Nakon prošlotjednog uvoda i predstavljanja Karima Rashida, po meni najvećeg dizajnera današnjice, koji vas je, nadam se, inspirirao da barem nokte nalakirate u neku pink nijansu, ili, kao mene, da odaberete pink-bijeli accessories za rođendanski party, slijede moja pitanja, smišljena u rekordnom roku, kao i njegovi odgovori, za čije slanje je isto rok rekordan. Rekordno dug-rekla bih. Ipak, tvrdi

Nakon prošlotjednog uvoda i predstavljanja Karima Rashida, po meni najvećeg dizajnera današnjice, koji vas je, nadam se, inspirirao da barem nokte nalakirate u neku pink nijansu, ili, kao mene, da odaberete pink-bijeli accessories za rođendanski party, slijede moja pitanja, smišljena u rekordnom roku, kao i njegovi odgovori, za čije slanje je isto rok rekordan. Rekordno dug-rekla bih.
Ipak, tvrdim da se isplatilo čekati i iz prve ruke (još u to vjerujem) saznati još štošta o Njemu. 
 

O vašoj biografiji se gotovo sve zna, o karijeri svjedoče proizvodi po cijelom svijetu, zasigurno nema osobe koju imalo zanima dizajn, a koja na spomen Vašeg imena ne zamisli pink svijet. Našla sam podatak da pola vremena nosite pink a pola bijelo. Ipak, vidjela sam slike i žutih i plavih komada odjeće. Postoji li situacija u kojoj biste se ipak odlučili za crno, crveno ili narančasto? Ili nešto točkasto?

U 80-tim sam nosio dizajnere poput Yojhia Yamamota, Armanda Basia, Comme de Garçonsa, Dirka Bikkenberga, itd (kada sam si to mogao priuštiti). Crnu boju sam nosio sve do prijelaza u novo tisućljeće. Ali, budimo iskreni, ne smeta mi crna boja, i ona može izgledati veoma dobro na nekim ljudima, a imam i mnogo modnih dodataka u crnoj boji kao što su satovi, naočale, prstenja... No jednostavno ne preferiram nošenje crne odjeće. Crna je prejednostavna, previše jeziva, poput mraka, previše pesimistična. Povremeno nosim narančastu, neon zelenu, ljubičastu, modru ili sivu, ali mrzim crvenu. Bez točkica, ali imam odjela koja su izrađena od materijala s custom made digitalnim uzorcima.

Je li Vas ijedan klijent odbio zbog visoke cijene ili neslaganja u pogledima i idejama?

Apsolutno! Upoznajem se s toliko klijenata i proizvođača tijekom godine i nekada se naša suradnja ne realizira iz ovog ili onog razloga. Ljudi imaju pogrešno mišljenje da luksuzni dizajn ima i luksuznu cijenu, pa mi se ponekad i boje prići. S druge strane, proizvođači ponekad misle da bi dizajn trebao koštati jako malo novca, da je bezvrijedan, što je apsolutno netočno. Oni bi trebali investirati u dizajn i inovacije. Imao sam i mnogo neuspješnih suradnji,  i naučio sam da je dizajn u biti suradnja između proizvođača i mog brenda i jedan mora 'slušati' drugog, jedino rad u takvom ozračju osigurava da ništa loše neće izaći na tržište i ništa loše se neće napraviti. Ono što sam naučio u proteklih 20 godina jeste da mi dizajneri vidimo potencijal u svemu, u svakom projektu, u svakoj prilici, ali to nije ispravno. Optimistični smo sve do svoje propasti. Dakle, najvažnija stvar je dobra međusobna veza. Sada mogu znati istog trenutka kada upoznam nekoga, hoćemo li zajedno napraviti sjajan posao ili ne, i dizajn je u potpunosti suradnja s klijentom. To ne bi trebao biti rat, ili situacija u kojoj se ti boriš provesti svoje ideje. Ili zajedno gledate u istom pravcu, a ako ne – zaboravi, gubiš svoje vrijeme.

Koliko suradnika/zaposlenika  imate u svom uredu, kako ih birate? Je li moguće zaposliti se u Vašem uredu?

Pa naravno da je uvijek moguće dobiti posao u mom uredu. Isto tako, mi svaka tri mjeseca zapošljavamo i četiri pripravnika diljem cijeloga svijeta. Moj ured u New Yorku broji dvadeset članova osoblja, dok moj ured u Kini upošljava njih dvanaest. Taj moj 'Krew' je veoma internacionalan, s dizajnerima koji dolaze iz Nizozemske, Kolumbije, Slovačke, Čilea, Indonezije, Malezije, Koreje, Švicarske, Italije, Irana, Egipta, Brazila, Kine i Amerike. Vaši čitatelji su dobrodošli da apliciraju na posao pripravnika i pošalju svoj životopis na [email protected].

Pratite li „balkanski“ dizajn, postoji li netko koga biste izdvojili i čiji rad pratite i cijenite?

U biti, ne poznajem neke dizajnere s Balkana. Povremeno vidim veoma zanimljive stvari, ali se ne sjećam imena dizajnera. Ali mislim da ova regija ima fenomenalan potencijal u kreativnosti i talentu.

Postoji li neki klasik dizajna (namještaj) koji bi se uklopio u Vaše interijere? Barcelona chair (Mies van de Rohe), Egg  (Arne Jacobsen), bubble chair (Eero Aarnio),...?

Apsolutno. Ali ne bih koristio Mies-a, Eames stolicu, dizajn srednjega vijeka ili bilo koji drugi kliše kojeg arhitekti tako često izdvajaju. Više preferiram naći/odabrati predmete koji su eklektični i više odgovaraju mom osjećaju. Izdvojio bih Colani dizajn i Panton stolicu i ostale amorfne predmete i ljude koji stvaraju predmete koji imaju smisla u dizajnu kojeg ja zovem 'Technorganic' – riječ koja predstavlja ono u čemu živimo danas, odnosno kada se tehnologija susreće sa svakodnevnim predmetima. Osim mojim radovima, moj dom je ispunjen djelima suvremene umjetnosti, skulpturama u Ettore Sottsass potpisu i ostalima. Nemam ništa protiv starog. Ne vjerujem u reprodukciju. Mogu poštovati, učiti i diviti se originalnim autentičnim antikvitetima, ali ono s čime se ne slažem jesu derivati prošlosti, kopije lažne 'zastarjelosti', kada proizvodimo nove predmete koji se trude implicirati ili referirati na prošlost, prošlost u kojoj mi nismo ni postojali. Vjerujem da mi sada živimo u vremenu eklekticizma. Ne slažem se s eklekticizmom, ali je postmodernističko stanje ohrabrilo sve i svakoga da uzimaju, posuđuju i miksaju iz svoje prošlosti. Dakle, mogli bismo reći da suvremeni krajolik nema svoj smjer, nema svog predstavnika, nema filozofije i nema školu mišljenja. Meni se cijela ta ideja sviđa, ali bih volio vidjeti naš estetski svijet kao onaj koji je zakoračio u svijet suvremene i pozitivne budućnosti.

Vi ste isto tako i DJ. Koja bi to bila dobra tema pjesme koja oslikava Vašu životnu priču?

Napisao sam ju. Uz nju sam komponirao i elektronsku glazbu koju sam nedavno objavio na iTunes i na CD-u. Napisao sam album koji govori o mojoj životnoj priči. Zove se 'Promjeni svijet'.

Postoji li neki umjetnik, celebrity, sportaš... s kojim biste voljeli surađivat, bilo da radite interijer garderobe ili dizajnirate uzorak za tajice?

Volio bih raditi s redateljima kao što su Mike Figgis, Coppola, Spielberg, ili Ridley Scott, Danny Boyle, ili Luc Besson na nekom sci-fi filmu, i volio bih raditi modnu liniju sa svakom zanimljivom modnom kućom. Volio bih dizajnirati kuću za Davida Boweija, Jeana Paula Goudea, Christiana Balea, Grace Jones i za mnoge, mnoge druge. Volio bih kada bi bilo tko od njih bio zainteresiran. No nikada do sada nisam dizajnirao privatnu kuću za nekoga. 

Ipak odgovarate na pitanja za modni portal, moram pitati: Kupujete li odjeću u trgovinama ili se za Vas sve posebno dizajnira i šije?

Da budem iskren, skoro nikada ne idem u trgovine. 95% stvari kupim on-line i uvijek kupujem odjeću i za svoju ženu. Odjeću i modne dodatke kupujem na web stranicama ASOS, Farfetch.com, Ssense.com, Slvr.com, Y-3.com, Gilt.com, a Amazon.com za skoro sve ostalo (ponekad eBay), a trgovine u kojima sam nedavno bio uključuju Uniqlo, Joe Fresh, American Apparel, Nordstrom’s i United Nude. I da, imam custom made odijela koja izrađuju u MySuiteNY.

Vaši Beauty rituali? Bojite li se bora i starenja?

Moja žena Ivana je kemijski inženjer i znanstvenik u L'Orealu, a također, bila je i model u svojoj rodnoj zemlji – Srbiji. Ona mi kaže koje proizvode koristiti, i fascinantno je biti tako informiran o onome što stavljaš u i na svoje tijelo. Koristim 'Origins' i svu potpuno prirodnu i organsku kozmetiku. U posljednjih 20 godina jedem skoro samo hranu organskog podrijetla (iako ju je teško pronaći u nekim zemljama u koje putujem) i u posljednjih 25 godina u prosjeku vježbam pet dana u tjednu. Kada vježbam u teretani, tada radim na treningu mase 45 minuta, a zatim trčim između 5 i 10 kilometara. Pješačim koliko god mogu. Na sreću, New York je grad pješaka. Uvijek sam se trudio veoma malo piti alkohol, jesti 50% sirove hrane, i nikada nisam pušio cigarete ili uživao u bilo kakvim drogama.

No iako sam se uvijek pazio, prije tri godine mi je otkriven rak na debelom crijevu. To se dogodilo kada sam navršio 50 godina. Godinu dana sam bio veoma depresivan, a onda sam reagirao na rak tako što sam počeo s ekstremnim režimom od čak 25 suplemenata  dnevno, uključujući vitamine, minerale, visoke doze B-12, dodatni unos D3, zeleni čaj, Q koenzime, riblje ulje, razno bilje itd. Držao sam se dalje od izlaganja suncu, koristio sam samo kozmetiku organskog podrijetla, pa čak i organsku pastu za zube. Imao sam posebne filtere za svu vodu koju pijem, i svaki dan sam pio svježe iscijeđene sokove od organski uzgojenog kelja, limuna, špinata, repe i mrkve.  Dijete na kojima sam bio su se sastojale većinom od salata sa svježom ribom, peradi ili govedine iz slobodnog uzgoja u kojem je pasla samo travu. Volim kuhati, a najčešće grillam jednostavnu hranu u mediteranskom stilu. Ne pijem mnogo, ponekad samo crno vino iz organskog uzgoja grožđa ili čistu votku, budući da je ona najčišća od svih ostalih alkohola. Volim kavu. Mislim da je to moja slabost. Pijem 4 ili 5 caffe latte-a dnevno, ali samo s organskim mlijekom. Trudim se spavati minimalno sedam sati dnevno, što mi daje veliku dnevnu dozu energije da uradim mnogo. Pokušavam ići spavati u ponoć i buditi se ujutro u 7:30h. Putujem mnogo i borim se s jet-lag umorom tako da se pokušam odmah prilagoditi, bez da moram malo odspavati. Za doručak jedem uvijek jogurt organskog podrijetla sa svježim bobicama, također organskog podrijetla (odbijam jesti bobice koje nisu iz organskog podrijetla, jer u ovoj vrsti voća je sabrano najviše pesticida), a jedini šećer koji si priuštim je malo tamne čokolade s 70% - 80% udjela kakaa. Trudim se izbjegavati šećer u potpunosti. Trudim se postići nešto novo svaki dan, trudim se svaki dan doživjeti novo iskustvo, trudim se dnevno naučiti tri nove riječi na nekom drugom jeziku, trudim se svaki dan napraviti bar jednu lijepu gestu za nekoga drugog. Trudim se voditi ljubav svaki drugi dan (ako je to moguće).

Karim sa suprugom Ivanom

Crtam i skiciram svaki dan, i slušam samo suvremenu elektronsku glazbu. Nisam zainteresiran za prošlost, i ne želim uspomene iz prošlosti. Vježbam svoj mozak i svoje biće za SADA. Radim i desnom i lijevom rukom i trudom se obe vježbati svakodnevno. Čitam svaki dan i trudim se svaki dan otrkiti novu tehnologiju ili neki novi materijal. Svake godine oko svog rođendana napravim novu tetovažu, no uvijek u nekom drugom svjetskom gradu. Volim nositi odjeću koja je uska, malo rastezljiva, koja je u minimalističkom stilu, pomalo 'techno' i koja je veoma ili super udobna. Nosim samo bijelu i pink boju (ponekad boju limete ili žarko plavu), a kupujem samo on-line. Nisam ništa kupio u trgovini posljednjih 5 godina. Uvijek putujem s malim kovčegom u bijeloj ili pink boji i tako nikada ne prolazim kroz proceduru prijave i čekanja prtljage. Nikada ne gledam televiziju, a volim samo filmove. Volim privrženost. Volim glazbu. Volim nasmijavati ljude, a isto tako mislim da sam provokativan. Organiziran sam, perfekcionist i probirljiv. U horoskopu djevica. Oblikujem kulturu. Umjetnik sam. Dizajner.  Ateist, urednik kulture. Kažem da sam na misiji za demokratski dizajn – dizajniram, dakle jesam. Vjerujem u savršen svijet budućnosti.

Puno putujete. Kupujete li suvenire?

Ne kupujem bespotrebne, kičaste suvenire. Mislim, je li uistinu trebate sombrero iz Meksika? Ako donosite nešto u svoj dom, potrudite se da ta stvar ima svoje značenje. Zato ja 'donosim' tetovaže!! Svaka moja tetovaža je suvenir iz drugog grada, od Tokija do San Francisca, od New Yorka do Londona, Chicaga, Beograda… (baš poput pečata u putovnici ili naljepnica na kovčegu).

U nekom intervjuu sam pročitala da inspiraciju crpite između ostalog iz putovanja i gradova koja obilazite. Živite i radite između ostalog i u Beogradu, bili ste dva puta u Zagrebu... Mostar i Bosna i Hercegovina su jako blizu. Ako Vam ikad ponestane inspiracije, preporučam obilazak naših krajeva i garantiram da će Vam mašta proraditi! A bilo bi zgodno i da ostavite svoj potpis. ;)

_{Izvor fotografija: www.facebook.com/pages/KARIM-RASHID/}

Kako postići sklad u prostoru u kojem su zidovi pod uglovima, plafoni niski, a svaka površina dragocjena?

Odgovor stiže iz Švicarske, gdje je mlada učiteljica i influencerica Mary Jean svoj dvoetažni stan u potkrovlju pretvorila u pravu lekciju iz harmonije, tekstura i funkcionalnosti.

Na dva nivoa, ovaj stan postaje primjer kako arhitektura, ako joj dopustimo, može oblikovati ritam svakodnevnog života. U njemu nema ničeg slučajnog svaka tekstura ima svoj razlog, svaka boja svoju težinu, svaka površina funkciju.



Ono što bi za mnoge bio izazov niski plafoni, kosi zidovi, asimetrične linije Mary je pretvorila u arhitektonski dijalog svjetlosti i materijala. Crne spiralne stepenice, koje nisu originalni dio prostora, sada postaje njegov najzanimljiviji arhitektonski detalj. Osim što vizualno povezuje dva nivoa, ona zauzima minimalno prostora i upravo zato je idealno rješenje za male domove.

Nježno spajajući tople nijanse drveta, neutralne tonove i taktilne materijale, Mary je pokazala da i izazovni tlocrt može postati prednost uz dozu kreativnosti, precizno odabrane komade i osjećaj za proporciju. 



Kako iskoristiti svaki ugao doma?

U prostoru pod krovom, svaki ugao diktira drugačiji ritam. Umjesto da se bori protiv arhitekture, Mary je odlučila sarađivati s njom. Kosi zidovi postali su okvir za intimne zone, dok strateški postavljene police i komadi namještaja prate linije krova, stvarajući osjećaj reda bez rigidnosti.

Zidovi koji bi drugdje „oduzimali prostor“ ovdje stvaraju dinamiku daju prostoru dubinu i osjećaj topline.



U dnevnom boravku, ona je iskoristila najneobičniji ugao prostora i pretvorila ga u fokusnu tačku: biblioteku u dubokoj plavoj nijansi, koja prati liniju zida i savršeno se uklapa u arhitekturu prostorije. 

Ovaj element ne samo da vizualno sidri prostor, već nudi dragocjeno spremište, nešto što u malim dnevnim sobama uvijek nedostaje.


Čak i kuhinja prati istu logiku pametnog planiranja, u njoj Mary koristi svaki ugao bez narušavanja vizualne lakoće. Prozorska niša postaje prirodno mjesto za sudoper, dok se ostatak prostora razvija u obliku slova U, s malim ostrvom koje povezuje kuhinju s trpezarijom i dnevnim dijelom. 

Umjesto gornjih elemenata, postavljena je jednostavna polica na koju se odlažu svakodnevni predmeti i ukrasi, dok skriveni ormarići nude sve ono što ne mora biti na vidiku.




U nastavku, okrugli trpezarijski sto u tamnom drvetu savršeno odgovara toj logici. Osim što štedi prostor, omogućava lakše kretanje i druženje, što ga čini izvrsnim izborom za otvorene koncepte.




Tiha harmonija tekstura i linija

Tekstura u ovom stanu nije samo dekorativna; ona je suština njegove atmosfere. Kombinacija bouclé tkanine, tamnog drveta, mramornih i chrome akcenata stvara sklad koji djeluje gotovo taktilno. 

U domu koji mjeri svaki centimetar, komadi namještaja ne mogu biti samo estetski oni moraju raditi. Mary bira oblike koji su skulpturalni, ali i intuitivno praktični: sto s refleksnom površinom koja vizualno širi prostor, sofa koja definiše dnevnu zonu, a ne zauzima je.




Tonovi se kreću između toplih bež nijansi i prigušenih sivih, s pokojim kontrastom tamnog drveta i crnih detalja. To je paleta koja ne pokušava impresionirati već umiriti. Sve izgleda kao da je tu oduvijek.




Kada svjetlo i boja postanu arhitektonski alat

Mary se poigrava s bojama kao s prostorom strateški i s namjerom. Tamnoplavi zid u dnevnom boravku stvara osjećaj dubine i vizualno skraćuje prostor koji bi inače djelovao predugačak. Bijeli plafoni, s druge strane, otvaraju pogled i daju osjećaj visine.



U toj igri svjetla i tonova nastaje savršen balans: prostor koji djeluje prozračno, ali ne hladno; suvremen, ali topao. Dok se dnevna svjetlost prelijeva preko tekstura, stan se pretvara u pejzaž u kojem je svaka nijansa pažljivo orkestrirana.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @maryljean