TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 17.1.2022.
HUB387 u Sarajevu prvi je takav prostor koji je već dugi niz godina popularizirao coworking način rada.
Ovakav prostor s vremenom postao je najdraža adresa freelancerima i malenim kompanijama koje su htjele biti dio HUB387 zajednice i uživati u radu u moderno uređenom prostoru.
I sami smo imali priliku posjetiti HUB387 i uvjeriti se da rad u ovom prostoru ima brojne prednosti: od modernog uređenja preko odlične sale za sastanke, pa sve do rada uz pogled na Sarajevo.
U želji da još bolje upoznamo HUB387 razgovarali smo sa Jovanom Musić, managing direktoricom koja nam je otkrila sve detalje o izgradnji ovog prostora u zadnjih osam godina. Mnogi od vas htjeti će znati nešto više i o njihovoj platformi za edukaciju ACADEMY387, a razveseliti će vas i informacija što vas sve očekuje kao korisnika ovog coworking prostora. Više detalja otkrijte u nastavku.
***
HUB387 u 2022. broji 8 godina postojanja. Vjerujemo da je u te godine stalo mnoštvo anegdota, no koja 3 događaja ćete uvijek pamtiti?
Da, HUB387 ove godine puni 8 godina i s obzirom na sve sadržaje i zaista veliki broj ljudi koji je radio ili sarađivao s nama, sigurno je bilo i pregršt anegdota. Na žalost ni jedna koju bi izdvojila mi trenutno ne pada na pamet.
Uglavnom su to vjerojatno bile situacije vezane za različite evente i startup takmičenja, jer tu uvijek ima dobrih prilika za nepredviđene situacije.
Kako su tekli sami počeci, na koji dio razvoja HUB387 ste najponosniji?
HUB387 je započeo svoju priču u Januaru 2014. godine. S obzirom da smo bili prvi tehnološki park i coworking prostor u BiH, najizazovnije nam je bilo predstaviti ljudima koncept co-workinga, šta to zapravo znači i koji su benefiti rada u ovakvom prostoru.
Naš glavni cilj od početka je bio integracija BiH u globalnu ekonomiju kroz razvoj ICT sektora lokalno i u regiji i kreiranje okruženja koje će osnažiti IT ekosistem. Osim toga, HUB387 radi i na promociji kulture kolaboracije, ali i na promociji inovacija i start-up kompanija, te na daljem razvoju postojećih IT kompanija, pri čemu je u posebnom fokusu razvoj radne snage koja je potrebna navedenim kompanijama. Takođe, kroz ACADEMY387 (platforma za edukaciju u sklopu HUB387) veliki naglasak je i na promociji neformalne edukacije u IT sektoru i podrška mladima da unaprijede svoje već postojeće znanje i vještine ili započnu karijeru u IT industriji. Do sada je kroz ACADEMY387 prošlo preko 4.500 polaznika, na preko 500 kurseva koje je održalo preko 150 predavača.
Ono na šta smo najviše ponosni jeste činjenica da je HUB387 sredinom 2014. godine bio prvi Hub u regiji koji je uz podršku Švedske razvojne agencije SIDA uspostavio prvi program inkubacije i akceleracije startupa. Tokom tri godine, koliko je projekat trajao, kroz HUB387 je prošlo 12 startupa s tim da su tri startupa postala prave male kompanije, tj registrovali se kao d.o.o. Jedan od startupa je pokazao i internacionalni potencijal tj. potencijal da postane globalni brand. Mogu slobodno reći da smo na neki način bili «trendsetteri» kada je u pitanju cijela priča vezana za Enterpreneurship, razvoj startupa u BiH kao i uređenje prostorija u tzv «Google like» maniru. Drago nam je što je sve više ljudi postalo dio ove priče i uzelo aktivno učešće da pomogne mladima da razviju svoje ideje kako individualno tako i kroz različite organizacije.
Od 2018. godine HUB387 intenzivno radi na razvijanju Startup Eco systema i jačanju Startup zajednice u Sarajevu i BiH. Do sada smo održali preko 20 start up meetupa, različite matchmaking događaje, organizovali brojne mentoring sesije plus vodimo FB grupu sa preko 1600 pratilaca gdje redovno dijelimo sve zanimljive i korisne informacije o prilikama u regionu i šire.
A što kažu vaši korisnici, koji dio coworking prostora oni najviše vole i koriste?
Nas prostor je zaista drugačiji i moderan. Sastoji se iz nekoliko segmenata:
Mislim da naši korisnici najviše vole da koriste naše konferencijske sale koje su udobne ali i vrlo inspirativne za rad, posebno Chill sala koja više djeluje kao dnevni boravak sa nesvakidašnjim pogledom. Takođe, tu je i naš veliki kauč, sa pogledom na grad – koji je takođe jedan od najpopularnijih mjesta za rad.
Tko čini vaš HUB387 tim?
HUB387 tim je mali, ali vrlo moćan i raznovrstan.
Jovana Musić – Managing director - U HUB387 sam od prvog dana, od samih početaka. Radila sam na nekoliko radnih mjesta – počevši kao Operations Manager coworking prostora, zatim kao Program Manager i Direktor ACADEMY387 i poslednje 4 godine kao Managing Director HUB387. Inače po struci sam Psiholog i psihoterapeut sa interesom za Business.
Prije HUBa, dugi niz godina sam radila u oblasti Ljudskih Resursa u različitim kompanijama i Recruting Agencijama. Radeći u HUBu dobila sam prilku upoznati puno zanimljivih ljudi i generalno ući u svijet startupa. Može se reći da sam postala startup entuzijasta – U 2022 plan nam je sa HUB387 aktivnostima vise ići u tom pravcu.
Eldin Alimanović – Community Manager HUB387 – Osoba koja drži sve stvari pod kontrolom kada je naš coworking u pitanju i građenje naše HUB387 coworking zajednice.
Dženan Suljević – Program Coordinator na ACADEMY387 – zadužen za Operativni dio Akademije tj. koordinaciju predavača i polaznika i vođenje računa da se kursevi odvijaju po planu. Takođe tu je i kreiranje novih kurseva kao i promocija istih.
Lana Korijenić – Asistent Program Coordinatora ACADEMY387 – Lana je naš najmlađi član, ali je od velike pomoći svima i kada su kursevi u pitanju ali i finansijsko/računovodstveni zadaci.
Ukoliko želimo postati korisnici HUB387 prostora, što nas sve očekuje kao korisnika?
Kao korisnici HUBa pored super modernog i lijepo uređenog prostora, jedan od najvažnijih benefita koje mi nudimo jeste da postajete dio našeg Comunity a (zajednice) – a to znači da imate priliku upoznati grupu susretljivih ljudi koji rade isti ili sličan posao kao vi i s kojima potencijalno možete ostvariti poslovnu saradnju. Nerijetko freelanceri koji dodju u HUB387, iz Sarajeva ili drugih gradova regije/svijeta, uspostave saradnju sa nekim od stanara.
Cijena iznajmljivanja stola uključuje i:
Freelanceri su zasigurno vaši najčešći korisnici i gosti. Koje su najpopularnije profesije freelancera koji koriste HUB387 coworking prostor?
S obzirom da mi u našem coworkingu imamo stolove koji se mogu rentati, ali i male kancelarije za 3 do 10 osoba – u našem prostoru ekipa je zaista raznovrsna – Tu su male IT kompanije, različita predstavništva ali i ljudi koji se bave poslovima koji nemaju veze sa IT.
Međutim da, mozemo reći da su freelanceri i dalje naši najbrojniji korisnici i to su većinom osobe koje se bave poslovima iz oblasti ITa: Graficki dizajneri, developeri, Project Manageri itd.
Što nam spremate u 2022.?
2020 i 2021 su bile izuzetno izazovne godine za nas , s obzirom na Coronu i sve što je donijela. Ipak, na naše iznenađenje 2021. nam je bila najbolja godina do sada u smislu popunjenosti prostora u coworkingu kao i broja polaznika u Akademiji. Trenutna popunjenost HUB387 je 100% tako da u 2022. razmišljamo o novoj lokaciji tj. otvaranju još jednog HUB387 u Sarajevu.
Takođe, planiramo više aktivnosti koje bi bile vezane za Startupe i njihovu akceleraciju, ali o tome ćemo svakako na vrijeme obavijestiti sve zainteresovane na našim društvenim mrežama.
Puno pozdrava iz HUB387!!
***
Naslovna fotografija:
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
