Nakon tek par minuta razgovara s Anom, vašu pozornost i simpatije ukrade njena vatreno crvena boja kose, iskren osmijeh i spremnost na opušten razgovor često popraćen smijehom.

Naša druženja započela su još tijekom festivala kreARTiva, a gotovo osam godina kasnije, nakon mnoštvo realiziranih projekata, veseli nas pričati o svim modnim, fotografskim i dizajnerskim avanturama ove kreativne dame.

Ana je grafička dizajnerica, fotografkinja i ilustratorica iz Ljubuškog. Članica je kreativnog tima AS holding te je suosnivačica brenda Wish Sofa. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje danas živi i radi.

Zavirili smo u njezin stan, upoznali vas s praktičnosti i svestranosti dodataka i haljina u potpisu brenda MOA baggeek, a nismo mogli odoljeti da ne saznamo kako izgleda jedan njezin radni dan, kako zadržava ravnotežu u danu prepunom obveza, kako se opušta, koji su njeni savjeti za uspjeh, ali i koji su njeni beauty favoriti. 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Na svu sreću, ni jedan moj dan ne izgleda isto, to je najveća čarolija posla kojim se bavim. Tu su dani kada idem u ured, ili kad radim od doma, pa oni dani kad je fotkanje 3 dana ili priprema za nove MOA baggeek modele. Svima je zajedničko to da ustajem rano ujutro, čak i kad ne radim. Vježbam, obavezno doručkujem i onda počinje ludnica. Bude i onih dana kad odlučim da ću ostati doma i neću raditi ništa, a onda se nečeg sjetim i “ništa” padne u vodu. 

Što uvijek napraviš ujutro kada se probudiš?

Kažem sebi dobro jutro. :)

Što se uvijek krije na tvom radnom stolu? A kako zadržavaš produktivnost?

Boca vode, mobitel, CHICovnik i olovka. Važno mi je da nemam višak elemenata na stolu. U vidokrugu želim samo ono nužno. Vjerujem da sam produktivnija kada imam što više obveza, ali ključna je organizacija i planiranje. Ako radim od doma, ne mogu zamisliti da počnem bilo šta raditi bez da je cijeli stan pospremljen.

Model: Emilija Grbavac, foto: Ines Selimović

Kako se razvila tvoja ljubav prema fotografiji? A dizajnu odjeće?

Dolazim iz kreativne obitelji, još u osnovnoj školi išla sam s tatom fotkati ljepote Hercegovine, nekad je to bilo i u 4 ili 5 sati ujutro, ali nije mi smetalo jer je priroda tada fascinantna. Od kad znam za sebe uvijek sam nešto pravila, od svih materijala koji su mi se našli pod rukom. Većinom sam sebi dizajnirala i šila ili bojala odjeću koju sam htjela nositi, a tada nije bilo izbora za kupnju kao danas. To je bilo u vrijeme kad su zadnji put zvonaste hlače bile u modi, pa sami računajte. :)

Model: Emilija Grbavac

Najdraži projekt dosada? Što posebice pamtiš u svojim prvim radovima?

Nisam sigurna da imam najdraži projekt, možda je to MOA baggeek jer nema klijenta, sama odlučujem o dizajnu i fotkama. Ali svaki projekt nosi nešto novo, novi izazov, nove ljude, mjesta. Osjećaj kad vidiš na kraju svoju maštu realiziranu i opipljivu, je čudesan.
Na faksu sam počela raditi prve stvarne projekte i pamtim da sam bila jako tvrdoglava (ne kažem da još uvijek nisam), ali tada mi je baš bilo važno da se moje ideje usvoje. Argumentirano. :)

Model: Emilija Grbavac

Što bi savjetovala svim budućim studentima grafičkog dizajna? 

Da rade i uče svaki dan. Istražuju nove mogućnosti i inovacije u svim segmentima dizajna, komunikacije, marketinga, jer je sve povezano.

Koliko kompanije u BiH prepoznaju važnost pomno osmišljenog logotipa i vizualnog identiteta? 

Žao mi je što ovo moram reći, ali jako malo. Imamo toliko potencijala, ali ne i sluha. Većina klijenata ne razumije što za neki proizvod ili brand znači ciljna skupina i činjenicu da se dizajn ne treba sviđati njima osobno, nego ciljnoj skupini za koju je namjenjen.

 Makeup & art: Naida Đekić, model: Hana Velagić

Kako se nosiš sa zahtjevima klijenata čija se estetika ne slaže sa tvojom?

Ne nosim se uopće sa takvim zahtjevima. Ne radim projekte ukoliko se moja i klijentova estetika ne poklapaju. Odmah na prvom sastanku pokažem portfolio i način na koji radim. 
Vjerujem da sam u ovih 15+ godina stekla dovoljno iskustva i neki svoj stil za takav odnos. Time štedim, prije svega svoje, a onda i klijentovo vrijeme i novac. Radije ću preporučiti nekoga od kolega čija estetika će se više uklopiti u klijentove ideje, nego da se upuštam u borbu sa vjetrenjačama, u kojoj na kraju nitko ne bude potpuno zadovoljan. Osjetim da i klijenti to vrlo cijene.

Što je za tebe dobar dizajn? Kako se po tebi mjeri učinak dobrog dizajna?

Dizajn ima svoja pravila, koja je bitno slijediti, ali on je i dalje stvar ukusa. Nekad sve može izgledati tehnički savršeno, ali ne mora značiti da će se svima ili meni svidjeti. I ne treba se svima svidjeti, samo ciljnoj skupini. Ja volim čist dizajn i vjerujem da se to vidi i na mojim radovima. Za različite vrste dizajna postoje različita mjerenja učinkovitosti. Jedna od njih je i gore navedena ciljna skupina. 

Model: Emilija Grbavac, MOA baggeek haljina

Najbolji savjet vezan za grafički dizajn koji si dobila glasi:

Super je, ali može to bolje! Tatina rečenica koju i dan danas ponavlja što god ja napravila. 

Kako je nastao MOA baggeek i koji je tvoj omiljeni artikl s MOA etiketom?

Sasvim slučajno. Nije uopće bilo plana za stvaranje branda, nego dizajniranje za moje osobne potrebe, igra materijala i oblika. Ali vremenom je sva ta moja zabava i užitak oko kreiranja proizvoda stala pod MOA baggeek brand i ljudi su to prepoznali. Drago mi je da je sve ispalo tako, jer je MOA baggeek jednim dijelom razlog zašto sam ponovo počela fotografirati.
Trenutno mi je najdraži žuti kožni PAX ruksak, koji je sa mnom svaki dan.

Model: Emilija Grbavac, MOA baggeek haljina

Tko su tvoji velikani domaćeg dizajna?

To su svi mladi dizajneri koji se bore za svoje mjesto. Posebno oni koji imaju prestižne svjetske nagrade, a na vlastitom pragu za njih nitko ne zna ili ne želi znati. 

Omiljeno mjesto u Sarajevu?

Sve planine oko Sarajeva.

Ruž ili maskara?

Maskara. I samo maskara.

Palačinke ili sladoled?

Oboje, po mogućnosti zajedno.

Mala crna haljina ili šljokičasta haljina?

Mala crna.

Da nisi grafička dizajnerica, bila bi?

Motivacijski trener. Ili kako se već zove osoba koja uvjeri ljude da mogu sve što su željeli, a nisu vjerovali da mogu. 

Foto: Ines Selimović

Koliko puta ste čuli da ste “previše”? Previše iskreni, previše emotivni, previše ambiciozni? A možda je upravo u tom “previše” ono najbolje što nosimo, naša hrabrost da se izdvojimo, da budemo svoji i da mijenjamo svijet oko sebe, ne uklapajući se u obrasce koji nam ne pripadaju.

O toj snazi koja dolazi iz autentičnosti razgovarali smo s Aldijanom Rakić, Članicom Uprave ASA Banke, ženom koja je iz pozicije saradnice izrasla u liderku koja vjeruje da empatija nije slabost, već najjači poslovni alat.

 

 Aldijana Rakić, Članica Uprave ASA Banke

 

Ljudi ne traže savršenog lidera, već čovjeka

 

U njenoj karijeri bilo je trenutaka koji su zahtijevali odlučnost, ali i razumijevanje, posebno u periodima velikih promjena. Jedan od njih bio je i proces spajanja čak tri banke: složen, emotivan i izazovan trenutak za svaki tim. Zato smo Aldijanu pitali šta je naučila o ljudima kada posao postane najizazovniji.

„Pa ja bih više rekla da u teškim vremenima ljudi ne traže savršenog lidera, već traže čovjeka i ono realno što sam spoznala kroz svoju praksu jeste da je i tišina jača od govora, da je prisutnost jača od riječi i definitivno da stabilnost ne mora značiti da znamo ono što dolazi, već da znamo ko smo i da vodimo svoj tim kvalitetno kroz nepoznato."

 

 

Ne moraš znati sve, ali moraš vjerovati sebi

Ušli ste u banku kao saradnica, danas ste članica Uprave. Šta biste sebi tada šapnuli, da Vas niko ne čuje?

"Definitivno bih sebi šapnula na uho da ne moram sve da znam, ali da moram da vjerujem sebi. Prije, u svojim mlađim godinama, tu potvrdu sam tražila izvana, a sada u zrelim godinama jako je bitno da imate unutrašnji kompas jer onda apsolutno vam nisu bitni aplauzi i titule.

Ostala bih znatiželjna i čak bih rekla i preiskrena i preambiciozna jer upravo ovo ’pre’ i ’previše’ nekad znači da se izdvajate od drugih i da si različit u odnosu na druge. I ono što bih rekla da je najveća vrijednost nije mjesto u hijerarhiji, već je definitivno utjecaj koji ostavljate na druge ljude."

 

 

Empatija je poslovni alat, ne slabost  
 

U svijetu u kojem se često naglašava brzina i rezultat, zaboravljamo da uspjeh rijetko nastaje iz pritiska, a mnogo češće iz razumijevanja. Upravo zato, Aldijana vjeruje da je empatija jedna od najvažnijih vještina današnjeg lidera. Ne zato što je meka, već zato što je precizna i ona prepoznaje ono što brojke tek kasnije potvrde.

„Empatija pored što je ljudska osobina, ona je strateški resurs i ukoliko se empatija koristi kvalitetno može na vrijeme prepoznati potrebe tima, može vidjeti promjene koje ćemo tek nekad naknadno vidjeti u brojkama i isto tako može vidjeti neke promjene ponašanja u samom timu.

Jer suština je da u najtežim trenucima mi pamtimo pravila ponašanja i ako tu položimo test onda nijedna kriza ili teška vremena ne mogu taj odnos narušiti. I definitivno empatija daje širu sliku, ali isto tako i pojedinca u njoj.“
 

 

“Previše” je zapravo kompliment

Od žene se često očekuje da bude “dovoljno”: dovoljno smirena, dovoljno ambiciozna, dovoljno odvažna, ali nikada “previše”. Aldijana to pravilo ruši.

„Preosjetljiva, ambiciozna i emotivna. Upravo ove tri riječi pokušavaju ženu staviti u okvire pravila ponašanja koji joj generalno i ne pripadaju jer apsolutno liderstvo je kod svakoga drugačije. Empatija definitivno nije slabost, ambicija nije mana, a emocije definitivno nisu neprijatelji racionalnosti. Ukoliko se ta tri alata pravilno koriste apsolutno može doći do promjene organizacije iz temelja.“

 

 

Emocije ne isključuju racionalnost

O ženama u bankarstvu se dugo govorilo kroz stereotipe zato smo Aldijanu za kraj pitali: Najveća zabluda o ženama u bankarstvu je…?

„Da su preemotivne i da su zbog toga manje racionalne, što apsolutno nije tačno jer upravo ta emotivnost nadograđuje racionalno odlučivanje. Ja sam u praksi mnogo vidjela žena koje su donosile jako teške odluke upravo bazirane na toj emociji i hrabrosti. Tako da bih rekla da je zaključak da su žene emotivne i racionalne i jako hrabre.“

 

 

Kroz svaku rečenicu Aldijane Rakić provlači se jednostavna, ali snažna poruka da uspjeh nije odsustvo grešaka, već sposobnost da ostanemo ljudi dok rastemo.
U ASA Banci, taj spoj razumijevanja, stručnosti i povjerenja pokazuje kako se i u svijetu brojki može voditi srcem, a da rezultati ostanu jednako impresivni.

I možda je baš u tom ’previše’… emociji, hrabrosti i iskrenosti… ono što nas uči kako da budemo najbolja verzija sebe i u poslu i izvan njega.

 

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa ASA Bankom

 

Bonjour.ba produkcija  
Foto za Bonjour.ba: Marko Jovančić
Video za Bonjour.ba: Marko Jovančić