite mikrofon ispred drugih ljudi, dobro dođe odijelo koje se pobrine da kamera zapamti i vas.
Za Mariju, našu brand specialisticu, festivalski posao dobrim dijelom se odvijao na mjestu gdje se Bonjour.ba priče susreću s publikom. Kroz osmišljavanje koncepata, pozicioniranje sadržaja na društvenim mrežama i realizaciju intervjua radila je na tome da se atmosfera Festivala ne zadrži samo na lokaciji na kojoj je nešto snimljeno, nego da jednako uvjerljivo živi i kroz digitalne formate Bonjour.ba.
Jedna od fotografija nastala je tokom dnevnog snimanja, kada je nosila sivi suknja-kombinezon Milana Senića preko bijele majice. Druga nas vodi u Sarajevo Film Festival Red Carpet Studio, gdje su pred Bonjour mikrofon stali Emily Watson, Izudin Bajrović, Šejla Kamerić i drugi festivalski gosti. Za prvo izdanje tog formata Marija je nosila dugu bijelu Senićevu strapless kreaciju.
Dva looka ostala su kao vrlo dobar vizuelni zapis dva različita dijela njenog festivalskog posla, od sadržaja koji je grad pratio u realnom vremenu do formata koji su zahtijevali vlastiti koncept, pripremu i produkciju.
Lamija, naša novinarka, tokom Festivala nije ostajala samo iza tekstova. Uz svakodnevno praćenje mode i festivalskih priča za Bonjour.ba, radila je intervjue, osmišljavala i kreirala sadržaj te učestvovala u snimanjima koja su pojedine priče širila izvan samog članka.
Jedan od tih projekata bio je i razgovor s Nikom Turković, koji smo nakon intervjua nastavili editorialom kroz Sarajevo.
Tog jutra nosila je smeđi satenski top uz ravni jeans i špicaste slingback balerinke, sa skulpturalnim naušnicama i velikom plavom torbom koja je među neutralnim tonovima preuzela fokus. Na fotografijama djeluje kao promišljen koloristički akcent, iako je u praksi nosila dobar dio onoga što nam je trebalo za snimanje.
Ilda je dobar dio svoje festivalske sedmice provodila tamo gdje se partnerske teme pretvaraju u Bonjour.ba priče, radeći na native sadržaju koji je i tokom Festivala morao zadržati isti urednički standard, bez obzira na brzinu kojom su novi materijali stizali iz grada.
Dok je jedan dio ekipe donosio fotografije, razgovore, snimke i nove informacije s terena, paralelno se radilo na tekstovima i partnerskim pričama koje su imale vlastiti plan, rok i način na koji trebaju doći do čitatelja.
Ako ste ove godine pratili Bonjour.Portraits, naše editorijale, dio intervjua i crveni tepih, veliki dio tih fotografija nastao je kroz Monikin objektiv.
Monika je tokom Festivala kreirala portrete naših glumačkih gostiju, fotografirala dio razgovora i editorijala, pratila crveni tepih, ali i usput zabilježila brojne trenutke koji nisu nužno stajali u produkcijskom rasporedu. Među njima su i neke fotografije Bonjour.ba tima koje danas gledate u ovom članku.
Upravo su ti kadrovi razlog zbog kojeg uz velike produkcije ostaju sačuvani i detalji između njih.
Ammar je dio festivalskih večeri provodio iza kamere uz Adu, snimajući dio Bonjour Red Carpet intervjua koje ste potom pratili na našim kanalima.
Nekoliko minuta koje gost provede pred mikrofonom iz njegove perspektive znače mnogo više od samog uključivanja kamere. Treba uhvatiti razgovor, reakciju, atmosferu oko crvenog tepiha i dovoljno materijala da ono što se dogodilo pred Narodnim pozorištem vrlo brzo može doći i do publike koja Festival prati preko ekrana.
Last, but certainly not least.: Ana, vlasnica i direktorica Bonjour.ba, cijelom je projektu dala okvir i prostor da tim sve što je mjesecima pripremao zaista realizira.
Zahvaljujući toj perspektivi danas se ne vraćamo samo pojedinačnim kadrovima i člancima, nego cijeloj slici onoga što je Bonjour.ba tokom Festivala napravio.
Kada smo nakon Festivala otvorili foldere, uz sve planirane kampanje, intervjue, editorijale, portrete, Street Style, Red Carpet Studio i sadržaj za društvene mreže ostale su i ove fotografije.
Tako je modni dnevnik koji nismo planirali postao i vrlo tačan zapis jedne festivalske sedmice. Iza svega što ste tih dana gledali na Bonjour.ba stajao je tim koji je mjesecima pripremao, a onda iz dana u dan osmišljavao, dogovarao, producirao, snimao, fotografirao, pisao, uređivao i objavljivao priče koje su vam stizale s Festivala.
I zato, posljednji kadar ove festivalske priče pripada njima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto (Marija/Ada/Lamija/Semra): Monika Andrić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
