TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.3.2015.
Ima li ljepšeg osjećaja od onog kada ne se ne možete zaustaviti u prepričavanju dojmova o predstavi koju ste upravo pogledali? Od osjećaja kada u toplim proljetnim noćima napuštate kazalište držeći se pod ruku s dečkom, prijateljicom, djedom ili mamom i ne skidate osmijeh s lica dok kroz dugu šetnju dijelite najdraže vam glumačke ekspresije s dasaka koje život znače?
Kada idete u kazalište pogledati novu predstavu, jedno je sigurno – u publici ćete ugledati djevojku s kosom formiranom u neobičnu, visoku pundžu, a koja upija svaki glumački pokret. Njeno ime je Maja Zećo, glumica koja je za MODAMO.info pogledala sve aktualne predstave i izdvojila one koje uistinu ovog proljeća ne smijete propustiti.
- Divlje meso -
Prema tekstu jednog od najznačajnijih makedonskih autora, Gorana Stefanovskog a u režiji Dine Mustafića. Premijera je tek upriličena pa sam i sama još pod dojmovima. Izdvojila bih ovu predstavu jer je hrabra, angažovana, bezvremenska, iskrena i strastvena. Pogađa ravno u srce. Ne dozvoljava vam apatiju i ravnodušnost. Predstava koja okuplja ogromnu glumačku ekipu na čelu sa gostujućim Zijahom Sokolovićem i vrlo talentiranim Adijem Hrustemovićem kojem je povjerena glavna uloga, a samim tim i zadatak da vodi cijelu igru. Hrabro.
Predstava je na redovnom repertoaru Narodnog pozorišta u Sarajevu.
- Ajmo na fuka -
U režiji Dragana Komadine, nastala po tekstu Dragana Komadine sa udjelom iskustava Saše Oručevića i Roberta Pehara, glavnih aktera predstave kojih privatno veže prijateljstvo iako su se tokom rata 'gledali kroz nišan' obzirom da su bili pripadnici HVO-a( Komadina, Pehar) i Armije BiH (Oručević).
Predstava je poziv na MIR, poziv na buđenje iz sna podjela, besmisla mržnje na tako malom teritoriju kakav je Mostar, koji i ne može da bude Mostar ako nema suživota kakvog pamtimo. Napominju nas da smo ratovali, a ništa time dobili. Osim tuge. To je trenutno najposjećenija predstava u Mostaru, unaprijed rasprodana i u HNK Mostar i u Narodnom pozorištu Mostar.
Predstava je na repertoaru Narodnog pozorišta Mostar i HNK Mostar.
- Soboslikar -
Riječ je o komediji čiji tekst je napisao britanski glumac Donald Churchill, u režiji Emira Spahića.
Ponosni smo na ovu predstavu jer već četvrtu godinu puni kamernu scenu Narodnog pozoršta Mostar. Veliki je uspjeh za pozorište, naravno i za glumce kada predstava živi tako dugo, a svakim igranjem biva sve bogatija i kvalitetnija. Predstava govori o ljubavnom trokutu sa urnebesno smiješnim situacijama i sretnim epilogom. Igram u njoj zajedno sa kolegama Amelom Kreso, kao i sa Emirom Spahićem i ono što je bitno naglasiti jest to da nam se publika vraća po nekoliko puta da nas ponovo gleda. Stvorena za razbijanje svakodnevne monotonije i depresivnih intervala :).
Predstava je na repertoaru Narodnog pozorišta Mostar.
- Ledeno srce -
Nastala prema bajci njemačkog pisca Wilhelma Hauffa. Režiju i adaptaciju radio je Todor Valov, bugarski redatelj. Smatram nužnost da spominjem i hvalim veliki, uspješni rad i trud naših vještih majstora marioneta, ali i nadasve talentovanih glumaca iz Pozorišta lutaka Mostar. Čarobne stvari radi ekipa iz PLM iako zaslužuju bitno veći medijski prostor. 'Ledeno srce' je posljednja predstava koju sam gledala. Jedna vrlo inteligentna, maštovita i romantična priča o onome ko smo mi i kakvi želimo postati. Lijepa bajka koja govori o emotivnim vrijednostima koje često bivaju podčinjene onim materijalnim.
Izvrsne lutke, svjetlo, scenografija i specijalni efekti. Nikog neće ostaviti ravnodušnim i isplati se sjesti u auto i odvesti djecu u Mostar da je pogledaju. Ocjena 5!
Na repertoaru Pozorišta lutaka Mostar.
- Chick Lit -
Prema tekstu hrvatskog autora Damira Šodana, u režiji Tanje Miletić Oručević.
Riječ je o prvoj predstavi u kojoj su angažirani glumci iz nekoliko mostarskih teatara pa je i zovemo svemostarskom predstavom. To je jedinstvena prilika da vidite koliko dobrih glumaca Mostar ima. 'Chick Lit' ismijava novopečenu neobrazovanu, kvazi-intelektualnu i preko noći obogaćenu elitu koja preko leđa radnika i dalje širi svoj imperij, ali i strah od odmazde naroda.
Na repertoaru HNK Mostar.
Naslovna fotografija: Almin Zrno, via Azra Magazin
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.
Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.
U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.
Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.
Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.
Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja.
Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.
Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?
Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu.
Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.
Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?
Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote.
Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.
Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.
Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?
Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta.
To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.
Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.
Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?
Ljubav.
To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.
A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.
Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
