TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.11.2015.
Ana Lukenda je grafička dizajnerica o čijim smo projektima često pisali na MODAMO.info. Osim što kreira grafički identitet brojnih bh.brandova, Ana je i sjajna dizajnerica namještaja i interijera. A kad imate ovakav opus poslova, jasno je zašto je naše uredništvo zanimalo kako izgleda Anin stan. Kad smo saznali da je riječ o stanu od 50m2 koji je smješten u Sarajevu, nestrpljivo smo iščekivali vi
Ana Lukenda je grafička dizajnerica o čijim smo projektima često pisali na MODAMO.info. Osim što kreira grafički identitet brojnih bh.brandova, Ana je i sjajna dizajnerica namještaja i interijera. A kad imate ovakav opus poslova, jasno je zašto je naše uredništvo zanimalo kako izgleda Anin stan. Kad smo saznali da je riječ o stanu od 50m2 koji je smješten u Sarajevu, nestrpljivo smo iščekivali vidjeti fotografije i njeno stilsko rješenje za estetski zanimljivo uređenje prostorno malog stana.
„Većinu namještaja sam sama dizajnirala. Cilj je bio da prostor diše i da ima minimalno boja. Crvena, kao moja omiljena boja, što zbog osjećaja koje budi, što zbog svog značenja, je dobila zadatak da ugrije sivo-bijelu hladnoću. Bijela komoda u dnevnom boravku je stara nekih 40 godina, ali još se drži, fotelje su također stare, pretapacirane novim platnom. Lampe su pokloni od dragih ljudi, a jastuci dizajn by Wish Sofa.“ – otkrila nam je Ana.
Što jedna grafička dizajnerica, koja ujedno dizajnira namještaj i interijere, smatra na koje je stvari važno paziti prilikom uređenja stana manjeg od 50m2?
Količina prirodnog svjetla i boje u prostoru su glavne stavke na koje je bitno obratiti pažnju pri uređenju takvog stana. Zatim idu planiranje prostora i veličina i dizajn namještaja koji će se u njega smjestiti. Prazan stan se uvijek čini većim, pa se često desi da ljudi pretjeraju s veličinom i količinom namještaja, uslijed toga prostor izgleda manji nego što doista jeste.
Nismo mogli ne primijetiti crveni zid u spavaćoj sobi i instant se sjetiti scene iz Seksa i grada kad Faca poželi istu nijansu zida imati u svojoj sobi. Što je tebe inspiriralo na ovaj potez?
Sad ću razočarati sve ljubiteljice Carrie Bradshaw. Nikad nisam pratila Seks i grad, tako da nisam baš upućena u detalje kao što su boje zidova. Kad smo se uselili, stan je bio potpuno prazan i bijel, taj zid je tako tražio neku boju, a s obzirom da je crvena provučena kroz sve prostorije, zid nije nikako mogao biti neke druge boje. Nijansa je Ferrari crvena, iako sam ja više ljubitelj Porschea, šta god Faca mislio o tome.
Koji komad namještaja bi uskoro voljela imati u svom domu?
Hmm... s obzirom koliko prostora ima, prije da će neki komadi namještaja napustiti naš dom. Iako trenutno radim na dizajnu trpezarijskog stola, kojeg u stanu nema, pa se nadam da će to biti idući komad.
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
