TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.11.2014.
Premda je svaki film Wesa Andersona (često) pomaknuta priča za sebe, postoje detalji na kojima ovaj redatelj inzistira i koji su mu donijeli titulu majstora vizualno i zvučno prepoznatljivih filmskih ostvarenja.
Nama je u oko, ali i uho, upalo njih osam koji su se provlačili od njegovog prvijenca "Bottle Rocket", preko filmova "Rushmore", "Royal Tenenbaums", "The Life Aquatic with Steve Zissou", "Fantastic Mr. Fox" i "The Darjeeling Limited", pa sve do posljednjih u nizu - "Moonrise Kingdom" i "The Grand Budapest Hotel".
#1 KORIŠTENJE BOJA
Wes Anderson boje koristi kako bi svaki od svojih filmova učinio pamtljivim gledatelju i stvorio mu asocijacije na određene scene. Usto, njegova prepoznatljiva uporaba boja dolazi u pastelnim tonovima i karakterističnom saturacijom koja asocira na šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, koje redatelj često navodi kao svoje omiljeno razdoblje.
Foto: anothermag.com
#2 INZISTIRANJE NA ISTIM GLUMCIMA
Ekipa iz filmova Wesa Andersona radi zajedno toliko dugo da se mnogi od njih smatraju dijelom jedne obitelji. Redatelj još od svog prvog filma inzistira na radu s istim glumcima. Tako je Bill Murray glumio u sedam njegovih filmova, Owen Wilson u njih šest, a na listi povratnika su još i njegov brat Luke Wilson, Jason Schwartzman, Adrien Brody, Anjelica Huston, Kumar Pallana, Willem Dafoe, a u posljednja dva filma pridružila im se i Tilda Swinton.
#3 GLAZBA
Kod odabira glazbe za svoje filmove, Wes Anderson se konzultira s Randallom Posterom koji uspijeva učiniti sa zvukom ono što redatelj radi s bojama i prizorima i na aj način doprinijeti cjelokupnom dojmu filma. Bez glazbe koju on odabere, Andersonovi filmovi jednostavno ne bi bili isti.
http://www.youtube.com/watch?v=MPD-WPNxpmU
#4 SAVRŠENA SIMETRIJA
Anderson se obožava poigravati sa simetrijom u istaknutim prizorima svojih filmova u tolikoj mjeri da je ona postala zaštitni znak vizualnog identiteta svakog od njegovih filmova.
#5 ŠAŠAVI LIKOVI
Uloge koje nose film često su bazirane na ekscentricima koji svoje osebujne osobine nose i izvana u obliku neobičnih modnih dodataka i odjeće - šešira, naočala, kratkih hlačica, retro odijela i haljina.
Foto: 20th Century Fox
#6 ODRASLA DJECA
U filmovima Wesa Andersona djeca su često jako inteligentna, slobodoumna i donose zaključke na razini velikih filozofa, dok su odrasli nerijetko prikazani kao brzopleti, nezreli i konzervativni u tolikoj mjeri da im mladi otvaraju oči i katkad ih usmjeravaju k velikim spoznajama.
#7 ARHITEKTURA SETA
Wes Anderson veliku pozornost kod svake scene posvjećuje detaljima koji se nalaze pred kamerom, a jednom je prilikom izjavio i da bi uživao u ulozi arhitekta, da nije postao redatelj. Ne moramo ni napominjati koliku ulogu u gradnji seta igra sam lik, njegov kostim i spomenute palete boja.
#8 ODABIR FONTA SLOVA
Kroz većinu njegovih filmova, za najave i prijelaze scena ovaj redatelj je koristio font slova Futura. Kada ga je za "Moonrise Kingdom" odlučio zamijeniti fontom posebno kreiranim za film, obožavatelji su to dočekali s negodovanjem, stoga mu nije bilo druge nego se vratiti omiljenom sans-serif fontu. Ovaj font je uvelike korišten u starim talijanskim filmovima, koje Wes Anderson obožava.
***
Foto: Fox Searchlight Pictures
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Ulice Toronta jučer su bile obojene u plavo i žuto, a među hiljadama navijača koji su stigli bodriti reprezentaciju Bosne i Hercegovine bio je i fotograf Gabriel Iličić. Za Bonjour.ba donosi fotografije i priču o danu koji nije trebao završiti na tribinama stadiona, ali je zahvaljujući jednoj nesvakidašnjoj gesti ipak završio upravo tamo.
Dok se još uvijek sabiraju utisci nakon sinoćnjeg remija Bosne i Hercegovine protiv Kanade na otvaranju grupe B Svjetskog prvenstva, odlučili smo zabilježiti jednu drugačiju priču. Ne onu koja se odvijala na terenu, već onu koja je počela mnogo prije prvog sudijskog zvižduka.
Ekskluzivno za Bonjour, fotograf Gabriel Iličić ili poznatije, onajstofotka na Instagramu, podijelio je svoje iskustvo putovanja u Toronto, susreta s navijačima i trenutaka koji su ga, sasvim neočekivano, doveli do mjesta na kojem je godinama želio biti.
Njegove fotografije donose atmosferu grada, navijačke euforije i prve utakmice Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu iz ugla mladog fotografa.
Sinoćnji susret Bosne i Hercegovine i Kanade završen je rezultatom 1:1, čime je reprezentacija osvojila prvi bod na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
Bosna i Hercegovina povela je u prvom poluvremenu pogotkom Jove Lukića nakon odličnog perioda igre, dok je Kanada do izjednačenja stigla u nastavku susreta. Iako će se narednih dana analizirati taktika, šanse i propuštene prilike, za mnoge navijače najveća uspomena ostat će atmosfera koja je jučer preplavila Toronto.
A među njima je i Gabriel, koji je na ovo putovanje krenuo bez ulaznice, a završio ga na stadionu u Torontu sa fotografijama i pričom koju će pamtiti mnogo duže od konačnog rezultata.
Malo ko bi rekao da je priča koja će završiti na tribinama Svjetskog prvenstva počela uređivanjem terase u Bosni. Gabriel uopće nije planirao putovati u Kanadu, a još manje pratiti reprezentaciju uživo.
Ideja je bila da prvenstvo gleda iz svog doma, uz društvo i dobro pripremljen navijački kutak. Jedan telefonski poziv promijenio je planove u svega nekoliko minuta.
"Iskreno, cijela priča je počela desetak dana prije puta. U tom trenutku sam sređivao terasu na kojoj sam planirao gledati Svjetsko prvenstvo iz Bosne. Uopšte nije bio plan da idem.
Kad sam sve sredio, Amila iz CentroToursa me pozvala na putovanje. Naravno da nisam puno razmišljao, takva prilika se ne odbija.", rekao nam je Gabrijel.
Iako nije imao osigurane ulaznice za utakmice, odlučio je krenuti. Toronto, Los Angeles i Las Vegas bili su dovoljan razlog za avanturu koja je već tada počela ličiti na nešto mnogo veće od običnog navijačkog putovanja.
Dok su se drugi radovali utakmici, Gabriel je imao samo jednu brigu: nije imao kartu. Većinu vremena pred polazak proveo je pokušavajući pronaći ulaznicu za susret protiv Kanade, ali bez uspjeha. Kako su dani prolazili, postalo je jasno da će utakmicu vjerovatno pratiti izvan stadiona.
"Jedini problem bio je što nismo imali osigurane ulaznice za utakmice. Ipak, rekao sam sebi da nema veze. Već sama činjenica da idem na Svjetsko prvenstvo i da ću posjetiti gradove poput Toronta, Las Vegasa i Los Angelesa bila je dovoljno velika stvar."
Do trenutka dolaska u Kanadu već se pomirio s činjenicom da će propustiti historijski nastup Bosne i Hercegovine na najvećoj fudbalskoj pozornici.
Ponekad najljepše uspomene ne nastanu na terenu nego među ljudima. Tokom razgovora u grupi putnika s kojima je stigao u Toronto, tema je ponovo bila ulaznica za utakmicu. Kada su ostali saznali da je jedini bez karte, dogodilo se nešto što nije mogao očekivati.
"Kasnije, dok smo svi zajedno razgovarali o utakmici i kartama, ostali putnici su saznali da nemam ulaznicu. Na moje veliko iznenađenje, odlučili su dati cijeli iznos umjesto mene kako bi mi kupili kartu."
Jedna putnica iz grupe pristala je spustiti cijenu svoje ulaznice, a ostali su prikupili novac kako bi Gabriel mogao prisustvovati utakmici. Ono što je nekoliko sati ranije izgledalo nemoguće pretvorilo se u jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog putovanja.
"To je bio jedan od najljepših trenutaka cijelog putovanja i gest koji nikada neću zaboraviti. Njihova dobrota i nesebičnost omogućili su mi da ostvarim dječački san i uživo gledam reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu."
Osim utakmice, putovanje je donijelo i priliku da upozna grad koji će ostati upamćen kao domaćin jednog od prvih nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.
Ono što je posebno fascinantno jeste činjenica da se najveća euforija nije osjećala na stadionu, nego na ulicama kojima su danima prije utakmice dominirale plavo-žute zastave, pjesma i navijačke kolone.
Za mnoge koji su stigli u Toronto činilo se kao da je dio Bosne i Hercegovine nakratko preseljen na drugi kontinent.
Kroz objektiv i šetnje gradom Gabriel je bilježio upravo te trenutke, susrete navijača, spontane proslave i atmosferu koja je grad učinila mnogo bližim nego što to kilometri između dvije zemlje sugerišu.
"Što se Toronta tiče, grad me zaista oduševio. Ljudi su veoma ljubazni, susretljivi i komunikativni. Grad je čist, uređen i odlično povezan javnim prijevozom."
Ipak, ono što ga je najviše iznenadilo bio je odnos lokalnog stanovništva prema samom prvenstvu.
"Zanimljivo je i to da se u samom Torontu ne osjeti pretjerana euforija zbog Svjetskog prvenstva. Kanađanima su hokej i baseball mnogo važniji sportovi."
Za Gabriela je ovo tek prva stanica putovanja koje se nastavlja prema Los Angelesu, gdje reprezentaciju očekuje novi izazov, a njega nove priče iza kulisa Svjetskog prvenstva. Mi ćemo ih, naravno, pratiti iz prvog reda, kroz njegov objektiv.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
