Studio arhi.tekstura, koji je osnovala arhitektica i dizajnerica interijera – Jelena Karan, svaki put nas osvoji svojim idejama koje odišu unikatnim karakterom.

Jedan takav primjer je i idejno rješenje za stan Tatjane Knežević, vlasnice slastičarnice Medeno. Kako kaže i sama dizajnerica interijera Jelena, stan upravo odražava karakter vlasnice, njenu energičnost i odvažnost.





„arhi.tekstura je projektni biro koji insistira na identitetu korisnika. Važno nam je ko tu živi, radi ili boravi. Osobe pune života, hrabrosti, dinamike i pjesme vole razigrane enterijere. Vlasnica stana je odvažna majka kojoj smo željeli preslikati njen veseo karakter na životni prostor.“ – rekla je Jelena.


Nama je bilo dovoljno da vidimo samo mali detalj idejnog rješenja, da znamo da se radi o još jednom unikatnom interijeru koji ovaj put pažnju plijeni bojama. Stan kojim dominiraju zagasiti tonovi poput plave, zelene i ponajviše – bordo crvene, osvaja posebnom energijom.

Tim zagasitim i raskošnim tonovima se kao savršen kontrast u prostoru postavlja akromatski ton crne, koji „smiruje“ upečatljiv vizualni dojam koji kreira mnoštvo boja. S druge strane, tonovi drvenih podova unose toplinu i dašak prirode u ovaj odvažni interijer, u čijem se srcu krije kuhinja.





„Nama je srce stana upravo ta trpezarija. Ona je kružni tok oko kog se odvija sva dinamika boja, razigranosti, topline i umjetnosti.

Možemo spomenuti da su crvene kuhinje simboli strasti prema kulinarstvu te da su se prvi put pojavile prije 100 godina u enterijerima. Taj period je poznat kao crvena dekada. Povremeno su se pojavljivale kao trend, ali danas nisu mnogo zastupljene. Nas inspirišu stvari koje ne viđamo svakodnevno, čemu svjedoči ovaj stan.

Crvena nije najjednostavnija boja za primjenu u enterijerima. Mnogo je zahtjevnija za kombinovanje od prirodnih neutralnih tonova, koje takođe volimo i mnogo više koristimo. U kombinaciji sa crnom izaziva jake i moćne emocije. Da prostor ne bi bio previše težak, u ostalim prostorijama smo provlačili crvene detalje i manje komade namještaja. “ – komentira Jelena za Bonjour.ba.





Kako kaže i sama dizajnerica, važan faktor predstavljaju i umjetnička djela koja prate temperament.

Nas je osvojila upravo ta pažnja posvećena detaljima. Slike na zidu unose zaigranu dinamiku koja prati boje koje se provlače i kroz prostor. Organski oblici i cvjetni motivi na slikama spajaju se u kohezivnu priču s namještajem oštrijih geometrijskih linija i sa sofama zaobljene, fluidne siluete.

Ovakve razlike u oblicima, kontrast mekoće i oštrih rubova, kreiraju skladan i dinamičan prostor.




„Bez slika prostor ne bi izgledao isto. Tu su i španske dizajnerske lampe, koje doprinose umjetničkoj atmosferi. Na prvu kad pogledate jasno vam je da u ovom stanu žive mladi ljudi ili oni koji se tako osjećaju.

Geometrija, pored boja, uzdiže atmosferu. Kada se bolje udubite u analizu namještaja možete pronaći skoro sva geometrijska tijela. S obzirom da u ovom stanu odrastaju djeca, željeli smo da i njima dom ima posebnu dimenziju igre i edukacije.“ – komentira Jelena, vlasnica studia arhi.tekstura. 

* * *
Foto: Studio arhi.tekstura

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb