Još krajem prošle godine, Erna Saljević, PR managerica koju pratimo i na Instagramu pod imenom @divaisback je kroz svoje društvene mreže najavila da u suradnji s bh. kompanijom Alma Ras dizajnira kolekciju donjeg rublja koja će biti prilagođena svakoj ženi i koju će predstaviti sredinom proljeća.

Još tijekom našeg razgovora za #OstaniKući reportažu nam je otkrila da su datumi snimanja i predstavljanja kolekcije izmijenjeni zbog izazovne situacije u kojoj smo se svi našli, no, prije par dana u naš inbox je stigla njena poruka da će ova kreativna priča uskoro dobiti svoje završne obrise u vidu foto kampanje, kao i da će kolekcija već naredni mjesec biti dostupna za kupovinu online.

Erna je ekskluzivno za BONJOUR.ba kroz intervju otkrila detalje o kolekciji, ali i kroz fotografije BONJOUR.čitateljice odvela iza kulisa snimanja kampanje, koje je održano jučer uz sve preporučene mjere zaštite u Sarajevu.
Erna nam je otkrila i kako se snašla u ulozi dizajnerice kolekcije rublja, što je sve naučila o materijalima i krojevima, koji su modeli dio ove linije, kao i kada će točno kompletna kolekcija biti dostupna za kupovinu. Uz to, donosimo vam i njene prve skice kolekcije, kao i zanimljive foto detalje s jednog sasvim drugačijeg snimanja za kolekciju donjeg rublja.

***

Kojom si se estetikom vodila pri osmišljavanju kolekcije? Kako ste birali artikle koji će se naći u ovoj kolekciji?

Imala sam pred sobom viziju žene koja nije savršena žena po standardima fashion industrije, ali koja je neodoljivo šarmantna i svoja i iz koje pršti ono zdravo samopouzdanje i jednostavno neka unutrašnja ljepota. To je žena u kojoj su stale sve mane i vrline, sve premalo i previše koje smo dosad, svaka od nas, slušale, a nismo znale adekvatno odgovoriti pa su u tom trenu nastajali svi naši kompleksi glede izgleda.
Buntovnica u meni je željela da nešto promijeni. Nisam pronašla bolji put od toga da tik do gole kože svake žene bude nešto što sam ja kreirala i u šta sam utkala viziju slobode i malene ženske pobune. Morala sam ogoliti sebe i svaku od nas da bih nas onda obukla u samopouzdanje. Ne ja, već svaka sebe lično, uz malenu pomoć svilenkastih materijala. 
Željela sam u stvaranje svoje prve kolekcije uključiti svoju Insta zajednicu, a da u svemu ostanem dosljedna sebi.
Na samom početku sam osmislila nekoliko anketa gdje su svi učestvovali pa smo tako zajedno namaštali koji bi nam to komadi spavaćeg i generalno veša bili potrebni na našem tržištu, tj. čime bismo mogli osvježiti dosadašnju ponudu.

Saslušala sam i pročitala skoro sve poruke koje su mi stigle pored anketnih odgovora i tako smo imali jasnu sliku šta žene misle o Alma Ras, meni kao nekome ko bi kreirao novu liniju, kao i šta bi voljele da skupa osmislimo. Zemljani nudasti tonovi, seksepilna crna čipka, buntovna spavaćica koju čini obična „ukradena muška“ bijela majica, svilenkasti senzualni kimono i sve to da možete nositi unutra, ali i vani uz svakodnevne kombinacije. Od bralette do push up grudnjaka, mislim da će svaka žena pronaći nešto za sebe. 

U Alma Ras tvornici prilikom prvih dogovora o dizajnu komada iz kolekcija

Kako je tekao sam proces nastanka Diva is Back x Alma Ras kolekcije od prvih skica do završenog rezultata? Kako si kolekciji dala osobnu notu? S kojim ste se izazovima susreli u cijelom procesu?

Sa Almom Ras već godinama imam uspješnu saradnju glede angažmana kroz influence marketing, ali sam osjetila trenutak da kao influenserka inspirisana dugogodišnjim bivstvovanjem na toj blogerskoj platformi i uživajući toliko povjerenje stvarnih ljudi - trebam i moram stvoriti nešto više. Opipljivo i motivirajuće. To je bio moj zadatak kojim se mogu ponositi onog trena kada me pitaju – šta ste uspjeli kao influnserka?

Sa Sedinom, kreativnom direktoricom kompanije sam kliknula na prvu jer su nam i vizije i energije slične.
Ona je bila moja strateška vodilja kroz projekat, moje svako „Erna, trebaš mi dostaviti još ovo...“ i nećete vjerovati, ali znale samo održavati poslovni sastanak i u 3 sata poslije pola noći razgovarajući o detaljima poput etiketa, nekog šava koji treba uklopiti ili pakovanja.
Da me je neko slušao sa strane vjerovano bi pomislio da sam prolupala ili da pričam u snu, ali to je dio posla koji se ne vidi preko te Instagram platforme, zbog čega se čini da je sve lako i zbog čega se mnogi noviji poslovi, poslovi sadašnjosti i budućnosti, poput ovog, smatraju nebitnim, laganim, nepotrebnim.
Znala sam da ću kreirati veš koji ide tik uz golu kožu svake žene i prva mi je misao bila – ok, moram probati dizati svijest o samopregledu dojki i prevenciji raka dojke koja oduzima toliko života!
Prva etiketa koja i jeste nastala prije ijednog artikla je ona na kojoj je maleni znak vrpce i poruka – sebi si najbitnija - želeći time da budem maleni glas u glavi svake žene koji govori da uradi samopregled i pazi na svoje zdravlje.

Potom, želim da #sebisamnajbitnija bude nova jutarnja mantra svake od nas. Jer samopouzdanje i ljepši život počinju onog trena kada zavolimo sebe.   
Kroz tu glavnu poruku kampanje sam dala svoju ličnu notu, budući da artiklima nisam izmišljala toplu vodu.
Ali jesam pokrenula nešto što se u BiH činilo nemoguće, a to je da obična djevojka sa višemilijunski vrijednom kompanijom pokrene samostalnu liniju. Da joj budu odriješene ruke u kreativnosti do kraja, da krene od nule sa bukvalno skicom i da sve to prezentuje javnosti. Ovo je patrijarhalni Balkan, a ja u svojoj kolekciji imam komad veša koji je posve od providne čipke, s tangom i jednostavno je „da vam ispadnu oči“, ali to nam je bilo potrebno na tržištu i to smo dobile, mi jer je učestvovalo preko 60 hiljada žena!

Izazovi? Nevjerovatno ih je mnogo! Od toga da smo morali prilagoditi cijene tržištu, pa samim tim i materijale, jer usvrstiti pravu svilu značilo bi basnoslovno skup proizvod koji bi mogli priuštiti samo mali broj nas, a meni je cilj bio da svako može priuštiti barem nešto od svega. Preko toga da smo neke stvari u dizajnu morali prilagoditi onome sa čime su se mašine u proizvodnji do sada susretale te je to dosta izmijenilo prvobitni dizajn i ideju, ali ništa što bi me zaustavilo da napravim nešto novo i izazovem na prvu liniju samu sebe. 

Po tvom mišljenju, na što žena treba pripaziti prilikom odabira savršenog rublja za svaki dan?    

Prvenstveno na svoje tijelo i ono što njemu treba, potom na estetiku, nikako obratno. Ne gurati (bukvalno) da sve stane u neki oblik veša, već pronaći savršenu veličinu, korpu, ivicu, model rublja. Traka grudnjaka preko leđa ne smije biti iznad ravni s prednjim dijelom grudnjaka, tako da vam seže tik ispod lopatica. A to je vječita greška pogrešnog odabira vrste i veličine grudnjaka svim ženama.  

Snimanje kampanje također je sukladno situaciji odvijano u nešto drugačijem okruženju?
 

Izazovna vremena, poput ovog u kojem smo sada, iziskuju od kreativaca da budu što kreativniji. Tako je bilo i s timom koji se okupio oko ovog projekta. Nevjerovatno je koliko smo sve brzo rješavali, usklađivali se i kreirali. Bilo nas je samo petoro na setu, od planiranih 30 i 12 modela ispred kamere. Prvi dio kampanje je bio jednostavniji lookbook koji sam morala odraditi sama jer nismo smjeli organizirati set s toliko ljudi zbog mjera zaštite i zdravlja svih nas, ali to nije kraj kampanje. Spremamo još dosta iznenađenja u kampanji kakva do sada kod nas nije rađena niti viđena. :) 

Kakva je atmosfera vladala i što vam je bila nit vodilja? Tko je činio vaš tim na setu snimanja?

Nevjerovatno pozitivna jer smo sve vrijeme na pameti imali jasnu sliku za koga i zbog čega kreiramo sve ovo. Pa čak i u doba Korone.

U kampanji pored mene uskoro ćete vidjeti sjajne Damiru, Ajlu, Aleksandru, Amru, Asju, Josipu, Dženanu, Elmu, Inelu, Meliku i Anju.
Cilj mi je bio uključiti stvarne žene koji nisu modeli i prikazati kako smo sve - jednostavno savršene, ali stvarno.
Kada sam  ja na fotografijama mnogi pomisle „pa ona je mršavica kao model“ i možda poneko pomisli „zašto ona kad je tako „savršena“ i to me često ljuti.  
Jer ja sam djevojka koja je oduvijek za druge bila sa „premalo“ kilograma, mršavica, žgoljavko. Ja sam djevojčica koja je u svom pubertetu mislila da treba imati punije noge pa je ispod farmerki nosila dvije pidžame ili djevojka kojoj je momak u kojeg je bila ludo zaljubljena u svojim ranim dvadesetim rekao da bi bilo super kada bi imala „samo malo veće bokove“.
Možda nisam imala problema sa „previše“ kilograma, ali jesam oduvijek sa „premalo“ kilograma, bez da sam imala poremećaj ishrane. Jednostavno, mršavica. Ovo je trenutak da podijelim svoje iskustvo i učinim nešto više za svaku od nas. Ne, nisam model, nisam manekenka, iako je modna industrija nametnula da mojom građom podsjećam na ono što je opšte prihvaćeno  kao „zgodno“.
Da li mi je bilo lako kroz život - dakako da NE. Da li sam kao svaka druga žena sa sumnjama u sve svoje, da!

Oficijelni fotograf kampanje je sjajni Edvin Kalić koji je objeručke prihvatio svaku ideju i sam predložio prekreativne smjernice! Jedva čekam da vidite oficijelni video kampanje.

Hairstylist je bila sjajna Elma Hadžifejzović koja je pazila da mi volumen ne padne tokom čitavog dan snimanja, a Kosta Miljković make-up vizažista i glavi DJ na setu. Slušalo se i ono što ne smijemo javno objaviti. :) 

Nevjerovatno dobri ljudi, u nevjerovatno izazovnim uslovima, sa nevjerovatno humanom vizijom, uz koje sam bila nevjerovatno srećna, što ćemo utkati u kolekciju i kampanju, zbog i za druge.

Anegdote sa snimanja?

Zaista ih je bilo nevjerovatno mnogo, budući da smo morali održavati konstantno razmak od 1,5 metara, nositi svi rukavice i zaštitne maske preko lica, osim mene u momentima kada sam bila ispred aparata i kamere. Smijali smo se svim izazovima i bili toliko srećni što smo napokon nakratko van naših domova, otvarajući mogućnost da svi u jednom trenu ponovo radimo, uzimajući u obzir da u ovim teškim vremenima ni fotografi ni vizažisti ni frizeri jednostavno nemaju posao niti prihode.

Ovo je bila prilika da tim ljudima obezbijedimo posao, ali i pokažemo svima da svijet nije stao, samo da se trebamo prilagoditi, čuvati jedni druge, i nastaviti gdje smo stali. Sve za viši smisao, ne samo napraviti kolekciju koja će se prodavati. Već prenijeti poruku da se i dalje radi, stvara, inspiriše i motiviše.
Samo ću spomenuti da je nemoguće održati kosu bez da bude naelektrisana od gumenih rukavica kao i da preko maske odlično možete nanijeti crveni karmin – jer nam se upravo to desilo, zapričali smo se i počeli nanositi karmin preko maske.:)

Kada će kolekcija biti dostupna i kako možemo naručiti artikle iz ove kolekcije?

Najučestalije pitanje koje dobivam ovih dana pored onog koje mi je boja olovke na usnama! :)
Prvi put kod vas s radošću objavljujem da će PREORDER limitirane kolekcije divaisback X almaras biti moguć već sljedeće sedmice i da će prvih 100 kupaca koji naruče artikle dobiti specijalni personalizovani poklon koji im već kreiram.
Na webshopu će za naručivanje komadi biti dostupni od 28. 4., a na adresama svih koji su naručili već od 3.5., počevši prvo sa isporukama onima koji su naručili preko PREORDER opcije.
Za sada je dostupno samo za naručivanje u BiH, ali se radi na tome da uskoro bude dostupno za regiju i svijet.
Ukoliko se situacija normalizuje od početka maja i prorade maloprodajni objekti, uz sve mjere zaštite, artikli će biti dostupni i u buticima širom BiH.

Erna nosi majicu/pidžamu koja je dio divaisback x alma ras kolekcije

Kakvi su zasada komentari na kolekciju i kako se nosiš s negativnim komentarima na društvenim mrežama?

Negativnih komentara je bilo i biće ih, oduvijek, sada i zauvijek. A što se kreira jača i veća priča, koja ide dalje i šire, samo se povećava broj onih koji će pomisliti i reći nešto negativno.
Jasno mi je da kolekcijom neću ugoditi svakome. Kada kreirate nešto svoje i to krene od vizije u glavi, postanete toliki perfekcionista i cjepidlaka da uvijek sebi govorite „mogao sam bolje“.
To neko sa strane ne vidi, ali ja vidim svaki detalj.
Međutim, upravo mi je to bila inspiracija da krenem u sve ovo. Svako „premalo“ „previše“ koje sam tokom svog odrastanja i mijenjanja svog tijela od djevojčice, preko djevojke do žene čula. I nema tog negativnog komentara koji me na društvenim mrežama glede ove kolekcije može poljuljati. Ono što je bitno iza ove kolekcije je priča. Njen nastanak i ono što ona podržava kroz poruku #sebisamnajbitnija.

Podrška je do ovog trena ogromna, komentari prepozitivni. Evo i ovog trena dok pričam sa vama povremeno bacim pogled na prepun inbox mog Instagrama. Nevjerovatna podrška dolazi sa svih strana, od onih koji me poznaju i znaju koji sam trud uložila, do onih koji me nikada nisu sreli ali godinama, mjesecima ili sedmicama unazad prate ovu priču preko mog insta dnevnika.
Vjerujte mi da se naježim od količine dobrote i uzajamnog poštovanja i podrške koju je proizveo ovaj projekat. Svim srcem sam ušla u ovu priču i znam da se to osjeti i da će se osjetiti kroz svaki šav ove kolekcije. Neizmjerno sam zahvalna na tome.

Trikovi za samopouzdanje kojima se ti vodiš iz dana u dan (na snimanju, dok se spremaš za posao, na sastanku...)?

Možda će zvučati kao neka isfurana krilatica, ali zaista – samopouzdanje dolazi vremenom i stalnim vježbanjem. Niko se nije rodio toliko samopouzdan da ga nečije mišljenje u nekom trenutku ne može poljuljati. Samopouzdanje se gradi upoznavanjem sebe. Jedino nas neznanje može učiniti nesigurnim, jer onog trena kada ste svjesni koliko života i ljepote može sadržavati svaki dio vašeg tijela, tada nijedno „premalo“ ili „previše“ ne može uticati na vas i ljubav prema sebi.
Radom na sebi izražavamo ljubav prema sebi iznutra i spolja. Ako nam se nešto ne dopada, promijenimo to, ako ne želimo, onda jednostavno to prihvatimo i zavolimo, nema treće solucije. Trebamo iznova pronaći način da se zaljubimo u sebe i u tom smislu ne mislim na narcisoidnost. Jednostavno se posmatrati očima nekoga ko nas poštuje i voli i samo se sjetite njihovih komentara i komplimenta koje počesto odbacujemo uz repliku da nam to govore jer nas vole.
Ne, ti ljudi jednostavno bolje vide ono na šta smo mi slijepi bez razloga. Prigrliti sve ono što jesmo u koži koja nam je data po rođenju i ne biti toliko samokritičan.

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

 

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba