TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.3.2026.
Za launch Bonjour.DESIGN-a znali smo da moramo ciljati visoko, upravo zato nam je posebno drago što novo poglavlje otvaramo razgovorom s Karimom Rashidom.
Prije dvanaest godina, 2014., kada je digitalni svijet još uvijek bio sporiji, Instagram tek u usponu, a MODA.MO tek počinjao graditi svoj glas, arhitektica Martina Milićević je razgovarala s Karimom Rashidom o pink bojama, DJ setovima i demokratskom dizajnu.
Od tada do danas, svijet je prošao kroz ubrzanja koja nismo mogli predvidjeti. Algoritmi su preuzeli vizuelni prostor. Umjetna inteligencija generiše milijarde slika dnevno. Tržišta su postala globalna, ali estetika često uniformna, a mi smo od modnog portala izrasli u platformu koja razumije da je dizajn mnogo više od objekta, on je arhitektura iskustva.
Danas, dok pokrećemo Bonjour.DESIGN kao novu, posvećenu arhitektonsku i dizajnersku vertikalu unutar Bonjour.ba, činilo nam se gotovo simboličnim da krug zatvorimo i otvorimo, upravo s Karimom Rashidom.
Ako je 2014. bila o estetici, 2026. je o sintezi.
Karim Rashid je jedan od najutjecajnijih dizajnera savremenog doba, autor više od 4.000 realizovanih projekata širom svijeta, poznat po spoju tehnologije, humanosti i optimizma u dizajnu.
U ovom razgovoru dotakli smo se transformacije dizajnerske profesije, Memoria kolekcije, iskustvenih prostora i odgovornosti dizajnera u 2026. godini. Zanimljivo, riječ koju Karim koristi da opiše trenutnu fazu svoje karijere je “ekspanzija” na simboličan način opisuje i našu, iz Bonjour.ba u Bonjour.DESIGN.
Možda je upravo u toj paraleli razlog zašto se ovaj razgovor čini kao prirodan nastavak, a ne povratak.
Bonjour Karim, prošlo je više od decenije od našeg prethodnog razgovora s vama.
Sada, kada se ponovo povezujemo povodom lansiranja naše posvećene dizajnerske platforme, kako gledate na svoj put u proteklih deset godina kreativno i filozofski?
Decenija je neobična mjera vremena. U dizajnu, deset godina može djelovati kao treptaj, a ipak sadržavati čitave živote ideja. Moj put nije bio o reinvenciji, već o destilaciji. Postepenom reduciranju ka jasnoći. Manje buke, više suštine. Moj rad je postao tiši u formi, ali dublji u emociji. Više ne jurim novinu; tražim rezonancu.
I možda najvažnije, svjesno sam se vratio dječijem stanju, onoj rijetkoj teritoriji o kojoj je Picasso govorio gdje je radoznalost neustrašiva, a mašta instinktivna. Za mene, dizajnirati znači štititi tu nevinost. Godine ne bi trebale učvrstiti viziju; trebale bi je omekšati. Učiniti nas perceptivnijima, osjetljivijima, slobodnijima.
Filozofski, moje uvjerenje je samo ojačalo: dizajn nije o objektima; on je o oblikovanju iskustva, ponašanja i osjećaja.
On je nevidljiva arhitektura svakodnevnog života. Vrijeme nije umanjilo moju radoznalost. Pojačalo ju je.
Vaš rad je oduvijek bio duboko ukorijenjen u optimizmu i senzornom iskustvu.
U vremenu obilježenom globalnom nesigurnošću i digitalnom prezasićenošću, vjerujete li da dizajn i dalje ima moć oblikovati emocionalno blagostanje? Ili se njegova uloga suštinski promijenila?
Živimo u dobu preopterećenosti digitalna buka, vizuelna repetitivnost, beskrajne distrakcije i oko 1,4 milijarde slika generisanih dnevno. Ipak, ljudsko tijelo ostaje analogno. I dalje osjećamo teksturu. I dalje reagujemo na boju. Dodirujemo hladno i toplo. I dalje žudimo za ljepotom.
Dizajn nikada nije bio važniji. U nestabilnim vremenima, emocionalna jasnoća postaje nužnost. Svijetao prostor, mekana površina, krivina koja pristaje ruci to nisu površni gestovi. To su psihološka sidrišta.
Dizajn oblikuje raspoloženje. Oblikuje samopouzdanje. Oblikuje dostojanstvo. Njegova uloga nije umanjena. Produbljena je.
Ali problem danas, u poređenju s periodom od prije deset godina, jeste što sam tada bio slobodniji da se izrazim, dok danas većina brendova i kompanija kopira i prati trendove, pa svjedočimo uniformnosti širom svijeta.
Imate li lična pravila kreativnosti ili je sama kreativnost pobuna protiv pravila?
Koje discipline ili ograničenja namećete sebi na početku projekta?
Kreativnost nije haos. Ona je disciplinirana sloboda. Namećem redukciju. Pitam se: Može li ovo biti lakše? Može li biti senzualnije? Može li biti inteligentnije? Uklanjam dok objekt ne prodiše.
Ograničenja su darovi. Ona tjeraju na izum. Potpuna sloboda je paraliza. Unutar granica, mašta ubrzava. Ali jedno pravilo stoji iznad svih: nikada ne ponavljati sebe.
Navika je neprijatelj originalnosti.
Vaša recentna kolekcija Memoria nosi snažnu emocionalnu dimenziju u formi i narativu.
Šta za vas znači sjećanje u prostornom i produkt dizajnu i na koji način je taj koncept oblikovao ovu kolekciju?
Sjećanje je nevidljivo, ali moćno. Ono je tihi sloj unutar svakog objekta i prostora. U kolekciji Memoria nisam bio zainteresovan za nostalgiju. Ne dizajniram prošlost.
Dizajniram kontinuitet emocije. Forma može pokrenuti prepoznavanje bez imitacije. Krivina može djelovati poznato, a da nije historijska. Proporcija može evocirati ugodu bez reference. Sjećanje je, za mene, emocionalna inteligencija ugrađena u materijal. To je način na koji dizajn postaje intiman.
Kada posmatrate svoje najnovije projekte, šta vas najviše uzbuđuje u budućnosti senzornog i iskustvenog dizajna?
Ulazimo u fazu u kojoj se granice brišu između fizičkog i digitalnog, između objekta i atmosfere, između tehnologije i emocije i to pokušavam komunicirati kroz svoj rad.
Ono što me uzbuđuje jeste imerzija. Prostori koji djeluju fluidno. Materijali koji djeluju živo. Okruženja koja angažuju sva čula, ne samo oko.
Budućnost dizajna nije ni minimalna ni maksimalna. Ona je iskustvena. Ona je relacijska. Ona je duboko ljudska.
Kada biste trenutnu fazu svoje karijere morali opisati jednom riječju, koja bi to bila i zašto?
Ekspanzija.
Ne ekspanzija u količini, već u dubini. Širenje percepcije.
Dublja integracija tehnologije, emocije, proizvodnje i humanosti.
Koji biste savjet dali mladim dizajnerima koji djeluju u kontekstima u razvoju, gdje resursi mogu biti ograničeni, ali mašta obilna?
Ograničenja su katalizatori. Ne čekajte idealne uslove. Oni ne postoje. Stvarajte s onim što imate. Oskudica često proizvodi najoriginalnije glasove.
Najvažnije, zaštitite svoju jedinstvenost.
Svijetu ne treba još jedna imitacija bež minimalizma. Potrebna mu je hrabrost. Potreban mu je optimizam.
Potrebna mu je vaša vizija i originalnost.
Koja je odgovornost dizajnera u 2026. godini? Da li je ona estetska, ekološka, društvena ili nešto sasvim drugo?
Odgovornost dizajnera danas je sinteza. Ljepota bez etike je prazna. Održivost bez emocije je nepotpuna. Društvena osviještenost bez estetske inteligencije nema uticaj.
Ne oblikujemo samo objekte. Oblikujemo kulturu. Dizajn je potpis civilizacije.
Gledajući unazad na vlastitu evoluciju, koje ste uvjerenje o dizajnu u potpunosti promijenili?
Rano u svojoj karijeri vjerovao sam da će tehnologija definisati budućnost dizajna. Sada razumijem: čovječnost je ta koja je definiše, a tehnologija je alat. Emocija je odredište. Empatija je temelj. Senzorno bogatstvo je bezvremensko.
Budućnost neće biti hladnija.
Bit će osjetljivija, senzualno minimalnija, interaktivnija i poetičnija.
Naš razgovor završava jednostavno. Bez velike tačke. Bez dramatične izjave. Samo jedna riječ:
Globalove.
Karim tako potpisuje mailove, objave, pa i intervjue. Nije to tipfeler. Nije ni slogan. To je kondenzovana filozofija.
Globalove je spoj riječi global i love ali u njegovom slučaju to je mnogo više od lingvističke igre. To je ideja da dizajn mora biti univerzalan, inkluzivan i emocionalno inteligentan. Da nadilazi granice tržišta, geografije i kulture. Da ne postoji samo kao objekt, već kao sila povezivanja.
Globalove je Rashidova humanistička estetika dizajna: dizajn koji povezuje, dizajn koji uključuje, dizajn koji šalje poruku ljubavi i povezanosti širom svijeta.
U eri u kojoj algoritmi stvaraju vizuale bez konteksta, a trendovi se šire brzinom svjetlosti, Karim nas poziva da ne zaboravimo na ono što je najvažnije: na ljubav kao filozofiju i praksu dizajna. Dizajn nije samo estetika dizajn je poruka, emocija, ljudska potreba za povezivanjem, a u toj poruci leži snaga koju Karim gradi više od trideset godina
Ta poruka rezonuje i s nama u Bonjour.DESIGN-u: ekspanzija znači dublje razumijevanje uloge dizajna u društvu.
Ako je zadnji razgovor iz 2014. bio o formi i energiji, ovaj iz 2026. je o empatiji, globalnoj povezanosti i budućnosti osjećanja i možda je upravo Globalove najbolji sažetak onoga što dizajn može i treba biti.
TEKST: Ada Ćeremida
Prije gotovo jednog stoljeća Aino Aalto je s putovanja po Evropi donijela tekstil koji će postati dio Artekovog vizuelnog jezika, a sada Zebra prvi put stiže u novoj paleti.
Zebra print i Alvar Aalto možda nisu kombinacija koju biste instinktivno spojili, ali upravo je taj kontrast jedan od razloga zbog kojih je ovaj tekstil gotovo devedeset godina ostao tako prepoznatljiv. Aino Aalto susrela ga je tokom putovanja Evropom 1930-ih, a nekoliko godina poslije već se pojavljivao na Aalto namještaju i u prvoj Artekovoj trgovini u Helsinkiju. Danas je crno-bijela Zebra praktično dio vizuelnog arhiva brenda.
Ono što se mijenja 3. septembra jeste boja: Artek prvi put predstavlja alternativu originalu, u toploj smeđoj i bijeloj kombinaciji. I ako nas pitate, nova verzija dosta dobro pokazuje koliko jedan gotovo stoljeće star uzorak još uvijek može djelovati relevantno.
Priča je zanimljiva i zato što Zebra nije nastala kao još jedan Alvar Aalto dizajn. Aino Aalto susrela je tekstil na svojim evropskim putovanjima tokom 1930-ih, a Artekovi arhivi bilježe da je 1935. tkaninu kupila u ciriškom design emporiumu Wohnbedarf. Novija istraživanja idu još dalje: porijeklo tekstila vodi prema Lyonu krajem 1920-ih, a smatra se jednim od najranijih, vjerovatno i prvim poznatim primjerom tkanog tekstila dizajniranog da reproducira šare zebrine kože. Na Aalto namještaju pojavio se već 1934., a do otvaranja prve Artek trgovine 1936. Zebra je već bila dio načina na koji je kompanija predstavljala moderni interijer.
To je i dobar podsjetnik koliko je Aino bila važna za estetiku Arteka. Bila je arhitektica i dizajnerica, suosnivačica kompanije, njen prvi Design Director, a kasnije i Managing Director. Uz Alvara je oblikovala ne samo pojedinačne predmete nego i širu ideju o tome kako moderan dom treba izgledati i funkcionisati.
Kada danas pomislimo na Alvara Aalta, vjerovatno prvo vidimo savijenu brezu, Stool 60 i organske linije koje su postale gotovo sinonim za finski modernizam. Aalto je namještaj počeo razvijati kao nastavak arhitektonskog razmišljanja, a upravo su eksperimenti sa savijanjem lokalne breze ponudili topliju alternativu hladnijoj estetici čelika koja je obilježavala dio evropskog modernizma.
Zebra tu sliku čini mnogo zanimljivijom. Grafička, pomalo divlja i gotovo modna, ona pokazuje da Artekovi interijeri 1930-ih nisu bili sterilni prostori ispunjeni samo svijetlim drvetom. Uzorak je donosio kontrast i humor, naročito na komadima poput čuvenog Armchair 400 “Tank”, s kojim je tokom decenija postao posebno povezan.
Crno-bijela verzija ostaje ona koju ćete odmah prepoznati, ali nova smeđa i bijela kombinacija mijenja karakter uzorka bez pokušaja da ga učini manje upečatljivim. Kontrast je mekši, a uz tamnije drvo, krem tonove, vunu i neutralne tepihe djeluje gotovo prirodnije nego original.
Na novim fotografijama posebno dobro funkcionira na Aalto komadima s toplijom završnom obradom drveta: i dalje imate grafiku Zebra printa, ali bez vrlo oštrog crno-bijelog efekta. To je ona vrsta male intervencije u arhivski dizajn koja ne pokušava modernizirati klasik pod svaku cijenu. Umjesto toga, pokazuje koliko je dobra originalna ideja bila fleksibilna od samog početka.
Sam tekstil izrađen je tehnikom dvostrukog jacquard tkanja, a sastav uključuje vunu, pamuk i poliester, što mu daje dovoljno strukture i otpornosti za tapaciranje namještaja, ali i za manje kućne dodatke.
Tu Zebra priča zapravo dolazi puni krug. Artek su 1935. u Helsinkiju osnovali Aino i Alvar Aalto, Maire Gullichsen i Nils-Gustav Hahl, a njihova ambicija od početka je bila veća od proizvodnje namještaja. Željeli su promovirati novu kulturu stanovanja kroz dizajn, umjetnost, arhitekturu i izložbe, što objašnjava i samo ime Artek, spoj riječi art i technology.
Prva trgovina otvorena je na Fabianinkatu 1936. i funkcionisala je gotovo kao kulturni prostor u kojem se moglo vidjeti kako izgleda njihov prijedlog modernog života. Devedeset godina kasnije Artek se toj ideji vraća i kroz izložbu The Making of Modern Living u svom helsinškom Artek 2nd Cycle prostoru, gdje su vintage komadi, arhivski materijali i postav inspirisani upravo originalnom trgovinom. Izložba traje od 25. augusta do 25. septembra 2026., taman kao pozadina za ponovno otvaranje priče o Zebri.
Nova brown and white Zebra verzija bit će dostupna od 3. septembra 2026., kao presvlaka za Aalto komade i kroz odabrane lifestyle dodatke, dok klasična crno-bijela ostaje dio kolekcije. I možda je upravo to najbolji način za obilježiti dizajn koji traje skoro cijelo stoljeće: ne izmisliti ga ponovo, nego pokazati koliko malo mu je potrebno da ponovo izgleda potpuno savremeno.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
