Studio arhi.tekstura, koji je osnovala arhitektica i dizajnerica interijera – Jelena Karan, svaki put nas osvoji svojim idejama koje odišu unikatnim karakterom.

Jedan takav primjer je i idejno rješenje za stan Tatjane Knežević, vlasnice slastičarnice Medeno. Kako kaže i sama dizajnerica interijera Jelena, stan upravo odražava karakter vlasnice, njenu energičnost i odvažnost.





„arhi.tekstura je projektni biro koji insistira na identitetu korisnika. Važno nam je ko tu živi, radi ili boravi. Osobe pune života, hrabrosti, dinamike i pjesme vole razigrane enterijere. Vlasnica stana je odvažna majka kojoj smo željeli preslikati njen veseo karakter na životni prostor.“ – rekla je Jelena.


Nama je bilo dovoljno da vidimo samo mali detalj idejnog rješenja, da znamo da se radi o još jednom unikatnom interijeru koji ovaj put pažnju plijeni bojama. Stan kojim dominiraju zagasiti tonovi poput plave, zelene i ponajviše – bordo crvene, osvaja posebnom energijom.

Tim zagasitim i raskošnim tonovima se kao savršen kontrast u prostoru postavlja akromatski ton crne, koji „smiruje“ upečatljiv vizualni dojam koji kreira mnoštvo boja. S druge strane, tonovi drvenih podova unose toplinu i dašak prirode u ovaj odvažni interijer, u čijem se srcu krije kuhinja.





„Nama je srce stana upravo ta trpezarija. Ona je kružni tok oko kog se odvija sva dinamika boja, razigranosti, topline i umjetnosti.

Možemo spomenuti da su crvene kuhinje simboli strasti prema kulinarstvu te da su se prvi put pojavile prije 100 godina u enterijerima. Taj period je poznat kao crvena dekada. Povremeno su se pojavljivale kao trend, ali danas nisu mnogo zastupljene. Nas inspirišu stvari koje ne viđamo svakodnevno, čemu svjedoči ovaj stan.

Crvena nije najjednostavnija boja za primjenu u enterijerima. Mnogo je zahtjevnija za kombinovanje od prirodnih neutralnih tonova, koje takođe volimo i mnogo više koristimo. U kombinaciji sa crnom izaziva jake i moćne emocije. Da prostor ne bi bio previše težak, u ostalim prostorijama smo provlačili crvene detalje i manje komade namještaja. “ – komentira Jelena za Bonjour.ba.





Kako kaže i sama dizajnerica, važan faktor predstavljaju i umjetnička djela koja prate temperament.

Nas je osvojila upravo ta pažnja posvećena detaljima. Slike na zidu unose zaigranu dinamiku koja prati boje koje se provlače i kroz prostor. Organski oblici i cvjetni motivi na slikama spajaju se u kohezivnu priču s namještajem oštrijih geometrijskih linija i sa sofama zaobljene, fluidne siluete.

Ovakve razlike u oblicima, kontrast mekoće i oštrih rubova, kreiraju skladan i dinamičan prostor.




„Bez slika prostor ne bi izgledao isto. Tu su i španske dizajnerske lampe, koje doprinose umjetničkoj atmosferi. Na prvu kad pogledate jasno vam je da u ovom stanu žive mladi ljudi ili oni koji se tako osjećaju.

Geometrija, pored boja, uzdiže atmosferu. Kada se bolje udubite u analizu namještaja možete pronaći skoro sva geometrijska tijela. S obzirom da u ovom stanu odrastaju djeca, željeli smo da i njima dom ima posebnu dimenziju igre i edukacije.“ – komentira Jelena, vlasnica studia arhi.tekstura. 

* * *
Foto: Studio arhi.tekstura

U Tuzli je izgrađena kuća koja dokazuje da arhitektura može biti i utočište i nada, a sada je prepoznata i na svjetskoj sceni.

Roditeljska kuća u Tuzli, projekat studija Normal Laboratorija, našla se na ovogodišnjoj longlisti Dezeen Awards za 2025. godinu, jednom od najutjecajnijih međunarodnih priznanja u arhitekturi i dizajnu. 

U konkurenciji od preko 4.300 prijava iz 89 zemalja, upravo je ovaj bh. projekat izdvojen među najbolje u kategoriji leisure & wellness. Ovaj uspjeh ne predstavlja samo arhitektonsko priznanje, već i potvrdu da ideja nastala iz empatije i potrebe zajednice ima univerzalnu snagu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by normal laboratorija (@normal_laboratorija)

Roditeljska kuća u Tuzli nastala je na inicijativu udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, s ciljem da pruži dostojanstven i siguran smještaj mališanima na liječenju i njihovim porodicama tokom terapija na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.





Arhitektonski zadatak bio je istovremeno zahtjevan i dirljiv: osmisliti prostor koji neće biti hladan institucionalni objekt, već mjesto nalik domu. 

Rezultat je objekat koji gotovo lebdi iznad prirodnog terena i time čuva postojeću vegetaciju. Takvo rješenje podsjeća na tradicionalnu bosansku sojenicu, dok istovremeno unosi savremenu prostornu dinamiku.

Kuća je koncipirana kroz četiri volumena sa prepoznatljivim kosim krovovima, čime se razbija masivnost građevine i stvara osjećaj intimne, domaće atmosfere. 

U njoj se nalazi pet stambenih jedinica, zajednička kuhinja i trpezarija, igraonica za djecu te prostori za podršku porodicama.

Velika pažnja posvećena je i energijskoj efikasnosti: orijentacija prema jugoistoku omogućava maksimalno korištenje prirodne svjetlosti i pasivnog grijanja, dok zeleni krov i ventilirana fasada doprinose održivosti objekta. 

Prozori i otvori pažljivo su raspoređeni kako bi omogućili povezanost s okolinom i pružili osjećaj mira i otvorenosti.




 Materijali korišteni u izgradnji birani su zbog svoje izdržljivosti, prirodnosti i ljudske mjerljivosti, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, nego i topao.



Roditeljska kuća u Tuzli već je ispunila svoju najveću svrh pružila je utočište, toplinu i dostojanstvo porodicama u najtežim trenucima.

 Sada, prizananje i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni potvrđuje vrijednost projekta i njegovu snagu da inspiriše i izvan granica Bosne i Hercegovine. Nakon objave longliste u septembru, shortlist će biti poznat u oktobru, dok će pobjednici ovogodišnjih nagrada biti proglašeni krajem novembra.
 

Foto: Normal Laboratorija