TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.3.2026.
Godinama već pišemo o onim tihim, pametno osmišljenim stanovima širom BiH koje volite otkrivati jednako koliko ih mi volimo pronaći.
Onim interijerima koji ne osvajaju kvadraturom, nego idejom. Sada takve priče dobivaju svoje prirodno mjesto unutar nove vertikale Bonjour.DESIGN, gdje prostoru pristupamo malo sporije, analitičnije i s više arhitektonskog fokusa.
Ovaj mostarski apartman upravo je takav primjer. Smješten u zgradi iz 1904. godine, nekadašnjem domu glumaca Narodnog pozorišta Mostar, on pokazuje kako savremena intervencija može postojati unutar historijskog konteksta bez imitacije i bez nostalgije.
Njegova ključna odluka nije dekorativna, već prostorna: ugradnja galerije ili mezzanina koja mijenja način na koji se stan koristi, šireći njegov funkcionalni kapacitet bez širenja tlocrta.
Galerija kao arhitektonska odluka, ne dekorativni dodatak
Mezzanin u ovom stanu nije estetski trik, već konstruktivni odgovor na ograničenu kvadraturu. Čelična konstrukcija s drvenim gazištima i podnicom uvodi dodatni nivo bez vizualnog zagušenja. Otvoreno stepenište omogućava svjetlu da cirkuliše, dok tamnosivi metalni nosači unose industrijski akcenat koji balansira toplinu drveta.
Vertikalnost kao produžetak tlocrta
Umjesto širenja horizontalno, stan se širi vertikalno. Time dnevna zona ostaje otvorena i protočna, s jasnim zoniranjem između kuhinje, trpezarije i dnevnog boravka.
Visoki prozori s drvenim okvirima dodatno naglašavaju osjećaj visine, dok prirodno svjetlo omekšava čeličnu konstrukciju galerije. Ova igra između težine metala i lakoće svjetla daje prostoru dinamiku bez viška elemenata.
Rezultat je interijer koji djeluje veći nego što zapravo jeste, bez optičkih iluzija ili agresivnih trikova.
Materijali koji balansiraju historiju i savremenost
Paleta materijala je svjesno suzdržana: svijetli drveni pod, mat sive kuhinjske fronte, crni detalji rasvjete i metalne konstrukcije. Geometrijski zidni uzorak u kuhinji unosi suptilnu grafičku dinamiku, dok perzijski tepih u dnevnoj zoni diskretno referira na lokalni kontekst.
Spavaći prostor na galeriji ima nizak plafon i bez mogućnosti stajanja, ali upravo ta svjesna redukcija pretvara ga u intimnu zonu odmora. Funkcija je precizno definisana, bez pokušaja da se prostor bude nešto što nije.
Ovakav pristup podsjeća na skandinavsku racionalnost, gdje je svaki centimetar promišljen, a forma direktno proizlazi iz potrebe.
Ništa nije prenaglašeno, ali ništa nije ni slučajno. Ovaj balans između topline i minimalizma čini prostor prilagodljivim dovoljno neutralan da bude funkcionalan za kratkoročni boravak, ali dovoljno karakteran da ostavi dojam.
Kupatilo, s teraco podom i pastelno plavim zidovima, nastavlja istu logiku: mali prostor tretiran ozbiljno.
*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
Pariški dom Giambattiste Vallija mogao je biti raskošna kulisa nalik njegovim haute couture revijama. Umjesto teatralnosti, dizajner je odabrao nježnu zelenu, ružičaste tonove, slojeve umjetnosti i predmete s pričom, stvarajući interijer koji pogled doslovno odmara.
Giambattista Valli svoj je dom pronašao na pariškom otoku Île Saint-Louis, nekoliko koraka od Notre-Dame, ali dovoljno odvojenom od gradske vreve da ga dizajner doživljava gotovo kao selo unutar Pariza.
Stan iz 18. stoljeća ima visoke stropove, neoklasične detalje, pogled prema privatnom dvorištu i raspored koji više podsjeća na ladanjsku kuću nego na tipičan gradski apartman.
Kada ga je prvi put vidio, prostor je bio zapušten i bez jasnog karaktera. Valli je, međutim, odmah prepoznao njegove proporcije i mogućnost da mu doda potpuno novi nivo, a da sačuva osjećaj starog pariškog doma.
Danas ga dijeli s partnerom Faridom Rebbalijem i njihovim sinom Adamom, a svaka prostorija spaja porodični život, putovanja, umjetnost i dizajnerske opsesije.
Prvi element koji se primijeti nije vrijedan umjetnički rad ni dizajnerski namještaj, već zelena boja koja obavija gotovo cijeli stan. Riječ je o nježnom eau de nil tonu, nijansi između pistacije, celadona i blijede kadulje, koja se mijenja zavisno od svjetlosti i prostorije.
Valli je ispričao da je bilo potrebno bezbroj pokušaja da pronađe zelenu koja će umiriti misli. Boja ovdje nije dekorativni dodatak. Ona povezuje zidove, zavjese, radijatore, police i spiralno stepenište, povezujući starie arhitektonske elemenate i novie intervencije.
Kako se ulazi u privatniji dio doma, zelena postaje nešto intenzivnija i priprema pogled za ružičastu spavaću sobu. Inspiracija za tu ružičastu nije došla iz klasične pariške palete, već iz Indije i boje ruža koje se prodaju ispred tamošnjih hramova.
Najskulpturalniji element stana je veliko spiralno stepenište koje se poput vrpce uvija kroz trpezariju. Izradio ga je majstor za štukaturu Pierre Chapelain, a ono vodi prema novom nivou koji ranije nije bio dio stana.
Na galeriji su smješteni Vallijeva biblioteka i studio u kojem skicira, dok se na drugoj strani nalazi prostor njegova sina. Dizajner taj nivo opisuje kao vlastiti plutajući otok, povučen iznad zajedničkih prostorija, ali i dalje vizuelno povezan s ostatkom doma.
Intervencija je zahtijevala odobrenje jer se stan nalazi u zaštićenoj historijskoj zgradi. Umjesto stepeništa koje bi pokušalo imitirati 18. stoljeće, Valli je odabrao čistu, savremenu formu i obojio je u istu zelenu kao zidove. Time je novi element postao prirodan nastavak prostora, iako se njegova geometrija jasno razlikuje od svega oko njega.
Vallijev dom odbacuje ideju da namještaj iz različitih perioda treba strogo razdvajati. Gustavijanska sofa iz kasnog 18. stoljeća stoji uz skulpturalne komade 20. stoljeća, dok Pierre Paulin i De Sede sofe stvaraju mekane, gotovo futurističke linije ispred klasičnog kamina.
Tu su i Warren Platner fotelja, Maison Jansen stol, Christian Liaigre namještaj te rasvjeta Masayukija Kurokawe. U ovom interijeru nijedan komad ne djeluje kao eksponat koji se ne smije dodirnuti. Knjige su složene na podu, umjetnički radovi naslonjeni su na zidove, a predmeti se pomjeraju i koriste.
Jedan od najličnijih detalja nalazimo na laganim bijelim zavjesama. Valli je na njih prenio indijske portrete i studije koje je skupljao tokom čestih putovanja, pa tekstil istovremeno filtrira dnevnu svjetlost i izgleda poput velike, lebdeće stranice iz skicirke.
U spavaćoj sobi pastelno ružičasti zidovi susreću se s prekrivačima ukrašenim biljnim motivima, fotografijama naslonjenim na pod i sasvim tankim crnim linijama rasvjete. Kupaonica, obložena kamenom toplog tona, djeluje mirnije, ali zadržava istu logiku: klasična kada stoji pored predmeta i umjetnosti koji izgledaju kao da su stizali iz različitih dijelova svijeta.
Najzanimljivija lekcija Vallijeva doma krije se u načinu na koji je boja tretirana kao arhitektonski materijal. Zelena nije rezervisana za jedan upečatljivi zid, niti se ružičasta pojavljuje samo na jastucima koje je lako ukloniti. Obje nijanse grade atmosferu cijelih prostorija.
Zbog toga ni antikni namještaj ne djeluje teško, a savremeni komadi ne unose hladnoću. Zelena smiruje njihovu raznolikost, dok povremeni crveni, ružičasti i žuti detalji interijeru daju energiju. 
Najzanimljivija lekcija Vallijeva doma krije se u načinu na koji je boja tretirana kao arhitektonski materijal. Zelena nije rezervisana za jedan upečatljivi zid, niti se ružičasta pojavljuje samo na jastucima koje je lako ukloniti. Obje nijanse grade atmosferu cijelih prostorija.
Zbog toga ni antikni namještaj ne djeluje teško, a savremeni komadi ne unose hladnoću. Zelena smiruje njihovu raznolikost, dok povremeni crveni, ružičasti i žuti detalji interijeru daju energiju. 
Valli je završeni stan nazvao svojim sretnim mjestom. Ovo je dom koji postepeno otkriva slojeve i pokazuje da nježna paleta može imati jednako snažan karakter kao najdramatičnija haute couture haljina.
Lokacija: Île Saint-Louis, Pariz
Period zgrade: 18. stoljeće
Glavna boja: nježna eau de nil zelena
Boja privatnog dijela: ružičasta inspirisana Indijom
Arhitektonski detalj: spiralno stepenište Pierrea Chapelaina
Namještaj: Pierre Paulin, De Sede, Warren Platner, Maison Jansen i Christian Liaigre
Umjetnost: Fontana, Warhol, Picasso, Giacometti, Dalí, Chagall, Picabia i Nan Goldin
Detalj koji pamtimo: indijski portreti odštampani na prozračnim zavjesama
Interijer lekcija: pastelne boje ne moraju biti tihe kada postanu temelj cijelog prostora
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
