TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.5.2026.
Na 40 minuta od Mostara, u pejzažu vinograda Međugorja, Villa Silente otvara jedno zanimljivo pitanje: kako projektovati prostor koji je istovremeno funkcionalan za boravak, ali i dovoljno suzdržan da ne naruši kontekst u kojem se nalazi.
Odgovor ovdje dolazi kroz jasno definisane volumene, redukciju materijala i interijer koji prati tu istu logiku. Sve djeluje kontrolirano, ali ne hladno, više kao prostor koji je svjestan svoje mjere.
Kompozicija objekta oslanja se na čiste, gotovo arhetipske volumene, gdje su otvori i uvučeni dijelovi pažljivo pozicionirani kako bi kreirali dubinu i sjenu.
Vanjsko stepenište nije samo komunikacija između etaža, nego i element koji razbija statičnost forme i uvodi ritam na fasadi. Materijalnost je reducirana na nekoliko ključnih slojeva, bijela fasada, kamen i crni metal, čime se postiže balans između mediteranskog konteksta i savremenog izraza.
Arhitektura ovdje ne pokušava reinterpretisati tradiciju direktno, nego je koristi kao referencu kroz mjeru i proporciju.
Unutrašnjost prati istu redukciju, paleta je svedena, materijali su prirodni, a prostor organiziran tako da ostane čitljiv i fluidan. Otvoreni plan omogućava fleksibilnost korištenja, dok klizne pregrade uvode mogućnost zoniranja bez rigidnih granica.
Drvo kao dominantan element unosi toplinu, ali i jasno definiše funkcionalne zone, posebno u kuhinji i ugradbenim elementima. Ovakav pristup ne stvara “scenografiju”, nego prostor koji se koristi intuitivno.
Sve je podređeno svakodnevici, ali bez gubitka estetske kontrole.
Detalji su ovdje suzdržani, ali precizni. Od izbora rasvjete do tekstila i manjih komada namještaja, sve je u funkciji stvaranja kontinuiteta između prostora. Kupaonica, s kombinacijom kamena i toplih tonova drveta, uvodi blagi kontrast bez narušavanja cjeline.
Vanjski prostori su tretirani kao integralni dio projekta, produžetak interijera kroz odnos otvora i pogleda.
*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada nam projekat poput ovog stigne u inbox, odmah znamo da je riječ o priči kakvu želimo dijeliti kroz Bonjour.DESIGN.
Ovakvi projekti otvaraju prostor za razgovor o tome kako se arhitektura može odnositi prema naslijeđu, a istovremeno odgovoriti na potrebe današnjeg života.
Zato nas je posebno zaintrigirala ova skoro stoljeće stara škola u Istri, u malom mjestu Modrušani, koja je pažljivo obnovljena uz jasan osjećaj za ono što treba zadržati. 
Priče poput ove podsjećaju koliko slojevita može biti transformacija prostora kada se radi s mjerom i kako arhitektura može biti alat za očuvanje, a ne brisanje prošlosti.
Nekadašnja osnovna škola, izgrađena 1935. godine, danas funkcioniše kao dom. U vremenu kada se identitet prostora često briše u korist novog, ovakav pristup koji ne skriva svoje porijeklo djeluje kao promišljen i potreban odgovor.
Prije nego što je postala vila, Scvola Elementare bila je mjesto svakodnevice jedne zajednice. Izgrađena tokom talijanske uprave, ova zgrada je desetljećima funkcionisala kao osnovna škola, sa jasno definiranom organizacijom prostora i tipologijom koja je odgovarala tadašnjem društvenom kontekstu.
Ta struktura je ostala prisutna i danas. Ne kao nostalgija, nego kao prostorni okvir koji je reinterpretiran. Fasada sačuvana u kamenu, ritam otvora i čak natpis iznad ulaza nisu tretirani kao dekor, nego kao aktivni elementi identiteta.
Ono što ovaj projekt izdvaja jeste činjenica da prošlost nije stilizirana. Ona je ostavljena vidljiva, gotovo sirova, ali precizno uklopljena u novi narativ.
Projekt počinje intuitivno pronalaskom napuštene zgrade i prepoznavanjem njenog potencijala. Vlasnici nisu tražili gotov prostor, nego mogućnost da oblikuju vlastiti odnos prema mjestu.
Adaptacija nije bila jednostavna. U tehničkom smislu, riječ je o kompletnoj rekonstrukciji: od temelja i konstrukcije, do krova i energetskih sistema. Ali upravo u tom procesu leži ključ projekta sposobnost da se istovremeno intervenira i očuva.
Ovdje arhitektura nije agresivna. Nema pokušaja da se “prepiše” postojeće stanje, nego da se nadogradi. Rezultat je prostor koji zadržava svoju mjeru, proporciju i logiku, ali funkcioniše u savremenom kontekstu.
Najveća vrijednost projekta leži u suzdržanosti. Intervencije su precizne, gotovo nevidljive na prvi pogled, ali ključne za način na koji prostor danas funkcioniše.
Zadržani su osnovni volumeni i materijali, dok su novi slojevi uvedeni kroz infrastrukturu, izolaciju i tehnologiju. Sistem grijanja, solarni paneli i energetska rješenja nisu naglašeni, ali su integralni dio projekta.
Ovakav pristup pokazuje kako savremena arhitektura ne mora biti vizualno dominantna da bi bila relevantna. Dovoljno je da bude logična.
Unutrašnjost prati istu ideju. Nema viška, ali nema ni praznine.
Prirodni materijali kamen, drvo, tekstil definišu atmosferu. Paleta je suzdržana, ali topla, sa akcentima koji dolaze kroz umjetnost i predmete s pričom. Namještaj varira od savremenih komada do antikviteta, stvarajući balans između vremena.
Poseban sloj čini privatna kolekcija umjetnina i predmeta i upravo zbog toga prostor djeluje autentično, a ne kurirano.
Organizacija prostora ostaje jasna: prizemlje kao zajednički prostor, kat kao zona privatnosti. Ali ono što se mijenja jeste način na koji se ti prostori koriste fleksibilnije, otvorenije, prilagođeno savremenim navikama.
Vanjski prostor nije tretiran kao dodatak, nego kao produžetak interijera.
Bazen, terasa, ljetna kuhinja i vrt organizovani su kao niz funkcionalnih zona koje omogućavaju različite scenarije korištenja od svakodnevnog boravka do okupljanja.
Poseban moment je ljetno kino, koje transformiše dvorište u scenografiju. Ovdje arhitektura izlazi iz svojih granica i postaje iskustvo.
Krajolik je zadržan u svojoj prirodnoj logici, sa lavandom i mediteranskim biljem koje prati sezonske promjene. Nema pokušaja da se prostor “kontorliše” on se samo usmjerava.
U kontekstu naše regije, gdje ovakvi objekti često ostaju zapušteni ili se brišu bez razmišljanja, ovaj projekt djeluje kao podsjetnik da arhitektura može biti i nježna i precizna u isto vrijeme.
I možda najvažnije: da prostor može imati prošlost, a da pritom ne ostane zarobljen u njoj.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
