TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.11.2018.
Kako su nam otkrile, nova kolekcija je nastala osluškujući potrebe njihovih kupaca. Inspiracije im nije nedostajalo, a pronalazile su je u najljepšim bojama prirode u jesen, streetstyle fotkama, tjednima mode te u inspirativnim kombinacijama njihovih klijentica na Instagramu. Za izradu su kao i do sad koristile pažljivo birane, visokokvalitetne materijale i metale, nezaobilazne eko kože sa život
Kako su nam otkrile, nova kolekcija je nastala osluškujući potrebe njihovih kupaca. Inspiracije im nije nedostajalo, a pronalazile su je u najljepšim bojama prirode u jesen, streetstyle fotkama, tjednima mode te u inspirativnim kombinacijama njihovih klijentica na Instagramu. Za izradu su kao i do sad koristile pažljivo birane, visokokvalitetne materijale i metale, nezaobilazne eko kože sa životinjskim uzorcima, tvid te baršun. U paleti boja izmjenjuju se sve nijanse smeđe, klasična crna, boja vina, senf žuta te nezaobilazna ljubičasta i siva.
U novoj kolekciji jesen/zima možete vidjeti od ranije poznate modele 'Hurem', 'Jana', 'Eva' i 'Dunja' te dva nova modela - model 'Vita' i 'COCOPAT' ruksak.
Kada je u pitanju model 'Hurem', dame su ga ove zime odjenule u najpopularniji uzorak sezone, naravno riječ je o zmijskom printom.
Torbice od tvida u prošlogodišnjoj zimskoj kolekciji pokupile su sve simpatije i jako brzo se istaknule kao najtraženije u njihovoj ponudi, zbog čega su u ovoj kolekciji predstavili novi uzorak tvida od kojih su izrađeni modeli 'Jana' i 'Hurem'.
„Model 'Vita' novi je veliki model torbe, jedna velika, prostrana torba za svaki dan, koja osim što je praktična, izgleda i super stylish. Radili smo je u crnoj kroko, senf žutoj, zagasito rozoj i boji vina sa zmijskim detaljem. Iako je prostrana, unutra ima i neseser u koji možete spremiti sitnice i bitne stvari na jedno mjesto.“ – otkrile su nam dame.
„Ruksak je definitivno najtraženiji model godinama unazad, a ove godine smo napokon predstavili jedan model ruksaka i u našoj ponudi.
Otkačen, ne tako klasičan ruksak sa boho ima dva načina nošenja; dupli remeni za nošenje na oba ramena te jedan remen za nošenje poput klasične torbe na jedno rame. Ono što ga izdvaja su zip detalji, interesantna kopča te multifunkcionalnost. Predstavili smo ga u 2 klasične boje; konjak smeđoj i crnoj, te kombinaciji smeđe sa zmijskim uzorkom, za one malo hrabrije.“ – nadodale su.
Fotografije su nastale još prošli mjesec u sarajevskom studiju fotografkinje Aide Redžepagić, a odlična atmosfera uz kreativnu ekipu rezultirala je zanimljivom foto kampanjom.
U ulozi modela i ovaj put su se našle dizajnerice i osnivačice brenda, Marijana i Patricia Kordić; majka i kćer, dok je za styling i make-up zadužen COCOPAT tim.
Cijelu kampanju donosimo u nastavku, a više detalja o torbicama svakako potražite na COCOPAT društvenim mrežama.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
