TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 19.2.2024.
Studio arhi.tekstura, koji je osnovala arhitektica i dizajnerica interijera – Jelena Karan, svaki put nas osvoji svojim idejama koje odišu unikatnim karakterom.
Jedan takav primjer je i idejno rješenje za stan Tatjane Knežević, vlasnice slastičarnice Medeno. Kako kaže i sama dizajnerica interijera Jelena, stan upravo odražava karakter vlasnice, njenu energičnost i odvažnost.

„arhi.tekstura je projektni biro koji insistira na identitetu korisnika. Važno nam je ko tu živi, radi ili boravi. Osobe pune života, hrabrosti, dinamike i pjesme vole razigrane enterijere. Vlasnica stana je odvažna majka kojoj smo željeli preslikati njen veseo karakter na životni prostor.“ – rekla je Jelena.
Nama je bilo dovoljno da vidimo samo mali detalj idejnog rješenja, da znamo da se radi o još jednom unikatnom interijeru koji ovaj put pažnju plijeni bojama. Stan kojim dominiraju zagasiti tonovi poput plave, zelene i ponajviše – bordo crvene, osvaja posebnom energijom.
Tim zagasitim i raskošnim tonovima se kao savršen kontrast u prostoru postavlja akromatski ton crne, koji „smiruje“ upečatljiv vizualni dojam koji kreira mnoštvo boja. S druge strane, tonovi drvenih podova unose toplinu i dašak prirode u ovaj odvažni interijer, u čijem se srcu krije kuhinja.

„Nama je srce stana upravo ta trpezarija. Ona je kružni tok oko kog se odvija sva dinamika boja, razigranosti, topline i umjetnosti.
Možemo spomenuti da su crvene kuhinje simboli strasti prema kulinarstvu te da su se prvi put pojavile prije 100 godina u enterijerima. Taj period je poznat kao crvena dekada. Povremeno su se pojavljivale kao trend, ali danas nisu mnogo zastupljene. Nas inspirišu stvari koje ne viđamo svakodnevno, čemu svjedoči ovaj stan.
Crvena nije najjednostavnija boja za primjenu u enterijerima. Mnogo je zahtjevnija za kombinovanje od prirodnih neutralnih tonova, koje takođe volimo i mnogo više koristimo. U kombinaciji sa crnom izaziva jake i moćne emocije. Da prostor ne bi bio previše težak, u ostalim prostorijama smo provlačili crvene detalje i manje komade namještaja. “ – komentira Jelena za Bonjour.ba.

Kako kaže i sama dizajnerica, važan faktor predstavljaju i umjetnička djela koja prate temperament.
Nas je osvojila upravo ta pažnja posvećena detaljima. Slike na zidu unose zaigranu dinamiku koja prati boje koje se provlače i kroz prostor. Organski oblici i cvjetni motivi na slikama spajaju se u kohezivnu priču s namještajem oštrijih geometrijskih linija i sa sofama zaobljene, fluidne siluete.
Ovakve razlike u oblicima, kontrast mekoće i oštrih rubova, kreiraju skladan i dinamičan prostor.

„Bez slika prostor ne bi izgledao isto. Tu su i španske dizajnerske lampe, koje doprinose umjetničkoj atmosferi. Na prvu kad pogledate jasno vam je da u ovom stanu žive mladi ljudi ili oni koji se tako osjećaju.
Geometrija, pored boja, uzdiže atmosferu. Kada se bolje udubite u analizu namještaja možete pronaći skoro sva geometrijska tijela. S obzirom da u ovom stanu odrastaju djeca, željeli smo da i njima dom ima posebnu dimenziju igre i edukacije.“ – komentira Jelena, vlasnica studia arhi.tekstura.
* * *
Foto: Studio arhi.tekstura
TEKST: Ada Ćeremida
Kada razmišljamo o interijerima koji nas istinski inspirišu, uvijek su to oni u kojima se osjeti život ritam, navike i lični tragovi onih koji u njima borave.
Bonjour.zaviruje nastao je iz potrebe da interijere posmatramo izvan klasičnih okvira estetike i trendova kao stvarne prostore u kojima se živi.
Kroz ovaj format, u okviru rubrike Interijer & dizajn, zavirujemo u domove ljudi sa scene i kreativne zajednice, fokusirajući se na način na koji prostor odgovara njihovom svakodnevnom ritmu, navikama i životnim fazama.
U prethodnim izdanjima zavirili smo u domove Ensara Dervišbegovića i Sabine Željo, a zajednička tačka ostaje ista: to su interijeri koji nisu zamišljeni kao kulise, već kao funkcionalni, promišljeni i duboko lični prostori.
U ovoj godini planiramo redovna izdanja Bonjour.zaviruje formata, i upravo zato danas zavirujemo u dom Nadine Mičić, glumice čiji su stil i prisustvo jednako prepoznatljivi na sceni kao i van nje, savršen početak ove nove faze. Ako znate njen stil eklektičan, efektan, intuitivan znate da vas ovdje čeka mnogo više od “lijepog stana”.
A čak i ako niste skloni maksimalizmu, u ovom prostoru postoje brojni funkcionalni i emocionalni momenti koje ćete poželjeti prepisati.
Nadine Mičić, glumica sa Eminom Smakom glavnom urednicom Bonjour.ba

Dnevni boravak kao srce doma
Prvi utisak je jasan: ovo je prostor koji se ne pazi previše i baš zato djeluje toplo. Dnevni boravak je ispunjen knjigama od poda do plafona, umjetninama, lampama različitih karaktera i sofom u kojoj želite provesti čitav dan.
Nadine nam je rekla da, kada se zaista živi, ovdje vlada “haos” i to onaj zdravi, svakodnevni, u kojem se miješaju dječije igračke, figurice životinja i tragovi običnog dana.








Maksimalizam ovdje nije estetska poza nego rezultat slojevitog života. Ništa ne djeluje slučajno, ali ništa nije ni previše ispolirano.
Biblioteka funkcioniše kao scenografija, ali i kao stvarni arhiv interesovanja, dok rasvjeta od podnih lampi do ambijentalnog svjetla prostoru daje mekoću čak i u najpunijim kompozicijama.


Nadine sa psom Duškom
Kuhinja kao opsesija i radni alat
Kuhinja je jedna od onih prostorija u kojoj se jasno vidi koliko je funkcija bila jednako važna kao i estetika. Velika radna ploha diktira raspored, a svaki element ima svoju ulogu u svakodnevnom ritmu.
Terrazzo zid, masivne fronte u maslinasto zelenoj nijansi i topli drveni tonovi čine da prostor ostane vizualno bogat, ali nenametljiv.

Nadine nam je ispričala da nije planirala sve detalje koje danas smatra ključnima, poput dualne rerne koja omogućava pripremu više jela istovremeno.
Kuhinja ovdje nije samo mjesto za kuhanje, nego produžetak porodičnog života sa šankom koji poziva na zadržavanje i razgovor. Posebnu pažnju privlače mali, promišljeni momenti: mesingani nosač za kuhinjske krpe iznad šporeta koji prostoru daje karakter, ali i vrlo praktičnu funkciju.
A ono što je prvobitno djelovalo kao ograničenje noseći stub koji nije bilo moguće ukloniti, pretvoreno je u prednost postavljanjem ogledala, čime je prostor vizualno otvoren i učinjen većim. Jedno od onih pametnih rješenja koja nastaju iz potrebe, ali završe kao dizajnerski potez.


Spavaća soba: Mir u okviru maksimalizma
U spavaćoj sobi maksimalizam postaje kontrolisaniji, ali ne nestaje. Uzglavlje s retro motivom i pažljivo birana posteljina daju prostoru karakter, dok zidovi ostaju relativno mirni kako bi naglasili teksture i boje.
Ovdje se osjeća potreba za balansom između snažnog vizuelnog identiteta i potrebe za odmorom.
Detalji poput umjetnina, malih lampi i ličnih predmeta podsjećaju da je ovo i dalje prostor koji pripada osobi čiji stil “vrišti” i ne boji se toga.


Kutak za spremanje funkcioniše gotovo kao mini-galerija. Ogledalo u bogatom okviru, šeširi na zidu, fotografije i knjige stvaraju vizuelni dnevnik.
Ovdje se jasno vidi koliko je stil Nadine intuitivan, ali i koliko svjesno gradi prostor oko sebe. Nema straha od kombinovanja ni boja, ni tekstura, ni referenci.


Kajina soba: Prostor koji raste s djetetom
Dječija soba je možda najslađi dio stana. Krevet uvučen u nišu, police pune slikovnica i igračke raspoređene tako da su stalno dostupne, govore o prostoru koji se koristi svaki dan. Ovo nije “dizajnerska” dječija soba, nego soba koja raste zajedno s djetetom.
Nadine nam je rekla da je nered ovdje konstantan ali i očekivan. Upravo taj pristup, bez potrebe da sve bude pod kontrolom, čini prostor živim i toplim.


Toalet u ovom stanu nastavak je iste filozofije: funkcionalan, ali karakteran. Tamnozelene pločice u uzorku riblje kosti, mesingane slavine i tuš stvaraju snažan, gotovo hotelski osjećaj, dok drveni element ispod umivaonika unosi toplinu i balans.
Ogledalo sa zaobljenom formom omekšava prostor i reflektuje svjetlo, čineći ga vizuelno većim i svjetlijim. Ovo je primjer kako i mali prostor može imati jasan identitet bez odricanja od svakodnevne praktičnosti.

Terasa kao produžetak dnevnog boravka
Na kraju, terasa djeluje kao još jedna soba doma. Zimi pretvorena u malo “selo Deda Mraza”, ljeti poprima boho karakter i postaje produžetak dnevnog boravka. Palete kao sofa, mnoštvo jastuka, lampe i sezonski detalji čine ga mjestom za izležavanje, razgovore i kratke bjegove iz svakodnevice.
Nadine nam je ispričala da je važno da se ovdje može ispružiti, sjesti bez razmišljanja i ostati koliko god treba. Sunce brzo zađe, nikad nije previše vruće, a atmosfera je uvijek opuštena baš kao i cijeli stan.


Dom Nadine Mičić podsjeća nas da interijer ne mora biti tih da bi bio lijep. Ovdje maksimalizam nije odluka donesena zbog trenda, nego prirodan nastavak života kakav jeste pomalo haotičan, slojevit i iskren.
Ovo je prostor u kojem se svakodnevno živi, gomila, mijenja i ponovo slaže, i baš zato ostaje inspiracija svima koji dom vide kao proces, a ne kao gotovu sliku.
A s Nadine se ovdje ne opraštamo zavirili smo i u njen ormar, pa vrlo brzo donosimo i priču o modnim momentima koji jednako glasno govore o njenom stilu.

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!