TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.3.2015.
Ima li ljepšeg osjećaja od onog kada ne se ne možete zaustaviti u prepričavanju dojmova o predstavi koju ste upravo pogledali? Od osjećaja kada u toplim proljetnim noćima napuštate kazalište držeći se pod ruku s dečkom, prijateljicom, djedom ili mamom i ne skidate osmijeh s lica dok kroz dugu šetnju dijelite najdraže vam glumačke ekspresije s dasaka koje život znače?
Kada idete u kazalište pogledati novu predstavu, jedno je sigurno – u publici ćete ugledati djevojku s kosom formiranom u neobičnu, visoku pundžu, a koja upija svaki glumački pokret. Njeno ime je Maja Zećo, glumica koja je za MODAMO.info pogledala sve aktualne predstave i izdvojila one koje uistinu ovog proljeća ne smijete propustiti.
- Divlje meso -
Prema tekstu jednog od najznačajnijih makedonskih autora, Gorana Stefanovskog a u režiji Dine Mustafića. Premijera je tek upriličena pa sam i sama još pod dojmovima. Izdvojila bih ovu predstavu jer je hrabra, angažovana, bezvremenska, iskrena i strastvena. Pogađa ravno u srce. Ne dozvoljava vam apatiju i ravnodušnost. Predstava koja okuplja ogromnu glumačku ekipu na čelu sa gostujućim Zijahom Sokolovićem i vrlo talentiranim Adijem Hrustemovićem kojem je povjerena glavna uloga, a samim tim i zadatak da vodi cijelu igru. Hrabro.
Predstava je na redovnom repertoaru Narodnog pozorišta u Sarajevu.
- Ajmo na fuka -
U režiji Dragana Komadine, nastala po tekstu Dragana Komadine sa udjelom iskustava Saše Oručevića i Roberta Pehara, glavnih aktera predstave kojih privatno veže prijateljstvo iako su se tokom rata 'gledali kroz nišan' obzirom da su bili pripadnici HVO-a( Komadina, Pehar) i Armije BiH (Oručević).
Predstava je poziv na MIR, poziv na buđenje iz sna podjela, besmisla mržnje na tako malom teritoriju kakav je Mostar, koji i ne može da bude Mostar ako nema suživota kakvog pamtimo. Napominju nas da smo ratovali, a ništa time dobili. Osim tuge. To je trenutno najposjećenija predstava u Mostaru, unaprijed rasprodana i u HNK Mostar i u Narodnom pozorištu Mostar.
Predstava je na repertoaru Narodnog pozorišta Mostar i HNK Mostar.
- Soboslikar -
Riječ je o komediji čiji tekst je napisao britanski glumac Donald Churchill, u režiji Emira Spahića.
Ponosni smo na ovu predstavu jer već četvrtu godinu puni kamernu scenu Narodnog pozoršta Mostar. Veliki je uspjeh za pozorište, naravno i za glumce kada predstava živi tako dugo, a svakim igranjem biva sve bogatija i kvalitetnija. Predstava govori o ljubavnom trokutu sa urnebesno smiješnim situacijama i sretnim epilogom. Igram u njoj zajedno sa kolegama Amelom Kreso, kao i sa Emirom Spahićem i ono što je bitno naglasiti jest to da nam se publika vraća po nekoliko puta da nas ponovo gleda. Stvorena za razbijanje svakodnevne monotonije i depresivnih intervala :).
Predstava je na repertoaru Narodnog pozorišta Mostar.
- Ledeno srce -
Nastala prema bajci njemačkog pisca Wilhelma Hauffa. Režiju i adaptaciju radio je Todor Valov, bugarski redatelj. Smatram nužnost da spominjem i hvalim veliki, uspješni rad i trud naših vještih majstora marioneta, ali i nadasve talentovanih glumaca iz Pozorišta lutaka Mostar. Čarobne stvari radi ekipa iz PLM iako zaslužuju bitno veći medijski prostor. 'Ledeno srce' je posljednja predstava koju sam gledala. Jedna vrlo inteligentna, maštovita i romantična priča o onome ko smo mi i kakvi želimo postati. Lijepa bajka koja govori o emotivnim vrijednostima koje često bivaju podčinjene onim materijalnim.
Izvrsne lutke, svjetlo, scenografija i specijalni efekti. Nikog neće ostaviti ravnodušnim i isplati se sjesti u auto i odvesti djecu u Mostar da je pogledaju. Ocjena 5!
Na repertoaru Pozorišta lutaka Mostar.
- Chick Lit -
Prema tekstu hrvatskog autora Damira Šodana, u režiji Tanje Miletić Oručević.
Riječ je o prvoj predstavi u kojoj su angažirani glumci iz nekoliko mostarskih teatara pa je i zovemo svemostarskom predstavom. To je jedinstvena prilika da vidite koliko dobrih glumaca Mostar ima. 'Chick Lit' ismijava novopečenu neobrazovanu, kvazi-intelektualnu i preko noći obogaćenu elitu koja preko leđa radnika i dalje širi svoj imperij, ali i strah od odmazde naroda.
Na repertoaru HNK Mostar.
Naslovna fotografija: Almin Zrno, via Azra Magazin
TEKST: Bonjour.ba
Video umjetnost, eksperimentalni zvuk i prostor za sanjarenje susreću se ovog juna u Sarajevu. Uoči otvaranja izložbe „Drop On A Lens“ razgovarali smo sa Zlatkom Ćosićem o sporosti, prirodi i načinima na koje umjetnost može promijeniti naš pogled na svijet.
U okviru ovogodišnjeg izdanja Garden of Dreams Festivala, u saradnji s Galerijom Manifesto, sarajevskoj publici bit će predstavljena samostalna izložba video umjetnika Zlatka Ćosića.
Nakon prošlogodišnje festivalske saradnje s Aleksandrom Hemonom i Indigom, Ćosić se vraća s projektom „Drop On A Lens“, izložbom koja kroz eksperimentalne video forme i vizuelne distorzije istražuje krhkost ekosistema, identiteta i percepcije.
Njegovi radovi polaze iz stvarnog svijeta, vode, drveća, životinja i svakodnevnih prizora, ali ih transformišu u apstraktne pokretne slike koje pozivaju na sporije posmatranje i refleksiju.
U razgovoru za Bonjour govorio je o odnosu umjetnosti i muzike, ulozi umjetnika u digitalnom dobu te o tome zašto je ponekad najvažnije jednostavno zastati i pažljivo gledati.
Nakon prošlogodišnje saradnje sa Aleksandrom Hemonom i Indigom, ponovo se vraćate u Sarajevo u festivalskom kontekstu.
Koliko vam je bitan ovaj "dijalog" video umjetnosti sa muzičkom scenom i na koji način on mijenja način na koji publika konzumira klasičnu galerijsku postavku?
Često nastupam s muzičarima i DJ-evima, stvarajući iskustva obrade videa uživo, a mnoge od tih tehnika uključujem u svoje video umjetničke projekte.
Ove radove možete doživjeti u intimnijem okruženju u Galeriji Manifesto u sklopu izložbe Drop on a Lens. Nadam se da će posjetioci usporiti, provesti vrijeme s video radovima, slušati, meditirati, plesati, pronaći inspiraciju i dozvoliti sebi da sanjaju.
U ovogodišnjoj postavci "Drop On A Lens" koristite vizuelne distorzije kako biste transformisali poznate prizore u apstraktne forme.
Gdje prestaje dokumentarna stvarnost onoga što objektiv vidi, a počinje nova, intimna istina koju pokušavate prenijeti publici?
Sva moja videa i zvukovi potiču iz stvarnosti. Ponekad su izmijenjeni do neprepoznatljivosti, a ponekad otkrivaju tragove svog porijekla.
Vođeni pokretom, bojom, oblikom i zvukom, oni se razvijaju bez početka ili kraja, zadržavajući se u stanju postajanja – poput plesa, poezije i snova.
Izložba se bavi krhkostima naših ekosistema.
Na koji način digitalna umjetnost i eksperimentalni video, kao mediji koji su po prirodi "vještački", mogu pomoći ljudima da ponovo uspostave duboku i iskrenu empatiju prema prirodnom svijetu koji nestaje?
Većina mojih video radova došla je iz prirodnog svijeta vode, drveća, životinja i drugih živih elemenata. Sebe vidim kao digitalnog čuvara tih krhkih okruženja, stvarajući vizualne i zvučne podsjetnike na ono što imamo i ono što možemo izgubiti.
Kao video umjetnik, osjećam odgovornost da stvaram i dijelim radove koji podižu svijest, štite ono što cijenim i potiču dublje uvažavanje prirodnog svijeta. Kroz svoju praksu nadam se da ću doprinijeti zdravijoj i održivijoj budućnosti, kako za naše zajednice tako i za okoliš.
Sam naslov "Drop On A Lens" sugeriše nešto sitno, kapljicu koja mijenja pogled na čitav svijet.
Da li je u današnjem digitalnom dobu uloga umjetnika da nas natjera da usporimo i fokusiramo se upravo na te "sitne smetnje" kako bismo razumjeli širu sliku našeg postojanja?
I dalje vjerujem da umjetnici imaju moć da inspirišu i zabave, ali i da podučavaju, upozoravaju i otkrivaju alternativne mogućnosti.
Jedan od najvažnijih aspekata moje umjetničke prakse je sporost – proces učenja da budem strpljiv, pažljiv i selektivan. Trudim se da postanem dio okruženja, umjesto da žurim da ga zabilježim. Ponekad to znači tiho posmatranje, duboko slušanje i odabir da uopšte ništa ne zabilježim.
Često se vraćam na istu lokaciju više puta, dopuštajući sebi da se opustim, upijem okolinu, razmislim o onome što je prisutno, zapišem ideje i pustim ih da se razvijaju tokom vremena. Dajući radu prostor da se razvija, on počinje prirodno da se oblikuje.
Nadam se da će publika moći da se na sličan način uključi u moj rad. U galeriji pozivam posjetioce da uspore, provedu vrijeme s radom i otkriju suptilne detalje koji često ostaju nezapaženi u svijetu oko nas.
Garden of Dreams slavi kolektivne snove, dok vaši radovi često dotiču univerzalne ljudske strahove i čežnje.
Kako vizuelni šum i apstrakcija postaju univerzalni jezik koji razumijemo svi, bez obzira na naše lične ili geografske identitete?
U mojim videima apstrakcija postaje prostor ljepote, energije, pokreta i slikarskog izražavanja. Može izazvati emocije, probuditi sjećanja i odvesti nas u stanja sanjarenja i refleksije. Ima moć da izazove strah i čežnju, da uznemiri ili inspiriše, da nas ohrabri da progovorimo i da nam da hrabrost da stvorimo promjenu.
Umjetnost može sve to, a bavljenje njome je izvanredno putovanje. Dozvolite sebi da budete uronjeni u nju, da se prepustite njenim mogućnostima.
Ona hrani um, tijelo i dušu.
Poruka publici pred otvaranje izložbe?
Povedite prijatelja na izložbu. Provedite vrijeme s umjetnošću i pustite da se slegne. Kasnije podijelite piće ili obrok i razgovarajte o onome što ste doživjeli. Smijte se zajedno.
Sljedećeg dana zapišite nekoliko riječi ili utisaka koji su vam ostali u sjećanju. Pustite da vam misli lutaju. Fotografišite, slikajte, crtajte, pišite ili jednostavno slušajte svijet oko sebe. Ispričajte nekome priču.
Zatim idite u krevet i sanjajte.
Umjetnost ne prestaje kada napustite galeriju – ona se nastavlja u razgovorima, sjećanjima, razmišljanjima i malim kreativnim djelima koja slijede.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
