TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 6.7.2020.
Nakon tek par minuta razgovara s Anom, vašu pozornost i simpatije ukrade njena vatreno crvena boja kose, iskren osmijeh i spremnost na opušten razgovor često popraćen smijehom.
Naša druženja započela su još tijekom festivala kreARTiva, a gotovo osam godina kasnije, nakon mnoštvo realiziranih projekata, veseli nas pričati o svim modnim, fotografskim i dizajnerskim avanturama ove kreativne dame.
Ana je grafička dizajnerica, fotografkinja i ilustratorica iz Ljubuškog. Članica je kreativnog tima AS holding te je suosnivačica brenda Wish Sofa. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje danas živi i radi.
Zavirili smo u njezin stan, upoznali vas s praktičnosti i svestranosti dodataka i haljina u potpisu brenda MOA baggeek, a nismo mogli odoljeti da ne saznamo kako izgleda jedan njezin radni dan, kako zadržava ravnotežu u danu prepunom obveza, kako se opušta, koji su njeni savjeti za uspjeh, ali i koji su njeni beauty favoriti.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Na svu sreću, ni jedan moj dan ne izgleda isto, to je najveća čarolija posla kojim se bavim. Tu su dani kada idem u ured, ili kad radim od doma, pa oni dani kad je fotkanje 3 dana ili priprema za nove MOA baggeek modele. Svima je zajedničko to da ustajem rano ujutro, čak i kad ne radim. Vježbam, obavezno doručkujem i onda počinje ludnica. Bude i onih dana kad odlučim da ću ostati doma i neću raditi ništa, a onda se nečeg sjetim i “ništa” padne u vodu. 
Što uvijek napraviš ujutro kada se probudiš?
Kažem sebi dobro jutro. :)
Što se uvijek krije na tvom radnom stolu? A kako zadržavaš produktivnost?
Boca vode, mobitel, CHICovnik i olovka. Važno mi je da nemam višak elemenata na stolu. U vidokrugu želim samo ono nužno. Vjerujem da sam produktivnija kada imam što više obveza, ali ključna je organizacija i planiranje. Ako radim od doma, ne mogu zamisliti da počnem bilo šta raditi bez da je cijeli stan pospremljen.
Model: Emilija Grbavac, foto: Ines Selimović
Kako se razvila tvoja ljubav prema fotografiji? A dizajnu odjeće?
Dolazim iz kreativne obitelji, još u osnovnoj školi išla sam s tatom fotkati ljepote Hercegovine, nekad je to bilo i u 4 ili 5 sati ujutro, ali nije mi smetalo jer je priroda tada fascinantna. Od kad znam za sebe uvijek sam nešto pravila, od svih materijala koji su mi se našli pod rukom. Većinom sam sebi dizajnirala i šila ili bojala odjeću koju sam htjela nositi, a tada nije bilo izbora za kupnju kao danas. To je bilo u vrijeme kad su zadnji put zvonaste hlače bile u modi, pa sami računajte. :)
Model: Emilija Grbavac
Najdraži projekt dosada? Što posebice pamtiš u svojim prvim radovima?
Nisam sigurna da imam najdraži projekt, možda je to MOA baggeek jer nema klijenta, sama odlučujem o dizajnu i fotkama. Ali svaki projekt nosi nešto novo, novi izazov, nove ljude, mjesta. Osjećaj kad vidiš na kraju svoju maštu realiziranu i opipljivu, je čudesan.
Na faksu sam počela raditi prve stvarne projekte i pamtim da sam bila jako tvrdoglava (ne kažem da još uvijek nisam), ali tada mi je baš bilo važno da se moje ideje usvoje. Argumentirano. :)
Model: Emilija Grbavac
Što bi savjetovala svim budućim studentima grafičkog dizajna?
Da rade i uče svaki dan. Istražuju nove mogućnosti i inovacije u svim segmentima dizajna, komunikacije, marketinga, jer je sve povezano.
Koliko kompanije u BiH prepoznaju važnost pomno osmišljenog logotipa i vizualnog identiteta?
Žao mi je što ovo moram reći, ali jako malo. Imamo toliko potencijala, ali ne i sluha. Većina klijenata ne razumije što za neki proizvod ili brand znači ciljna skupina i činjenicu da se dizajn ne treba sviđati njima osobno, nego ciljnoj skupini za koju je namjenjen.
Makeup & art: Naida Đekić, model: Hana Velagić
Kako se nosiš sa zahtjevima klijenata čija se estetika ne slaže sa tvojom?
Ne nosim se uopće sa takvim zahtjevima. Ne radim projekte ukoliko se moja i klijentova estetika ne poklapaju. Odmah na prvom sastanku pokažem portfolio i način na koji radim.
Vjerujem da sam u ovih 15+ godina stekla dovoljno iskustva i neki svoj stil za takav odnos. Time štedim, prije svega svoje, a onda i klijentovo vrijeme i novac. Radije ću preporučiti nekoga od kolega čija estetika će se više uklopiti u klijentove ideje, nego da se upuštam u borbu sa vjetrenjačama, u kojoj na kraju nitko ne bude potpuno zadovoljan. Osjetim da i klijenti to vrlo cijene.
Što je za tebe dobar dizajn? Kako se po tebi mjeri učinak dobrog dizajna?
Dizajn ima svoja pravila, koja je bitno slijediti, ali on je i dalje stvar ukusa. Nekad sve može izgledati tehnički savršeno, ali ne mora značiti da će se svima ili meni svidjeti. I ne treba se svima svidjeti, samo ciljnoj skupini. Ja volim čist dizajn i vjerujem da se to vidi i na mojim radovima. Za različite vrste dizajna postoje različita mjerenja učinkovitosti. Jedna od njih je i gore navedena ciljna skupina.
Model: Emilija Grbavac, MOA baggeek haljina
Najbolji savjet vezan za grafički dizajn koji si dobila glasi:
Super je, ali može to bolje! Tatina rečenica koju i dan danas ponavlja što god ja napravila.
Kako je nastao MOA baggeek i koji je tvoj omiljeni artikl s MOA etiketom?
Sasvim slučajno. Nije uopće bilo plana za stvaranje branda, nego dizajniranje za moje osobne potrebe, igra materijala i oblika. Ali vremenom je sva ta moja zabava i užitak oko kreiranja proizvoda stala pod MOA baggeek brand i ljudi su to prepoznali. Drago mi je da je sve ispalo tako, jer je MOA baggeek jednim dijelom razlog zašto sam ponovo počela fotografirati.
Trenutno mi je najdraži žuti kožni PAX ruksak, koji je sa mnom svaki dan.
Model: Emilija Grbavac, MOA baggeek haljina
Tko su tvoji velikani domaćeg dizajna?
To su svi mladi dizajneri koji se bore za svoje mjesto. Posebno oni koji imaju prestižne svjetske nagrade, a na vlastitom pragu za njih nitko ne zna ili ne želi znati.
Omiljeno mjesto u Sarajevu?
Sve planine oko Sarajeva.
Ruž ili maskara?
Maskara. I samo maskara.
Palačinke ili sladoled?
Oboje, po mogućnosti zajedno.
Mala crna haljina ili šljokičasta haljina?
Mala crna.
Da nisi grafička dizajnerica, bila bi?
Motivacijski trener. Ili kako se već zove osoba koja uvjeri ljude da mogu sve što su željeli, a nisu vjerovali da mogu.
Foto: Ines Selimović
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
