TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 4.7.2022.
Svi ljubitelji čitanja i oni koji to tek postaju znaju koliki nivo hedonizma predstavlja čitanje na plaži uz pozadinski zvuk valova, miris borovine i bezbrižnost koja ide rame uz rame s ljetovanjem.
Upravo zato smo se htjeli uvjeriti da će naši čitatelji, uz itekako zasluženi odmor na plaži, imati i dobro štivo koje preporučuje i još jedna zaljubljenica u čitanje – Alis Marić. Svi koji prate blog Čitaj knjigu itekako znaju za njene preporuke koje su dovoljno koncizne i savršeno jezgrovite radi čega postaju odličan uvid u knjigu kojoj želimo dati priliku. Koje knjige čitamo na plaži ovog ljeta otkrijte kroz Alisine preporuke u nastavku.
***
Gdje god da ideš, bez obzira na vrijeme, uvijek sa sobom ponesi Sunce, a na more ponesi – dobre knjige.
Ljeti imamo više vremena za čitanje i opuštanje. Sezona ljetnih odmora uvijek nudi mogućnost krpanja dugova prema književnosti za sve one koji, tijekom godine, ne stižu čitati. Traži se romantika, trileri, putopisne knjige i knjige za oporavak duše. To opušta na najjače. Nije na odmet i pokoji klasik.
Zajedno s ovim knjigama uživajte uz pregršt sunca i posebnog mira.
Sluškinja – Stephanie Land
„Sluškinja“ je nadahnjujuće svjedočenje o hrabrosti, odlučnosti i beskrajnoj snazi ljudskog duha da se izbori za dostojanstven život. Stephanie na temelju vlastitog iskustva progovara o okrutnosti kapitalističkog sustava prema samohranim majkama, o neuspjesima sustava socijalne skrbi u SAD-u te o sveprisutnim materijalnim nejednakostima.
Snovi 28-godišnje Stephanie o odlasku na fakultet srušile su se poput kule od karata kada se njezina romansa pretvorila u neplaniranu trudnoću. Bježeći od nasilnog partnera, postaje samohrana majka koja pokušava spojiti kraj s krajem kako bi svojoj kćeri i sebi osigurala sredstva za život. Autobiografska priča koja je vrhunski godina koje je Stephanie Land provela kao spremačica, nazivajući se bezimenim duhom koji tiho sudjeluje u pobjedama, tragedijama i najdubljim tajnama svojih klijenata. U želji da pobijedi neimaštinu, danju je čistila, a noću pohađala online nastavu kako bi stekla diplomu iz kreativnog pisanja. Čitajte kako i je li u tome uspjela.
Prvi dan ostatka tvog života – Maud Ankaoua
Ova knjiga je za mene pravo iznenađenje i jedna od onih koje ću dugo pamtiti i koju ću često prelistavati. Puna je dobrih i mudrih savjeta i uputa. Ako ste voljeli knjigu “Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan” zavoljet ćete i ovu. Maud Ankaoua je stručnjakinja za međuljudske odnose, a ovo je njezin prvi roman, bogat poukama i ispunjen nadom. Zauvijek će promijeniti vaše razumijevanje svijeta i podsjetiti vas na bitne stvari u životu. Više od milijun čitatelja posegnulo je za ovom pričom koja sabire stotine principa osobnog razvoja koje lako i sa zadovoljstvom slijedimo. Volim kad autor spoji radnju, putovanje i likove s promišljanjem o životu. Nakon takve pročitane knjige osjećam se bolje i ispunjenije.
Maud nam daje prave lekcije o ljubavi, suosjećanju, otpuštanju, povjerenju u druge i u ono što se može promijeniti. Pravo umirenje u trenucima sumnje. Ova knjiga je, pogotovo u vremenima u kojima živimo, prava alternativa strahu i tjeskobi te upućuje na otvorenost prema svijetu i ljubavi. Putovanje u srce Himalaje nudi ugodan dašak svježeg zraka i nade. “Ne osvajaš planinu, osvajaš sebe”, nit je vodilja ove knjige. Postignite i vi bolju verziju sebe, ostavite “Ego” i zadržite – Ljubav. Knjiga se ne upušta u religiozne ili duhovne doktrine, ova nas knjiga poziva, poput heroine Maëlle, da naučimo voljeti sebe kako bismo bolje voljeli druge, da napustimo svoje strahove koji nas blokiraju, i da shvatimo koliko je život jednostavan i lijep.
Palača od papira – Miranda Cowley Heller – najbolji roman u 2022.
Radi se o očaravajućoj knjizi koju ne možete ispustiti iz ruku iako istovremeno ne želite da ikada završi. Moram naglasiti da me knjiga ponijela, natjerala na razmišljanje i dirnula.
Priču nam kazuje Elle iz svoje perspektive, a radnja se odvija u nekoliko vremenskih linija, polako otkrivajući kako je Palača od papira, ljetnikovac obitelji kroz tri generacije metafora za krhke i delikatne obiteljske odnose jedne disfunkcionalne obitelji iz koje Elle potječe. Riječ je o generacijskom zlostavljanju, razvodima, izborima i odlukama koji onda oblikuju živote pojedinaca unutar obitelji. Vrlo tragični i uznemirujući događaji izlaze na vidjelo. Scene zlostavljanja, obiteljskih traumi vrlo su eskplicitne i slikovite pa izazivaju šok, zgražanje, pa čak i gađenje. Ali upravo to prešućeno zlostavljanje igra ključnu ulogu u razumijevanju Elleinih ponašanja i životnih odluka. Za mene su vjerodostojno opisani Ellein unutarnji nemir, čežnja za oba muškarca i strah od gubitka zaštićenog obiteljskog života.
Kroz roman se proteže i simbolika prstena. Tako na kraju knjige upravo prsten ima važnu poruku koju će svatko od nas čitatelja drugačije doživjeti. Upravo taj specifičan završetak romana izaziva podvojena i različita tumačenja kraja priče i kako se zapravo sve završilo. To romanu daje još veći čar i privlačnost.
Svježa voda za cvijeće - Valerie Perrin – koja ravnoteža katarze i radosti
Malo je knjiga koje, kad pročitate prvu stranicu, više ne želite ispustiti iz ruku. Eh, pa ova je jedna takva. Uz to je autorica Francuskinja, a kako volim francuske spisateljice rado s njima “otputujem” u Francusku. Dobro ispričana ljubavna priča odvela me je u jedan gradić u Burgundiji gdje je glavna junakinja Violette Toussaint, (koja nam priča svoju životnu priču u prvom licu), previše nježna, puna ljubavi, preosjetljiva stražarica vlakova, a onda i čuvarica mjesnog groblja. Violette je siroče, a s petnaest godina smrtno se zaljubila, prebrzo udala za nepouzdanog narcisa Philippea i vrlo rano se morala nositi s ozbiljnim problemima. No ova žena unatoč poteškoćama tvrdoglavo i dalje vjeruje u sreću. Tako autorica kroz svoju junakinju stvara jedan poseban svijet pun poezije i ljudskosti. Radnja se izmjenjuje kroz prošlost i sadašnjost, pa tako iz stranice u stranicu bolje upoznajemo Violettinu egzistenciju koja ne pripada nikome, ali kroz roman autorica vrlo dobro prikazuje kako ona postaja zrelom ženom dok se osjeća nevidljivom u svijetu koji joj ništa ne duguje. Violette me nasmijala i rasplakala. Patila sam s njom, ali sam je istovremeno i shvaćala. Htjela sam vikati na nju da se spasi kao što sam htjela vikati na njezinog muža da prestane s mučenjem. No mogla sam samo nenormalnom brzinom okretati stranice. Poglavlja su uglavnom kratka, ali puna značaja.
Valerie Perrin otkriva svoje likove na nježan način tjerajući nas, čitatelje, da tražimo dobro u zlonamjernim i sumnjivim motivacijama – zapravo nedostacima – koje svi mi imamo. Priča sadrži toliko šarmantnih detalja i suptilnih slika, poput Violettinog stila oblačenja i uređenja kuće i vrta. Takvo što mogu samo napisati Francuzi. I, naravno, tu su predivni pjesnički citati koji najavljuju svako poglavlje… poput raskošnih natpisa na nadgrobnim spomenicima.
U Violettu se zaista bilo lako zaljubiti. Ako vam treba štivo koje daje nadu, koje će vas potpuno zaokupiti, koje je puno važnih životnih pouka, ne mogu dovoljno preporučiti ovu knjigu.
Nije čudo što je prodana u više od milijun primjeraka, prevedena na tridesetak jezika i ni što je ekranizirana za male ekrane u obliku TV serije.
Novela o šahu – Stefan Zweig – i jedan klasik koji ćete pročitati u dahu
Novela o šahu posljednje je majstorsko postignuće austrijskog pisca Stefana Zweiga koje je napisao u brazilskom azilu samo nekoliko dana prije nego li je počinio samoubojstvo 1942. godine. Ovo je jedino djelo u kojem Zweig kritički progovara o posljedicama nacizma, a to čini karakterističnim psihološkim pristupom otkrivajući neizvjesnu priču o ludilu, progonu i opsesiji praćenima u igri šaha. Knjigu krasi tečno pripovijedanje, odsustvo nebitnog, precizna karakterizacija likova a šah se nalazi u samoj srži priče.
***
Foto: Alis Marić
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
