Teško da možemo naći osobu koja nije ljubitelj bogate i raznovrsne talijanske kuhinje. 

Iako je tijesna borba između onoga jesu li bolja slana ili pak slatka jela, tema naše današnje priče je poznata slastica kojoj ni najzahtjevnija nepca ne mogu odoljeti. Riječ je o popularnoj talijanskoj slastici pod nazivom maritozzi čija receptura seže još iz vremena Antičkog Rima. 

Maritozzi je desert koji na prvi pogled nalikuje krafni zbog slatkog i mekog tijesta koje je najčešće napravljeno od maslinovog ulja uz dodatak citrusnih aroma. Posebnost ovom desertu daje kremasti nadjev koji može biti obogaćen različitim dodacima. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Morenos Banja Luka (@morenos__bl)

Stoga, ako ste ovih dana poželjeli uživati u nešto drugačijim slatkim okusima pronašli smo lokaciju u Banjaluci koja u svojoj ponudi ima neodoljive maritozze. Riječ je o foodie mjestu pod nazivom Morenos, a o kojem smo vam i ranije pisali zbog neobičnog i primamljivog napitka. Slastičarnica je smještena na adresi Bulevar vojvode Stepe Stepanovića 89, a posjetiteljima nudi raznolik izbor prepoznatljivih slastica.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by jelena. (@jelenatucicc)

Stoga, koga vodite na ovaj desert?

* * *
Naslovna fotografija @morenos__bl 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba