TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 26.9.2022.
Jesen je sinonim za mnoge stvari, od dekica i svijeća, preko mirisa i zvuka kiše pa sve do čitanja naših omiljenih knjiga.
Upravo zato je naš povratak u grad ove jeseni bio motiv da kreiramo i ovu #BackToCity priču zajedno sa Alis Marić, osnivačicom bloga Čitaj knjigu. Preporučila nam je tri romana i dvije autobiografije za čitanje ove jeseni, a o kojim je naslovima riječ otkrijte u nastavku.
***
„Nema veće sreće nego kad sobu istovremeno ispuni miris novih knjiga i jeseni!
Čitanje i sve aktivnosti oko čitanja sele se u kuće, tople domove pod dekice i poplune. Počinjemo čitati u udobnim foteljama uz radijator ili još bolje uz kamin i pucketavu vatricu. Trenutno priroda ima deset tisuća boja i treba ju promatrati s neke zimske terase, zatvorenog balkona ili prozora. Uskoro će se sve zabijeliti te će čitanje u toplini biti još privlačnije.
Jesen je i vrijeme knjiških sajmova s pregršt novih naslova i izdanja. Najljepši i najdraži osjećaj za svakog ljubitelja knjiga je dolazak novih knjiga koje trebaju biti pročitane u kućnu biblioteku. Nove knjige imaju poseban čar. Njihov miris, glatke i uredne naslovnice, stranice još nikad listane koje pripadaju samo tebi. Tražimo naslove koji se čitaju bez daha i koji nas „ušuškavaju“ u toplini doma.
Čitaj knjigu vam predlaže sljedeće:
Pačinko - Min Jin Lee
Saga korejske obitelji kroz četiri generacije koja se čita u dahu iako ima petsto stranica i puno likova. Ovu knjigu je od prve stranice bilo nemoguće odložiti, a snažni likovi i njihova topla priča koja se proteže na skoro sto godina potpuno me je zarobila! Zato je ovo najbolja knjiga koju sam pročitala ovo ljeto i dugo ću je pamtiti. Ljubav roditelja prema djeci je ugrađena i stalno povezana sa sljedećom generacijom, važna je poruka ove knjige.
Deca su zakon – Delphine de Vigan
Ovu knjigu nisam mogla odložiti ni sekunde. Osim što se radi o napetom trileru – otmici djeteta, istovremeno je oštra i opravdana kritika roditelja influensera i youtubera koji svoje bebe i malu djecu koriste i izlažu putem društvenih mreža i na taj način dobivaju hrpu pratitelja ali i sponzora. Djeca postaju, ne svojom voljom instrumenti zarade, izlaže se njihova intima, prikazuje ih se u lažnom svjetlu, nesvjesno postaju potrošači proizvoda koji nemaju veze s njima.
U vrtiću i školi im se rugaju, izložena su velikim očekivanjima i nerealnim zahtjevima. Sviđa mi se kako autorica otmicu djeteta zapravo stavlja u kontekst otmice djetinjstva i prava na privatnost. U drugom dijelu romana Delphine de Vigan na distopijski način pokazuje kakve će posljedice takvo postupanje možebitno imati na tu djecu kao tinejdžere i odrasle ljude. Šokantno, realno i upozoravajuće štivo. Važna knjiga u vremenu u kojem živimo. Još jedno remek djelo moje omiljene francuske spisateljice.
Knjižnica na obali mora – Roisin Meaney
Ovaj roman me je osvojio nakon par stranica. Ne samo naslovom već i atmosferom. Ovo je feel good knjiga koju ne možete pustiti iz ruku. Teško sam prihvaćala činjenicu da sam je pročitala i još uvijek razmišljam o Tomu, Lil, Olivi i Beth. Zamišljam malo primorsko mjesto Fairweather u Co. Kerryju koje je tijekom godina pretrpjelo nekoliko tragedija i gubitaka.
Osjećala sam kao da sam bila tamo, kao da sam se družila sa svim tim toplim i dragim ljudima čije su živote promijenili okrutni udarci sudbine. Osobito sam se poistovjetila s Beth, vrlo aktivnom stanovnicom Fairweathera koja je osnovala i vodila lokalni knjiški klub u svojoj preuređenoj drvenoj kućici na samoj litici nad morem. Beth prima donacije knjiga iz raznih izvora i tako je stvorila malu knjižnicu koju je otvorila svima – lokalnom stanovništvu i turistima. Ostvarila je san kojega i ja sanjam.
Radi se o radosnom štivu, s povremenim puštanjem suza i mnoštvom ohrabrujućih trenutaka koji ostavljaju čitatelja omotanog u ugodnom zagrljaju s osmijehom na licu. Ova knjiga će vam potvrditi da kad god se jedna vrata zatvore, druga se kad tad otvore.
Nakon tri romana pročitajte i ove dvije autobiografije o moćnim ženama. Ne one nisu vladarice svijeta, niti su savršene, već itekako ranjive i slomljene. Ali nisu se predale, niti su odustale. Dapače. Što ih nije slomilo učinilo ih je jačima.
Lijepa – Katie Piper
Lijepa je potresna autobiografija britanskog fotomodela Katie Piper, koja je usprkos ožiljcima dobivenim nakon napada kiselinom uspjela zadržati svoj pozitivni duh, a ostvarila je i karijeru spisateljice i motivacijske govornice. Također se danas izvrsno snalazi u ulozi majke i supruge. Nakon teškog napada Katie je podvrgnuta više od četiristo operacijskih zahvata na licu, vratu i prsima, čemu duguje današnji izgled.
Katie se neko vrijeme povukla iz javnosti, ali se ipak odlučila vratiti kako bi povećala svijest o žrtvama opeklina. Osnovala je i dobrotvornu organizaciju Katie Piper Foundation kako bi pomogla ljudima koji žive s opeklinama i ožiljcima, a za svoj dobrotvorni rad dobila je brojne nagrade i priznanja, uključujući prestižnu nagradu Woman of the Year. Moćna i inspirativna životna priča.
Sluškinja – Stephanie Land
Stephanina rana mladenačka ljubav pretvorila se u neplaniranu trudnoću. Ubrzo postaje samohrana majka koja pokušava spojiti kraj s krajem kako bi svojoj kćeri i sebi osigurala sredstva za život. Jedini posao koji joj se nudi je - spremačica.
Knjiga je vrhunski prikaz godina koje je Stephanie provela spremajući tuđe kuće nazivajući se bezimenim duhom koji tiho sudjeluje u pobjedama, tragedijama i najdubljim tajnama svojih klijenata. U želji da pobijedi neimaštinu, danju je čistila, a noću pohađala online nastavu kako bi stekla diplomu iz kreativnog pisanja.
Osim o iskustvima spremačice, Stephanie progovara o tome kako je preživljavala na bonovima za hranu, o državnim programima pomoći koji jedva pokrivaju stanarinu, o oholim susjedima i poznanicima koji su je ponižavali zato što je bila korisnica socijalne pomoći.
Između ostalog otvoreno piše i o američkom snu sa stajališta nekoga tko je siromašan istodobno se obračunavajući s duboko ukorijenjenim predrasudama koje prate siromašnu radničku klasu. Sluškinja je nadahnjujuće svjedočenje o hrabrosti, odlučnosti i beskrajnoj snazi ljudskog duha da se izbori za dostojanstven život."
***
Naslovna fotografija: Pexels
TEKST: Bonjour.ba/PR
Na petom izdanju Sarajevo Photography Festivala, koji se održava na više gradskih lokacija od 1. do 7. juna, stiže i eminentni zagrebački vizuelni autor Mislav Mironović.
Njegov profesionalni put obilježen je tranzicijom iz svijeta ekstremnog sporta u kreativnu industriju. Karijeru započinje kao profesionalni mountain bike freeride vozač, sarađujući s međunarodnim brendovima kao što su Red Bull, Norco Bikes, Nokia i GoPro.
U tom periodu razvija snažan osjećaj za vizuelno pripovijedanje kroz rad s kamerom i dokumentovanje pokreta, što kasnije postaje temelj njegovog kreativnog izraza.
Nakon završetka sportske karijere 2014. godine, seli se u New York, a potom u Los Angeles, gdje radi na kreativnim projektima za Red Bull i dodatno usavršava znanje u video produkciji i narativnom oblikovanju slike. Povratkom u Zagreb 2018. godine osniva MM Studio, kreativni studio fokusiran na kreativnu direkciju, video produkciju, fotografiju i stop-motion animaciju.
U okviru Sarajevo Photography Festivala, u petak, 5. juna, s početkom u 11:30 u Olimpijskom muzeju Sarajevo, Mislav Mironović održat će artist talk pod nazivom „POV“, uz podršku Red Bulla.
Predavanje donosi ličnu priču o nepredvidivim putevima koji vode do uspjeha, kao i o promjeni perspektive, riziku i odlukama koje oblikuju profesionalni i lični razvoj.
Kroz vlastito iskustvo prelaska iz svijeta ekstremnog sporta u kreativnu industriju, Mislav Mironović govorit će o vezi između discipline i igre, te o tome kako se naizgled udaljene discipline mogu spojiti u jedinstven autorski izraz. Njegov rad danas objedinjuje fotografiju, video i režiju, uz snažan utjecaj sportske pozadine vidljiv u dinamici, ritmu i osjećaju za pokret.
Foto: Mislav Mironović
U razgovoru za Bonjour.ba, Mislav ističe da mu je posebno važno iskustvo koje dijeli upravo u regionalnom kontekstu, naglašavajući ulogu festivala poput Sarajevo Photography Festivala u razvoju kreativnih industrija.
„Prvenstveno mi je čast da imam priliku podijeliti svoje iskustvo, pogotovo ako postoji i interes za njim. Ako ono uz to pozitivno utiče na nečiji život, onda to sve ima smisla, što je i djelimično uloga ovakvih festivala.
Mislim da su ovakvi festivali prijeko potrebni jer daju ljudima novu perspektivu na fotografiju, ali i na život“, navodi Mironović.
Foto: Tomislav Može
Govoreći o regionalnoj kreativnoj i vizuelnoj sceni, smatra da se nalazi u dinamičnom i ubrzanom periodu obilježenom velikom dostupnošću alata i informacija, ali i rizikom uniformnosti.
„Danas stvarno nema puno ograničenja da bi se bavio onim što te iskreno zanima. Informacije su tu, a pitanje je šta ćeš s njima i kojim se motivom vodiš. Rezultat je da se jako puno stvara, ali sve nekako počinje izgledati isto, svi prate trendove.
Volio bih vidjeti manje, ali kvalitetnije i iskrenije stvari. Mislim da bi to bio dobar razvoj, kako na nacionalnoj tako i na internacionalnoj sceni“, ističe on.
Foto: Mislav Mironović
Poseban segment njegovog predavanja „POV“ odnosi se na promjenu perspektive, koju vidi kao ključni element vlastitog profesionalnog razvoja.
„Promjene perspektive u mom životu bile su kao otključavanje novih mapa istog prostora. Odjednom se promijeni razumijevanje realnosti, okruženja i samog sebe.
Sve što sam iskreno želio postići meni je u glavi bilo moguće, nemoguće nije postojalo.
Moja perspektiva je bila: sigurno postoji način, na meni je da ga otkrijem“, kaže Mironović.
Foto: Damiano Levati
Prisjećajući se početaka u mountain bike freeride sportu, naglašava da su upravo granice i rizik ostali konstanta i u kreativnom radu.
„Definitivno sam postao promišljeniji. Na svu sreću! Ali strategija je ostala ista: šta želim, zašto to želim i koji je stvarni motiv. Ako su odgovori iskreni, onda mi je lako zamisliti put do toga.
Svaki moj projekt koji sam sebi postavim predstavlja pomjeranje granica. Uvijek se bacim izvan komfor zone, pa se snalazim i usput učim ono što mi je potrebno da ga ostvarim. Tek nedavno sam shvatio da je to identično kao i MTB freeride kojim sam se bavio.
Razmišljaš o vožnji po cijele dane, treniraš i onda se psihički i fizički pripremaš da se suočiš s takmičenjem, odnosno skokovima koje nikada ranije nisi vozio.
A moraš, kako se kaže, ‘deliverati’. Onda ‘deliveraš’ ili ne.
Sve je to škola, važno je da si dao sve od sebe“, objašnjava on.
Foto: Tomislav Može
Na pitanje kada je prvi put počeo da razvija interesovanje za vizuelni narativ, Mislav Mironović se vraća na početke i trenutak koji je, kako kaže, u velikoj mjeri odredio njegov profesionalni pravac.
„Jednom prilikom su me pitali kako to da imam najbolje sponzore, a nisam najbolji na svijetu. Tada sam i sam morao razmisliti zašto je to tako. Shvatio sam da sam se tom sportu prvo približio vizuelno.
Sport je tada postojao u časopisima, na naslovnicama i u rijetkim video klipovima do kojih se teško dolazilo.
U trenutku kada sam prvi put vidio te fotografije i snimke, znao sam da to želim. Od tog trenutka sam morao postati sam sebi trener, fotograf, menadžer, snimatelj i montažer, jer tada gotovo da nije bilo ljudi koji su se bavili tim sportom.
Zbog toga sam firmama postao zanimljiv i koristan, ulaganje u mene im se isplatilo jer su dobijali više nego što su uložili“, objašnjava Mironović, dodajući da je upravo tada počeo prelaz iz sportskog u autorski rad.
Foto: Mislav Mironović
Govoreći o periodu koji je proveo u New Yorku i Los Angelesu radeći na projektima za Red Bull, ističe da su ti gradovi u velikoj mjeri promijenili njegov pogled na karijeru i način rada.
„New York i Los Angeles su bili katarzični gradovi jer sami po sebi mijenjaju perspektivu, posebno kada dođeš nakon 15 godina karijere kojom se više ne baviš.
Posao zbog kojeg sam otišao tamo nisam dobio. Ali pošto sam u biciklizmu uspio tako što sam ga živio i oslanjao se na sebe, odlučio sam isti pristup primijeniti i tada. Pitao sam se čime želim da se bavim, odredio smjer i krenuo dalje. Vrata su se počela otvarati.
Dobri ljudi ti daju priliku, a ako ponovo ‘ispuniš očekivanja’, kako bi rekao Tom Sachs: ‘nagrada za dobar rad je još posla’. Dobro se dobrima vraća“, navodi on.
Foto: Stephan Bednaić
Na pitanje o odnosu autorskog izraza i rada za globalne brendove, Mironović ističe da je balans između ta dva segmenta naučio kroz američko iskustvo.
„Naučili su me u Americi: jedno za njih, jedno za mene. U radu za brendove uvijek pokušavam unijeti autorski pristup koliko god je to moguće, jer sam i zbog toga angažiran. A u ličnom radu uvijek se vodim time da ono što stvaram prije svega mora imati smisla meni.
To je moj prostor kreativne slobode.“
Govoreći o osnivanju MM Studija, naglašava da je riječ o prirodnom nastavku njegovog dosadašnjeg profesionalnog puta.
„MM Studio je nastao po povratku u Zagreb i zaokružio je sve čime se bavim cijeli život, a čija je baza vizuelna kreativnost. To je studio koji koristi sve potrebne alate kako bi se realizirala ideja, bilo da je to video, fotografija ili stop-motion.
Važno je da je sve promišljeno, kreativno i kvalitetno.“
U radu sa sportistima, globalnim brendovima poput Red Bulla, ali i regionalnim kampanjama, pristup ostaje isti, bez obzira na kontekst.
„Uvijek se vodim pitanjem šta bih uradio da sam na njihovom mjestu i koji problem treba riješiti. Te ideje predložim i ne ograničavam se.
Ako ima smisla i meni i njima, to je idealan spoj.“
Na kraju, kada govori o dugoročnoj održivosti u kreativnoj industriji, Mironović ostaje kratak i jasan:
„Biti svoj.“
Foto: Mislav Mironović
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
