TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 19.2.2024.
Studio arhi.tekstura, koji je osnovala arhitektica i dizajnerica interijera – Jelena Karan, svaki put nas osvoji svojim idejama koje odišu unikatnim karakterom.
Jedan takav primjer je i idejno rješenje za stan Tatjane Knežević, vlasnice slastičarnice Medeno. Kako kaže i sama dizajnerica interijera Jelena, stan upravo odražava karakter vlasnice, njenu energičnost i odvažnost.
„arhi.tekstura je projektni biro koji insistira na identitetu korisnika. Važno nam je ko tu živi, radi ili boravi. Osobe pune života, hrabrosti, dinamike i pjesme vole razigrane enterijere. Vlasnica stana je odvažna majka kojoj smo željeli preslikati njen veseo karakter na životni prostor.“ – rekla je Jelena.
Nama je bilo dovoljno da vidimo samo mali detalj idejnog rješenja, da znamo da se radi o još jednom unikatnom interijeru koji ovaj put pažnju plijeni bojama. Stan kojim dominiraju zagasiti tonovi poput plave, zelene i ponajviše – bordo crvene, osvaja posebnom energijom.
Tim zagasitim i raskošnim tonovima se kao savršen kontrast u prostoru postavlja akromatski ton crne, koji „smiruje“ upečatljiv vizualni dojam koji kreira mnoštvo boja. S druge strane, tonovi drvenih podova unose toplinu i dašak prirode u ovaj odvažni interijer, u čijem se srcu krije kuhinja.
„Nama je srce stana upravo ta trpezarija. Ona je kružni tok oko kog se odvija sva dinamika boja, razigranosti, topline i umjetnosti.
Možemo spomenuti da su crvene kuhinje simboli strasti prema kulinarstvu te da su se prvi put pojavile prije 100 godina u enterijerima. Taj period je poznat kao crvena dekada. Povremeno su se pojavljivale kao trend, ali danas nisu mnogo zastupljene. Nas inspirišu stvari koje ne viđamo svakodnevno, čemu svjedoči ovaj stan.
Crvena nije najjednostavnija boja za primjenu u enterijerima. Mnogo je zahtjevnija za kombinovanje od prirodnih neutralnih tonova, koje takođe volimo i mnogo više koristimo. U kombinaciji sa crnom izaziva jake i moćne emocije. Da prostor ne bi bio previše težak, u ostalim prostorijama smo provlačili crvene detalje i manje komade namještaja. “ – komentira Jelena za Bonjour.ba.
Kako kaže i sama dizajnerica, važan faktor predstavljaju i umjetnička djela koja prate temperament.
Nas je osvojila upravo ta pažnja posvećena detaljima. Slike na zidu unose zaigranu dinamiku koja prati boje koje se provlače i kroz prostor. Organski oblici i cvjetni motivi na slikama spajaju se u kohezivnu priču s namještajem oštrijih geometrijskih linija i sa sofama zaobljene, fluidne siluete.
Ovakve razlike u oblicima, kontrast mekoće i oštrih rubova, kreiraju skladan i dinamičan prostor.
„Bez slika prostor ne bi izgledao isto. Tu su i španske dizajnerske lampe, koje doprinose umjetničkoj atmosferi. Na prvu kad pogledate jasno vam je da u ovom stanu žive mladi ljudi ili oni koji se tako osjećaju.
Geometrija, pored boja, uzdiže atmosferu. Kada se bolje udubite u analizu namještaja možete pronaći skoro sva geometrijska tijela. S obzirom da u ovom stanu odrastaju djeca, željeli smo da i njima dom ima posebnu dimenziju igre i edukacije.“ – komentira Jelena, vlasnica studia arhi.tekstura.
* * *
Foto: Studio arhi.tekstura
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
