TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 19.2.2024.
Studio arhi.tekstura, koji je osnovala arhitektica i dizajnerica interijera – Jelena Karan, svaki put nas osvoji svojim idejama koje odišu unikatnim karakterom.
Jedan takav primjer je i idejno rješenje za stan Tatjane Knežević, vlasnice slastičarnice Medeno. Kako kaže i sama dizajnerica interijera Jelena, stan upravo odražava karakter vlasnice, njenu energičnost i odvažnost.
„arhi.tekstura je projektni biro koji insistira na identitetu korisnika. Važno nam je ko tu živi, radi ili boravi. Osobe pune života, hrabrosti, dinamike i pjesme vole razigrane enterijere. Vlasnica stana je odvažna majka kojoj smo željeli preslikati njen veseo karakter na životni prostor.“ – rekla je Jelena.
Nama je bilo dovoljno da vidimo samo mali detalj idejnog rješenja, da znamo da se radi o još jednom unikatnom interijeru koji ovaj put pažnju plijeni bojama. Stan kojim dominiraju zagasiti tonovi poput plave, zelene i ponajviše – bordo crvene, osvaja posebnom energijom.
Tim zagasitim i raskošnim tonovima se kao savršen kontrast u prostoru postavlja akromatski ton crne, koji „smiruje“ upečatljiv vizualni dojam koji kreira mnoštvo boja. S druge strane, tonovi drvenih podova unose toplinu i dašak prirode u ovaj odvažni interijer, u čijem se srcu krije kuhinja.
„Nama je srce stana upravo ta trpezarija. Ona je kružni tok oko kog se odvija sva dinamika boja, razigranosti, topline i umjetnosti.
Možemo spomenuti da su crvene kuhinje simboli strasti prema kulinarstvu te da su se prvi put pojavile prije 100 godina u enterijerima. Taj period je poznat kao crvena dekada. Povremeno su se pojavljivale kao trend, ali danas nisu mnogo zastupljene. Nas inspirišu stvari koje ne viđamo svakodnevno, čemu svjedoči ovaj stan.
Crvena nije najjednostavnija boja za primjenu u enterijerima. Mnogo je zahtjevnija za kombinovanje od prirodnih neutralnih tonova, koje takođe volimo i mnogo više koristimo. U kombinaciji sa crnom izaziva jake i moćne emocije. Da prostor ne bi bio previše težak, u ostalim prostorijama smo provlačili crvene detalje i manje komade namještaja. “ – komentira Jelena za Bonjour.ba.
Kako kaže i sama dizajnerica, važan faktor predstavljaju i umjetnička djela koja prate temperament.
Nas je osvojila upravo ta pažnja posvećena detaljima. Slike na zidu unose zaigranu dinamiku koja prati boje koje se provlače i kroz prostor. Organski oblici i cvjetni motivi na slikama spajaju se u kohezivnu priču s namještajem oštrijih geometrijskih linija i sa sofama zaobljene, fluidne siluete.
Ovakve razlike u oblicima, kontrast mekoće i oštrih rubova, kreiraju skladan i dinamičan prostor.
„Bez slika prostor ne bi izgledao isto. Tu su i španske dizajnerske lampe, koje doprinose umjetničkoj atmosferi. Na prvu kad pogledate jasno vam je da u ovom stanu žive mladi ljudi ili oni koji se tako osjećaju.
Geometrija, pored boja, uzdiže atmosferu. Kada se bolje udubite u analizu namještaja možete pronaći skoro sva geometrijska tijela. S obzirom da u ovom stanu odrastaju djeca, željeli smo da i njima dom ima posebnu dimenziju igre i edukacije.“ – komentira Jelena, vlasnica studia arhi.tekstura.
* * *
Foto: Studio arhi.tekstura
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
